Zima nas ove godine nije pomazila i krenula je nešto kasnije, samim tim i ribolov je krenuo kasnije. Entuzijasti i oni željni ribolova pogotovo zbog otvorenja pastrvske sezone su i konzumirali nešto. Mi malo stariji ne svojom voljom ipak smo se trebali strpjeti ljepših i toplijih dana da bi odradili svoj prvi ribolov. U tu kategoriju spadam i ja. Pa je tako došao i četvrti mjesec kad preko 90% pastrvskih voda širom otvara vrata pastrvašima, i opet ništa. Visok vodostaj rijeka u Hrvatskoj i u susjednoj nam Sloveniji odgađa i ono“neodgodivo“. No srećom da svake godine postoji neki „jocker u rukavu“, a to je ove godine bilo natjecanje na salmonide u susjednoj nam Sloveniji. Točnije na rijeci Krki kod Žužemberka se svake godine već tradicionalno 24. puta zaredom u organizaciji RD NOVO MESTO održava takva vrsta druženja. U sekundi organiziram ekipu i počinje moje odbrojavanje…… Na put smo krenuli Marko, Ivan, Krešo i moja malenkost. Meni je to četvrti zaredom odlazak, dok je Kreši prvi put, a Ivan i Marko već imaju iskustva. Do ribičkog doma u Žužemberku najjednostavnije je doći autocestom prema Novom Mestu, pa izlaz Trebnje i dalje se prati putokaz za Žužemberk. Za nekih sat i pol se stiže na odredište, jedino ako negdje stanete pa ispijete jutarnju kavicu i protegnete noge, onda se to i produži malo više, ali cilj je doći na početak okupljanja. Obično je to oko 8 sati ujutro i toga se treba pridržavati da bi stigli uplatiti kotizaciju, popiti i pojesti jutarnji doručak kojeg svake godine domaćin pripremi za sve natjecatelje. Dolaskom na Krku susrećemo kolege iz Slovenije, a i iz Hrvatske. Dobar glas se daleko čuje. Sa Celjske strane stižu nam pajdaši Andrej, Milan i Blaž. Ovaj trojac je neizostavan dio „naše“ ekipe koja se taj dan sastaje na ovom natjecanju. Sve skupa preko 40 natjecatelja. Nije kao i prošle godine, ali opet je dosta. Na početku sam napisao da je zima kasnije krenula, a radovi na poljoprivredi nemogu čekati. Mislim da je i to jedan od razloga nešto slabijeg odaziva nego prošle godine. No to ne znači da organizacija nije štimala, dapače kao i svake godine svega u izobilju. Jedno od rijetkih natjecanja koja su tako dobro organizirana i ja kao gost iz Hrvatske im od svega srca čestitam ama baš na svemu. Nakon uvodnih par riječi od strane domaćina, krenuli smo i na vodu. Staza je postavljena nekih 2-3 km uzvodnije kod mjesta Šmihel gdje morate ići sa autom i parkirate ga tik do vode. Nas četvorica smo odlučili ići uzvodnije od mosta, dok Slovenski dio ekipe nizvodnije. Mene je krenulo čisto solidno i u par zabaca imam dvije ulovljene ribe. Potočne pastrve preko trideset centimetara. Vraćam obje natrag u vodu. Inače pravila su takva da se uzima jedna riba na izmjeru naravno ne ispod dozvoljene mjere i ta riba Vam kreira rezultat. Što veća to bolja. Nakon što ju ulovite i mislite ju odnijeti na izmjeru, za Vas prestaje ribolov. Od ove godine su uveli u pravilnik i da se može riba izmjeriti i fotografirati na licu mjesta, te ako je živa vratiti ju natrag u vodu. Vjeruju svakoj fotografiji sa ribom gdje se vidi izmjera sa metrom kojeg ste dobili prije početka natjecanja. Jedna od novina koja mi se jako svidjela. Nisam se zamarao previše sa mjerenjem, jer nakon te dvije ribe je postalo sve teže i uloviti ribu, a kamoli ju izmjeriti. Iskreno ću Vam i reći da mi nije bilo do