foto1
foto1
foto1
foto1
foto1
DOBRO DOŠLI NA RIBIČKI PORTAL !

topfishing
Trgovina ribolovnim priborom
+385(0) 1 5531477

FCZ-plan 2017.

4. MJESEC - Klupsko natjecanje na Čabranci
5. MJESEC - USF Krapina 2017
5. MJESEC - Izložba fotografija - Zabok
8. MJESEC - Spin cup povodom Dana domovinske zahvalnosti - Knin
9. MJESEC - 10. godišnjica udruge

VRIJEME DANAS

vrijeme1

BROJ POSJETA

Sveukupno308371

mozirje
Prijateljska RD iz Slovenije

logo FishFun

RIBOLOV U KUPSKOJ DOLINI
NA RIJECI KUPI,KUPICI I CURKU
gorjan3

IZNAJMLJIVANJE APARTMANA
MOGUĆNOST RIBOLOVA SA VODIČEM
www.croatia-flyfishing.com
mob. +385(0) 99 741 4418

logocitypark

01112017 

Bez ikakve sumnje štuka je vrhunski predator i razbojnik koji lovi sve što se kreće u blizini: od drugih riba, do žaba, ptica pa do manjih sisavaca. Njena obitavališta su zatravljeni zavučeni zaljevi. Nakon proljetnog otapanja leda, približava se obali gdje se mrijesti u plićacima. Kad ljeto poodmakne polako se povlači u dubinu tražeći hladniju vodu.
Ako se lovi u mutnijoj vodi žuta boja bi vjerojatno bila uspješnija. Najviše ugriza imao sam u ranu zoru i rano prijepodne. Zbog kao igla oštrih zuba, varalica se mora zakačiti za 30-tak cm dugu čeličnu sajlu kao predvez. Meso ima specifičan ukus "na divljač" i puna je kostiju.


Zbog pomalo zastrašujućeg izgleda i mnogim pričama o proždrljivosti i veličini, štuka sa pravom nosi nadimak "vodeni vuk". Možda jedna od najzastupljenijih slatkovodnih riba na svijetu, čije se prebivalište proteže od sjeverne Azije preko sjeverne i srednje Evrope pa do sjeverne Amerike.
Štuku nije teško prepoznati zbog njene specifične građe. Usko, vretenasto tijelo na čijem kraju se pored repne peraje nalaze i leđna kao i potrbušna, a sve u cilju ogromne brzine iz mjesta pri napadu na žrtvu. Vretenasto tijelo u obliku torpeda počinje sa glavom i ustima u obliku pačjeg kljuna koja su puna velikih i kao žileta oštrih zuba. Mišićavo tijelo je pokriveno zeleno žućkastom "kamuflažnom" bojom, a sve sa ciljem loviti, ubiti i pojesti.
Rekord štuke iznosi 25 kg.  i ulovljena je u Njemačkoj, mada postoji i izvještaj o štuki koja je težila 30 kg. Sjeverno-američki rekord iznosi 21 kg.  i ulovljena je u New York državi, dok kanadski rekord iznosi 19 kg. i ulovljena je u Ontariju.
Iako je veča štuka od 22 kg.  ulovljena u Quebeku, nikada nije priznata kao rekord. Do danas nije objašnjeno zašto euro-azijske štuke rastu veće od sjeverno-američkih u prosjeku za 13 %.
Štuke se mogu naći u skoro svim rijekama i jezerima gdje nema toka vode ili je tok veoma spor, u barama, rezervoarima, mutnim rijekama, velikim i dubokim jezerima pa čak i u ušćima rijeka u more gdje je voda neznatno slana. Ipak štuke najviše vole jezera i rijeke u kojima ima mnogo trave . Najveće štuke se nalaze u velikim dubinama gdje je voda hladnija pogotovu ljeti. Velike štuke mogu se svrstati u hladnovodne ribe jer zahtijevaju temperaturu od svega 10 C.


Za razliku od maskija, štuke nemaju običaj da se zadržavaju na određenim mjestima već se kreću u zavisnosti od sitnih riba kojima se hrane kao i u zavisnosti od temperature vode.
Štuka se  najbolje lovi kada je oblačno vrijeme. Po sunčanom danu najbolje je probati uvečer pri zalasku sunca, mada ni rano jutro nije loše. Dan sa slabim vjetrom koji stvara male valove bolji je nego kada je površina vode potpuno mirna i to zbog manjeg prodiranja svjetlosti pri nemirnoj površini vode. Vrijeme prije nadolazeće oluje možda je najbolje vrijeme za pecanje štuke. Za razliku od maskija koji prestaje svaku aktivnost poslije hladnog vala, štuka i dalje ostaje aktivna. Štuke se hrane preko cijele godine, a najaktivnije su kada je temperatura vode oko 15 C. Plitka jezera u kojima nema velike dubine i gdje temperatura vode ljeti penje i do 25 C. utječe na slabo hranjenje štuka preko ljeta. Postoji vjerovanje da se štuka slabo hrani preko ljeta zbog gubitka zuba što je totalno pogrešno. Toplota vode utječe kako na njihovu ishranu, tako i na njihov rast. Pri temperaturi od 15 C. štuke i najbrže rastu. Ovo i objašnjava zašto duboka jezera gdje one mogu naći niže temperature koje im odgovaraju, obično imaju mnogo veće i teže štuke nego plitka jezera, gdje su štuke uglavnom mršave a dugačke. U ljeto se plitka jezera brzo zagriju od površine do dna i štuka nema hladnu vodu da u njoj prebiva. Prinuđene da žive u toploj vodi njihov rast je znatno usporen, a i životni vijek im je mnogo kraći.
Štuke u principu imaju veoma jednostavnu taktiku lova. U najviše slučajeva štuka se nalazi u zasjedi i skrivena travom odakle se ogromnom brzinom ustremljuje na žrtvu. Štuke se hrane drugim vrstama riba, ali također napadaju i žabe, miševe, male patke, rakove i razne vrste insekata. Skoro sve vrste riba se nalaze na jelovniku štuka. Od basova i smuđeva do pastrvi. Također napadaju i svoju vlastitu vrstu. Poznate su po napadanju riba svoje iste veličine, pa su izvještaji o nalaženju štuka uginulih sa velikom ribom zaglavljenom u ustima veoma česti.
Temperatura vode i količina hrane najvažniji su faktori u životu štuka. Rano u proljeće kreću se prema plitkim mjestima radi mrijesta i to već nakon otapanja leda i kada voda postigne temperaturu od oko 4C. Mjesta gdje se mrijeste su najčešće plitki zaljevi, ali i dublji a uski zaljevi, zatim manje rijeke i potoci. Postoje izvještaji da se štuka može izmrijestiti ispod leda.
Tokom ljeta štuke se najčešće nalaze pored trave u vodi od oko 1-3 metara dubine, ali velike štuke obično silaze u dubine od 10 i više metara. Kako štuke rastu i njihovo prebivalište je sve dublje.
Vrijeme poslije topljenja leda je svakako vrijeme kada ih je najlakše uloviti. Prvo zato što dolaze u plitku vodu radi mrijesta. Pecanje sa obale je idealno u ovo vrijeme jer se nalaze blizu obale i lako ih je pronaći. Drugo, veoma su gladne u to vrijeme jer se preko zime ne hrane intenzivno kao ljeti. U samom činu mriješćenja štuke gube veliku količinu energije i ne hrane se mnogo i tek posle završetka mrijesta počinju sa aktivnim hranjenjem. Treće, rano u proljeće još nema trave u vodi i štuka je u to vrijeme prinuđena da u nedostatku zaklona kruži vodom u potrazi za plijenom. Bilo koji dio vode koji je plitak će ih privući u to vrijeme, jer će tu voda otopliti brže nego u ostalim dijelovima. Plitki zaljevi, sa ušćem potoka ili manje rijeke pravi su magnet i odlična mjesta za pecanje štuke rano u sezoni. Kasnije u sezoni u ovim dijelovima vjerojatno ih neće biti, a i ako nađete neku, biće to veoma mali komadi.
Definitivno najbolje mjesto za traženje štuke u rano proljeće su plitki zaljevi. Ako je u blizini i potok koji se uliva u zaljev, muljeviti dio ispred prvo je mjesto gdje treba probati. Zatim, pješčana ili šljunkovita obala koja se veoma blago spušta ka dubini dobro je mjesto. Duboka mjesta pored obale ili obalu koja ima nagli pad u dubinu u ovo vrijeme treba zaobići, jer se štuka na takvim mjestima neće mrijestiti pa ni zadržavati.

