Svake godine početkom lipnja kad krene mrijest kedera na Savi obavezno zanemarujem sve druge ribolove te u drugi plan odlaze meni najdraži ribolovi na bassa i štuku, a favoriti postaju mrena, bolen , klen, deverika i babuška. Hm … vjerujem da će puno čitatelja pomisliti  da je ovo članak o ribolovu bijele ribe na plovak!?!?  Ali, naravno da nije jer se sve te ribe mogu vrlo uspješno loviti u tom periodu na male varalice. U tom periodu se uklije (kederi) grupiraju u velika jata i naguraju se u plićake gdje marljivo rade na produžetku svoje vrste, a tu priliku koriste sve ostale riblje vrste predatorskih sklonosti ali i one koje  to inače nisu te im tada sitan keder postaje glavna hrana. Ove godine mrijest kedera nešto je kasnio i već sam bio nestrpljiv jer sam odlučio  da ribe koje sam prijašnjih godina  lovio štapom od 50 gr. i špagom od 20 lb pokušam uloviti sa ultralight priborom. Time sam želio lijepe ribolove koje već godinama imam u tom razdoblju na Savi začiniti dodatnom dozom adrenalina i napraviti  pravi test pribora kojim inače lovim grgeče, crvenperke , sunčanice i manje basseve na stajačicama a i provjeriti da li se ultralight  priborom mogu uspješno loviti malo ozbiljnije ribe u prilično brzoj i snažnoj Savskoj vodi.

Napokon  je keder krenuo  u mrijest i saznajem  da su jata mrena na pozicijama pod slapom te da ima lijepih ulova. Jedva sam dočekao da uhvatim slobodan trenutak da odem do Save. Još kad sam planirao ovaj ribolov odlučio sam da ću najviše loviti malim bijelim twisterima duljine  5 cm zbog toga što su lovni a nisu skupi i relativno su lako nabavljivi što nije nezamarivo pošto se dosta zapinje po dnu i gubi gumica. U prvih nekoliko zabaca   pokušavam otkriti gdje ima kakav zadjev i kako struja nosi moj „tvisterčić“ na glavi od  2 gr. koja na prvi pogled izgleda  prelagana za tako brzu i snažnu vodu ali ako je plasiramo iza kamenja  na slapu  koji razbijaju maticu pa se iza njih stvara  vrtlog te sve što tu padne uvuče na dno moguće je i sa laganijim glavama doći do dna a i dubina je tu manja od metra. Tih par probnih zabaca dalo mi je očekivane odgovore i moju do maloprije teoriju provelo u praksu. Lovio sam na način da twister bacam točno pod kamen pustim da ga vrtlog koji se tu stvara povuče na dno, zatim štap podignem okomito tako da najlon pod što većim kutom ulazi u vodu, zategnem da osjetim jig, te pustim da voda valja varalicu po dnu i svakih malo lagano trznem vrhom štapa da twister lagano odignem od dna.  Nakon nekog vremena dobivam prvi udarac, kontriram i osjetim da imam solidnu ribu ali odmah mi je jasno da to nije mrena. Riba se drži struje pa je problem što moj ultralight  štapić nema snage da ribu povuče iz matice silom, već elastičnost  štapa i najlona uz dobro podešenu kočnicu odrađuje taj posao. Lagano mic po mic ribu povlačim obali, ukazuje se deverika od dobrih 2 kg, lijepa borba, lijepa riba ali ja danas želim  mrenu jer ona će biti prava potvrda i test pribora. Nastavljam bacati. Malo ispred mene moj prijatelj Toni je ulovio  mrenu na voblerčić pa mi to daje još više poticaja. Konačno nakon nekog vremena imam lijep udarac, kontriram i to je to … mrena … takvu silinu i brzinu može proizvesti samo ta  „kraljica brzaka“.  Ne moram ni reći kakav je to osjećaj na štapiću od 8 gr. Rola je zujala i u kombinaciji sa šumom slapa proizvodila  najljepši zvuk koji uši jednog ribolovca mogu čuti, a pogled na štap savinut do drške povećavao je maksimalno moje uzbuđenje. Borba sa ovakvom ribom je više nadmudrivanje i u njoj postoji  ona doza sreće na koju se mi kao ribolovci često moramo oslanjati  jer ako riba ode iza stijene ili pod armature kojih na ovoj poziciji ima dosta gubimo je i tada je riba pobjednik.  Dodatni test našeg ribolovnog umijeća je da su u  ovakvom ribolovu ribe  puno jače od nas i alata koji držimo u ruci. Nakon fantastičnog drila koji je trajao 4-5 min mrena od 1,5 kg bila je na obali i spremna na „foto session“, pofotkao sam nekoliko fotografija i mrenu vratio ponovo u njeno carstvo. Taj dan to je bila jedina mrena koju sam ulovio , ulovio sam još nekoliko manjih grgeča kojih je Sava puna, a  patroliraju pod kamenjem uz samu obalu ali začudo ni jednog bolena.

