foto1
foto1
foto1
foto1
foto1
DOBRO DOŠLI NA RIBIČKI PORTAL !

topfishing
Trgovina ribolovnim priborom
+385(0) 1 5531477

FCZ-plan 2017.

4. MJESEC - Klupsko natjecanje na Čabranci
5. MJESEC - USF Krapina 2017
5. MJESEC - Izložba fotografija - Zabok
8. MJESEC - Spin cup povodom Dana domovinske zahvalnosti - Knin
9. MJESEC - 10. godišnjica udruge

VRIJEME DANAS

vrijeme1

BROJ POSJETA

Sveukupno308370

mozirje
Prijateljska RD iz Slovenije

logo FishFun

RIBOLOV U KUPSKOJ DOLINI
NA RIJECI KUPI,KUPICI I CURKU
gorjan3

IZNAJMLJIVANJE APARTMANA
MOGUĆNOST RIBOLOVA SA VODIČEM
www.croatia-flyfishing.com
mob. +385(0) 99 741 4418

logocitypark

01112017 

Meso ribe može biti, između ostalih čimbenika, higijenski neispravno i zbog prisustva parazita i njihovih razvojnih oblika u njemu. Pri tom razlog higijenske neispravnosti mogu biti promjene senzornih osobina mesa ribe koje kod potrošača izazivaju gađenje a da sam parazit, odnosno njegovi razvojni oblici nisu štetni po zdravlje ljudi (mikrosporidije roda Kudo, zatim Kopepode). Mnogo češći razlog higijenske neispravnosti je prisutnost u mesu riba parazita koji mogu izazvati oboljenja ljudi. Paraziti koji potječu od namirnica pa i paraziti riba stalno su predmet interesiranja znanstvenih i stručnih krugova, a i potrošača diljem svijeta. Da je to tako govori i podatak da je u SAD-u do 1990. godine izučavano svega 13 vrsta parazita koji potječu od namirnica i koji mogu izazvati oboljenja ljudi, da bi se u 2002. godini taj broj povećao na 107 vrsta parazita.

Paraziti riba i plodova voda se često vežu za određeno geografsko područje što je posljedica adaptacije parazita na pravog i prijelaznog domaćina i posebne uvjete sredine. Sve veća potražnja tržišta za mesom ribe dovela je do povećanja proizvodnje ribe u akvakulturi i njenog prometa u svijetu. Međunarodni promet ribe, kao i uostalom drugih vrsta namirnica povećan je osobito od Urugvajskih sporazuma 1994. godine u okviru Svjetske trgovinske organizacije. Ovim sporazumima omogućuje se liberalizacija prometa namirnica s tim da se ne povećava rizik po zdravlje ljudi i životinja. Međutim, izvjesno je da je Međunarodni promet ribom pomaknuo barijere vezane za adaptaciju parazita za određenog domaćina i uvjete sredine i da se prisustvo parazita sve češće ne može vezati za jedno ograničeno zemljopisno područje. Povećanje međunarodnog prometa mesa ribe je jedan od načina na koji potrošači mogu doći u kontakt s parazitima riba. Međunarodna putovanja (poslovna, turistička) kao i migracije stanovništva su također jedan od načina dolaska potrošača u kontakt s parazitima riba. Parazitske infekcije kod potrošača koji se prvi put susreću sa nekim parazitom (neimuniziranim, nesenzibilnim) mogu kod njih izazvati ozbiljne zdravstvene smetnje. Parazitske infekcije ljudi sve češće su uvjetovane promjenama u navikama u potrošnji hrane. To se naročito odnosi na poklonike instiktoterapije koji konzumiraju sirove (svježe) i nekuhane namirnice. Tako se zaobilaze postupci (toplinska obrada) čiji cilj je smanjenje i preveniranje infekcija ljudi patogenima, a naročito njihovim cističnim oblicima koji dugo preživljavaju u hrani. Za parazitske infekcije ljudi specifično je i da često ostaju nedijagnosticirani zbog toga što su simptomi bolesti nespecifični. Parazitske infekcije su osobito opasne za imunodeficitarne osobe. Do sada je za preko 69 vrsta parazita riba i plodova voda utvrđeno da mogu uzrokovati oboljenja ljudi. Njihov značaj se cijeni prema brojnosti ljudi koji obolijevaju kao i ozbiljnosti oboljenja. Zbog toga se pažnja usredotočuje na te najznačajnije vrste.


Protozoe riba i plodova voda

Danas je poznato da protozoe mogu izazvati promjene u mesu riba rakova i školjki ali i da budu patogene i za ljude. Najčešće su to amebe iz familija Vahlkampfidae, Acanthamoebidae i Hartmannellidae kojima su u najvećem broju slučajeva školjke vektor za nastajanje infekcije ljudi.


Cestode

U ribama parazitira veliki broj različitih trakavice. Poseban problem predstavljaju razvojni oblici (pleroceroidi) pojedinih cestoda koji su infektivni za čovjeka i druge sisavce. Diphyllobothrium latum ili širokoglava trakavica riba je odavno poznat parazit, koji kao odrasli oblik parazita kod ljudi i drugih sisavaca (pas, mačka, lisica, medvjed, morževi, morski lavovi i dr..). Podaci govore da u Europi ima 5 milijuna slučajeva difilobotrijaze ljudi, u Aziji oko 4 milijuna i oko 100000 u Sjevernoj Americi. Ovaj parazit se uglavnom prenosi slatkovodnim ribama, ali i ribama koji jedan dio života provode u morima. Najčešće inficirane ribe su; losos, jezerska pastrva u Europi, losos u Japanu, a štuka, oblić (plat), manjić, lososi u bočatim vodama SAD-a. Ovo oboljenje dominira uglavnom u onim krajevima u kojima se sirova riba koristi kao delikatesni nacionalni specijalitet poput "sushi" u Japanu ili "gefulte" kod Židova. Difilobotrijazu mogu izazvati i druge vrste kao D. pacificum, D. dendriticum, D. ursi, D. dalliae. Diphyllobothrium pacificum prenosi se na ljude inficiranim mesom morskih riba. Diplogonoporus grandis je velika trakavica za koju je također ustanovljeno da je uzročnik oboljenja ljudi. Veliki broj slučajeva infekcija kod ljudi zabilježen je u Japanu. Osim sa D. grandis zabilježeni su slučajevi inficiranja ljudi sa Diplogonoporus brauni.


