CRVENPERKA (Scardinius Erythrophthalmus)  žućkastog je tijela boje svijetlog zlata, crvenih peraja i skladnog ribolikog oblika. Zbog toga ju puno ribiča proglašuju najljepšom slatkovodnom ribom.  Njezina prebivališta su plitka jezera bogata hranom s puno trave i šaša  te spore nizinske rijeke. Ima ih u srednjoj i južnoj Europi te  sjevernoj  Aziji. Prosječna dužina odrasle jedinke iznosi između 20 i 30 cm, a kapitalaca težine preko pola kilograma i 35 do 40 cm. Crvenperka boravi u blizini vodenog raslinja kao što je lokvanj, rogoz, šaš, trska, a posebno joj je omiljeno potopljeno granje i plićaci sa gustim šibljem koje raste u vodi. U posljednje vrijeme broj ulovljenih crvenperki sve je manji najvjerojatnije zbog agresivnije bodorke s kojom dijeli stanište, a sve je teže i naći pravu crvenperku jer se križa sa bodorkom i deverikom. Tako nastale hibride  lako je i zamijeniti sa pravom crvenperkom. Hibridi crvenperke i bodorke imaju ravna usta, a pravu crvenperku prepoznajemo po izbočenoj donjoj usni  zakrivljenoj nagore  jer je prilagođena skupljanju  insekta i druge hrane sa površine te po oštrom prijelazu između trbuha i podrepnog peraja, kao i daleko povučenom leđnom perajom prema repu. Sve to trebalo bi nas potaknuti da lovu ove prekrasne ribe pristupimo kao C&R  ribolovci da bi i naši potomci mogli uživati u ribolovu i ljepoti te ribe. Crvenperka je jedna od rijetkih ciprida koja se hrani tokom cijele godine  osim sa jednim kratkim prekidom u toku mrijesta , mlađ se hrani planktonom, a veće ribe pretežno biljnom hranom, insektima, puževima i ribljom mlađu. To što se hrani insektima i ribljom mlađi  iskoristit ćemo da je prevarimo i ulovimo na varalicu.

Najbolji period za varaličarenje crvenperke je proljeće pred mrijest. Sunčan topao dan bez vjetra i bistra voda čine idealne uslove za lov ove bezube proždrljive ribe. Pošto se crvenperka  pri hranjenju jako puno oslanja na svoje čulo vida otuda voli bistru vodu, a ovu njenu osobinu trebamo imati  uvijek  na pameti jer ako nas primijeti na obali odmah ce pobjeći. Plašljiva je pa zato vodi treba prilaziti vrlo oprezno i polako, a i odjeća koja će se „stopiti“ sa okolinom je vrlo poželjna. Ako ikako postoji mogućnost pokušajte plasirati mamac  zaklonjeni obalnim raslinjem ili  malo udaljeniji od ruba vode.  Jato crvenperki se preplaši na najmanje uznemiravanje vodene površine zbog toga je najbolje varalicom prebaciti jato otprilike jedan metar te onda lagano mamac dovući u vidokrug po mogućnosti najveće jedinke u jatu. Bez obzira na sve, vrlo će te rijetko upecati više od jedne ribe iz tog jata jer bučkanje i bijeg ulovljene ribe sigurno će poplašiti ostale .. no o tome u drugom dijelu teksta sada će mo se pozabaviti priborom i mamcima.

Počnimo od štapa. Ultra light pribor je ono što trebamo i što će nam pružiti zadovoljstvo pri ulovu ove ribe koja nije prejak borac, ali ima jednu nezgodnu naviku da kad osjeti da je ulovljena pokušava se zavući u najbliže granje ili neko drugo sklonište. To znači da moramo imati štap kojim možemo bacati lagane neotežane silikone ili varalice ali da ima određenu rezervu snage da možemo spriječiti taj bijeg u granje. Idealan štap bi bio maximalne duljine 2,10m da se možemo s njime što lakše provlačiti kroz obalno raslinje  i težine bacanja do maximalno  15gr. Savršeno bi uz to bilo da štap bude brz i lagan  ... oni koji love pastrve već vjerojatno imaju neki sličan štapić. Ja koristim Fujitsu 2-11gr., duljine 2,10m, vrlo osjetljiv i oštar štap gotovo idealan za ovu namjenu.