Najbolje je probati na mjestima i uz obalu koja se nalazi na sjevernoj strani jezera ili rijeke. Sjeverna obala je zaštićena od hladnog sjevernog vjetra, i zato se voda brže zagrije na sjevernoj strani jezera. Hladan sjeverni vjetar gura hladnu vodenu masu sa sredine jezera prema južnoj obali i zato je voda sa južne strane hladnija u proljeće.
Ako lovite iz čamca, električni troling motor veoma je koristan dio opreme u ovo doba godine. Prilaz plitkim zaljevima može jako uplašiti štuku ako koristite veliki motor. Kako još uvijek nema trave štuka veoma lako može "osjetiti" čamac. Praćenje same obale je skoro nezamislivo bez električnog motora. Međutim vjetar se može pokazati još korisniji saveznik. Polako klizanje čamca po vodi uz pomoć vjetra je totalno bešumno i bez vibracija koje daje propeler, pa se vrlo često desi da možete ugledati štuku u vodi, i zatim zabaciti varalicu ispred njenog nosa. Čamac u ovom slučaju može preći preko štuke koja je na dnu a da se ona ne uplaši i pobjegne, naravno pod uslovom da nema buke u čamcu, jer se i sam zvuk hodanja po čamcu veoma dobro prenosi kroz vodu.
Dokovi i bilo kakvi objekti u vodi mogu biti odlična mjesta rano u proljeće. Kako još uvijek nema trave, štuka će koristiti bilo kakav zaklon u vodi, pa ovakva mjesta ne treba obići. Također drveće čije se grane nadvisuju nad vodom kao i drveće palo u vodu dobro je mjesto. Na svim mjestima se može uhvatiti štuka preko cijele sezone, ali ako pecate sa obale i želite uhvatiti veliku štuku, ova mjesta rano u proljeće odlična su prilika. Rano u proljeće isto kao i u ranu jesen štuke je najbolje tražiti u jezerima „eurotropik“ tipa. Kasnije u sezoni kada otopli manje štuke ostaju u plićoj vodi, dok se velike premještaju u duboku vodu. I u ovom slučaju štuke će biti u blizini neke strukture u vodi. Može to biti ivica trave, ivica gdje plićak naglo prelazi u dubinu (dublja strana), podvodne stijene i slično. Za vrijeme veoma toplih dana u augustu, štuke će se preseliti u dublju vodu, i tada ih je najbolje i tražiti u najdubljim mjestima u jezeru ili rijeci. Sonar je veoma koristan u ovim situacijama jer se sa njime mogu pronaći strukture u većim dubinama oko kojih vrijedi probati. U jesen kada voda počne da se hladi, štuke dolaze u pliće dijelove. Ranije u jesen dobra mjesta mogu biti platoi koji još uvijek imaju zelenu travu i plića strana ivice škarpe. U kasnu jesen štuke se mogu naći skoro na svim mjestima. Kako je voda uveliko hladna štuke nemaju neko pravilo gdje se zadržavaju, tako da se mogu uhvatiti i na mjestima na kojima se najmanje nadate. Štuke ostaju aktivne i tokom cijele zime i moguće ih je uloviti kroz led.
Univerzalna varalica za štuku na postoji. Jedna vrsta varalica može biti dobra u jednoj situaciji, dok u drugoj možete da je koristite bez ikakvog uspjeha. Uspjeh u mnogome zavisi i od prezentacije. Razne vrste leptirića, voblera i žličarka su svakako najrasprostranjeniji tipovi varalica među ribolovcima na štuku. Nepisano pravilo je da se u proljeće i jesen kada je voda hladna sve varalice koriste veoma sporom prezentacijom. U ljeto iste varalice se vuku mnogo brže, u zavisnosti od situacije. Rano u sezoni manje varalice se pokazuju kao bolje od većih modela. Razne vrste plastičnih mamaca kao shad ili mister twister su odlične i trebaju se vuči veoma sporo, otprilike isto kao kada na njih pecate neaktivnog smuđa. Male leptiriće kao Meppsovi ili Blue Fox u veličini do broja 4 također su dobre pogotovo sa takozvanim "Colorado" leptirom ili kako su kod nas popularne kao "okrugle". Razlog je u tome što se ovi leptiri mogu vući sporije od takozvanih duguljastih leptirića i pri tome proizvode više i veće vibracije. Manji vobleri su također nezamjenljivi. Naravno trebaju biti sa malom pločicom (plitkoroneći) da ne bi išli previše duboko. "Rapala Husky jerk"," Fenwick Wobbl`n minnow", " Luhr Jensen Javelin", kao i ostale vrste plitkoronećih voblera odlične su , mada su najmanje korištene za štuku od svih ostalih vrsta varalica. Veliki broj ribolovaca stavlja i žličarke ispred voblera pogotovu u rano proljeće što je pogrešno. Razlozi se mogu tražiti u pogrešnoj prezentaciji ovih varalica. Vobleri se ne trebaju vući ravnomjerno i jednoličnom brzinom, što većina ribolovaca i radi, već serijom kratkih trzaja i zaustavljanja u mjestu i pauzi. Naravno sve varalice, a pogotovu metalne mogu se vući na trzaje, ali ne i sa pauzom što je veoma važno. Jedino žličarka koja se zaustavi pri povlačenju ima tendenciju da se vrati unazad pravo u lice štuki što neki put izazove refleksnu reakciju kod štuke da je napadne. Ali ako štuka nije zainteresirana i žličarka će kao i sve ostale varalice jednostavno potonuti na dno....sve osim voblera.