Trematode

Trematode, odnosno metilji, zauzimaju značajno mjesto u parazitozama riba. Chlonorchis sinensis je poznat parazit koji kao odrasli oblik parazitira kod ljudi i drugih sisavaca kao što su pas, mačka, svinja, lisica, vidra koji predstavljaju njegov značajan rezervoar. Rasprostranjen je na Farskim otocima, gdje predstavlja najznačajnijeg parazita za ljude ali isto tako u velikom broju azijskih zemalja (Japan, Kina, Koreja, Hong Kong i Vijetnam). U kojoj mjeri Cl. sinensis predstavlja problem, ukazuju podaci da je u Aziji više od dvadeset milijuna ljudi zaraženo ovim parazitom. Prema istom izvoru, u nekim selima Južne Kine clonorchiasa ljudi prisutna je kod više od 40 posto stanovnika, dok je u selima Južne Koreje zastupljenost ovog oboljenja kod djece školskog uzrasta 11 posto. Parazit se prenosi slatkovodnim vrstama riba i to uglavnom šaranskom ribom (ciprinide). Opstorchis felineus je vrsta srodna prethodnom parazitu, koja također može prenijeti slatkovodnom ribom na čovjeka. Ovaj parazit rasprostranjen je u središnjoj, istočnoj i južnoj Europi. Opistorchis viverini je srodna vrsta prethodnim parazitima i prenosi se slatkovodnim ribama. Prisutan je u Laosu, Tajlandu (25 do 46% seoskog stanovništva sjeveroistočnog Tajlanda) i zapadnoj Maleziji.

Metagonimus yokogawai predstavlja parazita koji kao odrasli oblik parazitira kod ljudi, a inficira i druge sisavce, posebno pse i mačke. Važno je napomenuti da su ptice, koje se hrane ribom, značajan rezervoar ovog parazita u prirodi. Prenosi se mnogobrojnim vrstama riba koje žive u slatkoj ili bočatoj vodi, ali je to najčešće cipal. Rasprostranjen je u zemljama Azije, nekim dijelovima bivšeg SSSR-a, Španjolskoj i na Balkanu. Heterophyes spp.. obuhvaća veći broj trematoda koje se mesom morskih riba mogu prenijeti na čovjeka i na morske sisavce. Rasprostranjeni su uglavnom u Egiptu, Turskoj, Grčkoj, Japanu, Farskim otocima, Havajima i Filipinama. Paragonimus spp.. su trematode koje mogu prenijeti školjkašima (morski i slatkovodni rakovi) na ljude i druge sisavce. Od posebnog značaja su P. Westerman i P. miyazakii koji prouzrokuju ozbiljna oboljenja ljudi dok ostali paraziti ovog roda kao što su P. ohirai, P. sadoensis i dr.. izazivaju oboljenja domaćih i divljih sisavaca. Paragonimus Westerman je najznačajniji parazit ove vrste, rasprostranjen je u nekim zemljama Azije, Afrike i Latinske Amerike. Izvor oboljenja su nedovoljno termički obrađeni ili sirovi slatkovodni ili morski rakovi. Paragonimus Miyazaki je rasprostranjen u Japanu, gdje je izvor zaraze slatkovodni rak. Echinostoma spp.. obuhvaća veći broj trematoda koje se prenose slatkovodnim ribama i puževima na ljude, druge sisavce, ptice reptile.

Nematode

Nematode (valjkasti crvi) predstavljaju parazite kod riba koji pored rizika za zdravlje potrošača u većoj ili manjoj mjeri mogu izazvati i promjene u mesu riba i tako ga učine higijenski neispravnim. Gnathostoma rod obuhvaća veći broj vrsta parazita koje mogu izazvati oboljenja ljudi, drugih sisavaca, riba, mekušaca i ptica. Oboljenje (gnathostomiasis) izazvano parazitima ovog roda kod ljudi je zabilježeno u velikom broju zemalja Azije (Japan, Indija, Burma, Malaji, Sumatra, Filipini, Kina). Gnathostoma spinigerum je najznačajniji uzročnik gnatostomijaze. Odrasli oblik parazitira kod čovjeka i drugih sisavaca. Capillaria philippinensis je nematoda koja izaziva oboljenje ljudi na Filipinama i jugoistočnoj Aziji. Inficiranje ovim parazitom nastaje nakon ingestije sirovih ili nedovoljno termički obrađenih malih slatkovodnih riba (Hypseleotris, Eleotris i Ambassis) u čijem probavnom traktu se nalazi larva infektivna za ljude. Eustrogylides spp.. su nematode koje mogu izazvati oboljenje kod ljudi (Sjeverna Amerika, Kanada). Odrasli oblici parazita normalno parazitiraju u probavnom traktu ptica koje se hrane ribom, naročito vrstom minnow, koja je značajan prenositelj ovog parazita. Angiostrongylus cantonensis je parazit koji dovodi do ozbiljnih oboljenja ljudi nakon konzumacije sirovog ili nedovoljno termički obrađenog mesa kopnenih ili vodenih puževa (sa ili bez ljušture), koji sadrže infektivne ličinke. Oboljenje je rasprostranjeno u regiji Pacifika, Afrike, a posebno u Japanu, na Karibima i Kubi. Angiostrongylus costaricensis takode izaziva oboljenje ljudi u Srednjoj i Južnoj Americi (Kostarika i Honduras).

Anisakis spp.. su nematode, čiji larvini oblici koji se nalaze u mesu riba, odnosno mekušaca, izazivaju oboljenje ljudi poznato pod imenom anisakijaza (anisakidoza) prvi put zabilježeno 1955. godine u Nizozemskoj i označena kao Herring worm disease pošto je sam parazit označen kao "crv haringe". Osim kod haringe ovaj parazit je ustanovljen kod velikog broja drugih morskih riba kao što su skuša, oslić, gira, arbun, škrpina, šnjur, ugotica, kovač i dr.., A takode i kod slatkovodnih riba poput lososa i drugih salmonida. Oboljenja izazvana ovima parazitima registrirana su u Nizozemskoj, Japanu, Belgiji, Danskoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Kanadi, Njemačkoj, Havajima i Filipinima. U našim krajevima nisu ustanovljeni slučajevi anisakijaze, iako je prisutnost infektivnih razvojnih oblika parazita zabilježeno u ribama Jadranskog mora (šarun, oslić, gira i td.). Anisakis rod obuhvaća tri vrste parazita: A. simplex, A. tipica, A. phiseteris.

Čovjek nije odgovarajući domaćin za larvu Anisakis, a inficira se samo u slučajevima kada pojede sirovu ili nedovoljno pečenu ribu u kojoj se nalaze žive ličinke Anisakis spp.. Tako je u Nizozemskoj uzrok oboljenja specijalitet "zelene" haringe koji se blago soli a potom podvrgava zrenju u hladnjači. Kod Norvežana je to tradicionalno pripremljeno jelo "gravfish" koji se slabo soli, zašećeri i odstoji jedan do dva dana. Potrošačima se ovaj specijalitet prodaje u vinskom umaku. U Japanu, kao što je poznato jede se veliki broj sirovih riba a poseban značaj ima nacionalni specijalitet "sashimi" spravljen od sirove ribe, slabo marinirane, u soli i octu. Na Havajima "palu", Filipinima "pagong" su jela koja sadrže sirovu ribu s unutarnjim organima i koja se termički ne obraduje već se samo podvrgava zrenju. Phoconema decipiens je srodan parazit Anisakis spp.. s obzirom da su najčešće ovim parazitom inficirane haringe, mada mogu biti i druge vrste riba i on se naziva "crv haringe". Stalni spremnici ovog parazita su foke koje žive u blizini obala.

