Pastrve su izuzetno atraktivne ribe visinskih bistrih voda. Jedan broj ribolovaca smatra da je jedini pravi sportski ribolov upravo lov salmonida, kojima pastrve i pripadaju. Kod nas zastupljene sa većim brojem vrsta i podvrsta, neke su autohtone, a neke su donesene i poribljene ili se umjetno uzgajaju. Najznačajniji predstavnici ove grupe riba su:

• potočna pastrva (Salmo trutta m. fario)
Ova riba je najbogatija varijatetima koji se razlikuju samo u detaljima i žive u različitim vodama. U ovu grupu spadaju: primorska potočna, garka, makedonska, pelargonijska, peristerska, visovačka, zrmanjska, bosanska (solinka) i mnoge druge. Prepoznaje se po crvenim točkama po tijelu. Boja Pastrve može izuzetno zavisiti od rijeke u kojoj se nalazi i to je razlog ovolikog broja varijateta. Ima krupniju glavu sa velikim ustima u kojima su oštri zubi. Leđa su joj zelenkasta, tamnosiva, tamnosmeđa ili crna, bokovi su zelenkasti ili žućkasti, a trbuh joj je bijeli. Idealna temperatura vode je 10°C, ali može preživjeti i 15°C.

• jezerska pastrva (Salmo trutta m. lacustis)
Osnovno obilježje ove Pastrve su crne točke po tijelu, tamnozelena leđa i bijeli trbuh. Naraste do 20 kg.

• soška pastrva (Salmo marmoratus)
Obilježje joj je krupna glava, poprečne tamne pruge po tijelu, zelena ili tamnoružičasta leđa i bijeli trbuh. 

• kalifornijska pastrva (Salmo gairdneri irideus)
Odlikuje se raznobojnom prugom po boku. Kod nas je donesena 1893. godine iz Amerike.

Pored ovih kod nas živi još jedan broj riba koje pripadaju porodici Salmonidae, ali ne i familiji Salmo, a to su:

• mekousna pastrva (Salmothymus obtusirostris obtusirostris)
Kratka glava i meka usna su karakteristika ove tamnomaslinaste ribe. Po tijelu ima tamne i crvene nepravilne točke.

• potočna zlatovcica (Salvelinus fontinalis)
Donesena je iz Kanade. Ima zelena leđa, svijetle bokove i crvenkast trbuh i crvene točke. Naraste do 1kg. 

U prirodi Pastrve se hrane svim živim organizmima u njihovoj okolini. Zbog svoje proždrljivosti bile bi lak plijen ribolovaca koji bi je lovili njenom prirodnom hranom, te se zbog sportskog karaktera ribolova zabranjuje upotreba živih mamaca.
Lov pastrva
Pastrva se najbolje lovi za vrijeme tmurnog dana ili odmah poslije slabe kiše i kada puše zapadni vjetar. Mušicom se lovi u proljeće i u jesen i to predveče. Najčešće se koriste kamenjarke (Stone fly, Steinfliege u aprilu), zmajevke (May fly, Maifliege u maju) i bumbari (Baer, sumrak). "Postoji" ćak dvanaest univerzalnih mušica bez kojih kolekcija ne može ni postojati, a to su: profesor (Professor), Crveni prelac (Red spinner, Rotspinner), Peščarka (Sandy fly, Sandfliege), Kozarac (Goat fly, Ziegenfliege), Oranž mušica (Orange fly, Orangefliege), Hrastovka (Oak fly, Eichenfliege), Ljepotica parmašela (Parmachen belle), Francisova (Frencis fly), Kraljevski grizli (Grizzly king), Kraljica vode (Queen of waters), Crni mrav (Black ant, SCHW. ameiseflege) i Edmead.

Prema Rikardu Hafneru preporučene mušice su:

• za vedro i toplo vrijeme
zlatovka, zlatna libela, soldier, palmer, avgustovka, Ornage Fly, Greenwelova mušica, kozarica, žuta licinka, velika modra, profesor i crveni mrav

• za bistru vodu
zlatovka, zlatna libela, soldier, palmer, smeđi bumbar, avgustovka, Orange Fly i profesor

• za hladno i kišovito vrijeme
Hoflandova mušica, muška ožujka, Hardy's Favourit, obična sivulja, Baxmannova, crni prelac, jošavka, srebrna libela, vještica, crveni rep, sivi bumbar, crni bumbar, zulu, Black Red, beli moljac, beli vodeni cvet, Paunellova crna, crvena i siva, zunzare (crnosive, srebrno sive, srebrno crne) i kućna muha

• za noć
srebrna libela, vještica, aleksandra, crveni rep, zulu, Black Red, beli moljac, bijeli vodeni cvijet

• za mutnu vodu
Hardy, aleksandra, crveni rep, zulu, Black Red i šarenka.