Kada štuka "radi", skoro svaka "agresivna" varalica kao leptir ili žličarka biti će dobra i isto kao i vobler može uhvatiti štuku. Međutim kada štuka "ne radi" dvije vrste varalica nadmašuju sve ostale. Vobleri i jigovi.
Vobleri se dijele na tri vrste. Tonuće, plutajuće i takozvane suspend, odnosno na voblere sa neutralnom težinom. Upravo ovi zadnji su najbolji u ranu jesen i kada je štuka neaktivna. Neutralna težina ovih varalica omogućava im da ostanu u na istoj dubini kada se prestanu vuči. Neće ni tonuti ni plutati prema površini. Pri pecanju na neaktivne štuke ove varalice se trebaju vuči kratkim trzajem iza koje slijedi pauza od oko pet sekundi. Pauza može biti i duža. Neke vrste kedera imaju tendenciju da se pri susretu sa štukom umjesto paničnog bježanja jednostavno "zalede" u mjestu bez ikakvog pokreta. Štuka koja nije u raspoloženju da juri kedere obično koristi ovu priliku, i to je upravo ono što suspend vobler imitira. Također u proljeće kada je štuka još uvijek troma poslije zime i mrijesta, ova spora prezentacija se može pokazati kao veoma uspješna. Čak i ako štuka nije gladna i ne želi da uzima ništa, suspended vobler koji stoji u mjestu duže vrijeme može jako da iritira štuku koja se odlučuje za napad više da bi otjerala uljeza,........ koji ovom prilikom ima trokrake udice na sebi.

Ne postoji ni jedan suspend vobler koji je univerzalan. Veoma je važno imati izbor ovih varalica po dubini zaranjanja, težini, sposobnosti ostajanja na raznim dubinama, jačina vibracija i odsjaja. Boja i nije toliko važna. U svakom slučaju, prirodne boje u bistroj vodi i svjetlije boje u tamnijoj vodi. U mutnoj vodi boja nije važna.
Korištenje ovih varalica nije nikakva umjetnost, i ne treba mnogo vremena i eksperimentiranja da bi pronašli najbolje modele za mjesta gdje vi pecate.
Ako su vobleri gore predstavljeni kao odličan izbor za neaktivnu štuku u gornjim slojevima vode, jigovi su to isto za duboku vodu i za dno. Spominjući jigove , ovdje ne mislimo samo na klasične, plastične jigove kao shad, tvister ili gušter, već i na jigove koji umjesto plastike imaju jelenovu dlaku,takozvane.........bucktail jigove.
Zašto dlaka umjesto plastike?
Pa zato što ima više prednosti u lovu na štuku nego klasični plastični jigovi. Prva i najveća je izdržljivost. Plastični jig se može baciti poslije par ili samo jedne štuke koja ga razdere svojim oštrim zubima. Bucktail jig može izdržati mnogo više štuka a da ostane funkcionalan. Pri brzom povlačenju jiga na cimanje, veoma mali broj jigova ostaje na udici a da ne sklizne niz vrat udice. Jigovi sa dlakom mogu se povlačiti mnogo brže nego li i jedan jig sa plastikom, što je bolje kada je štuka veoma aktivna i agresivna.


Naravno i za njih se koristi težina glave u zavisnosti od situacije isto kao i korištenje plastičnih jigova za smuđa. Bucktail jigovi moraju biti dugački najmanje deset centimetara i to je problem jer ih je u toj dužini veoma teško naći. Regularni bucktail jigovi za smuđa su mnogo kraći i zato duže za štuku najbolje da sami napravite. To vam omogućava izbor i kombinaciju boja koje sami želite isto kao i izbor oblika i težine olovna glave. Dlaka koja u vodi pulsira i time daje vibracije u vodi imitira razne vrste sisara kojima se štuka hrani.
Iako većina ribolovaca na štuku koji koriste ovu vrstu varalice koristi spining mašinice i mono najlon, baitcast mašinica i štap može isto tako dobro da posluži . Mono najlon omogućava jigu da ide dublje i brže da potone. Ali zato neki od novih super upredenih struna veoma male debljine imaju mnogo bolju osjetljivost pri vođenju jiga.
Regularni plastični jigovi su i dalje nezamjenljivi za štuku. Njihova efikasnost je u veoma sporoj prezentaciji. Ova mogućnost je veoma korisna u rano proljeće ili kasnu jesen kada je štuka aktivna, ali nije agresivna da juri neku od brzih varalica. Druga velika prednost je da se sa jigom može detaljno istražiti svaka struktura u vodi i tako pronaći štuka koja je možda tu negdje sakrivena. Boja plastike i oblik glave jiga je stvar vašeg izbora, ali težina jiga zavisi od situacije. Dubina vode i aktivnost ribe su glavni faktori u izboru jiga.
Jigovi su odličan izbor za štuku. Ponašanje jiga kao imitacija kedera je veoma efikasna i na izgled prosta, pa ipak za korištenje ove vrste varalica treba određeno vrijeme da bi se postiglo iskustvo u radu sa njima. Za početnike može biti teško u početku razlikovati udarac ribe od dodira jiga sa dnom, pogotovu ako se koristi neki od novih super linija. Neki od jigova na tržištu imaju mirise natopljene u plastiku od kojih su napravljeni.
Leptiri su svakako najrasprostranjenije i najpopularnije varalice u lovu na štuku. Mogu imati duguljasti ili okrugli leptir. Također na kraju, na trokrakoj mogu imati jelenovu dlaku, perje, plastične niti ili jiga što daje leptirima dodatne vibracije.
Najbolje rade kada se brzo vuku ispod same površine i leptirom prave turbulenciju i "guraju" vodu. Ipak, dosta ribolovaca sa uspjehom koristi ove varalice na svim dubinama. Također jednolično motanje može se koristiti u kombinaciji sa kratkim trzajima što je dobra taktika u nekim situacijama. Leptiri daju velike vibracije i štuka ih može osjetiti sa velike daljine. U kombinaciji sa svjetlucanjem leptira ova varalica je izuzetno produktivna. Štuka obično veoma agresivno napada ovu varalicu, pa ipak iako ima najveći postotak zabadanja pri kontri, desi se da je štuka promaši.