Mjere zaštite zdravlja ljudi od parazitskih infekcija

Zaštita zdravlja ljudi od infekcije parazitima iz mesa riba i plodova voda zasniva se na kontroli prisustnosti parazita u mesu riba i njihovoj inaktivaciji. Za utvrđivanje prisustnosti parazita riba i njihovih razvojnih oblika u mesu ribe koriste se različiti postupci (adspekcija, rasvijetliti, digestija, mikroskopske tehnike, molekularne tehnike, imunološki postupci………).

Adspekcija kao najjednostavnija metoda temelji se na pregledu tkiva i organa riba. Na ovaj način može utvrditi prisutnost plerocerkoida Diphillobothrium latum (izdužena i elastična tvorevina slična mjehuru, promjera 1 do 1,5 cm) kao i ličinke Anisakis i Phoconema.

Adspekcija pri pregledu mišićnog tkiva riba nije uvijek pouzdana. Postupak prosvjetljavanja može ovaj postupak učiniti učinkovitijim. Rasvijetliti se koriste pri pregledu fileta bijele ribe na prisutnost nematoda. Pri tom ispitivani uzorak može se komprimira slično kao kod pregleda mesa na trihinelu. Ako se za prosvjetljujuće koristi svjetlost određene valne duljine (UV 366 nm) mogu se vide ličinke nematoda koje fluoresciraju od plave do zelene boje. Ovaj postupak je posebno učinkovit kod utvrđivanje nematoda u tamnom mesu riba.

Metoda umjetne digestije koristi se za utvrđivanje prisutnosti u mesu riba ličinki nematoda (Anisakis, Phoconema) ali i plerocerkoida Dyphillobothriuma spp.. kao i metacerkarija i mezocerkarija trematoda. Uporaba mikroskopskih tehnika u Parazitologija je dobro poznata. Pri tom različita bojanje i upotreba fluoroscencije olakšavaju identifikaciju parazita. Sama identifikacija parazita primjenom mikroskopskih tehnika, ovisi od iskustva i sposobnosti samog preglednika. Imunološke tehnike kao i analiza DNK koriste se takode u utvrđivanju parazita i njihovih razvojnih oblika u mesu riba i plodova voda. Ovi postupci se vremenom sve više usavršavaju kako u pogledu osjetljivosti tako i u pogledu specifičnosti pa i u lakoći detekcije. Parazitske infekcije ljudi mesom riba može se napraviti prevencija već postupcima primarne obrade riba, a zatim zamrzavanjem, soljenjem, mariniranjem, sušenjem toplinskom obradom kao i kombinacijom ovih postupaka. Primarna obrada odnosno pravodobna i potpuna evisceracija, a zatim i pranje ribe mogu značajno utjecati na intenzitet migracije ličinki nematoda (Anisakis, Phoconema) iz trbušne šupljine u muskulaturu riba. Zamrzavanje je postupak koji se vrlo često koristi za konzerviranje mesa riba naročito ribe koja je namijenjena međunarodnom prometu. Ovaj postupak inaktivira parazite ribe i njihove razvojne oblike ukoliko su temperature zamrzavanja dovoljno niske i traju određeno vrijeme. U SAD FDA preporučuje da se za inaktivaciju parazita u mesu riba meso zamrzava pri - 35 ° C najmanje 15 sati. Nakon ovog postupka zamrzavanja meso ribe može koristiti i za pripremu sirovih proizvoda od mesa riba.

Učinkovitost postupaka soljenja odnosno mariniranja za inaktivaciju parazita riba ovisi od koncentracije soli odnosno od vrste marinade kao i od dužine primjene ovih postupaka. Toplinska obrada je vrlo učinkovit postupak u inaktivacije parazita u mesu riba a najčešće se i uobičajeno koristi za pripremu mesa ribe za jelo. Temperatura od 50 ° C do 60 ° C za nekoliko minuta inaktivira parazite u mesu ribe.

Od postupaka koji se mogu koristiti za inaktivaciju parazita u mesu riba spominje se primjena ozona (snažan oksidans). Njegovo djelovanje ovisi o više faktora (pH, količina organske tvari oko parazita). Ispitivana je mogućnost primjene UV zračenja kod inaktivacije kriptosporidija. Ionizirajuće zračenje učinkovito inaktivira parazite u mesu riba Opistorchis viverrivi, Anisakis spp.., Clonorchis sinensis i Paragonimus spp.., Mada ne djeluje jednako na sve navedene vrste. Učinkovitost djelovanja ionizirajućeg zračenja ovisi od vrste parazita, stadija razvoja, vrste ribe itd.. Ograničavajući faktor primjene ovog postupka je zabrinutost potrošača pri potrošnji namirnica koje su tretirane ionizirajućim zračenjem. Posljednjih godina ispituje se i mogućnost primjene hidrostatskog tlaka za inaktivaciju parazita u namirnicama.

Izvor: Forumi, internet

Marijan Jambrešić

Smuđ se lovi preko cijele godine i važi za snažnu, mada ne i spektakularnu ribu. Tokom dana smuđ najčešće miruje u dubini skrivajući se u mraku pod potopljenim stablima ili među stijenama. U sumrak izlazi u lov u pliću vodu uglavnom na mjesta prekrivena vegetacijom ili na kamenita ili šljunčane potopljene otočiće. Ljeti zna ostati na dnu u dubini čak i preko noći. Smuđ živi oko 7 godina, ali najčešće se love primjerci od oko 1,5 kg, trogodišnjaci. Meso je bez kostiju i izuzetno je cijenjeno i kvalitetno te se smatra da je u rangu lososa.

MRIJEST:

Svoj godišnji mrijest smuđ započinje u proljeće odmah po otapanju leda, kad temperatura vode dostigne 4 - 7 C. To je doba kad smuđevi u ogromnom broju prilaze brzacima i tekućoj vodi da bi položili ikru. Ukoliko žive u jezerima gdje nema tekuće vode, prilaze obali gdje je dno pjeskovito ili šljunkovito, a često polažu ikru i na kamenitoj podlozi. U svakom slučaju, kad je mrijest u pitanju, tražite što čistiju i bistriju vodu. Ženka smuđa je jedna od najplodnijih u ribljem svijetu. U prosjeku polaže i do 50.000 jaja po kilogramu svoje težine. Ovo je svakako jedan od razloga zašto je smuđ možda najrasprostranjenija riba na sjevernom dijelu američkog kontinenta. Interesantno je također da se smuđevi tokom mrijesta ne hrane odnosno ne uzimaju hranu.

