Kroz ljeto tisuće needuciranih ribolovaca dolaze na Jadran u nadi da će uhvatiti kakvu ribu. Najčešće su to lovci koji znaju što je ribolov na jezerima ili rijekama i na more su došli obiteljski i sa sobom donijeli štap. Prije par godina otac i sin iz Češke hvatali su ribu u jednoj luci gdje mi je bio vezan brod. Znajući da se u luci nalazi veliki broj paukova samo sam čekao da ga zakače. Nije prošlo puno i tata ga je vadio, no zaustavio sam ga prije nego ga je počeo skidati kao običnog špara. Zahvalio mi je na češki način i nastavio sa lovom još uzbuđeniji što je naučio i doživio jednu novu avanturu. Koliko je takvih slučajeva gdje ljudi ne znaju što im se dogodilo? Nažalost taj podatak je teško saznati, ali ubod pauka nije rijedak i godišnje se dogodi dosta slučajeva u kojima ljudi prožive ubod ove ribe. Zbog toga treba biti pažljiv i ne samo kada smo sigurni da smo uhvatili pauka nego svi, koji nisu veliki poznavaoci morske faune, moraju paziti na svaku ribu koja im izgleda kao pauk, poput bežmeka ili guštera. Sa sobom treba uvijek nositi kliješta, najbolja su ona kirurška koja ne puštaju kada ih se stisne. Pauka nemojte dirati nego mu stisnite donju usnu sa kliještima i nožićem ili drugim kliještima izvadite udicu. Ako ga želite vratiti nazad u more nemojte žuriti jer na suhome mogu izdržati jako dugo, a baš u prvim sekundama nakon što smo ga izvadili je jako živahan i nakostriješen. Nemojte se opustiti ni nakon ribolova i sve dok vam je u blizini pažljivo postupajte jer mrtav pauk je i dalje opasan.

U Hrvatskoj žive 4 vrste ove opasne ribe, postoje još neki narodni nazivi za koje ste možda čuli poput dragana, ranj. Krenuti ćemo od one najopasnije tj. najotrovnijeg pauka pod nazivom pauk Žutac. Imamo sreću da je ovaj pauk malih dimenzija iz razloga što su kod tako male ribe bodlje slabije razvijene. Živi u pješčanim plićacima naših poznatih plaža u blizini Splita i mnogi ljudi nisu ni svjesni toga. Nekada davno kada sam ronio na obližnjoj pješčanoj plaži primijetio sam da sam slučajno stao na pauka koji je ležao nepomično na dnu. Pauk se prestrašio i nije me mogao ubosti sa svojim sitnim bodljama. Svejedno sam se uplašio i odlučio da ću od sada biti puno oprezniji. Do tada nisam vidio ovu vrstu pauka jer je obično lokaliziran na tako mala područja tako da sam ga malo bolje proučio. Na tom području ljeti se kupa na desetke tisuća turista i zaista nisam čuo niti jedan slučaj kada se neki turist žalio na simptome paukovog uboda. Pauk Crnac je druga vrsta koju ću spomenut iz razloga što ga u Jadranu ima u jako malim količinama. Sličan je po izgledu ostalim vrstama pauka i jedino obilježje koje ga razlikuje je to da ima izražajne crne pjege koje mu prate bočnu liniju. Dvije vrste koje spadaju u jako česte ribe jadranskog mora su Pauk Mrkulj (Trachinus radiatus) i Pauk Bijelac (Trachinus draco). Pauk Mrkulj jedna je od rijetkih riba koja se u zimskim mjesecima približava obalnim područjima tako da ga se može loviti i nešto pliće, ali u većem dijelu godine pravi lov na velike paukove ostvaruje se na većim dubinama. Najveći mrkulji love se parangalima na našim pučinskim otocima i budu veći od 2 kg težine, ali ipak puno češće do 1.5 kg što je za prosječne morske ribe koje se hvataju udičarskim alatima sasvim pristojna veličina. Mrkulj ima izražajnu tamnu mramornu boju, pogotovo je izmrljan crnkastim bojama po leđima, u nekim varijantama mu je glava potpuno crna, a nekad tijelo zelenkasto. Bijelac također može narasti do tih dimenzija, ali veliki bijelac je puno rjeđa pojava od velikog mrkulja. Pauke bijelce najčešće će te susretati u ronjenju na pješčanim područjima, a u ribolovu sa obale lovit će te samo njega. Na leđima mu se nalazi veliki broj okomitih crtica raznih boja, žute, crne, smeđe i one koja nekako najviše ističe prirodnu umjetnost a to je plava.