Naravno ovde treba spomenuti jedan broj izuzetnih mušica g. Andrije Urbana i to:

Pahuljasta maslinasta pupa (Bubble CDC Olive Emerging Hatching Pupa)
Pahuljasta patkova viseća svijetlo žuta trzalica (Bubble CDC Suspender Pale Yellow Midge Pupa)
Maslinasta CDC trzalica (Bubble CDC Suspender Olive Midge)
Višnjina svetlica (CDC Claret Velvet Pearl)
Patkova pupa (CDC Cream Pupa),
Patkova sivomaslinasta pupa (Bubble CDC Grey-Olive Caddis Pupa)
Pahuljasta (Bubble) patkova rojenka (CDC Emerging Mayfly)
Pahuljasta rađajuća grao pupa (CDC Grey Emerging Pupa)
Pahuljasta presvlačeća višnjasta rojenka (CDC Hatching Surface Cream-Yellow Dun" CDC Hatching Claret Dun)
Pahuljasta presvlačeća krem - žuta rojenka (CDC Hatching Surface Cream-Yellow Dun)
Prvenka (CDC Olive Emerger)
Pahuljasta narandžasta rojenka (CDC Orange Hatching Dun)
Lipljanova večernja rojenka (Grayling's Pale Evening Emerger)
Kamenjar sivonja (Grey Hopper)
Kobilica - Andrijin skakavac (Olive Hopper)
Narandžastoguzi žuti skakavac (Orange Yellow Hopper)
Narandžastoguzi olivni skakavac (Orange Olive Hopper)
Crvenoguzi skakavac (Red Brown Hopper)
Rađajuća braon pupa (Surface Hatching Caddis Pupa)


Ribolov umjetnom varalicom tipa worm (crv) je moguć. Prakticira se na početku sezone kada je struja jaka i kada dodatno oživljava ovu silikonsku varalicu. Prezentacija mamca je na dnu, a koriste se crveni i roza mamci. Najlon mora da bude debljine 0,18 do 0,20 mm, a udice koje se koriste za kačenje worm-ova 6 ili 8.

Lov mokrom umjetnom mušicom je česta tehnika ribolova Pastrve. Za ovaj naćin potreban vam je štap dužine oko 3 m i struna fluorescentnih ili drečavih boja. Boja strune je bitna samo zbog lakog praćenja vrha strune, koji se povlači u slučaju ugriza ribe. Sistem se obično sastoji od dve do tri mokre mušice kod kojih je boja jako bitna. Generalno, žuta, braon, maslinasta i crna su preporučljive boje, ali se ona ni izbliza ne može odrediti dok niste na vodi. U tom trenutku u zavisnosti od insekata koji se roje kod vode, treba i izabrati mušicu. Mušice se bacaju nizvodno na oko 3/4 vode i polako povlače prema ribiču. Sama struja će oživjeti mušice i to svaku na svojoj dubini na različit način. Kontrira se na i najmanji nepravilan pokret vrha strune, ali i na odbljesak ribe u vodi na mjestu gdje bi mušice trebale da nam se nalaze.

Prije svega kod lova suhom mušicom, potrebno je da je površina vode blago valovita, jer tada pastrva može teže da odredi da li je riječ o prevari. Boja mušice u ovom načinu nije toliko bitna, jer gledajući prema nebu sve mušice, iz riblje perspektive, djeluju crno. Međutim postoje dvije škole pecanja mušicama. Jedna zagovara bitnost sličnosti umjetne mušice sa pravom kojom se riba u tom trenutku hrani. Ovaj pristup predpostavlja da ribič ima veliku kolekciju mušica i da zna da razazna kojoj od četiri velike grupe pripadaju insekti nad vodom.