Ne vjerujemo da postoji i jedan ozbiljniji ribolovac na štuke koji u svojoj kolekciji nema žličarke. Iako su ovo prve i nekada bile jedine varalice za štuke i danas pored sve konkurencije imaju dobar dio u ulovu. Stari dobri "Effzet" ili "Mepps Cyclops" i danas hvataju štuke istom žestinom kao i prije. Njihova imitacija kedera bilo da se vuku jednolično ili na trzanje izaziva štuku da je napadne. Ipak se često dešava, pogotovu kada se vuku na trzanje da ih štuka promaši. Neki put ribolovac uoči štuku ako je bliže obali, ali u većini slučajeva to se dogodi dok je varalica još uvijek izvan vidokruga ribolovca. U slučaju da se opazi štuka koja je promašila varalicu, ne treba se usporiti sa povlačenjem, već naprotiv, treba ubrzati vučenje varalice uz par naglih trzaja. Ova imitacija paničnog bijega kedera često natjera štuku da se okrene i ponovo napadne varalicu. Žličarka za štuku ne mora biti velika, jer su i manji modeli dovoljno teški da se mogu spustiti na veće dubine. Također odlične su za mutnu vodu i pri pecanju kada nema dovoljno svjetlosti kao veoma rano ujutro ili kasno navečer. Najčešće korištene boje su srebrna i zlatna, mada se u Sjevernoj Americi najviše koristi crveno-bijela. Veoma je korisno da se poslije svakih četiri-pet okretaja ručke na mašinici napravi pauza od par sekundi. Ovo se reflektira vračanjem žličarke unazad, pravo u lice štuki koja eventualno prati varalicu na malom rastojanju, i najčešće se odražava refleksnim napadom štuke na varalicu.
Spinnerbait je još jedna odlična varalica za štuku. Kombinacija velikih vibracija pri sporom vučenju varalice, također veoma je dobra za pretraživanje terena. Spinnerbeit može imati jedan ili dva leptira. Ima ih i od tri, ali se ovi više koriste za maskija. Leptiri mogu biti u više kombinacija kao dva duguljasta, duguljasti i okrugli ili dva okrugla. Također i veličina im varira. Neki imaju jelenovu dlaku ili plastične niti na udici. Duguljasti leptiri daju veće vibracije.
Površinske varalice nisu toliko zastupljene u pecanju na štuku. Većinom se dešava da štuka na površinsku varalicu bude slučajno uhvaćena pri pecanju na maskija. Ipak, štuka se može lijepo pecati na jednu vrstu površinske varalice a to je buzzbait, koja i slovi za najbolju površinsku varalicu pri pecanju štuke.
Može da se vuče pri različitim brzinama i veoma je dobra pri istraživanju novih mjesta. Jig se može dodati na ovu varalicu kao dodatna vibracija.
Sve tri grupe voblera se sa uspjehom mogu koristiti na štuku. Upotreba suspend voblera je opisana već u tekstu. Plutajući daju najjače vibracije od sve tri grupe i ovo je možda najjači adut pri pecanju u dubokoj vodi, ali je pitanje kako spustiti plutajući vobler u dubinu. Neki ribolovci koriste takozvani "sistem u tri pravca" koji koristi teško olovo na jednom kraju sistema da povuče voblera (vezanom na drugom kraju sistema) na dno koji će težeći da ide ka površini uvijek biti na određenom rastojanju od dna. Treći kraj sistema je najlon koji vodi ka štapu i mašinici. Također se može koristit i žica sa olovom koja se koristi za smuđa, a radi na istom principu. Ovi sistemi će kasnije biti obrađeni u posebnom poglavlju. Plutajući vobleri sa velikom pločicom koji stižu do dna nemaju tendenciju da se za dno i kvače kao što je to slučaj sa tonućim.
U svakom slučaju koristite boje riba koje su najzatupljenije kao glavna hrana za štuku u vodi gdje je pecate. Vobleri prirodnih boja su skoro svuda odlični, a probajte i da eksperimentirate.
Pecanje na živi mamac je i dalje veoma zastupljeno i vrijeme u rano proljeće je i za ovu tehniku najbolje, prvenstveno zato što nema trave a i štuka u to vrijeme pliva pored obale u potrazi za hranom. Izaberite odlično mjesto, zabacite kedera i čekajte da štuka sama dođe ka njemu. Također kao što sam ranije napisao u ovo vrijeme štuka nije u raspoloženju da juri za kederima ili za brzim varalicama, pa je upotreba kedera veoma produktivna. Pecanje na plovak je u suštini bolje nego pecanje na dubinsko (na dno), jer ipak pecate u plitkim vodama. U suštini, klizeći plovak je bolji od fiksiranog, zbog kontre koja je mnogo jača i efikasnija kada nema otpora koji stvara fiksiran plovak. Keder treba biti oko desetak cm ili u zavisnosti od štuke koju očekujete da ulovite.
Štap i mašinica pri ovoj vrsti pecanja nisu toliko bitni. Spining ili baitcast će poslužiti odlično, mada je duži štap preporučljiv. Kasnije u sezoni pogotovu kada otopli, pecanje kederom na dnu daje bolje rezultate, jer se mamac može spustiti na mnogo veće dubine nego sa plovkom.
Bilo da pecate na živi mamac ili na varalice, sajla je obavezna. Savitljiva, upredena žica ili plastificirana sajla, ali obavezno da bude crne boje zbog manje vidljivosti u vodi.
Štuka spada u vrstu riba koje je najlakše upecati. Čini se da ne uče iz prethodnih grešaka kao npr. njen američki rođak maski,  pa se dešava da uhvaćena i vraćena štuka bude ponovo ulovljena istog dana.
Ipak budite strpljivi, eksperimentirajte sa raznim vrstama varalica i tehnika.......i trud će se zasigurno isplatiti.