Slijedeći odlazak na Savu mijenjam štap i lovim sa „Fujitsu Shogunom“ od 11 gr. koji je zapravo slabiji štap od „Major Crafta Basspare“ od 8 gr. kojeg sam koristio u prošlom ribolovu,a koji je klasični bassevski štap. Brz i jak a tih njegovih deklariranih 8 gr. vara jer kad bi ga stavio u neke ovdašnje okvire na njemu bi trebalo pisati barem petnaestak  grama. Shogunov vrh je mekši i njime mogu bolje osjetiti  laganije glave, pa vjerujem da će mi prezentacija i kontakt sa varalicom biti još bolji.Uz obalu je bilo sve crno od sitnog kedera, a tu je krstarilo nekoliko mrena solidne veličine koje su se povremeno zaletavale među njih , odmah mi je bilo jasno da bi danas mogao imati  jako dobar ribolov . Način ribolova nisam mijenjao, znači zabac u vir pod slapom i čekanje da neka od riba pokupi ponuđen mamac. Nisam dugo čekao da prva mrena je pokupi žutu „berkleyevu“ nimfu, a tada počinje „rockenroll“. Silina kojom je štap u trenutku bio savinut do krajnjih granica i zujanje kočnice jasno su pokazivali da je na drugom kraju poveća mrena. Riba je prvo krenula nizvodno i u trenu izvukla  dvadesetak metara najlona, a u tom času sam pomislio da se vjerojatno ovako osjeća kauboj kad kroti divljeg mustanga. Kada je stala pokušao sam je lagano privući, no tada je krenula prema obali u mirniji dio toka, te sam je uspio dobiti na nekih tridesetak metara a tada ponovna eksplozija i bijeg prema slapu i brzacima ..he,he.. opet sam bio na mustangu .. stalna napetost najlona i elastičnost štapa kroz neko vrijeme daju rezultat i ribu polako dovodim do plićaka uz obalu i vidim da je moja procjena bila dobra, da je to lijepo uhranjena mrena od dobrih 3 kg., kao što je bilo i za očekivati nije joj se svidjelo u plićaku pa ponovo silovito odjuri prema slapu i brzacima. Privlačio sam je obali još par puta, a njeni bjegovi su bili sve slabiji i kraći pa je nakon jedno petnaestak minuta konačno potpisala kapitulaciju, bila je na obali. Fotografiram se samookidačem jer na vodi u blizini nema nikoga, sve to pokušavam napraviti što brže jer je riba jako izmorena, a i sunce vani lijepo prži. Mrena je jako osjetljiva na nedostatak kisika i veoma je srčan borac te pri tome koristi i zadnje atome snage pa se upravo zbog toga dešava kad je vratimo nazad u vodu da se „okrene“, zato treba biti strpljiv i ribu  reanimirati  tj. primiti za rep i povlačenjem naprijed-nazad u struji koja joj lagano otvara i oplahuje škrge omogućiti da joj se škrge ponovo napune kisikom. Nije mi bilo teško reanimirat ovu divnu ribu više od 4-5 minuta dok mi konačno nije sama izmigoljila iz ruke jer riba koja je tako jak i fanatičan borac zaslužuje malo dodatnog truda i pažnje. Predivno .. taj dril i puštanje ove mrene ispunili su moju dušu i tada mi je bilo jasno kako su u ribolovu nadahnuće kroz povijest pronalazili pjesnici, pisci i slikari, a danas filmski režiseri i fotografi. Ispunjen sjeo sam na kamen i polako osluškivao  srce koje se ponovo vraćalo na normalni broj otkucaja i gledao u ruke koje su se tresle. Da pušim vjerojatno bi sada bio trenutak da zapalim cigaretu, ovako sam otpio nekoliko gutljaja vode i još neko vrijeme uživao u onom što sam maloprije doživio.

Nakon desetak minuta odmora nastavio sam sa ribolovom.  U prvom zabačaju ponovo griz. Riba se fino bori i nakon kraćeg drila jedna manja babuška bila je na suhom. Nastavljam sa bacanjem te uskoro ponovo imam lijepu mrenu na udici, bijeg u struju .. pokušavam je zadržati, štap je savinut do drške, osjećam da je riba veća od one prethodne, ovaj put elastičnost štapa  a i kombinacija sa „godzzilom“(najlon) od 0,16mm ne pomaže da ribu povučem u mirniji dio toka. Riba je prejaka. Jednostavno krstari pod slapom .. no dobro, razmišljam…….. imam ja vremena , samo polako .. i tada puca najlon .. šteta! Vežem ponovo twister i bacam ponovo. Taj dan imao sam još četiri kidanja i ostao sam samo na jednoj izvađenoj mreni. Babuške koje su isto vrlo lijepo uzimale vadio sam bez nekih većih peripetija, ali mrene jednostavno nisam mogao zadržati i najlon je pucao najvjerojatnije kad postruže po stijenama na dnu riječnog korita.