Te grupe su:
• vilinjski konjici (Odonata)
• dvokrile mušice (Diptera)
• vodeni cvjetovi jednodnevne muhe (Ephemeroptera)
• neleteći insekti (mravi - Formicidae, skakavci - Saltatoria i razne bube)

Drugi pristup više pažnje poklanja samoj prezentaciji mamca. Prezentovanje mamca je bitno u svim slučajevima, sem kada se zabacuje u sam penjušavi brzak, gdje riba ne može da primjeti nikakvu nepravilnost. Mušica se zabacuje uzvodno od mjesta pecanja, pa je struja nosi nizvodno. Tako ribolovac pretražuje vodeni prostor. Pri ribolovu suhom mušicom koriste se štapovi dužine 2 do 3 m. Flaks treba da je 2x ili 3x, predvez dužine oko 2 m za brzake i potoke, a 2,5 do 4 m za velike rijeke, debljine 0,1 do 0,12.

Postoji i tehnika mušičarenja potopljenom mušicom. Ova tehnika je u stvari spoj dvije prethodne. Koriste se suhe mušice, ali se ne premazuju, tako da prilikom vučenja kroz vodu bivaju blago potopljene. Kao modeli koriste se one mušice koje imitiraju završnu fazu u razvoju insekta.

Najzad, posljednja tehnika ribolova je mušičarenje nimfom. Nimfa je stadijum u razvoju insekta u kome on živi pod vodom. Takvim nimfama se ribe često hrane i rado uzimaju ovakav mamac. Međutim, ovdje je tehnika zabacivanja sasvim drugačija nego kod prethodnih načina. Da bi se pecalo nimfom potrebno je vidjeti i lokalizirati ribu. Nakon toga mora se precizno zabaciti ispred usta ribe. Nimfa je tonuća i mora da padne neposredno pred ribu, koja je uzima u srednjem ili donjem sloju vode. Za ovaj način ribolova koriste se štapovi za suhe mušice dužine 2,7 m. Predvez mora biti tanak 0,08 do 0,12 mm i dug oko 1,5 m. Nije loše da struna na vrhu ima malu oznaku ili da je sama drečave boje, kako bi se lako primjetilo uzimanje mamca.

Jedan broj pastrva živi i u jezerima i tehnika ribolova na mirnim vodama se razlikuje od ovih napisanih. Za vrijeme lošeg vremena, posebno ako je došlo iznenada, veliki broj insekata pada u vodu. To je razlog za podizanje pastrvi iz dubina, te se one tada uglavnom love na suhim mušicama, kao i mušicama koje imitiraju larvu komarca. Može se probati i sa voblerima i drugim imitacijama riba. Kada je vrijeme sunčano, riba u jezerima može začas promjeniti dubinu. Imajte na umu da pastrva ne voli pretjerano toplu vodu, pa će u toku dana biti na dnu, a u toku jutra i predveče, jata se dižu na površinu. Ovo treba promatrati i adekvatno reagirati. Za površinski lov koriste se plutajuće strune i lov suhom mušicom, kada puše vjetar ta mušica mora buti što jarkijih boja. Kada je riba na dnu koriste se skoro sve ostale tehnike i struna treba da bude potapajuća. U srednjem sloju vode koriste se strimeri, mokre mušice i tehnika potopljene mušice.

Pastrve i boje

To su ribe potpuno prirodnog ponašanja, dakle krajnje plašljive, a samim time i teško uhvatljive. Ostvariti neki bolji rezultat moglo se jedino primjenom "indijanske" taktike, a to je znaci šuljanjem i prikradanjem vodi u maksimalno niskom položaju, često i četveronoške, a ponekad čak i puzanjem. Sve kretnje morale su biti meke i usporene. Imao sam prilike vidjeti nekolicinu naših već dokazanih mušičara koji su ovdje ostvarili vrlo loše rezultate u ribolovu jer se nisu željeli ili se nisu mogli prilagoditi ovakvim posebnim uvjetima... Samo se po sebi razumije da je i odjeća u kojoj smo lovili morala biti u bojama koje ne odskaču od prirodnog okoliša. U obzir su dolazile tamno zelena, smeđa i crna boja, dok su na listi nepoželjnih bile narančasta, crvena, žuta i bijela. Sve ribe, pa tako i pastrve, ne razlikuju boje (na primjer ne razlikuju smeđu od crne ili žutu od bijele), već razlikuju samo svjetlije i tamnije nijanse. To drugim riječima znaci da ce ribe spomenute boje, narančastu, žutu, crvenu i bijelu, prepoznati
kao svjetliju nijansu boje, a to se ne uklapa u prirodni okoliš, što je njima automatski signal za opasnost i istoga ce trenutka munjevitom brzinom pobjeci. Naprotiv, tamno zelenu, smeđu i crnu boju ribe ce vidjeti kao tamnu nijansu koja se savršeno stapa s okolinom, i neće pobjeći.