 

Izvor : internet i forumi

 

Marijan Jambrešić

Bez ikakve sumnje štuka je vrhunski predator i razbojnik koji lovi sve što se kreće u blizini: od drugih riba, do žaba, ptica pa do manjih sisavaca. Njena obitavališta su zatravljeni zavučeni zaljevi. Nakon proljetnog otapanja leda, približava se obali gdje se mrijesti u plićacima. Kad ljeto poodmakne polako se povlači u dubinu tražeći hladniju vodu.
Ako se lovi u mutnijoj vodi žuta boja bi vjerojatno bila uspješnija. Najviše ugriza imao sam u ranu zoru i rano prijepodne. Zbog kao igla oštrih zuba, varalica se mora zakačiti za 30-tak cm dugu čeličnu sajlu kao predvez. Meso ima specifičan ukus "na divljač" i puna je kostiju.
Zbog pomalo zastrašujućeg izgleda i mnogim pričama o proždrljivosti i veličini, štuka sa pravom nosi nadimak "vodeni vuk". Možda jedna od najzastupljenijih slatkovodnih riba na svijetu, čije se prebivalište proteže od sjeverne Azije preko sjeverne i srednje Evrope pa do sjeverne Amerike.
Štuku nije teško prepoznati zbog njene specifične građe. Usko, vretenasto tijelo na čijem kraju se pored repne peraje nalaze i leđna kao i potrbušna, a sve u cilju ogromne brzine iz mjesta pri napadu na žrtvu. Vretenasto tijelo u obliku torpeda počinje sa glavom i ustima u obliku pačjeg kljuna koja su puna velikih i kao žileta oštrih zuba. Mišićavo tijelo je pokriveno zeleno žućkastom "kamuflažnom" bojom, a sve sa ciljem loviti, ubiti i pojesti.
Rekord štuke iznosi 25 kg.  i ulovljena je u Njemačkoj, mada postoji i izvještaj o štuki koja je težila 30 kg. Sjeverno-američki rekord iznosi 21 kg.  i ulovljena je u New York državi, dok kanadski rekord iznosi 19 kg. i ulovljena je u Ontariju.
Iako je veča štuka od 22 kg.  ulovljena u Quebeku, nikada nije priznata kao rekord. Do danas nije objašnjeno zašto euro-azijske štuke rastu veće od sjeverno-američkih u prosjeku za 13 %.
Štuke se mogu naći u skoro svim rijekama i jezerima gdje nema toka vode ili je tok veoma spor, u barama, rezervoarima, mutnim rijekama, velikim i dubokim jezerima pa čak i u ušćima rijeka u more gdje je voda neznatno slana. Ipak štuke najviše vole jezera i rijeke u kojima ima mnogo trave . Najveće štuke se nalaze u velikim dubinama gdje je voda hladnija pogotovu ljeti. Velike štuke mogu se svrstati u hladnovodne ribe jer zahtijevaju temperaturu od svega 10 C.
Za razliku od maskija, štuke nemaju običaj da se zadržavaju na određenim mjestima već se kreću u zavisnosti od sitnih riba kojima se hrane kao i u zavisnosti od temperature vode.
Štuka se  najbolje lovi kada je oblačno vrijeme. Po sunčanom danu najbolje je probati uvečer pri zalasku sunca, mada ni rano jutro nije loše. Dan sa slabim vjetrom koji stvara male valove bolji je nego kada je površina vode potpuno mirna i to zbog manjeg prodiranja svjetlosti pri nemirnoj površini vode. Vrijeme prije nadolazeće oluje možda je najbolje vrijeme za pecanje štuke. Za razliku od maskija koji prestaje svaku aktivnost poslije hladnog vala, štuka i dalje ostaje aktivna. Štuke se hrane preko cijele godine, a najaktivnije su kada je temperatura vode oko 15 C. Plitka jezera u kojima nema velike dubine i gdje temperatura vode ljeti penje i do 25 C. utječe na slabo hranjenje štuka preko ljeta. Postoji vjerovanje da se štuka slabo hrani preko ljeta zbog gubitka zuba što je totalno pogrešno. Toplota vode utječe kako na njihovu ishranu, tako i na njihov rast. Pri temperaturi od 15 C. štuke i najbrže rastu. Ovo i objašnjava zašto duboka jezera gdje one mogu naći niže temperature koje im odgovaraju, obično imaju mnogo veće i teže štuke nego plitka jezera, gdje su štuke uglavnom mršave a dugačke. U ljeto se plitka jezera brzo zagriju od površine do dna i štuka nema hladnu vodu da u njoj prebiva. Prinuđene da žive u toploj vodi njihov rast je znatno usporen, a i životni vijek im je mnogo kraći.
Štuke u principu imaju veoma jednostavnu taktiku lova. U najviše slučajeva štuka se nalazi u zasjedi i skrivena travom odakle se ogromnom brzinom ustremljuje na žrtvu. Štuke se hrane drugim vrstama riba, ali također napadaju i žabe, miševe, male patke, rakove i razne vrste insekata. Skoro sve vrste riba se nalaze na jelovniku štuka. Od basova i smuđeva do pastrvi. Također napadaju i svoju vlastitu vrstu. Poznate su po napadanju riba svoje iste veličine, pa su izvještaji o nalaženju štuka uginulih sa velikom ribom zaglavljenom u ustima veoma česti.
Temperatura vode i količina hrane najvažniji su faktori u životu štuka. Rano u proljeće kreću se prema plitkim mjestima radi mrijesta i to već nakon otapanja leda i kada voda postigne temperaturu od oko 4C. Mjesta gdje se mrijeste su najčešće plitki zaljevi, ali i dublji a uski zaljevi, zatim manje rijeke i potoci. Postoje izvještaji da se štuka može izmrijestiti ispod leda.
Tokom ljeta štuke se najčešće nalaze pored trave u vodi od oko 1-3 metara dubine, ali velike štuke obično silaze u dubine od 10 i više metara. Kako štuke rastu i njihovo prebivalište je sve dublje.
Vrijeme poslije topljenja leda je svakako vrijeme kada ih je najlakše uloviti. Prvo zato što dolaze u plitku vodu radi mrijesta. Pecanje sa obale je idealno u ovo vrijeme jer se nalaze blizu obale i lako ih je pronaći. Drugo, veoma su gladne u to vrijeme jer se preko zime ne hrane intenzivno kao ljeti. U samom činu mriješćenja štuke gube veliku količinu energije i ne hrane se mnogo i tek posle završetka mrijesta počinju sa aktivnim hranjenjem. Treće, rano u proljeće još nema trave u vodi i štuka je u to vrijeme prinuđena da u nedostatku zaklona kruži vodom u potrazi za plijenom. Bilo koji dio vode koji je plitak će ih privući u to vrijeme, jer će tu voda otopliti brže nego u ostalim dijelovima. Plitki zaljevi, sa ušćem potoka ili manje rijeke pravi su magnet i odlična mjesta za pecanje štuke rano u sezoni. Kasnije u sezoni u ovim dijelovima vjerojatno ih neće biti, a i ako nađete neku, biće to veoma mali komadi.
Definitivno najbolje mjesto za traženje štuke u rano proljeće su plitki zaljevi. Ako je u blizini i potok koji se uliva u zaljev, muljeviti dio ispred prvo je mjesto gdje treba probati. Zatim, pješčana ili šljunkovita obala koja se veoma blago spušta ka dubini dobro je mjesto. Duboka mjesta pored obale ili obalu koja ima nagli pad u dubinu u ovo vrijeme treba zaobići, jer se štuka na takvim mjestima neće mrijestiti pa ni zadržavati.