Otrov

Iako u Jadranu živi mnogo otrovnih riba i ostalih stvorenja pauk je uvijek bio nekako pojam za otrovnu vrstu jer je i od svih opasnijih riba najčešći. Svaka osoba podložna je djelovanju otrova na svoj način, neki su čak i prirodno imuni pa neće osjetiti nikakve ozbiljnije posljedice od laganog peckanja. Nažalost postoji i druga strana medalje pa je moguć i ishod sa smrtnim posljedicama ukoliko osoba ima izražajnu alergijsku reakciju na otrov ili veoma slab imunološki sustav. No smrtni slučajevi iako postoje gotovo su zanemarivi zbog stvarno malog broja takvih slučajeva. Prosječni simptomi od paukovog uboda su velika bol koja podsjeća na opekline, vrtoglavica, glavobolja, povraćanje, povećana temperatura, znojenje, teško disanje i još mnogi simptomi koji su blisko povezani sa navedenima. Rana brzo otekne i promjeni boju u jarko crvenu te se počinje širiti i ubrzo bol se prebaci na cijeli obližnji dio tijela. Najveća bol doživljava se pola sata nakon uboda i može trajati i cijeli dan u jednakom intenzitetu, najčešće prestaje nakon nekoliko sati. Bol prestane, ali rana i nekoliko dana ostaje u obliku otekline koja može biti i većih dimenzija. Zbog velikog šoka na organizam potpuni oporavak zna trajati jako dugo, no ako se pravodobno došlo do liječnika obično svi simptomi koje zadobijemo nestanu jako brzo. Jedna pozitivna stvar je ta da nakon nekoliko uboda pauka naše tijelo razvije otpornost na njegov otrov, no nadam se da do toga nikome nije trebalo doći.

Lov na pauka

Mnogi se vjerojatno od vas pitaju zašto bi lovili ribu koja je otrovna i može nam naškoditi? To je i razlog zašto ga mnogi primorci izbjegavaju loviti iako bi vjerojatno imali dosta uspjeha u njihovom lovu. Jedna od stvari koje nam pauk može pružiti je u prvom redu fantastična akcija kada se zakači na udicu. Za neke ljude vađenje ribe i borba je ono što im je najuzbudljivije u ribolovu. Ako je to slučaj onda sa lovom pauka sigurno ne mogu pogriješiti. Druga stvar zbog koje ga se isplati uloviti je njegov ukus u brudetu ili nekom drugom specijalitetu u kojemu je kod mnogih ribokusaca cijenjen. Pauk se hrani i danju i noću no većina ih se na udice hvata u dnevnim satima. Meni je jako uzbudljivo traženje pauka, naravno onih velikih kilaša, po područjima na kojima znam da obitavaju. Nažalost ne mogu vam kazati po kojim vremenskim prilikama najbolje rade paukovi jer sam ih lovio po svim uvjetima, a isto tako po takvim uvjetima nisu uopće bili zainteresirani na hranu. Stoga je sigurno neki drugi nama nevidljivi faktor zadužen poticaj paukovima da se počnu hraniti. Područja na kojima ih najviše lovim su ravni tereni u neposrednoj blizini kamenitog dna. Zbog toga što najviše žive u blizini brakova Mrkulji su još i nazvani pauci od kamena jer je narod stekao dojam da žive na kamenitom dnu. Oni ustvari žive na područjima koja su bistra, a dno mekano i bez nekih dodatnih taloga otpadnog materijala najviše na dubinama od 30 do 80 metara. Za razliku od mrkulja bijelci izrazito vole pješčana prostranstva pa ih se može naći bilo gdje gdje se nalazi malo veće pješčano područje. Iz razloga što takvih područja najviše ima u uvalama i zaljevima na dubinama od 5 do 25 metara na tim područjima ovi pauci su i najbrojniji.