Rola veličine 2500 po shimanu, a jedina bitna stvar je da dobro namata jer lovimo sa vrlo laganim mamcima i tankim najlonom pa se petljanja najlona ne mogu spriječiti, ali rola koja dobro namata smanjit će taj problem na najmanju moguću mjeru.

Najlon nek bude tanak, otprilike promjera 0,14 mm bilo koji sa malo memorije, a najbolji su se pokazali  najloni sa fluocarbonskim premazom tipa Godzila ili Falcon , čisti fluocarbon nije se pokazao kao dobra opcija jer je prekrut i sa njime ima dosta petljanja, te se na njemu stvara efekt opruge a time nam otežava kontrolu mamca i kontru.

Kopča na koju kopčamo umjetne mamce neka su najmanje veličine 0/0 ili 0/1  tipa crosslock jer se najmanje kače za raslinje. Kopču koristim samo na početku ribolova i to samo zbog lakše i brže izmjene varalica dok ne utvrdim na koju boju i prezentaciju  tog dana riba najbolje prima, poslije direktno vežem najlon na udicu.

Udice moraju biti veličine prilagođene silikonskim mamcima koje koristimo. Jig udice na laganim glavama maximalne težine  1,5gr., najčešće veličine 6 i 4 ili tanke i oštre tanke mušičarske udice veličine 8 ili 6 za prezentaciju bez otežanja.

Na što lovimo?

Kao mamac koristim najčešće silikonske varalice manji dimenzija do max 3 cm duljine sve imitacije skakavaca, muha i drugih kukaca, zatim mali shadovi, glistice, grubovi, tubice  ... uglavnom sve što može zainteresirati  proždrljive i agresivne crvenperke, a na kraju  na posebnom mjestu je Berkleyeva  Power Bait Nympha koja mi se pokazala kao ubjedljivo najlovnija. Sve te silikonske đinđe treba imati u nekoliko boja. Bijela , žuta smeđa narančasta i crna morale bi svakako biti zastupljene u arsenalu  jer ima dana kad je određena boja puno lovnija od drugih. Kod silikonskih varalica imamo dvije vrste prezentacije: 1) otežanu sa laganom jig glavom do cca. 1gr  kad trebamo dalji izbačaj i u situacijama  kad crvenperke primaju mamac u propadanju, a to je većinom u proljeće prije mrijesta i 2) ljetna neotežana kad se hrane sa površine ili mamac mora vrlo laaaagano  tonuti u takvim situacijama skoro je nemoguće uloviti ribu na drugačiju prezentaciju. Najbolji primjer za to je period u proljeće kad cvjeta topola i površina je puna njenih bijelih pahulja, crvenperke ih neumorno uzimaju sa površine i ako tada nemamo neku plivajuću ili sporo tonuću varalicu svjetlije boje bolje da se posvetimo lovu neke druge ribe jer se crvenperki nećemo naloviti.

Crvenperka se može uspješno lovit i na manje voblere i leptire, ali pošto se lovi uz granje, šaš ili lopoče izgubit ćemo što zbog zadijeva ili zabaca kojeg je skrenuo vjetar ili nekog drugog razloga barem jedan ako ne i više voblera koji su osjetno skuplji od npr. Berkleyeve nymphe, jer za jedan  jeftiniji vobler moramo izdvojiti više novca nego za paketić u kojem ima 12 komada nymphi, a što je najbitnije  rezultati lova voblerima ne daju osjetno bolji rezultat koji bi opravdao njihovu upotrebu. Od nazovimo tih tvrdih varalica istaknuo bi jedino stormov  hoper-poper koji u nekim trenucima zna biti ubitačan naročito ako mu još na zadnju trocu navežemo mušicu od nekog pera.