Najbolje je probati na mjestima i uz obalu koja se nalazi na sjevernoj strani jezera ili rijeke. Sjeverna obala je zaštićena od hladnog sjevernog vjetra, i zato se voda brže zagrije na sjevernoj strani jezera. Hladan sjeverni vjetar gura hladnu vodenu masu sa sredine jezera prema južnoj obali i zato je voda sa južne strane hladnija u proljeće.
Ako lovite iz čamca, električni troling motor veoma je koristan dio opreme u ovo doba godine. Prilaz plitkim zaljevima može jako uplašiti štuku ako koristite veliki motor. Kako još uvijek nema trave štuka veoma lako može "osjetiti" čamac. Praćenje same obale je skoro nezamislivo bez električnog motora. Međutim vjetar se može pokazati još korisniji saveznik. Polako klizanje čamca po vodi uz pomoć vjetra je totalno bešumno i bez vibracija koje daje propeler, pa se vrlo često desi da možete ugledati štuku u vodi, i zatim zabaciti varalicu ispred njenog nosa. Čamac u ovom slučaju može preći preko štuke koja je na dnu a da se ona ne uplaši i pobjegne, naravno pod uslovom da nema buke u čamcu, jer se i sam zvuk hodanja po čamcu veoma dobro prenosi kroz vodu.
Dokovi i bilo kakvi objekti u vodi mogu biti odlična mjesta rano u proljeće. Kako još uvijek nema trave, štuka će koristiti bilo kakav zaklon u vodi, pa ovakva mjesta ne treba obići. Također drveće čije se grane nadvisuju nad vodom kao i drveće palo u vodu dobro je mjesto. Na svim mjestima se može uhvatiti štuka preko cijele sezone, ali ako pecate sa obale i želite uhvatiti veliku štuku, ova mjesta rano u proljeće odlična su prilika. Rano u proljeće isto kao i u ranu jesen štuke je najbolje tražiti u jezerima „eurotropik“ tipa. Kasnije u sezoni kada otopli manje štuke ostaju u plićoj vodi, dok se velike premještaju u duboku vodu. I u ovom slučaju štuke će biti u blizini neke strukture u vodi. Može to biti ivica trave, ivica gdje plićak naglo prelazi u dubinu (dublja strana), podvodne stijene i slično. Za vrijeme veoma toplih dana u augustu, štuke će se preseliti u dublju vodu, i tada ih je najbolje i tražiti u najdubljim mjestima u jezeru ili rijeci. Sonar je veoma koristan u ovim situacijama jer se sa njime mogu pronaći strukture u većim dubinama oko kojih vrijedi probati. U jesen kada voda počne da se hladi, štuke dolaze u pliće dijelove. Ranije u jesen dobra mjesta mogu biti platoi koji još uvijek imaju zelenu travu i plića strana ivice škarpe. U kasnu jesen štuke se mogu naći skoro na svim mjestima. Kako je voda uveliko hladna štuke nemaju neko pravilo gdje se zadržavaju, tako da se mogu uhvatiti i na mjestima na kojima se najmanje nadate. Štuke ostaju aktivne i tokom cijele zime i moguće ih je uloviti kroz led.
Univerzalna varalica za štuku na postoji. Jedna vrsta varalica može biti dobra u jednoj situaciji, dok u drugoj možete da je koristite bez ikakvog uspjeha. Uspjeh u mnogome zavisi i od prezentacije. Razne vrste leptirića, voblera i žličarka su svakako najrasprostranjeniji tipovi varalica među ribolovcima na štuku. Nepisano pravilo je da se u proljeće i jesen kada je voda hladna sve varalice koriste veoma sporom prezentacijom. U ljeto iste varalice se vuku mnogo brže, u zavisnosti od situacije. Rano u sezoni manje varalice se pokazuju kao bolje od većih modela. Razne vrste plastičnih mamaca kao shad ili mister twister su odlične i trebaju se vuči veoma sporo, otprilike isto kao kada na njih pecate neaktivnog smuđa. Male leptiriće kao Meppsovi ili Blue Fox u veličini do broja 4 također su dobre pogotovo sa takozvanim "Colorado" leptirom ili kako su kod nas popularne kao "okrugle". Razlog je u tome što se ovi leptiri mogu vući sporije od takozvanih duguljastih leptirića i pri tome proizvode više i veće vibracije. Manji vobleri su također nezamjenljivi. Naravno trebaju biti sa malom pločicom (plitkoroneći) da ne bi išli previše duboko. "Rapala Husky jerk"," Fenwick Wobbl`n minnow", " Luhr Jensen Javelin", kao i ostale vrste plitkoronećih voblera odlične su , mada su najmanje korištene za štuku od svih ostalih vrsta varalica. Veliki broj ribolovaca stavlja i žličarke ispred voblera pogotovu u rano proljeće što je pogrešno. Razlozi se mogu tražiti u pogrešnoj prezentaciji ovih varalica. Vobleri se ne trebaju vući ravnomjerno i jednoličnom brzinom, što većina ribolovaca i radi, već serijom kratkih trzaja i zaustavljanja u mjestu i pauzi. Naravno sve varalice, a pogotovu metalne mogu se vući na trzaje, ali ne i sa pauzom što je veoma važno. Jedino žličarka koja se zaustavi pri povlačenju ima tendenciju da se vrati unazad pravo u lice štuki što neki put izazove refleksnu reakciju kod štuke da je napadne. Ali ako štuka nije zainteresirana i žličarka će kao i sve ostale varalice jednostavno potonuti na dno....sve osim voblera.
Kada štuka "radi", skoro svaka "agresivna" varalica kao leptir ili žličarka biti će dobra i isto kao i vobler može uhvatiti štuku. Međutim kada štuka "ne radi" dvije vrste varalica nadmašuju sve ostale. Vobleri i jigovi.
Vobleri se dijele na tri vrste. Tonuće, plutajuće i takozvane suspend, odnosno na voblere sa neutralnom težinom. Upravo ovi zadnji su najbolji u ranu jesen i kada je štuka neaktivna. Neutralna težina ovih varalica omogućava im da ostanu u na istoj dubini kada se prestanu vuči. Neće ni tonuti ni plutati prema površini. Pri pecanju na neaktivne štuke ove varalice se trebaju vuči kratkim trzajem iza koje slijedi pauza od oko pet sekundi. Pauza može biti i duža. Neke vrste kedera imaju tendenciju da se pri susretu sa štukom umjesto paničnog bježanja jednostavno "zalede" u mjestu bez ikakvog pokreta. Štuka koja nije u raspoloženju da juri kedere obično koristi ovu priliku, i to je upravo ono što suspend vobler imitira. Također u proljeće kada je štuka još uvijek troma poslije zime i mrijesta, ova spora prezentacija se može pokazati kao veoma uspješna. Čak i ako štuka nije gladna i ne želi da uzima ništa, suspended vobler koji stoji u mjestu duže vrijeme može jako da iritira štuku koja se odlučuje za napad više da bi otjerala uljeza,........ koji ovom prilikom ima trokrake udice na sebi.

