Jedna od svakako interesantnih tehnika ribolova koju su izmislili i usavršili Englezi, dobila je ime po tome jer se prvenstveno koristila na natjecanjima (eng. match). Vrijeme i praktičnost je učinilo svoje pa se ova tehnika proširila na cijeli svijet, a u posljednje vrijeme doživljava veliku ekspanziju i kod nas. Karakteristično za ove štapove je da su dugački od 3,6 do 5m i načičkani velikim brojem provodnika (vodilica) malog promjera (preko 10). Ovakvi vodiči smanjuju prianjanje najlona za „blank“ štapa, što rezultira daljnjim zabacivanjem tereta i pravilnim savijanjem štapa. Ovi najčešće trodijelni „štek“ štapovi moraju biti lagani i brzi s određenom dozom elastičnosti, kako bi se lakši sustavi mogli zabaciti na veće udaljenosti.

Match metoda ribolova je u suštini namijenjena samo za ribolov na mirnim vodama eventualno sporo tekućim, gdje je sustav potrebno zabaciti preko 10 metara kao i za ribolov po vjetrovitom vremenu isključivo „wagler“ plovcima (eng. wagler). Za ribolov sa fiksiranim „waglerom“, štap treba biti nešto veći od dubine vode (štap oko 4 m idealna dubina vode do 3m). Match štap možete koristiti i za ribolov sa klizećim „wagler“ plovkom ili se opredijeliti za neki od modela telematch štapova koji su nešto duži i imaju veće vodilice, te su pogodniji za spomenuti način ribolova. Ovisno kakvu ribu želimo loviti (sitniju ili krupniju), da li plovimo manjim plovcima na manjim daljinama ili većim plovcima na većim daljinama, biramo težinu bacanja i akciju štapa. Ovi štapovi mogu biti brze akcije "fast action" (svijaju se prvom trećinom) ili najčešće parabolične akcije poput šaranskih koji se savijaju cijelom svojom dužinom i odlični su prilikom zamaranja velikih riba. Tako da su štapovi ti koji odrađuju veći dio posla. Jedina mana im je sporije kontriranje što se da riješiti održavanjem konstantne zategnutosti najlona od vrha štapa do plovka. Na ovaj način će kontra biti pravovremena. U posljednje vrijeme sve češće se mogu kupiti štapovi koji su našli neku sredinu između vršne i parabolične akcije. Brzim vrhom omogućavaju lakše zabacivanje na većim daljinama, a isto tako su se pokazali odličnim kod zamaranja krupnijih riba.

Rola koja odgovara ovoj vrsti ribolova je kapaciteta špule oko 0,30 / 100 m, odnosno 3000 po shimanu recimo  model "Stradic 3000", spomenutog proizvođača, ima plitku match špulu nešto većeg kapaciteta 0,20 / 220 m. Naravno Vi možete odabrati i rolu nekog drugog proizvođača, ali obratite pažnju na ove omjere. Također je važno odabrati lakšu rolu do 300 grama sa preciznom kočnicom i bržim prijenosom najmanje 5,5:1, a lijepo slaganje najlona je neophodno. Dodatna "borbena" kočnica je poželjna.
Jedna od rola iz srednje klase će zadovoljiti vaše potrebe. Veličina udice ovisi od ribe koju želite loviti. Uglavnom se kreće u rasponu od broja 10 do 20, a proizvođača birajte po želji.
Plovak je, kao što smo spomenuli „wagler“ koji je samo donjim dijelom fiksiran za najlon između dva „stopera“, ali mogu se koristiti i klizeći „wagler“ plovci. Kao i ostali plovci „wagleri“ se rade od različitih materijala u velikom broju dekora i otežanja. Postoje dva načina označavanja težine ovih plovaka. Prvi način je oznaka s jednim brojem kao kod ostalih plovaka, s tom razlikom što on u sebi već ima potrebno opterećenje tj. tvornički je izbalansiran. Otežanje kod ovih plovaka može biti fiksno ili se izrađuje u vidu pločica na donjem dijelu tijela koje se mogu skidati, a dodavati olova na osnovnoj struni, tako da se može korigirati ovisno o uvjetima na vodi.