RIBOLOV NA SMUĐA:

Treba znati da je smuđ riba dna i prema tome tu ga treba i tražiti. Ne podnosi svijetlo i zato se preko dana povlači u dubinu, te ga je dosta teško uhvatiti. Pravo vrijeme za pecanje smuđa je rano ujutro, dok sunce ne dođe u zenit i kasno popodne pa do večeri. Zbog izuzetno razvijenog čula vida, kompozicija očiju je unikatna u ribljem svijetu i tako pažljivim promatranjem možemo vidjeti da je smuđ visoko specijalizirana riba. Vidno polje je nekih 30 stupnjeva na gore, tako da smuđ ne vidi ispod horizonta. Također zbog unikatne kompozicije očiju, poznato je da najbolje vidi žutu boju te svoj pribor ribolovci često prilagođavaju tome. Bijela boja se također pokazala kao vrlo atraktivna. Za razliku od basa ili štuke, smuđ se vrlo često kreče u jatima, što znači kad se upeca jedan, to mjesto treba nastaviti raditi jer je najvjerojatnije da ih ima cijelo jato. Ukoliko se prakticira catch & release odnosno ukoliko vračate ribu u vodu, nemojte to uraditi odmah jer će puštena riba uzbuniti ostale, stavite ga u čuvaricu i pustite kad budete napuštali to mjesto.

Vrlo često je teško osjetiti smuđa na udici pošto uzima lagano i kad se zakači nema ništa od borbe i vatrometa na vodi kao na primjer kod bassa. Smuđ je mnogo poznatiji po kvaliteti mesa nego kao borac. Mlak otpor koji pruža prilikom navlačenja odbija mnoge ribolovce od pecanja na smuđa jer više vole borbu na vodi i "pravu akciju" nego kvalitetu mesa.
Odmah po otvaranju sezone u kasno proljeće definitivno najbolje mjesto za ribolov smuđa je zapjenjena voda ispod vodopada. Tu se odrasli kapitalni smuđevi okupljaju u velikim jatima, a učinak živog kedera u ovoj vodi je jednak dinamitu. Ukoliko lovite na ovakvom mjestu u proljeće ili jesen, preporučio bih vam lagani pribor: manji keder na dnu predveza, a 30 - 40 cm iznad jedno ili dva manja olova, tek toliko da vam omoguće lagano tonjenjem kedera u brzoj i zapjenjenoj vodi. Nastojite da uvijek držite napet najlon da bi osjetili kad uzme i na vrijeme kontrirali. Nakon proljetnog okupljanja oko vodopada, u čijoj blizini su se izmrijestili, smuđevi napuštaju ovakva mjesta i početkom ljeta se povlače u mirnije i dublje vode. Tokom ljetnih mjeseci trebalo bi raditi mjesta, jer to su upravo idealne strukture gdje se smuđevi okupljaju. Šljunkovito ili kamenito dno obiluje kederima koji su glavna hrana smuđeva, a blizina dubine daje im sigurnost i zaštitu tokom dana.

Obratite naročitu pažnju na potopljene sprudove , jer je upravo to struktura koja proizvodi bogat ulov tokom cijele godine. Ovakva mjesta, gdje se dno podiže iz dubine do ispod same površine, najbogatija su okupljališta smuđeva.
Pored ovih najatraktivnijih mjesta, smuđevi se mogu naći i na terenima gdje su ivice podvodnog raslinja mada ovakvi tereni nisu primarno "smuđevski". U svakom slučaju treba probati.
Ukoliko koristite jigove sa olovnom glavama, svakako najbolja prezentacija se postiže kad puštate jig da "odskače" od dna. Povucite jig u kratkom trzaju, a zatim ga pustite da padne na dno. Na dnu ga ostavite da miruje par sekundi, a zatim opet povucite. Nastojite da radite sporo i da ostavite jig da miruje na dnu, jer smuđ vrlo često uzima kad je jig u mirovanju.

Svaka varalica, zbog svojih hidro-dinamičkih performansi, ima brzinu pri kojoj najbolje radi, to jest lovna je! Tu brzinu joj vi dajete. Ali primjerenu i vodi na kojoj lovite i ribi koju lovite i vremenu kad lovite. Određenu varalicu vodite prema uvjetima na vodi, a nekad uvjeti na vodi biraju varalicu. Zato onaj tko vam kaže da nosi samo malo varalica "jer zna" što mu treba - pojma nema! Ono što mrda vašu varalicu je zbroj brzine kojom je vučete i brzine vode. Samo na idealno mirnoj vodi, čak ne ni na jezeru (jer postoje struje, utjecaj gravitacije mjeseca, vjetar ...), nego na nekoj bari(ci) u zavjetrini, brzina nije rezultanta.

Tekuća voda zahtijeva striktno prilagođavanje brzine kojom namotavati. Recimo, površinski sloj rijeke je nešto sporiji (i zrak stvara otpor!) Nego sloj vode na pola metra dubine. Dalje, brzina struje se smanjuje prema dnu, i matematički je na dnu brzina - nula! Zatim, nije sve jedno da li vučete nizvodno, poprečno ili uzvodno. Nemoguće je da vam do krajnosti opišem sve moguće situacije na vodi, jer tu ima utjecaja i temperatura vode i njena gustoća, termoklima, i ... A da i ne govorimo o matici, virovima, babicama, površinskim i podvodnim strujama.

Pogledajte repove na šedovima. Od površine lopatice ovisi pri kojoj brzini će raditi, ali i od tvrdoće i debljine vrata, i od kuta pod kojim je u odnosu na tijelo (odnosno na pravac povlačenja). Tvisterorepe silikonce (npr.  Delalande Sandra) Oni mrdaju i kada mikro brzinom vučem po mirnoj vodi, rade i kad brzo vučem - rade skoro uvijek! Za lov šedovima je već potrebno znanje, za tvisterorepe  ni predznanje. Zabaci i polako vuci ... Povremeno blago cimni, pa opet vuci. Udarit će smuđ i kada je tvisterorepi u propadanju - uvijek radi, mnogi šedovi u propadanju - ne rade! Ali neće smuđ uvijek ni tvisterorepe ...

Za još nešto je bitna brzina, za tip vibracije! Iako svaka varalica ima onu vibraciju koju joj oblik (konstrukcija) uvjetuje, promjenom brzinom mijenja se i brzina gibanja repa. Kada vučete brže rep brže leluja, a put koji prelazi rep ​​je kraći po osi. To znači da kad vučete sporo dobivate lijenu vibraciju - širu i sporiju. …zašto treba nositi puuuno varalica - zato što smuđ nekada napada kada se brže povlači, a ako imate samo jednu varalicu, bržim povlačenjem postižete optimalnu brzinu, ali ne i optimalnu vibraciju! A baš na nju - na bočnu liniju - napada onaj tko zna. Tko zna da lovi varalicom!

Zlatna pravila …. Lokacija, prezentacija, vibracija, boja i veličina !