Ne postoji ni jedan suspend vobler koji je univerzalan. Veoma je važno imati izbor ovih varalica po dubini zaranjanja, težini, sposobnosti ostajanja na raznim dubinama, jačina vibracija i odsjaja. Boja i nije toliko važna. U svakom slučaju, prirodne boje u bistroj vodi i svjetlije boje u tamnijoj vodi. U mutnoj vodi boja nije važna.
Korištenje ovih varalica nije nikakva umjetnost, i ne treba mnogo vremena i eksperimentiranja da bi pronašli najbolje modele za mjesta gdje vi pecate.
Ako su vobleri gore predstavljeni kao odličan izbor za neaktivnu štuku u gornjim slojevima vode, jigovi su to isto za duboku vodu i za dno. Spominjući jigove , ovdje ne mislimo samo na klasične, plastične jigove kao shad, tvister ili gušter, već i na jigove koji umjesto plastike imaju jelenovu dlaku,takozvane.........bucktail jigove.
Zašto dlaka umjesto plastike?
Pa zato što ima više prednosti u lovu na štuku nego klasični plastični jigovi. Prva i najveća je izdržljivost. Plastični jig se može baciti poslije par ili samo jedne štuke koja ga razdere svojim oštrim zubima. Bucktail jig može izdržati mnogo više štuka a da ostane funkcionalan. Pri brzom povlačenju jiga na cimanje, veoma mali broj jigova ostaje na udici a da ne sklizne niz vrat udice. Jigovi sa dlakom mogu se povlačiti mnogo brže nego li i jedan jig sa plastikom, što je bolje kada je štuka veoma aktivna i agresivna.
Naravno i za njih se koristi težina glave u zavisnosti od situacije isto kao i korištenje plastičnih jigova za smuđa. Bucktail jigovi moraju biti dugački najmanje deset centimetara i to je problem jer ih je u toj dužini veoma teško naći. Regularni bucktail jigovi za smuđa su mnogo kraći i zato duže za štuku najbolje da sami napravite. To vam omogućava izbor i kombinaciju boja koje sami želite isto kao i izbor oblika i težine olovna glave. Dlaka koja u vodi pulsira i time daje vibracije u vodi imitira razne vrste sisara kojima se štuka hrani.
Iako većina ribolovaca na štuku koji koriste ovu vrstu varalice koristi spining mašinice i mono najlon, baitcast mašinica i štap može isto tako dobro da posluži . Mono najlon omogućava jigu da ide dublje i brže da potone. Ali zato neki od novih super upredenih struna veoma male debljine imaju mnogo bolju osjetljivost pri vođenju jiga.
Regularni plastični jigovi su i dalje nezamjenljivi za štuku. Njihova efikasnost je u veoma sporoj prezentaciji. Ova mogućnost je veoma korisna u rano proljeće ili kasnu jesen kada je štuka aktivna, ali nije agresivna da juri neku od brzih varalica. Druga velika prednost je da se sa jigom može detaljno istražiti svaka struktura u vodi i tako pronaći štuka koja je možda tu negdje sakrivena. Boja plastike i oblik glave jiga je stvar vašeg izbora, ali težina jiga zavisi od situacije. Dubina vode i aktivnost ribe su glavni faktori u izboru jiga.
Jigovi su odličan izbor za štuku. Ponašanje jiga kao imitacija kedera je veoma efikasna i na izgled prosta, pa ipak za korištenje ove vrste varalica treba određeno vrijeme da bi se postiglo iskustvo u radu sa njima. Za početnike može biti teško u početku razlikovati udarac ribe od dodira jiga sa dnom, pogotovu ako se koristi neki od novih super linija. Neki od jigova na tržištu imaju mirise natopljene u plastiku od kojih su napravljeni.
Leptiri su svakako najrasprostranjenije i najpopularnije varalice u lovu na štuku. Mogu imati duguljasti ili okrugli leptir. Također na kraju, na trokrakoj mogu imati jelenovu dlaku, perje, plastične niti ili jiga što daje leptirima dodatne vibracije.
Najbolje rade kada se brzo vuku ispod same površine i leptirom prave turbulenciju i "guraju" vodu. Ipak, dosta ribolovaca sa uspjehom koristi ove varalice na svim dubinama. Također jednolično motanje može se koristiti u kombinaciji sa kratkim trzajima što je dobra taktika u nekim situacijama. Leptiri daju velike vibracije i štuka ih može osjetiti sa velike daljine. U kombinaciji sa svjetlucanjem leptira ova varalica je izuzetno produktivna. Štuka obično veoma agresivno napada ovu varalicu, pa ipak iako ima najveći postotak zabadanja pri kontri, desi se da je štuka promaši.
Ne vjerujemo da postoji i jedan ozbiljniji ribolovac na štuke koji u svojoj kolekciji nema žličarke. Iako su ovo prve i nekada bile jedine varalice za štuke i danas pored sve konkurencije imaju dobar dio u ulovu. Stari dobri "Effzet" ili "Mepps Cyclops" i danas hvataju štuke istom žestinom kao i prije. Njihova imitacija kedera bilo da se vuku jednolično ili na trzanje izaziva štuku da je napadne. Ipak se često dešava, pogotovu kada se vuku na trzanje da ih štuka promaši. Neki put ribolovac uoči štuku ako je bliže obali, ali u većini slučajeva to se dogodi dok je varalica još uvijek izvan vidokruga ribolovca. U slučaju da se opazi štuka koja je promašila varalicu, ne treba se usporiti sa povlačenjem, već naprotiv, treba ubrzati vučenje varalice uz par naglih trzaja. Ova imitacija paničnog bijega kedera često natjera štuku da se okrene i ponovo napadne varalicu. Žličarka za štuku ne mora biti velika, jer su i manji modeli dovoljno teški da se mogu spustiti na veće dubine. Također odlične su za mutnu vodu i pri pecanju kada nema dovoljno svjetlosti kao veoma rano ujutro ili kasno navečer. Najčešće korištene boje su srebrna i zlatna, mada se u Sjevernoj Americi najviše koristi crveno-bijela. Veoma je korisno da se poslije svakih četiri-pet okretaja ručke na mašinici napravi pauza od par sekundi. Ovo se reflektira vračanjem žličarke unazad, pravo u lice štuki koja eventualno prati varalicu na malom rastojanju, i najčešće se odražava refleksnim napadom štuke na varalicu.
Spinnerbait je još jedna odlična varalica za štuku. Kombinacija velikih vibracija pri sporom vučenju varalice, također veoma je dobra za pretraživanje terena. Spinnerbeit može imati jedan ili dva leptira. Ima ih i od tri, ali se ovi više koriste za maskija. Leptiri mogu biti u više kombinacija kao dva duguljasta, duguljasti i okrugli ili dva okrugla. Također i veličina im varira. Neki imaju jelenovu dlaku ili plastične niti na udici. Duguljasti leptiri daju veće vibracije.
Površinske varalice nisu toliko zastupljene u pecanju na štuku. Većinom se dešava da štuka na površinsku varalicu bude slučajno uhvaćena pri pecanju na maskija. Ipak, štuka se može lijepo pecati na jednu vrstu površinske varalice a to je buzzbait, koja i slovi za najbolju površinsku varalicu pri pecanju štuke.
Može da se vuče pri različitim brzinama i veoma je dobra pri istraživanju novih mjesta. Jig se može dodati na ovu varalicu kao dodatna vibracija.
Sve tri grupe voblera se sa uspjehom mogu koristiti na štuku. Upotreba suspend voblera je opisana već u tekstu. Plutajući daju najjače vibracije od sve tri grupe i ovo je možda najjači adut pri pecanju u dubokoj vodi, ali je pitanje kako spustiti plutajući vobler u dubinu. Neki ribolovci koriste takozvani "sistem u tri pravca" koji koristi teško olovo na jednom kraju sistema da povuče voblera (vezanom na drugom kraju sistema) na dno koji će težeći da ide ka površini uvijek biti na određenom rastojanju od dna. Treći kraj sistema je najlon koji vodi ka štapu i mašinici. Također se može koristit i žica sa olovom koja se koristi za smuđa, a radi na istom principu. Ovi sistemi će kasnije biti obrađeni u posebnom poglavlju. Plutajući vobleri sa velikom pločicom koji stižu do dna nemaju tendenciju da se za dno i kvače kao što je to slučaj sa tonućim.
U svakom slučaju koristite boje riba koje su najzatupljenije kao glavna hrana za štuku u vodi gdje je pecate. Vobleri prirodnih boja su skoro svuda odlični, a probajte i da eksperimentirate.
Pecanje na živi mamac je i dalje veoma zastupljeno i vrijeme u rano proljeće je i za ovu tehniku najbolje, prvenstveno zato što nema trave a i štuka u to vrijeme pliva pored obale u potrazi za hranom. Izaberite odlično mjesto, zabacite kedera i čekajte da štuka sama dođe ka njemu. Također kao što sam ranije napisao u ovo vrijeme štuka nije u raspoloženju da juri za kederima ili za brzim varalicama, pa je upotreba kedera veoma produktivna. Pecanje na plovak je u suštini bolje nego pecanje na dubinsko (na dno), jer ipak pecate u plitkim vodama. U suštini, klizeći plovak je bolji od fiksiranog, zbog kontre koja je mnogo jača i efikasnija kada nema otpora koji stvara fiksiran plovak. Keder treba biti oko desetak cm ili u zavisnosti od štuke koju očekujete da ulovite.
Štap i mašinica pri ovoj vrsti pecanja nisu toliko bitni. Spining ili baitcast će poslužiti odlično, mada je duži štap preporučljiv. Kasnije u sezoni pogotovu kada otopli, pecanje kederom na dnu daje bolje rezultate, jer se mamac može spustiti na mnogo veće dubine nego sa plovkom.
Bilo da pecate na živi mamac ili na varalice, sajla je obavezna. Savitljiva, upredena žica ili plastificirana sajla, ali obavezno da bude crne boje zbog manje vidljivosti u vodi.
Štuka spada u vrstu riba koje je najlakše upecati. Čini se da ne uče iz prethodnih grešaka kao npr. njen američki rođak maski,  pa se dešava da uhvaćena i vraćena štuka bude ponovo ulovljena istog dana.
Ipak budite strpljivi, eksperimentirajte sa raznim vrstama varalica i tehnika.......i trud će se zasigurno isplatiti.