Taktika .........i tehnika

Sad  dolazimo do onog najbitnijeg a to je taktika ribolova. Možemo se odlučiti da sa štapom u ruci uz laganu opreznu šetnju i obavezno polarizacijskim naočalama na očima hodamo uz obalu jezera i oprezno poput ninđe tražimo jata crvenperki, a kad ih primijetimo ulovimo ribu dvije pa se preselimo na neku drugu poziciju. Ili na drugi meni draži način da se „utaborimo“ na poziciji gdje znamo od ranije  da se jato nalazi ili prolazi tuda. U proljeće jata nemaju dugačke ture od njegove baze u nekom granju ili trski jato kruži nekih dvadesetak metara , sačekamo na nekom pogodnom mjestu da jato krene na svoje krstarenje oprezno plasiramo naš mamac tako da ne preplašimo ribe, mamac dovedemo do zone gdje će jato proći i laganim cimanjem tj. tvičanjem  pokušamo nagovoriti neku da uzme ponuđeni mamac. Ako lovimo na otežani mamac moramo ga vrhom štapa dignuti da dođe u vidokrug ribe jer crvenperka će vrlo rijetko uzeti mamac sa dna. On joj mora biti u sloju vode u kojem se i ona kreće jer sve što joj nije u toj zoni ignorirat će, a ako lovimo na neotežani mamac on će se dovoljno dugo zadržati u zoni napada i u principu sa njim ne treba raditi ništa, već ga pustit da lagano tone (nympha je zakon), većinom jedna ili dvije krenu prema uočenom mamcu i ona koja je brža srkne varalicu bez puno taktiziranja. Poslije kontre trebamo uz što manje bućkanja ulovljenu ribu odvojiti od jata da se ostatak riba što manje uznemiri. Jato se poplaši  i u pravilu vrati u sklonište od kuda je i krenulo, za to vrijeme mi ulovljenu ribu oslobodimo udice, ako želimo slikamo te je pustimo te ponovo pritajimo. Jato se za to vrijeme u svom skloništu smirilo i nakon nekog vremena otprilike između 5 i 15 minuta  ponovo kreće istom rutom u krstarenje .. he , he ... a kad dođu ispred nas ponovno kreće akcija, točno po našem opakom planu. Tako se može uloviti priličan broj riba iz jata ali naravno da je poslije svake ulovljene sljedeću  sve teže prevariti. Tu ćemo primijeniti  jedan mali trik, a to je da silikon namažemo nekim atraktom pa će nam on omogućiti da još poneku neodlučnu crvenperku uspijemo prevariti jer se zna desiti da ribe koje su već uznemirene više ne uzimaju ponuđenu varalicu agresivno već znaju oprezno gricnut za rub varalice pa ako se u njima probudi i najmanja sumnja odustaju od napada. Tu dodatak nekog atraktora odrađuje posao. Riba ne otkriva prevaru već nastavlja sa gutanjem silikonca. Također promjena boje može nam donesti još poneku ribu, recimo ako najbolje prima na žutu boju treba probati sa nekom sličnom bijelom ili sivom.

U ovakvom načinu lova crvenperke bit će  i fulanaca pa izvlačenja varki iz ribljih usta, odustajanja od napada u zadnji tren , krivih zabaca , petljanja po granama itd ..a pošto se sve odvija na viđeno  to je vrlo zanimljiv aktivni tip ribolova pun adrenalina i vrijeme provedeno u takvom ribolovu vrlo brzo proleti te nećemo ni primijetiti da je sunce već zašlo, a to je znak da možemo lagano krenuti kući jer kad se sunce spusti za horizont crvenperke u pravilu prestaju primati. Još jednom apeliram na sve prijatelje ribolovce koji love ili se odluče okušati u lovu ove lijepe ribe, da je puštaju jer velika je šteta ubijati ovu na našim vodama sve rjeđu ribu.

Gdje sam lovio ?

Jezera Savica nalaze se takoreći u samom gradu Zagrebu i vrlo su bogata raznim vrstama riba. Uz krupne šarane i amure kojima se već konfekcijski kao i na puno voda poribljava jezera kriju i dvije poslastice za nas varaličare a to su krupni bassevi i ono čime smo se bavili u ovom tekstu a to je velika populacija  crvenperke a ima i dosta kapitalne, najveća koju sam tu ulovio  bila je dugačka 36cm i teška 0,92kg.

Marijan Jambrešić

izvor: internet i ribički portali