Kod drugog način plovak je označen brojevima 5 +2 gr, 7 +3 gr ... Prvi broj pokazuje koliko je otežanje ugrađeno u plovak, dok drugi pokazuje koliko otežanja još treba dodati da bi se plovak pravilno izbalansirao odnosno da mu se iz vode vidi samo vrh.
Postoje dvije vrste plovaka: "streight" koji su isti cijelom dužinom plovka i "bodied" koji imaju zadebljanje u donjem dijelu. Mogu biti jednodijelni ili dvodijelni (kada se tanja antena postavlja u tijelo plovka tzv. "Insert").
Kod kupnje „wagler“ plovka najbitnija stvar je da taj plovak bude dobro uočljiv, kako na manjim tako i na većim daljinama. Zatim morate birati plovak prema uvjetima na vodi (dubina vode, daljina od obale, utjecaj vjetra), koju vrstu ribe lovite npr. deverika nježno uzima mamac koji se manifestira blagim izdizanjem plovka. Za takvu situaciju je potreban „wagler“ plovak sa tanjom antenom.

Za manje udaljenosti birajte plovke manjeg ukupnog otežanja. Analogno tome za veće udaljenosti plovke većeg otežanja. Napominjemo da za vjetrovito vrijeme treba uzeti teže plovke bez obzira na kojoj daljini lovite kao i da budu sa što dužom antenom, kako bi smanjili utjecaj vjetra. Također trebaju biti zadebljani radi bolje stabilnosti tako dugačkog plovka. U ovom slučaju kada se plovak postavi u radni položaj, struna se nalazi na većoj dubini tako da se znatno smanjuje utjecaj valova na sistem prilikom samog ribolova. Dužinu plovka birate razmjerno dubini vode na kojoj lovite.
Postoje dva načina fiksiranja lakših plovaka. Prvi način je da se plovak izravno postavi na strunu, odnosno struna se provlači kroz "okce" plovka i fiksira sa dvije olovne kuglice. Kod drugog načina vrtilicu s kopčom fiksiramo na strunu, a plovak kačimo za kopču. Ova metoda je bolja glede brže i lakše zamjene plovka, ali za razliku od prvog načina više se petlja. Za fiksiranje težih plovaka je najbolje rješenje kupovina nekih gotovih sistema koji su za to namijenjeni.

Prilikom fiksiranja wagler plovka treba obratiti pažnju na težinu dodatnih „olovaca“ i uračunati ih u težinu olova koje je potrebno da se pravilno izbalansira odnosno optereti plovak.
Što se tiče oštećenja najlona, ne postoji montaža koja je u manjoj ili većoj mjeri ne oštećuje. Takav slučaj je i ovdje. Svaka od ovih pobrojanih montaža u manjoj ili većoj mjeri oštećuje tanak monofil. Shodno tome Vam preporučujem da češće provjeravate kvalitetu najlona, ili ako ste prefekcionista mijenjate cijeli sustav. Oštećenje najlona možete smanjiti upotrebom mekih olova koja se mogu postaviti rukom bez uporabe kliješta. Preduvjet za uspješan ribolov je i pravilno izbalansiran wagler. Postoji više načina opterećenja plovka, sve zavisi od toga kako želite prezentirate mamac, ali na jednu stvar morate posebno obratiti pozornost "otežanje u plovku ili kod njega uvijek mora biti veće od onoga koje se dodaje na najlon".