Razlike u pristupu ribolovu

Ono što je karakteristično za takav način ribolova bio je lov točno locirane ribe u vodi. Shodno tome nastala je i podjela u načinu odnosno pristupu samom ribolovu: jedan je ribolov "na viđeno" kada se lovi jedna precizno locirana riba u vodi, a drugi "na neviđeno" kada se "naslijepo" lovi na izglednim mjestima, tj. na mjestima za koja pretpostavljamo da bi se na njima mogla zadržavati riba.

Kod ribolova "na neviđeno", budući da nema točno locirane ribe nema ni posebno velikog opreza kod prikradanja obali rijeke, a prosječna daljina lova je osjetno veća nego kada lovimo određenu ribu. Upravo ta, bitno veća udaljenost od ribe, tolerirati ce ribolov u stojećem stavu, konstantno mahanje štapom, a ponekad cak i neki kričavi "modni detalj" na vašoj odjeci. Naravno, ribolov je ovdje mnogo ugodniji i ležerniji. Poznajem poveliku skupinu mušičara koji takav način ribolova nikada ne bi mijenjali ne samo za ribolov na viđeno, nego ni za bilo koji drugi oblik mušičarskog
ribolova. Koji pristup preporučiti i kada koji primijeniti na vodi? Na to je pitanje teško dati egzaktan i jednoznačan odgovor. 
Kljucni parametri koji bi mogli pomoći u rješavanju ove dileme su prije svega veličina vodotoka na kojem lovimo i količina vremena koje možemo izdvojiti za ribolov na njemu. Dakle, ako je vodotok na kojem lovite manji, a vrijeme koje imate na raspolaganju za ribolov duže, bolja opcija ce biti ribolov "na viđeno" i obratno - što je veđi vodotok na kojem lovite, a vrijeme koje namjeravate provesti na njemu krađe, odabir ribolova "na neviđeno" biti ce bolja opcija.

Primjer rijeke Gacke

Pogledajmo to na primjeru rijeke Gacke. Ako bih imao na raspolaganju jedan dan za ribolov (dakle malo vremena ), izabrao bih poziciju za koju iz iskustva znam da ima dosta ribe (npr. ušće potoka Kostelke). Vide se ribe ili ne biti ce manje važno. One su sigurno tu, a ako se ne vide najvjerojatnije su sakrivene u travi u dubljim slojevima vode. Ribolov "na neviđeno" biti ce bolja opcija, budući da bi mi pretraživanje velikog prostora rijeke Gacke oduzelo previše vremena i na kraju bi rezultat vrlo vjerojatno bio slab. No ako bih za ribolov na raspolaganju imao više dana, tada bi taktika bila potpuno suprotna. Naime, u tom slučaju isplatilo bi mi se žrtvovati jedan, pa cak i dva dana na lociranje riba, a još uvijek bi mi ostalo dovoljno vremena da te ribe i ulovim. Dakle, u ovom slučaju ribolov "na viđeno" predstavljati ce bolju opciju. 

Međutim, u ribolovu postoje situacije koje vas natjeraju da odustanete od bilo kojeg pravila. Na Gackoj je to slučaj kada naiđete na mjesto na kojem se istovremeno intenzivno hrani nekoliko
većih pastrva (ah... crvena resa...). Naravno da ćete svu pažnju i sve vrijeme posvetiti samo toj poziciji i ribama koje se tu nalaze bez obzira na sve ostale okolnosti... 

Položaj ribe u odnosu na zaklon u vodi

Teoretski, postoji šest mogućih položaja ribe u odnosu na prepreku, dok ih matematički ima puno više (ako bi kombinirali više prepreka s različitih strana odjednom). No, budući da je za serviranje mušice dovoljna "samo" jedna slobodna strana, uzeti ćemo u obzir jednu prepreku, a koja može biti u odnosu na položaj ribe u vodenom toku lijevo od nje, desno od nje, te iznad, ispod, ispred ili iza nje.