Navečer kod kuće razmišljajući o današnjem ribolovu neka pitanja mi nisu izlazila iz glave; dali je moralno i humano prema ribi da je lovim na preslab pribor i da odlaze sa „pirsingom“ od mojih udica na ustima? No bilo mi je jasno da su tog dana ribe u jatu koje su pod slapom bile prevelike i da je to  za pribor koji sam koristio jednostavno bio prevelik zalogaj.

Naravno da sam poslije prespavane noći i odrađene smjene u firmi popodne bio ponovo na Savi, ali sa namotanim jačim najlonom „Godzzilom“ promjera 0,18 i odlučio sam da ću umjesto „palomar“ čvora kojim sam do sada vezao jigove koristiti „unit“ čvor.

Taj dan doživio sam vjerojatno najljepši ribolov  ove godine. 6 lijepih mrena od kojih je najveća bila preko 3 kg, četiri bolena do 1 kg, nekoliko klenova, a deverike i babuške skoro pa i više nisam brojao. Lovio sam isključivo na bijeli twister na jig glavi od 2 gr. izlivena na udici veličine (2 i 4). Potpuno sam automatizirao taktiku……. zabac u vir, lagano puštanje do dna da ga voda vrti i lagano „jiganje“. Tu su primale mrene, babuške i deverike, a kad voda odnese mamac iz  te zone twister sam pustio da ga voda podigne na površinu i brzo namatajući vukao ka obali , na tom putu  twister su „presretali“ boleni i klenovi.

Vrijeme je odradilo svoje, nekoliko dana kiše, povišen vodostaj i mrene više nisu bile pod slapom ali zato boleni, klenovi i jezovi postaju glavne uloge uz već stare mušterije babuške i grgeče. Varalice i način ribolova sada sam podredio klenu i bolenu, a vobleri su davali  puno bolje rezultate od silikona. Forsiram, ali i nažalost podosta gubim sisteme jer su pozicije koje su najproduktivnije kod slapova i mirnjaka iza kamenja koje je pokriveno vodenom travom, pa kad vobler zapne vrlo rijetko ga uspijevam otkačiti. Klenić od 25 dkg na ultralight  kad lupi voblerčić u brzaku pruža sasvim solidan gušt, a boleni koji nisu tako srčani borci kao klenovi uglavnom su veći pa ih zbog toga više volim vidjeti na udici.

Inače ultraligtom priborom lovilo nas je toj poziciji troje. Žac i Toni su natjecatelji pastrvske lige i to im je bila neka vrsta treninga za kola lige i imali su vrlo lijepih ulova. Oboje nekoliko mrena oko 3 kg , nekoliko bolena preko 70 cm, a Žac je „izdrilao“ na Shimano „Diaflash“ od 7 gr. šarana preko 6 kg.

Kad na kraju usporedim ribolove od prijašnjih godina kad sam lovio na „konvencionalni“ pribor i ovogodišnji sa ultralighte priborom dolazim do zaključaka da sam imao neusporedivo više udaraca na manje varalice i tanji najlon jer vjerujem da ti mamci izgledaju i voda ih nosi prirodnije te su sličniji  prirodnoj  ribljoj  hrani, a što je najbitnije  borba sa ribom je neusporedivo žešća pa tako mogu testirati granice svog pribora i umijeća. Tehnika i koncentracija moraju biti uvijek savršene jer jednim krivim potezom gubimo ribu. Znači ribolov ultralight(UL) priborom  je puno više od klasičnog ribolova u kojem po nekom pravilu riba ima malo šansi da se oslobodi. Ovo je i više od borbe, to je nadmudrivanje sa ribom  visokog adrenalinskog naboja i garantira vrhunsku zabavu i uzbuđenja. Naravno da postoje granice i da će nam se desiti da u pravilu veće ribe prekinu najlon i ostanu neulovljene, ali moramo imati na umu da smo mi sportski ribolovci i da se sport sastoji od pobjeda i poraza pa će nam to dati još više poticaja da se usavršavamo u ribolovnim tehnikama.

PAR SAVJETA ZA RIBOLOV ULTRLIGHT PRIBOROM:

Kad lovite ultralight priborom nemojte mijenjati prečesto varalice. Na vodu treba doći sa planom i idejom.

Uvijek treba provjeravati čvorove osobito nakon svakog ulova ribe, a posebno treba obratiti pažnju na sitna oštećenja koji mogu prouzročiti i najmanje ribe svojim zubima koje obruse najlon  kao brusnim papirom što može biti kobno za tanke UL najlone.

Nosite kliješta za vađenje udica iz usta riba jer udice su male i teško ih je prstima izvaditi iz ribljih usta. Naročito je to bitno kod klenova jer su vrlo nemirni i nepredvidivi pa trokuke mogu vrlo lako završiti zabodene u prstu.

Pratite literaturu o životu riba i ribolovu jer tako se možemo približiti ribama i njihovim prehrambenim i životnim navikama, te ih samim tim i lakše uloviti.

Varalice koje sam koristio: mali twisteri, metalne žličice, vobleri jače vibracije za klena i nešto slabije za bolena …uglavnom sve što se može zabaciti i uspješno voditi priborom koji koristimo.

Marijan Jambrešić