Da sumiramo, kad lovite smuđa, bilo da to radite u stajaćoj ili tekućoj vodi, nastojite da slijedite nekoliko osnovnih pravila:
1. smuđ je na dnu
2. prezentirajte sporo, što sporije možete
3. živi keder je najbolji mamac
4. u većini situacija mamac neka bude prevladavajuće žute boje
5. lovite noću, u ranu zoru ili kasno popodne 

 

izvor: internet

 

Marijan Jambrešić

Kada temperature padnu, a zima otjera većinu riba u krtoge i odmorišta, sportskom ribiču malo toga preostane za ribolov. No, i u najhladnije doba godine, kada vode okuje led i snijeg, neke se ribe mogu uspješno loviti. Među njih spada i grgeč. Riba je tamnozelenih leđa, žućkastozelenih bokova išaranih poprečnim maslinastozelenim prugama, na leđima joj se ističe oštra,bodljikava peraja koja se kad je ulovljena nakostriješi. Po njoj je u nekim krajevima grgeč dobio i ime  kostriječ. U Slavoniji ga znaju kao bandara. Druga leđna peraja mu je mekana, a krase ga i crvenkaste trbušne i sivozelene repne peraje. Mrijesti se od ožujka do lipnja. Tada ženka položi i više od 150.000 jaja. Grabežljivac je koji se hrani drugom ribom i sitnim životinjama odnosno kukcima. Mnogi sportski ribolovci ga ne cijene jer su mu  krljušti čvrsto usađene, pa se teško čisti. No, ne samo što pruža užitak ribolova i zimi (jer lovi se tijekom cijele godine) grgeč ima iznimno ukusno bijelo meso. U prosjeku je težak tek stotinjak grama i dug dvadesetak centimetara U najoptimalnijim uvjetima može narasti do 5 kg. No, primjerci teži od 500 grama već se smatraju kapitalcima. Tako među hrvatske rekorde svakako spada grgeč  težak 1,01 kg (39 cm).


Gdje žive najveći grgeči


Ribolovci vole odmjeravati snage i kada su grgeči u pitanju. Zato se diljem svijeta vode razne liste ulova i za najgrgeče. Danas u svijetu ima malo odredišta gdje žive krupni grgeči. Grgeča težeg od jednog kilograma može se uloviti u sjevernim vodama i vodama Dalekog istoka. Tako još u ruskim rijekama ima kapitalaca. U jezeru Onega moguće je loviti primjerke teške i do 3,6 kg, a u Čudskom jezeru i težih. U literaturi se još samo vode zapadnog Sibira spominju kao one gdje se mogu uloviti grgeči teški do 5 kg. Među njih spadaju i vode Mongolije doduše, na mongolske vode europski ribolovci odlaze u potrazi za tajmenom (vrsta glavatice), pa usput love i grgeče teških više kilograma. Na jezeru Tiškin u Rusiji Nikolaj Arturović ulovio je grgeča od 5,96 kg. Njemački časopis Fish und Fang, na svojim listama kao rekordni ulov svih vremena u Njemačkoj ima grgeča od 3,20 kg, koji je ulovljen 21. 9. 1998. Preko 3 kg teškog grgeča na sojim rekord listama ima još samo Italija, gdje je ulovljen grgeč od 3,50 kg i Češka, gdje je ulovljen grgeč težak 3,44 kg. Švicarski rekord težak je 2,95 kg, a francuski 2,69 kg. Na privatnom jezeru Kent, u Engleskoj 1985. ulovljen je njihov službeni rekord težak 2,52 kg. No, u Velikoj Britaniji je zabilježen i veći ulov, težak 2,53 kg. Radi se o grgeču kojeg je 28. 3. 2002. ulovio jedanaestogodišnji Deen Rowling. Među zemljama koje se mogu pohvaliti s ulovima grgeča težih od 2 kg su još: Irska (2,75 kg), Bjelorusija (2,7 kg), Poljska (2,64 kg), Danska (2,62 kg), Litva (2,01 kg)…

Pola kilograma - kapitalno.

Na vodama Hrvatske i zemalja u okruženju, posljednjih desetak godina, kada je grgeč u pitanju, rijetki su ulovi teži od jednog kilograma, pa se primjerci od pola kilograma već smatraju kapitalnima. Hrvatski rekordni ulov tako je grgeč težak 1,25 kg, kojeg je u jezeru Trstenik 2005. ulovio Dubravko Hodak. Slijedi ga grgeč od 1,09 kg, kojeg je 2004. u jezeru Čingilingi ulovio Ivica Pačko. Na istom jezeru kod Molvi, grgeča teškog 1,04 kg ulovio je Draško Lacković 1995.

Grgeč  je rasprostranjen po nizinskim rijekama, jezerima i ribnjacima. Studeni, prosinac, te veljača i lipanj su najbolji mjeseci za ribolov ove ribe. Zimi ga valja tražiti u dubljim dijelovima. Budući da živi u jatu, kad ga uočite možete ga uloviti u znatnim količinama. Može se loviti raznim tehnikama, pa i mušičarenjem. No, ribolov varalicom i postavom na prirodni mamac, zimi je najučinkovitiji. Za špinerski ribolov potreban vam je štap izbačaja do 30 grama, dužine od 2,10 do 2,70 m, vršne akcije, manje role bržeg prijenosa s najlonom promjera do 0,20 mm. Od varalica najučinkovitije će biti manje žlice, tipa efzzet, te manji vobleri dubokoronci, leptiri br. 2 do 3, ali i gume tipa tvistera s laganim vođenjem i potezanjem na mah s kraćim zastojima.
Grgeč je riba koja se baca na sve. Prema literaturi, ovaj mali razbojnik postaje zanimljiv za varaličarenje kao naša najmanja riba, koja se uopće da loviti varalicom, kad naraste oko 13 cm i počne juriti živi plijen. Ova veličina je malo upitna, jer naši mali grgeči baš ne priznaju znanost. Najbolje je kad se u savskom ribolovu bolena kakav malac od jedva 10 cm zaleti na poveću varalicu. Kod ribolova na postavu grgeč je jako oprezan i promatra lagano krećući plijen dulje vrijeme, dok kod ribolova varalicom bez puno oklijevanja napada vibrirajuću varalicu.

U jatu

Grgeč se u jesen kreće u jatima tražeći hranu prije zimskog mirovanja. Mali grgeči imaju vretenasto tijelo, dok stariji dobiju karakterističnu grbu iza glave. Takvi "grbasti" primjerci često postaju usamljenici "samci" ili se kreću u jatima od samo nekoliko primjeraka. Prema jednoj literaturi grgeči se kreću u manjim jatima većih riba ili većima jatima manjih riba, dok se prema drugoj, u nekim, najčešće manjim i dubljim vodama često nalaze i plove s primjercima različitih veličina. U takvim jatima je razmještaj riba točno određen, tako da su najveće ribe na početku i na bokovima plove, a manje su ribe u njenoj sredini. Kad se grgeči u jatu spremaju za lov plijena, velike se ribe razdvoje i prve krenu u napad. U stvari, cijelo se jato razbije i u malim grupicama ili pojedinačno (posebno veći primjerci) jure za jatom ribica dok ga ne ulove ili rastjeraju. Tada se ponovo okupljaju u jato, te nastavljaju dalje tražiti pogodne žrtve. Jednom kad pogodimo jato u pravilu ćemo dobiti prvo veće primjerke. Zanimljivo je da se jata grgeča okupljaju tijekom dana, dok se pred večer s prestankom lova grgeči razdvajaju, da bi se dolaskom jutra opet formiralo jato.