Ako je prepreka (gledajući uzvodno) DESNO OD RIBE, nema problema s prezentacijom mušice. Nju tada "serviramo" lijevo od ribe nastojeći da joj mamac prođe što je moguće bliže njenim ustima. Jer ako bismo zabacili na njenu lijevu stranu, zapeli bismo za prepreku i time pastrvu gotovo sigurno preplašili.

 
U slučaju da je prepreka LIJEVO OD RIBE, tada se prepreka nalazi između vas i ribe. Problem je uopće vidjeti ribu, a uloviti je čini se gotovo kao "nemoguća misija". U praksi se ova situacija relativno lako rješava. Riba jest slabo vidljiva, ali ni ona ne vidi vas, pa ce i lošija prezentacija cesto puta rezultirati grizom. Imitaciju prezentiramo na desnu riblju stranu, tako da nas ona teško može vidjeti cak i u slučaju izlaska iz zakona.


Ako je prepreka IZNAD RIBE, to je za nas najteža problemska situacija. Ako riba miruje, nemoguće je servirati imitaciju u njezino vidno polje. Jedina mogućnost koja vam preostaje je čekanje i promatranje. Ako u idućih 15 minuta pastrva ostane mirovati, slobodno produžite dalje. Svako forsiranje lova rezultirati ce njezinim bijegom. Međutim, ponekad ce ona iz faze mirovanja otplivati i do dva metra od zaklona da bi uhvatila svoju omiljenu hranu. Taj trenutak predstavlja jedinu šansu za ulov. Pričekajte da se riba vrati u prvobitni položaj ispod zaklona, a nakon toga pokušajte izračunati duljinu puta koji je pri tome prevalila i koliko joj je vremena za to bilo potrebno. 

Ovisno o veličini ribe stavite novi predvez na kraju kojeg vežite neku od dobro otežanih imitacija. Zabacite imitaciju na sam kraj ribljeg zaklona i izračunajte koliko vremena treba vašoj imitaciji da potone do dubine na kojoj se riba nalazi. Ako je potrebno (i ako je to na toj vodi dozvoljeno!) dodatno opteretite predvez. Ja stavljam one najmanje mekane olovne "sačmice", sitne olovne kuglice koje koriste ribolovci koji love plovak. Dodavajte i oduzimajte opterećenje tako dugo dok ne izjednačite , mjesto, dubinu i vrijeme povratka pastrve u zaklon s vremenom, mjestom i dubinom tonjenja vaše imitacije Testirajte cijeli sistem par puta dok je pastrva u zaklonu, i kada ste sve dobro "uštimali", pritajite se i čekajte. Kada se pastrva ponovo zaleti za hranom izvan zaklona, zabacite.

Ako ste dobro procijenili na koje mjesto treba zabaciti, pastrva bi pri povratku u zaklon morala naći na vašu imitaciju. Ne zagrize li tada, produžite dalje. Novu šansu vrlo vjerojatno neko vrijeme više nećete dobiti. Ako je na toj vodi zabranjeno dodatno otežavanje predveza, potrebnu dubinu ćete doseći tako da produljite vršni dio predveza za metar ili više, smanjujući pri tome maksimalno debljinu najlona, a na kraj predveza vežite nešto najteže što imate u kutijici (u tu svrhu u kutijici uvijek imam barem deset posebno otežanih mušica). 


Veoma rijetko nailazimo na situaciju da je prepreka ISPOD RIBE, a s prezentacijom tada uglavnom nema problema.


Međutim, ako je riba na nekom dubljem mjestu NEPOSREDNO IZA ZAKLONA, na što se u praksi cesto nailazi, situaciju rješavamo na onaj isti način kao što je opisano u slučaju da je prepreka iznad ribe. Niti ovdje ne možemo dovesti našu imitaciju u vidno polje ribe, pa jedino što nam preostaje je da čekanjem i promatranjem utvrdimo da li je pastrva spremna napustiti zaklon u toku svog hranjenja. Pomakne li se samo malo prema nazad, slijedi opisani postupak. Ponekad u praksi situaciju rješavamo i na jednostavniji način, tako da preciznim serviranjem lijevo ili desno od prepreke. Prirodno, što je manja dubina lova i veća udaljenost ribe od prepreke, to je rješenje ove problemske situacije jednostavnije.