Mamci i način lova

Pauk je izraziti predator koji vreba sa morskog dna. Predator je u smislu da će, kad je gladan, rado probati bilo što što mu se učini primamljivim i živahnim. Mamci koji statično stoje na dnu imaju najmanje izgleda da će uhvatiti pauka, no takvi mamci obično privuku neke druge ribice koje će ga grickati i premještati što će pobuditi paukov instinkt za napadom. Iz tog razloga se na parangale nekad zna, ukoliko ima pogodimo mjesto boravka i vrijeme, uhvatiti skoro toliko paukova koliko je i udica na parangalu. Prema tome vrsta mamca sigurno nije od neke velike važnosti već je puno važnije to da se mamac premješta, svjetluca i mami pauka. Vizualno najizražajniji mamci poput komada lignje, gavuna ili srdele će po meni imati najviše izgleda za uhvatiti pauka. Riba koja leži na dnu, nekad čak i ispod pijeska, sigurno će prevariti mnoge koji misle da se udica mora nalaziti na samom dnu. Najviše se pauka hvata za vrijeme povlačenja mamca prema površini, te vam savjetujem ako to činite da vučete mamac jako brzo i nakon određenog vremena malo usporite. Ja sam znao hvatati velike paukove gotovo na samoj površini što znači da bi ga pratili sa skoro 45 metara dubine. Tu naglu promjenu tlaka mogu izdržati jer nemaju klasični riblji mjehur. Osim sa prirodnim veliki se uspjesi u lovu na ovu ribu ostvaruju i umjetnim mamcima. Panulavanje varalicama ili varaličarenje sa obale su poznati načini lova na ovu ribu. Za panulom se rado zaleti i na samu površinu ali zbog malo veće brzine panule preporučam da ju spustite pri dno i malo sporije vučete i radite veće trzajeve sa rukom tako da panula svako malo uspori i dopusti pauku da ju uhvati. Kod panulanja živim mamcima pauk je također čest lov, ali tada je neželjen iz razloga što su nam ciljane lovine puno cjenjenije ribe poput zubaca i gofa, svejedno na taj način se hvataju najveći paukovi. U novije vrijeme popularna je tehnika pod nazivom vertical jigging koja se zbog svih faktora koje smo do sada nabrojali pokazala dosta uspješnom u lovu na pauka. Također na kraju valja i napomenuti da prilikom lova varalicama za lignje i sipe pauk često zagrize ali teško se ulovi jer udice nemaju kukicu, tako da se ne iznenadite ako vam umjesto lignje do broda dođe ova riba. No iako je opasan za rukovanje nema mjesta panici, pauk je riba kao i svaka druga i pažnjom prilikom rukovanja lako je moguće eliminirat opasnost od uboda. Ako upotrijebite kliješta, ne dirate ga izravno, pripazite prilikom izvlačenja i rukovanja naknadno, teško da može biti bilo kakvih posljedica te vam ostaje čisti ribolov sa kojim će te doživjeti ono po što ste došli a to je užitak, a ova riba vam ga sigurno može pružiti.

Bežmek nije opasan

Riba koja dosta sliči na pauka i čak se u mnogim literaturama smatra kao jednako opasna riba no u stvarnosti to nije slučaj. Bežmek doista ima slične bodlje onima koje ima pauk no te bodlje u sebi sadrže jako malo ili uopće ništa otrova koje može iti malo naštetiti čovjeku. Bežmek živi cijeli svoj život (osim kada se premješta) zakopan u mulju i pijesku a na udicu se lovi izrazito rijetko. Njegova primarna hrana su žive ribe koje mu prođu preko njegovog zakopanog trupa gdje mu samo oči vire iz pijeska. Najviše se hrani noću a lovi se jedino mrežama u koje se lako zakači. Razlikovat će te ga od pauka tako što ima jako široku glavu, prilično veću od ostatka tijela, zatim nema izrazitih crnih šara po svom tijelu već je smećkasto žute boje. Usta su mu čudnog oblika, stalno okrenuta prema gore te poviše njih ima mamilicu (duguljasti dio kožice) za ribe kojom imitira crvića.

Kako postupiti u slučaju nezgode

Puno puta mi se dogodilo da sam u rukovanju sa paukom osjetio ubod, naravno radilo se više o paničnoj nesigurnosti nego o pravom ubodu. Ono što bi me ubolo je ili udica ili neka druga riba koja se nalazi u njegovoj blizini. Ako niste sigurni da li vas je ubo pauk preporučam da postupite kao da vas je i tako ćete biti dosta sigurniji. Paukova otrov je termolabilan što znači da djelovanjem veće temperature on gubi svoju toksičnost. Temperatura koju morate postići je malo veća od 40 stupnjeva što zaista nije puno. Naravno ukoliko ste daleko na moru teško je doći u mogućnost da zagrijete mjesto uboda, pa se morate snaći što prije možete. Brodovi obično imaju sustav hlađenja motora gdje se voda penje do znatno većih temperatura pa vam je dobro probati staviti mjesto uboda ili u tu vodu ili na zagrijanu površinu motora. Isisavanje otrova je metoda koja neće riješiti sav otrov koji se već proširio vašom ranom pa vam zasigurno nije solucija sa kojom možete biti mirni. Isto tako ako imate ranice u ustima otrov vam se može proširiti i na njih. Također postoji metoda trljanja mjesta uboda sa tekućinom iz paukovog oka za što neki ljudi tvrde da je isto djelotvorna ali nema konkretnih dokaza o njenoj uspješnosti. U tim situacijama prije nego potražimo liječničku pomoć valja sve probati. U slučaju uboda što prije se uputite kod liječnika i iako ste došli uživati u ribolovu, ubod će vam sigurno pokvariti taj dan ali ipak za vašu sigurnost to je puno bolje.

Marijan Jambrešić