Točno dva tjedna nakon otvorenja nove mušičarske sezone put nas je odveo u Sloveniju ponovo na rijeku Savinju kod Mozirja. Za ribolov na rijeci Savinji ribiče mušičare i netreba nešto posebno nagovarati . Na Savinju se jednostavno mora otići i odraditi kroz godinu dva-tri ribolova.Moj kolega Tomica Kralj iz Trakošćana i ja smo stare mušterije, a društvo nam uvijek pravi i Andrej Šoštarič iz Celja. Od Zaboka do Mozirja je cca 100 km u jednom smjeru. Prijelaz granice u Kumrovcu i pravac via Celje. U Celju ukrcamo Andreja i po staroj cesti prema Mozirju. Za autocestu Vam je potrebna vinjeta, ali i stara cesta je sasvim OK i skoro pa ništa ne gubite na vremenu.Dolazak u Mozirje nemože proći a da se ne popije jutarnja kavica u restoranu „Ribič“ na samom jezeru Gaj. Sa terase se pruža prekrasan pogled na jezero, a mnoštvo klenova koji se dignu na površinu jezera čine ispijanje kave još ugodnijim. Osim ugostiteljske ponude restorana ovdje možete kupiti dnevne ribolovnice za ribolov na vodama kojim gospodari RD Mozirje. Osim Savinje i jezera Gaj sa kupljenom ribolovnicom možete mušičariti i na rijeci Dreti, desnoj pritoci rijeke Savinje.
Oko 9 sati ujutro smo bili na vodi. Vodostaj je bio malo veći, ali voda je bila bistra i hladna. Izabrali smo revir gdje se riba nakon ulova obavezno vraća nazad u rijeku, a lovi se bez kontrakuke. Sva trojica krećemo sa pozicije gdje se rijeka Dreta ulijeva u rijeku Savinju. Ne odvajamo se previše i držimo pristojno odstojanje. Pozicionirani smo na sredini rijeke i izbačaji malo prema desnoj obali, pa malo prema lijevoj. Svako malo imamo ribu i fotografiranje. Obično su se ulovile dvije šarenke, pa jedna potočna pastrva i tako sve do pauze. Pauza je uslijedila rekao bih prisilno, jer smo se i ja i Tomica okupali u hladnoj Savinji. Kamenje je toliko sklisko da je hodanje po vodi zaista bilo zahtjevno i nadasve bi rekao opasno. Nevjerojatno koja se količina nekog taloga primila po kamenju. Čak su i domaći ribolovci to potvrdili i rekli da tako još nije bilo ni jedne godine. Bilo je i malo sreće u nesreći jer su mobiteli i aparati bili spašeni. Nakon presvlačenja i kratkog piknika krenuli smo nizvodnije ka slapu. Za taj dio znamo da je uvijek dobar i izdašan po pitanju ribe. Tu smo ulovili najviše potočnih pastrva do 30 cm dužine,kao i par debelih kalifornijskih pastrva od kojih bi svakako izdvojio kalifornijsku pastrvu od 62 cm ulovljenu od strane mog kolege Tomice Kralja. Nakon nekog vremena odlučili smo odmoriti mjesto i otići još nizvodnije po Savinji. Nizvodnije što dalje to su bile manje i ribe, no lovili smo jednako dobro kao i na provjerenim mjestima. Vrijeme je naprosto izletjelo i došao je kraj našeg ribolova. Povratak obrnut od dolaska i tako to svake godine. Savinja definitivno prirasta sve više ka srcu i neće potrajati dugo da se opet ne uputimo put Slovenije.


Koristimo kolačiće

Kolačiće (eng. cookies) koristimo kako bismo Vam pružili što bolje korisničko iskustvo, prikaz sustava navigacije, funkcionalnosti upravljanja i sl...
Nastavkom korištenja stranica slažete se da možemo postavljati ove vrste kolačića na vašem uređaju/računalu.

 

U REDU IZBRIŠI KOLAČIĆE