 
U slučaju da je prepreka IZA RIBE, ne bi trebali imati problema s prezentacijom imitacije, no ako ste naletjeli na izuzetno selektivnu pastrvu koju se ne može uhvatiti u nekoliko početnih nabačaja, cesto se ostaje bez ulova zbog bijega ribe preplašene zapinjanjem vaše mušice za prepreku dok ju nastojite prezentirati na odgovarajući način.

Kada zategnuti?

Promatrajući pastrve u hranjenju, divio sam se njihovoj brzini, eleganciji i načinu na koji su to činile. Zanimalo me pri tome koliko im je potrebno vremena da otkriju prijevaru, odnosno koliko ce vremena proći od trenutka uzimanja imitacije u usta do trenutka njenog izbacivanja. Na nekoliko manjih primjeraka koje sam odabrao za pokus uvjerio sam se da je riječ o veoma kratkom vremenu u kojem moramo kontrirati kako bi je ulovili. Taj trenutak je još kraci nakon nekoliko sati lova na većim dubinama, kada ste već umorni i kada vam se sve već muti pred očima. A načina
na koji ćemo otkriti pravi trenutak za zatezanje ima nekoliko. 


Prvi i najčešći način je taj da pratimo vrh mušičarske strune. Osobno gotovo nikada ne koristim ovaj način za detekciju ugriza, jer je prilično nepouzdan. Tim više što u želji postizanja što prirodnije prezentacije "dodajem" najlon (engl. "mending"), a tada nemam izravan kontakt između imitacije i vrha mušičarske strune.


Sljedeći način detekcije ugriza je da gledamo imitaciju dok ona putuje pod vodom. To je moj omiljeni način otkrivanja griza, premda i on ima nedostataka, osobito u uvjetima slabije vidljivost na većim dubinama, ako je voda više ili manje zamućena i slično.

Treći način je taj da ne pratimo imitaciju nego gledamo samo u ribu koju lovimo. U čistoj i bistroj vodi griz ćemo relativno lako uočiti promatrajući riblja usta. Ako ocijenimo da je naša imitacija blizu ribe, a ona u tom trenutku otvori i zatvori svoja usta, odmah ćemo zategnuti. S vremenom ovaj način možete toliko usavršiti da nam postane prvi izbor pri određivanju griza.

Kretanje ribljeg repa

Za kraj sam namjerno ostavio detekciju griza promatranjem kretanja ribljeg repa. Naime, nadmudrujući se s ribama svih ovih godina, doživio sam razne situacije čije se rješenje ponekad činilo nemogućim. Uspije li vam nekoliko puta riješiti takvu situaciju, a pogotovo ako doznate da je to još nekome uspjelo na taj isti način, daje vam za pravo da takvo rješenje počnete tretirati kao neko opće pravilo.

U uvjetima slabije vidljivosti, u jace zatravljenim vodotocima kao što je npr. Gacka, pastrva ce ponekad otplivati za vašom imitacijom i do 2 metra, ušavši pri tome gotovo cijela u travu. Tada ne možete vidjeti ni vašu imitaciju ni ribu. No nemojte se predati, još nije sve izgubljeno. Ako kojim slučajem ostane iz trave viriti samo njen rep, još uvijek imate šansu za ulov. Pokušajte tada fokusirati svu vašu pažnju na kretanje ribljeg repa. On se ujednačenom brzinom miče lijevo - desno, a u jednom ce trenutku promijeniti ritam kretanja (potpuno ce se zaustaviti, bitno usporiti ili naglo ubrzati svoje micanje). Svaka promjena u kretanju repa znak je za davanje kontre. Bitno je, naravno, da promjenu uočite na vrijeme. Zakasnite li samo malo, pastrva ce ispljunuti imitaciju. 