Sada ćemo opisati nekoliko sustava:

Jedan od načina je da većina olovnog otežanja bude postavljena uz sami plovak, dok kod vrtilice treba postaviti samo jednu lakšu olovnu kuglicu, ako je mamac dovoljno težak da lagano potapa udicu olovo može izostati. Ovaj način opterećenja „waglerom“ se primjenjuje kada želimo lovimo ribu u površinskim i srednjim slojevima vode. Za lov u tzv. propadanju se uglavnom koriste "streight" plovci. Drugi način se primjenjuje kod ribolova na dnu, gdje olovno otežanje treba da se postavi u neposrednoj blizini ili kod vrtlice. Za razliku od plasiranja mamca u propadanju ovdje mamac brže tone na dno i onemogućava sitnijim ribama u površinskom i srednjem sloju uzimati mamac.
Sljedeći, jedan od najzastupljenijih rješenja rasporeda otežanja, je postavljanje olovnih kuglica (oko 6 komada) na ravnomjernom razmaku od plovka do vrtilice. Mogu biti iste težine ili sukcesivno nanizati od težih do lakših kuglica. Ovo je preostalo otežanje jer ste 2/3 postavili kod plovka.
Posljednji način se uglavnom koristi za ribolov šarana. Montira se tako što ćete sve olovo postaviti kod vrtilice. Svejedno je da li ćete postaviti jedno veliko ili više manjih.
S vremenom sustave možete prilagoditi vodi na kojoj lovite i eksperimentirati s omjerom olova. Bez obzira koji od navedenih sustava montirate kod vrtilice se uvijek postavlja jedno najmanje olovo koje ima ulogu indikatora trzaja. Englezi to olovce zovu "droper". Njegova uloga je da po uzimanju mamca od strane ribe olakša plovak što se manifestira izdizanjem antene.
Svi ovi sustavi se manje ili više petljaju , ali to se može riješiti pravilnim zabacivanjem.
Prije zabacivanja odredite sebi neki orijentir kako bi svaki naredni put zabacili na isto mjesto. Daljinu možete obilježiti zakačkom na roli (line clip) ili markerom (Maver, Sensas ...). Ovaj posljednji je jednostavniji i bolji dok prvi zahtijeva dosta vježbe. Zabacivanje je u suštini isto kao i kod varaličarenja ili ribolova sa sličnim sustavima (bolognese).
Štap postavimo ispred nas, kažiprstom desne ruke prihvatimo najlon, a lijevom rukom otvorimo preklopnik role. Istom rukom uhvatimo kraj štapa i lagano ga zanesemo iza leđa, a kada se sustav potpuno ispravi vršimo zabacivanje. Moramo paziti da sustav padne u luku na vodu i to za metar-dva dalje od hranjenog mjesta. Da bi spriječili petljanje sustava treba prikočiti odnosno ispraviti. To se postiže pritiskom kažiprsta lijeve ruke na obod špule i kontroliranim propuštanjem najlona. Ovim postupkom se sustav ispravlja neposredno prije pada u vodu. Vratite preklopnik role u prvobitan položaj, zatim potopite vrh štapa u vodu i napravite nekoliko okreta ručicom role kako bi ste zategli strunu između plovka i štapa. Tako možete privući sustav na hranjeno mjesto, ako ste ga prebacili više nego što treba, a još važnije eliminirali ste višak najlona pa će i kontra biti učinkovitija. Za ovu vrstu ribolova koriste se tonuće monofilne strune raznih proizvođača.
Zatim postavite štap u držač tako da mu vrh bude u vodi. Logično prednji držač mora biti niži od zadnjeg, a i nešto širi da ne bi dolazilo do kačenja najlona prilikom kontriranja. Nakon postavljanja štapa možete eventualno korigirati zategnutost najlona i provjeriti je li kočnica adekvatno podešena. Sada kada je sve spremno preostaje vam samo čekanje. Kontriranje se vrši u stranu paralelno s površinom vode zbog manjeg otpora, nikako vertikalno.
Zamaranje ribe match štapom je doživljaj koji svakako treba iskusiti. Još samo kada bi imali "bogate" vode na kojima bi taj doživljaj bio potpun.

Marijan Jambrešić

izvor: internet