VIŠE ČLANAKA

ZAVRŠILA PIKEMASTERS LIGA 2017.

U Pike Masters  ligi 2017 pobjedu je relativno sigurno  sa 9 negativnih bodova i 16,45 kg ukupnom težinom štuka kroz tri kola  odnio Savage Gear team (Šnajdar /Dalien) koji su usprkos slabijem nastupu na Orešju zadržali prvo mjesto koje su držali od samog početka lige.
Na drugo mjesto se probio Savar team iz ...

Opširnije.....

5. KUP GORANSKE MAMARE

Na jezeru Mrzla vodica u blizini mjesta Lokve održan je peti po redu „Kup Goranske Mamare“, natjecanje u spin ribolovu iz čamaca. Sudjelovalo je 15 ekipa iz kontinentalnog dijela Hrvatske. Po toplom i sunčanom danu riba je radila solidno, ambijent fantastičan, rekao bi prava jesenska idila. Ulove ostvaruje 11 ekipa, a sveukupno ...

Opširnije.....

RD BLED - SAVA BOHINJKA

Sava Bohinjka je rijeka koja se nalazi na sjeverozapadu susjedne nam Slovenije. Njen izvor je praktično na Triglavu. Sa Triglavskih jezera voda se ulijeva preko vodopada Savica (60 m visok) u potok Savicu koji pak ulazi u Bohinjsko jezero. Iz Bohinjskog jezera istječe rječica Jezernica koja se samo nakon sto metara spaja sa ...

Opširnije.....

6. IZLOŽBA FOTOGRAFIJA FISHING CLUBA ZAGORJE

U sklopu svibanjskih svečanosti grada Zaboka, a u periodu od 29.05. pa sve do 27.06.2017.g u galeriji gradske knjižnice „Ksaver Šandor Gjalski“ u Zaboku održana je 6. po redu izložba ribičkih fotografija, kao i ribljih skulptura tzv. „fish carvinga“ od strane ribičke udruge Fishing Club Zagorje. Izložba je zamišljena kao ...

Opširnije.....

URBAN STREET FISHING KRAPINA 2017

Na rijeci Krapinici, a kroz sami centar grada Krapine održan je 5. Urban street fishing pod nazivom USF KRAPINA 2017 – Memorijal Zdravko Demirović Zagi. Sve popularnije kod nas Hrvata ribolovno natjecanje i ove godine okupilo je 15 ribiča iz kontinentalne Hrvatske kako bi svojim vještinama pokazali i ukazali da postoji i ta ...

Opširnije.....

9. KLUPSKO NATJECANJE NA ČABRANCI

Tradicionalno i ove godine jubilarno 10. druženje članova Fishing Cluba Zagorje održano je na rijeci  Čabranci u mjestu Plešce, a ujedno i deveto klupsko natjecanje za popularni „fish carving“ pastrve. Kao i svake godine naš domaćin je ŠRU ČABRANKA iz Čabra, pa je to i prilika za obostrano druženje članova. Vrijeme smo ...

Opširnije.....

RADEŠČICA - GACKA U MALOM

Evo prođe i ta zima, doduše ne kalendarski, ali taman toliko da se krene u novu pastrvsku sezonu. Osobno kasnim desetak dana, ali splet okolnosti i mehanički dio mojeg tijela ( koljeno) nije mi ove godine dopustio da to bude baš 01.03., no ne bunim se. Čovjek ponekad mora biti i sa malim stvarima zadovoljan, a ja sam upravo u ...

Opširnije.....

ZIMSKI VIKEND NA KUPI

Mladica je najveći predstavnik salmonidnih voda u Hrvatskoj i ribolov mladice je jedna od najzahtijevnijih disciplina varaličarenja. To je riba „od tisuću zabačaja“. Tako bar govore iskusni ribolovci na tu kraljicu salmonidnih voda. Karakteristično stanište mladice je bistra, hladna voda sa kamenitim i šljunkovitim dnom, sa ...

Opširnije.....

FISHING IN SLOVENIA 2016.

Treće po redu online izdanje fly & spin ribolova u susjednoj nam Sloveniji. U glavnoj ulozi naš prijatelj iz Slovenije gosp. Andrej Šoštarič, veliki zaljubljenik u mušičarenje i njegov Hrvatski kolega član Fishing Cluba Zagorje gosp. Kovačićek Siniša, te zajednički prijatelji. Da bi ovo online izdanje bilo objavljeno, u ime ...

Opširnije.....

BOŽIČKOVO NA MEŽI

Unazad već dugi niz godina KOROŠKA RIBIŠKA DRUŽINA iz Dravograda (Muharska sekcija Osa) organizira krajem kalendarske godine prigodno Božično mušičarsko natjecanje na rijeci Meži u Dravogradu. Pozvani su svi ribiči mušičari dobre volje, pa smo se tako odlučili i nas trojica iz Hrvatske da ove godine budemo gosti na tom ...

Opširnije.....

 

"Ribolov dosiže novi viši stupanj kad ribolovac provede cijeli dan na rijeci ili jezeru loveći ribu i vračajući je neozlijeđenu nazad u vodu, te se vrati kući praznih ruku.Takav ribolovac ne uzima trofeje kako bi ih pokazao svojim prijateljima kao dokaz svoje vještine,nego pronalazi zadovoljstvo u ugodno provedenim trenucima u okolišu koji voli.On je lovio ribu iz sporta,a ne zbog razmetanja"

IZRADA I MONTAŽA ŽLIČASTIH VARALICA
TEL/FAX 047 416 269
MOB 098 649 153 

spinnka-logo-lg1

spineri-logo

kostevclogohr


Online HR trgovina ribolovnim priborom tvrtke Pontoon 21

 

logo-web-b

carpistakutak
Trgovina ribolovnim priborom
+385(0) 1 6272 666

croatiaosiguranjezaboklogo

Gacka

Čabranka

Savinja kod Mozirja

Mostly cloudy

6°C

Zabok

Mostly cloudy
Humidity: 83%
Wind: SW at 22.53 km/h
Friday
Mostly cloudy
5°C / 14°C
Saturday
Rain
6°C / 14°C
Sunday
Showers
1°C / 9°C
Monday
Sunny
-2°C / 5°C
Tuesday
Mostly cloudy
-1°C / 5°C
Wednesday
Rain
1°C / 6°C
Thursday
Mostly cloudy
0°C / 4°C

Koristimo kolačiće

Kolačiće (eng. cookies) koristimo kako bismo Vam pružili što bolje korisničko iskustvo, prikaz sustava navigacije, funkcionalnosti upravljanja i sl...
Nastavkom korištenja stranica slažete se da možemo postavljati ove vrste kolačića na vašem uređaju/računalu.

 

U REDU IZBRIŠI KOLAČIĆE