Ovom metodom detekcije postotak realizacije, odnosno broj uhvaćenih riba u odnosu na broj pokušaja, nije velik i u prosjeku iznosi 20 - 30 %. To drugim riječima znači da ćete uspjeti uhvatiti tek svaku četvrtu - petu ribu, no i to je bolja opcija nego da odustanete.


napisao T. Turčin


Ribolov potezankama

Osim klasičnih oblika ribolova umjetnom muhom, nimfom ili suhom muhom, možete pokušati loviti i potezankama. Prednosti lova potezankama dolaze do izražaja u dvije sasvim suprotne situacije na vodi:

Kod izuzetno brze vode, kada je teško loviti nimfama, potezankom ste u stanju pretražiti puno veće područje ribolovnog terena. U tom slučaju gotovo nikada prethodno ne vidite ribu u vodi, već potezankom, baš kao kod lova varalicom, pretražujete teren. Potezanka se pušta nizvodno toliko daleko koliko vam to dopušta situacija na terenu, znači do idućeg ribiča ili do kakve prepreke u vodi, odnosno koliko vam to dužina vaše strune dopušta, a zatim je povlačite brzim trzajima žnore sve dok ne namotate cijelu strunu ili dok ne dobijete griz. 

Ponavljanjem postupka područje ribolova se pretražuje u obliku lepeze. Riba se na takvom terenu uglavnom nalazi iza prepreka u vodi (veće kamenje, potopljeno stablo i sl.) gdje postavljena glavom uzvodno čeka da joj vodena struja nanese plijen. Kada provučete strimer kraj nje, pastrva munjevito reagira i uglavnom ne propušta priliku da se domogne lakog plijena. 


U dubokoj, mirnoj vodi situacija je suprotna. Na nekim pastrvskim vodama, obično ispred prirodnih ili umjetnih brana, postoje duboki reviri u kojima kao da voda uopće ne teče. Često ste u stanju uočiti ribu i zato je potrebno izbjegavati nagle pokrete kako ju već u samom početku ne bi preplašili. Ponekada ne vidite ribu, ali možete pretpostaviti gdje se nalazi - na dnu, u pojasu trave ili u potopljenom granju kakvog često ima u vodi. Prezentacijom poput one opisane u prvom slučaju nećete imati previše uspjeha. Potrebno je unijeti puno više truda kako bi vašoj potezanki udahnuli život. 

Kakve ćemo potezanke koristiti i nije toliko bitno, jedino bih u slučaju bistre vode preporučio neku tamniju ili ljubičastu "zonker" varijantu na koju se ulovi dosta riba. Kada je voda mutnija možete koristiti i nešto svjetlije, srebrne ili žute varijante. Najvažnije je da potezanke što vjernije imitiraju ribicu, te da su otežane namotajima olovne žice na samoj udici ili da je predvez otežan kuglicama olova, a može se loviti i pletenim predvezima s olovnom jezgrom. 

Imitacija se vodi tako da pustite da potone blizu dna, a onda je podizanjem vrha štapa i potezanjem mušičarske žnore od njega odižete i tako sve do obale. Ako ste u vodi locirali pastrvu, potezanku pokušajte na što prirodniji način dovesti u njen vidokrug, a onda podizanjem i spuštanjem vrha štapa oponašajte kretnje ranjene ili bolesne ribice. Na taj način često ćete isprovocirati griz, no nisu rijetki ni slučajevi u kojima pastrva nanjuši prijevaru i pobjegne glavom bez obzira ... 

lako se obično strimerom lovi tako da ga se povlači uzvodno, ovdje imate priliku loviti i nizvodno pošto je voda mirnog toka i nešto veće dubine. Na taj način ribi prilazite straga, pa vas ona puno teže može uočiti, a tada su vam šanse za ulovom višestruko veće. Kada lovite iz vode pokušajte biti što mirniji, ne zaboravite da se zvuk vodom širi puno brže i jače nego zrakom, a pastrve su jako plašljive i oprezne ribe

Pribor za lov potezankom 

Udice na kojima radimo potezanke obično su veće i deblje, pa su za probijanje tkiva u ustima ribe potrebni nešto jači i tvrđi štapovi, klase 7 ili 8, a u skladu s time vršni dio pre¬veza ne bi smio biti tanji od 0,18 - 0,20 mm. Na taj način ćete smanjiti mogućnost da vam zbog preslabe kontre potezanka jednostavno isklizne iz usta točkaste nemani od preko 80 cm  ili da vam vam kakva ljepotica prekine predvez i zbriše s udicom u ustima, i kasnije zbog toga ima ozbiljne zdravstvene probleme.  