Pozicije

Grgeče u zatvorenim vodama najlakše je naći uz stupove, granje i druge potopljene brane u vodi. U tekućici kao Sava nije ih tako lako naći, ali vrijedi pokušati uz stupove mostova, zidane obale i odrone pune stijena i kamenja. Jato se ponekad odaje po prskanju vode dok pojedini grgeči love ribice na samoj površini. Najčešće ne ulovi "iz prve" nego ponavlja napad, što je dovoljno da se uoči mjesto i na njega pošalje varalica.

Kako i čime?

Za grgeča obično kažu da nije važno na što ga loviš, nego možeš li ga pronaći. Kad ga se nađe, grgeč će udariti na skoro sve što mu se ponudi. Važno je da varalica ne ide prebrzo. Za voblere je kažu najbolje da se izazovno "gegaju", za leptire je važno da su sjajnih krilca, po mogućnosti s crvenim točkicama, a silikonci trebaju biti žućkaste ili sivobijele boje. Kod ribolova grgeča varalicama u jesen treba krenuti od dubljeg sloja vode. Obično se napravi tri ili četiri prolaza u tom jednom sloju, pa onda pomiče varalicu u viši sloj. Ponekad se isplati ponovo spustiti varalicu u dublji sloj, jer grgeč jednostavno čeka da mu se varalica stavi "pod nos".
Kad se lovi iz čamca, na mrtvicama na npr. Savi, priđe se plovilom vrlo blizu granja u vodi i vrlo kratko zabacuje pretražujući vodu u dubini uz sami čamac. Dalje zabacivanje od čamca i sporo povlačenje varalice prakticira se na otvorenom dijelu mrtvice, na dubljim mjestima nekadašnjeg vodotoka, gdje se varalicu, najčešće voblere u tipu Shad Rapa pušta da se spusti što dublje i cimanjem povremeno odiže iz sloja vode po kojem je vučete. Kad su mjesta dublja od 5-6 metara, radije bez zabacivanja neposredno uz čamac, varalicu, najčešće manju žlicu pustite da se spusti gotovo do samog dna i polako je odižite i spuštajte, kao kod jigganja. Ovakvim ribolovom se elegantno izbjegne štuka, pa se može loviti bez sajlice, koja je inače obvezna kad se grgeč lovi na vodi gdje ima i štuka. U grgečolovu možete koristiti vrlo kratke žičane sajle, ne dulje od 5 cm, što je dovoljno za skoro svaku zalutalu štuku na "grgečkoj" vodi. I varalice su najčešće u duljini do 5 cm. 

Vobleri i silikonci

Osim Rapalinih Shad Rapova i dvodijelnih Jointed Shadova u "yellow pearch" i "pearch" dekoraciji (grgeči se drže za jedne od glavnih kanibala u ribljem svijetu), dobri su i vobleri Ružno pače i Calypso. Posebno je lovan Calypso u veličini 3 i 4, obojan žuto. Kažu da je i inače najbolja kombinacija za grgeča žuti trbuh i crvenilo na vratu varalice. Naravno uvijek u grgečolovu varalica se mora vući sporo, sporo.
Vobleri tipa Shad Rapa su posebno uspješni kad se površinski sloj vode za sunčanog jesenskog dana zagrije, jer tada veći grgeči biraju dublje slojeve vode, a hranu traže pri površini. Dubokoronci pri potezanju uranjaju, a kad prestane potezanje polako se izazovno lelujajući dižu gore. Poteži-pusti je jednostavna tehnika kojom se ovim voblerima privuku grgeči. Griz je najčešće u trenutku kad prestanemo s potezanjem, a vobler se počne dizati prema površini. Tada je važno osjetiti trzaj i odmah kontrirati.
Za varaličarenje silikoncima dobrim su se pokazali twisteri i shadovi obojeni žućkasto, iako neki varaličari drže crvene silikonce vrlo dobrim za grgeča. Kod leptira najbolji su oni žutih i bakrenastih krilaca, u veličinama 2 i 3, a kod ribolova leptirima dobro je imati "vunenu suknjicu" crvene boje na trokuka udici.
Grgeč često promaši varalicu, ma koliko je sporo vukli, pa je potrebno ili malo sačekati da je stigne uloviti u drugom napadu. Grgeč je poznat kao ne tako brz, ali zato vrlo uporan grabežljivac, obdaren dobrom kondicijom i ustrajnošću kojom jato većih grgeča kad je u hranjenju doslovce desetkuje jato ribica. I ono najljepše od svega - može se loviti doslovno preko cijele godine. Za njega nema zime (nadam se da ste imali priliku vidjeti kako ih Skandinavci love kroz rupe u ledu na neke štapiće od 30-tak centimetara.Na kanalima i jezerima je slična situacija. Treba ga potražiti na osunčanim, plićim dijelovima, gdje se sitna riba već razmrdala i počela hraniti. Zaostala prošlogodišnja trava i trska, truli lokvanji ili granje u vodi, sigurno kriju ovog šarenog  razbojnika.  Po mom nekom dosadašnjem iskustvu, sada je daleko produktivnije (i to čak i do 82,76%) ponuditi mu neku varalicu (tvister, šedić, sporije vođen dubokoroneći  vobler, ili čak "žličicu" ili "leptirića", nego ga uzalud čekati da pronađe filet ili kederčića (o glistama i crvima ne diskutiram.... ja sam ipak varaličar). Ali, svaka voda je priča za sebe. Jedno samo treba imati na umu - ne postoji vreća bez dna ... I najbogatija voda začas opusti . Lovite, zabavljajte se i uživajte, ali i vraćajte ih da još malo porastu. Samo na taj način ćete, jednog dana, imati priliku da na štapu osjetite onaj bezglavi bijeg u dubinu i pumpanje kojim se potpisuje onaj pravi, veliki grgeč ...

Iako puna sezona ribolova s obale na iglicu traje od zime (kada more zahladi, pa iglica priđe bliže obali), pa sve do kasnog proljeća, ova se riba uspješno može loviti i ljeti. Iglica je riba iz porodice štukoskuša. Karakterističnog “igličastog” tijela, pomalo nalik na “malu sabljarku”, izaziva pažnju sportskih ribolovaca posebice kontinentalnih. Riječ je o živahnoj ribici, čije se nagle promjene smjera plivanja tik pod samom površinom mora, te izlijetanja i zalijetanja prilikom lova lako uočavaju. Dapače, njene egzibicije i vratolomije su jedinstvene.
 

