BASS AVANTURA KROZ ZAGORJE

Bass ribolov često je nepredvidiv. Nekad cijeli dan tražimo jedan pravi griz, a nekad voda proradi i pruži puno više akcije nego što smo očekivali. Ove godine imali smo priliku loviti bassa na dvije zanimljive vode – Vinipotoku i Tugonici – pa smo odlučili usporediti naša iskustva. ŠRD Pastrva Zlatar domaćin je Vinipotoka, uređenog ribolovnog kompleksa s ribičkim domom i sadržajima za boravak i druženje. Već pri dolasku Vinipotok ostavlja dojam dobro organizirane i uređene sportsko-ribolovne vode. ŠRD Šaran Marija Bistrica, društvo s više od četiri desetljeća tradicije, gospodari Tugonicom i drugim vodama na području Marije Bistrice. Tugonica je nešto drugačija priča, a nas je prvenstveno zanimalo ono što se nalazi ispod površine – bass. Odmah treba naglasiti da ovo nije usporedba ribolovnih društava niti pokušaj proglašenja pobjednika. Gledamo ih prvenstveno iz perspektive ribolovca koji dolazi na vodu loviti bassa. Zajedničko za oba ribolova bilo je i to da smo lovili praktički na neviđeno. Nismo unaprijed znali gdje se riba nalazi niti smo imali provjerene pozicije na kojima samo treba zabaciti. Ribu smo naprosto trebali pronaći. Koristili smo različite vrste varalica, mijenjali prezentacije, tempo i način vođenja te tijekom ribolova pokušavali otkriti na što će bass najbolje reagirati.

Vinipotok – manje ulova, ali lijepi primjerci

Vinipotok smo posjetili u lipnju. Bilo nas je trojica i tijekom ribolova ulovili smo nekoliko basseva. Kako vodu nismo dovoljno poznavali da bismo unaprijed znali gdje tražiti ribu, pristup je bio jednostavan – kretanje, zabacivanje i isprobavanje. Mijenjali smo varalice, način vođenja i prezentaciju te pokušavali sami „pročitati“ vodu. Broj ulova nije bio velik, ali među ribama je bilo lijepih primjeraka. Upravo nam je kvaliteta ulovljenih riba ostala kao jedan od glavnih dojmova Vinipotoka. Sama voda ima dosta zaklona,prijelaza i dubine. Društvo ima svoj ribički dom odnosno kućicu, a postoji i mogućnost kupnje pića.

Tugonica – više ribe i puno više akcije

Tugonicu smo posjetili u kolovozu, a  ovaj put nas je bilo četvorica. Ponovno smo došli bez neke velike prednosti poznavanja vode. Morali smo sami pronaći ribu i otkriti što tog dana funkcionira. Isti princip – različiti varalice, različite prezentacije, promjene tempa i načina vođenja te traženje mjesta na kojima se bass trenutno zadržava. Rezultat je ovaj put bio drugačiji.

Ulovili smo puno više basseva nego na Vinipotoku.

Većina je bila nešto manja od riba koje smo lovili na Vinipotoku, ali među njima se pojavio i vrlo lijep primjerak od približno 45 centimetara. Uz njega smo ulovili dosta manjih basseva, što nam je možda i najzanimljiviji dio današnjeg ribolova. Kada na vodi na kojoj loviš praktički na neviđeno, mijenjajući mamce i prezentacije, uspiješ pronaći veći broj basseva različite veličine, teško je ne zapitati se koliki potencijal ta voda zapravo ima.
Na temelju jednog ribolova bilo bi neozbiljno donositi velike zaključke, ali ono što smo danas vidjeli svakako je zanimljivo. Bassa očito ima. Ima dosta manjih primjeraka, a ulov ribe od od približno 45 cm pokazuje da u vodi postoje i ozbiljniji bassevi. Tugonica također ima ribički objekt odnosno kućicu, ali za razliku od Vinipotoka ondje nema mogućnosti kupnje pića. To nekome može biti važan detalj. Nama baš i nije. Mi se pobrinemo da u ribolovu nismo ni gladni ni žedni, bez obzira kamo idemo.

A gdje je onda bolje loviti bassa?

Nakon ova dva posjeta odgovor nije jednostavan. Vinipotok nam je dao manje riba, ali nešto bolju prosječnu veličinu. Tugonica nam je dala znatno više akcije, dosta manjih basseva i jedan vrlo lijep primjerak od približno 45 cm. A pritom smo na obje vode ribu morali pronaći sami. Nismo lovili samo jednu poznatu poziciju niti jednom provjerenom varalicom. Eksperimentirali smo sa silikoncima,bass jigovima,voblerima,spinnerbaitima i prezentacijama pokušavali otkriti što bass tog dana želi. Vinipotok trenutno ostavlja dojam nešto bolje organizirane vode, ali gledamo li isključivo bass ribolov, Tugonica nam se čini kao voda s vrlo velikim potencijalom. Hoće li se taj potencijal za nekoliko godina pretvoriti u veći broj basseva od 40, 45 ili možda 50+ centimetara? To će biti zanimljivo pratiti. Mada domaći ribolovci govore da već ima ulovljenih takvih primjeraka.

Dvije vode na koje ćemo se vratiti

Ne želimo proglasiti pobjednika. Na Vinipotoku smo imali jedan tip bass ribolova, a na Tugonici drugi. Vinipotok – manje grizeva, ali lijepe ribe. Tugonica – puno više akcije, dosta mladih basseva i potvrda da u vodi plivaju i ozbiljniji primjerci. Za nas je ipak najvažnije nešto drugo. Na obje vode došli smo tražiti bassa, na obje smo ga pronašli i na obje smo nešto naučili. A pravi odgovor na pitanje koja je bolja bass voda možda ćemo imati tek nakon još nekoliko posjeta. Do tada ćemo napraviti ono što bass ribolovci ionako najradije rade – uzeti pribor, kutiju sa varalicama i ponovno krenuti tražiti ribu.

Bistro!