Ne zaboravite da se velike pastrve većinom hrane manjim ribama, a iz sigurnosti skloništa u lov izlaze u jutarnjim i večernjm satima. Pokušajte tada loviti potezankama, iznenaditi će vas rezultati. No prije toga provjerite da li je lov takvim imitacijama dozvoljen, neka ribolovna društva donijela su ograničenja u tom pogledu.

Ovu istu tehniku ribolova možete isprobati na nekom jezeru loveći štuke ili pastrvske grgeče. Kod lova štuke koristite nešto veće, blještave potezanke koje obavezno treba kopčati na čeličnu sajlicu, no to je već dio neke druge priče ...

Vjetrovito vrijeme

Iskreno rečeno, vjetar nije prijatelj mušičarima. No, umjesto da se s njim sukobljavamo, bolje je znati kako mu se prilagoditi !

Vjetar u lice je najosjetljiviji, poglavito za predvez koji se tada slabije razvije u zraku. U tom je slučaju najbolje izvoditi dulje zamahe negoli je potrebno, tako da se prebaci ciljano mjesto. U zadnjem trenu, prije nego muha dodirne površinu vode, važno je potegnuti strunu kako bi se predvez savršeno razmotao.

Bočni vjetar može zamrsiti strunu desno ili lijevo od mjesta na kojem želimo postaviti mušicu. Jedino je rješenje ciljati više ili manje ustranu i pokušati koliko je moguće stalno ispravljati putanju strune već prema smjeru vjetra.

Vjetar u leđa čini se dobrim saveznikom jer nosi strunu na veću udaljenost i olakšava njeno razvijanje u zraku i postavljanje muhe na besprijekoran način.

Za mušičarenje pri vjetrovitom vremenu neophodno je prilagoditi opremu. Važno je odabrati, naravno u odnosu na snagu korištenog pruta, najtanju moguću strunu. A za predvez, otkani modeli nemaju premca s obzirom na njihovu savršenu gipkost. Za sljedbenike konusnog predveza, onaj predviđen za večernji ribolov, dužine od 2,10 m do 2,50 m daje odlične rezultate.

Kada loviti kojom mušicom

 -kad riba iskače iz vode do pola ili cijela to je znak da uzima insekte koji lete iznad površine. Najčešće su to insekti Trichoptera ili ribarskim nazivom sedge (krznokrilci). Pa kad zamjetite ovakvo ponašanje ribe onda lovite sa mušicama tipa sedge. Najčešći je na većini voda orage sedge. A u sumrak ljeti mogu se pojaviti i crni.


 -u slučaju kad riba pljuska po površini. Ili na vodi vidite nešto slično kao na slici. To je znak da treba loviti suhim mušicama. Riba uzima insekte koji su na površini ili tik iznad nje. To mogu biti leteći mravi, emerger jednodnevki , skakavci...


 -pojava malih valova, kružića na vodi koje često prati pojavljivanje vrha glave ribe, znači da treba loviti sitnim suhim mušicama.


 -kad riba uzima mokre mušice i nimfe kreće se prema površini, pogleda plijen i onda ga grabi i vraća se na svoju poziciju odakle može kontrolirati tok rijeke. Tu pojavu često prati val na površini ili pokazivanje leđne peraje ribe.Ako na vodi vidimo leđno peraje ribe ili samo valove koje riba pravi krećući se ispod površine vode, trebamo loviti najsitnijim mokrim mušicama, nimfama, lutkama komarca koje se nalaze tik ispod površine


 -nekad možemo primijetiti rep ribe na površini vode ili bljesak sa dna. Obično se rep primjećuje u plićim vodama. U oba slučaja to je znak da treba loviti nimfama koje se nalaze na dnu. Oko i ispod kamenja. .


EVO I NEKOLIKO FOTOGRAFIJA STADIJA RAZVIJANJA MUHE










A evo i filmić kako bi pravilno trebalo mahati na vodi............

Na kraju preporučam za sve početnike u mušičarenju knjigu pod nazivom
ZNAKOVI NA VODI koju su napisali Aleksandar Panić i Goran Grubić.U njoj
ćete svakako pronaći dosta zanimljivosti o postanku muha,izradi muha i sve
ostalo što čini knjigu vrlo zanimljivim,a što bi trebao znati svaki malo ozbiljniji
mušičar.Cijenaje nešto malo preko stotinjak kuna.
BISTRO!