Lako je prepoznatljiva riba specifičnog duguljastog tijela, uske glave s produženom “sabljom” - kljunom punim sitnih zubića.
Iglica i igla! Mnogi će se žestoko posvađati u uvjeravanju da se radi o dvije ribe, dvije vrste ne dva primjerka. Ali... nije tako, jednako kao što ni iglac nije treća vrsta. Sve je jedna riba koju na našoj obali i otocima nazivaju iglica, igla, iglac, jaglica, jigla, ali i angužigola, đingula... 
Posebna vrsta je iglunić, kojeg ponegdje također nazivaju igla ili tupa iglica. Koji je od naziva pravi ili službeni? Na ovo pitanje nema odgovora. Svatko će tvrditi da je pravi upravo onaj naziv kojeg on rabi. Ipak, najčešće su u uporabi igla i iglica. Jasno, potječu od izgleda. Riba kojoj su vilice toliko izdužene da uistinu podsjećaju na igle ne može se drugačije ni zvati! Čeljusti su izrasle u dug i tanak, ravan, šiljast i zubat kljun. Slijedi izdužena i uska glava, pa potom duguljasto i zaobljeno tijelo prosječnog promjera tek 2 - 3 centimetra. I peraje su pomalo čudne, sitne i nepravilno raspoređene, sve osim repne koja je normalna oblika, ali u odnosu na duljinu tijela ipak malena. To dugo tijelo uključujući i izdužena šiljasta usta najviše naraste do 80 centimetara dostižući težinu od 1,15 kilograma. Težina prosječnog primjerka iznosi desetak dekagrama.
 

Boja tijela iglice je zelenkasta do modrikastosrebrna s prijelazom u srebrnastu na donjem dijelu. Glatka koža djeluje kao posipana srebrnastim prahom. Tko je imao prilike jesti iglicu, a ona baš nije česta na našem stolu zacijelo je primijetio da joj je i središnja kost  kralježnica obojena. Ima zelenu boju!
Kao i ostala pelagijska riba iglica nema stalnih staništa, a rasprostranjena je po čitavu Jadranu. Najčešće se drži u velikim plovama u toplijem dijelu godine na pučini, dok u hladnijem dolazi bliže obali zalazeći čak i u zatvorene zaljeve. U većim količinama zadržava se oko naših vanjskih otoka na području Kornata, oko Paga te u širem akvatoriju Pule i Lošinja. Uglavnom se zadržava bliže površini pa nije rijetko vidjeti plovu iglica kako poigrava i poskakuje na samoj površini. Dubina mora i vrsta dna na nju ne utječu tim više što je u stalnom pokretu.
Iglica je stanovnik sredozemlja, europskih i sjevernoafričkih obala Atlantskog oceana, te otoka i otočnih skupina - Velika Britanija, Irska, Madeira, Kanari, Azori i Zelenortski otoci. U tim područjima međutim živi nekoliko podvrsta iglice koje se međusobno neznatno razlikuju. Ova naša jadranska podvrsta, nazovimo je tako ne upuštajući se u znanstvene nazive stanovnik je Mediterana i Kanarskog otočja. Neke od tih podvrsta nešto su veće, ali ne drastično. U literaturi se navodi podatak o maksimalnoj duljini od 93 cm, dok je u britanskim vodama udicom iz plovila ulovljen najteži primjerak težak 1,63 kg.

Pribor

Ljeti iglica luta dalje od obale. Pučina je njeno područje pa je ribolov daleko uspješniji s plovila. No, može se loviti i s obale. U priobalne terene zna ljeti zaći i danju za sunčanog dana, po mirnom ili namreškanom moru, no češće po noći. Tada, predveče i noću najbolje ju je pokušati loviti s obale. Hrani se sitnom ribom i planktonom. Vrlo je proždrljiva. 
Za ribolov iglice s obale najbolje je koristiti štap dužine 4 ili 5 m (idealni su bolognesi) težine bacanja 5-25 grama. Na štap se postavlja rola bržeg prijenosa, a na nju najlon promjera 0,15 do 0,20 mm. Sistemi za ribolov s obale su vrlo jednostavni. Na kraj najlona vežite vodenu kuglu (popularnu vasericu), a na njen drugi kraj 30-50 cm dugi predvez s jednom udicom (br. 6 do 8). Posebice su nam se dobrima pokazale udice Kristal tvrtke Mustad. Za mamac koristite crijevo srdele, živog gavuna ili meso šaruna odnosno krak lignje .. s malim šansama da će iglice intenzivnije gristi. Ješka koja miruje iglicama nije privlačna i proći će dosta vremena prije no što zagrize, ako uopće zagrize.

U novije vrijeme dosta sportskih ribolovaca blinka iglice. S obale je to nešto teži i zahtjevniji posao. No, itekako je moguć. Jednostavnije je panulati na otvorenom vukući za sobom male uske varalice tipa Rapala Fat Rap dužine 3-5 cm srebrnastoplave boje ili male uske žlice. Na taj način varalice treba povlačiti vozeći brodicu brzinom do 2 milje. Istim varalicama se može blinkati s obale. Za tu avanturu potreban je špinerski štap dužine do 2,7 m, akcije A (brza akcija - samo vrhom), rola brzog prijenosa s najlonom promjera do 0,16 mm. Varalica se izbacuje što dalje. Po mogućnosti u područje gdje smo vidjeli da iglica radi. Varalica se potom lagano povlači kroz gornji površinski sloj mora. Neki ribolovci za lov iglica koriste svileni konac ili vunicu  bez udice. Ona se zaleti na konac-vunicu , a on joj se omota oko zubića. Na taj način iglicu se izvuče čitavu, bez ranjavanja. Jedina je opasnost da svojim zubima pregrize najlon. Iskusnim i uspješnim sportskim ribolovcima to je važno, jer oni živu iglicu koriste kao ješku prilikom panulanja na veće ribe, kao što su zubatac, gof, tuna ili luben. Iglica je odlična ješka i njenu izazovu velike i pohlepne ribe ne mogu odoljeti. Jutarnji sati su najbolje vrijeme za ribolov , dok za dana lagani vjetrić stvara pogodnije uvjete za ribolov.

Kao sabljarka

Jednom ulovljena i zakvačena iglica se pokazuje kao neočekivano veliki borac. Izvlačenje predstavlja vrhunski doživljaj, koji zbog njenog iskakanja podsjeća na ribolov sabljarki. Iglica udara neočekivano, bez predigre i taktiziranja. Zakvačena na udicu vuče u svim smjerovima, izlijeće iz vode cijelim tijelom, pliva prema obali, od obale...
Sve u svemu, ribolov na iglicu predstavlja pravi gušt. Dosta ribolovaca je lovi i zbog mesa, intenzivnog mirisa i vrlo ukusnog, pečenog.

Vjerojatno će pri prvom ribolovu na ovu ribu, velik uspjeh biti uopće uloviti koji primjerak, no kad se stekne rutina i pogodi mjesto i vrijeme, s obale se može uloviti u jednom izlasku na vodu i po nekoliko, pa i desetak iglica.

 

izvor : internet

 

Marijan Jambrešić

VIŠE ČLANAKA

ZAVRŠILA PIKEMASTERS LIGA 2017.

U Pike Masters  ligi 2017 pobjedu je relativno sigurno  sa 9 negativnih bodova i 16,45 kg ukupnom težinom štuka kroz tri kola  odnio Savage Gear team (Šnajdar /Dalien) koji su usprkos slabijem nastupu na Orešju zadržali prvo mjesto koje su držali od samog početka lige.
Na drugo mjesto se probio Savar team iz ...

Opširnije.....

5. KUP GORANSKE MAMARE

Na jezeru Mrzla vodica u blizini mjesta Lokve održan je peti po redu „Kup Goranske Mamare“, natjecanje u spin ribolovu iz čamaca. Sudjelovalo je 15 ekipa iz kontinentalnog dijela Hrvatske. Po toplom i sunčanom danu riba je radila solidno, ambijent fantastičan, rekao bi prava jesenska idila. Ulove ostvaruje 11 ekipa, a sveukupno ...

Opširnije.....

RD BLED - SAVA BOHINJKA

Sava Bohinjka je rijeka koja se nalazi na sjeverozapadu susjedne nam Slovenije. Njen izvor je praktično na Triglavu. Sa Triglavskih jezera voda se ulijeva preko vodopada Savica (60 m visok) u potok Savicu koji pak ulazi u Bohinjsko jezero. Iz Bohinjskog jezera istječe rječica Jezernica koja se samo nakon sto metara spaja sa ...

Opširnije.....

6. IZLOŽBA FOTOGRAFIJA FISHING CLUBA ZAGORJE

U sklopu svibanjskih svečanosti grada Zaboka, a u periodu od 29.05. pa sve do 27.06.2017.g u galeriji gradske knjižnice „Ksaver Šandor Gjalski“ u Zaboku održana je 6. po redu izložba ribičkih fotografija, kao i ribljih skulptura tzv. „fish carvinga“ od strane ribičke udruge Fishing Club Zagorje. Izložba je zamišljena kao ...

Opširnije.....

URBAN STREET FISHING KRAPINA 2017

Na rijeci Krapinici, a kroz sami centar grada Krapine održan je 5. Urban street fishing pod nazivom USF KRAPINA 2017 – Memorijal Zdravko Demirović Zagi. Sve popularnije kod nas Hrvata ribolovno natjecanje i ove godine okupilo je 15 ribiča iz kontinentalne Hrvatske kako bi svojim vještinama pokazali i ukazali da postoji i ta ...

Opširnije.....

9. KLUPSKO NATJECANJE NA ČABRANCI

Tradicionalno i ove godine jubilarno 10. druženje članova Fishing Cluba Zagorje održano je na rijeci  Čabranci u mjestu Plešce, a ujedno i deveto klupsko natjecanje za popularni „fish carving“ pastrve. Kao i svake godine naš domaćin je ŠRU ČABRANKA iz Čabra, pa je to i prilika za obostrano druženje članova. Vrijeme smo ...

Opširnije.....

RADEŠČICA - GACKA U MALOM

Evo prođe i ta zima, doduše ne kalendarski, ali taman toliko da se krene u novu pastrvsku sezonu. Osobno kasnim desetak dana, ali splet okolnosti i mehanički dio mojeg tijela ( koljeno) nije mi ove godine dopustio da to bude baš 01.03., no ne bunim se. Čovjek ponekad mora biti i sa malim stvarima zadovoljan, a ja sam upravo u ...

Opširnije.....

ZIMSKI VIKEND NA KUPI

Mladica je najveći predstavnik salmonidnih voda u Hrvatskoj i ribolov mladice je jedna od najzahtijevnijih disciplina varaličarenja. To je riba „od tisuću zabačaja“. Tako bar govore iskusni ribolovci na tu kraljicu salmonidnih voda. Karakteristično stanište mladice je bistra, hladna voda sa kamenitim i šljunkovitim dnom, sa ...

Opširnije.....

FISHING IN SLOVENIA 2016.

Treće po redu online izdanje fly & spin ribolova u susjednoj nam Sloveniji. U glavnoj ulozi naš prijatelj iz Slovenije gosp. Andrej Šoštarič, veliki zaljubljenik u mušičarenje i njegov Hrvatski kolega član Fishing Cluba Zagorje gosp. Kovačićek Siniša, te zajednički prijatelji. Da bi ovo online izdanje bilo objavljeno, u ime ...

Opširnije.....

BOŽIČKOVO NA MEŽI

Unazad već dugi niz godina KOROŠKA RIBIŠKA DRUŽINA iz Dravograda (Muharska sekcija Osa) organizira krajem kalendarske godine prigodno Božično mušičarsko natjecanje na rijeci Meži u Dravogradu. Pozvani su svi ribiči mušičari dobre volje, pa smo se tako odlučili i nas trojica iz Hrvatske da ove godine budemo gosti na tom ...

Opširnije.....

 

"Ribolov dosiže novi viši stupanj kad ribolovac provede cijeli dan na rijeci ili jezeru loveći ribu i vračajući je neozlijeđenu nazad u vodu, te se vrati kući praznih ruku.Takav ribolovac ne uzima trofeje kako bi ih pokazao svojim prijateljima kao dokaz svoje vještine,nego pronalazi zadovoljstvo u ugodno provedenim trenucima u okolišu koji voli.On je lovio ribu iz sporta,a ne zbog razmetanja"

IZRADA I MONTAŽA ŽLIČASTIH VARALICA
TEL/FAX 047 416 269
MOB 098 649 153 

spinnka-logo-lg1

spineri-logo

kostevclogohr


Online HR trgovina ribolovnim priborom tvrtke Pontoon 21

 

logo-web-b

carpistakutak
Trgovina ribolovnim priborom
+385(0) 1 6272 666

croatiaosiguranjezaboklogo

Gacka

Čabranka

Savinja kod Mozirja

Mostly cloudy

6°C

Zabok

Mostly cloudy
Humidity: 83%
Wind: SW at 22.53 km/h
Friday
Mostly cloudy
5°C / 14°C
Saturday
Rain
6°C / 14°C
Sunday
Showers
1°C / 9°C
Monday
Sunny
-2°C / 5°C
Tuesday
Mostly cloudy
-1°C / 5°C
Wednesday
Rain
1°C / 6°C
Thursday
Mostly cloudy
0°C / 4°C

Koristimo kolačiće

Kolačiće (eng. cookies) koristimo kako bismo Vam pružili što bolje korisničko iskustvo, prikaz sustava navigacije, funkcionalnosti upravljanja i sl...
Nastavkom korištenja stranica slažete se da možemo postavljati ove vrste kolačića na vašem uređaju/računalu.

 

U REDU IZBRIŠI KOLAČIĆE