rezultata, nego do ribolova. Svaka minuta provedena na vodi mi je bila nagrada nakon ovog prevelikog zimskog posta. Uživao sam i u šetnji kraj rijeke. Šuma se počela zeleniti, proljetno cvijeće u punoj cvatnji…..pala je pokoja fotografija za uspomenu i tako je vrijeme prošlo. Četiri sata ko četiri minute. U autu na povratku u ribički dom sažimamo dojmove. Na kraju svi zadovoljni. Nije da smo se nalovili, ali lijepo je opet vratiti se Krki. U ribičkom domu nas je čekala prava gozba. Nema da nema! Od juhice do deserta! Odmor od sat vremena i proglašenje pobjednika. Slovenski dio naše ekipe su dobro prošli. Kad su se sabrali rezultati Milan je završio na drugom mjestu, a Andrej na trećem. Dobili su pehare i prigodne poklone od strane domaćina. Ove godine pobijedio je Edo Januš iz Ribiške udruge Medvode i zadatak mu je dogodine na isto natjecanje donijeti minimalno 25 litara cvičeka. Pravila su pravila i treba ih poštivati! Nakon sat vremena odmora krenuli smo na slobodan ribolov. Odlučili smo posjetiti ona mjesta koja u toku natjecanja nismo imali prilike. Sada opušteniji i komotniji na vodi jer neki od natjecatelja su odlučili ostati kod ribičkog doma na druženju, a neki su otišli svojim kućama. Kao i prije podne dosta težak ribolov. Mislim da smo svi izvukli maksimum tog dana što se tiče ribolova. Snijeg se otapa i diže vodu. Mi to zovemo snježna voda. Mrzla do bola. Riba tada slabije prima. Muhe se ne roje itd. No to nije bio razlog da se na kraju ekipa ne podruži na starom gradu Žužemberku uz nekoliko rundi i smijeha do suza. Već smo debelo ušli u mrak…..ali to tak ide i uvijek bu išlo!
Veliko Hvala domaćinu na gostoprimstvu i Slovenskoj ekipi Blažu, Milanu i Andreju na prekrasnom subotnjem druženju na rijeci Krki kod Žužemberka. Vidimo se ako Bog da dogodine!
FOTOAPARAT U RIBOLOVU
Ribolovom se bavim praktički od malena. Moji prvi ribolovi kedera sa ljeskovim „kolcima“, pa kasnije prvi bambus štap, pa prva VIR-ova rola itd…..U ono vrijeme kao mladić bio sam privilegiran što sam vidio u prirodi, ali isto tako i zakinut da te stvari mogu ovjekovječiti. Naravno fotografijom. Kao klinac imati fotoaparat i nositi ga na takva mjesta je bilo za „starce“ nešto neprihvatljivo. A da budem i iskren niti mi palo napamet nije da bi mogao nešto i fotografirati. Kao desetogodišnjaci smo gledali da svaku ribu koju ulovimo, ponesemo doma i pokazujemo ih svojim najbližima kao trofeje. Bilo je riba moram priznati puno-puno više nego danas, a razlog tome najviše ćemo prepisati nama ljudima. Sad kad bi išli u tančine, ne bi mi bilo dosta i stotinu stranica da obrazložim zašto je tome tako, no niti je ovo priča o tome, niti je bitno za ovu kolumnu. I Hvala Bogu da je tome bilo tako i što je ta ribolovna tehnika tek napredovala unatrag par godina, jer mišljenja sam da uz ovaj današnji pribor i skromno znanje svakog ribolovca se svaka voda tada i sada može isprazniti za par mjeseci. I opet ja pišem o onome što mi nije tema. Pa idemo se konačno dotaknuti i teme. Dakle ………koliko puta ste u ribolovu zapazili nešto lijepo i raritetno i taj događaj ovjekovječili sa jednom fotografijom za pamćenje? Eeeeeee to te ja pitam! Kako sam i napisao, tko je kao dječak-mladić u ono vrijeme 80-ih razmišljao da u ribolov nosi fotoaparat? Tko? Ako je i bilo fotografija, te su bile obično pred kućom ili nekom strehom sa kapitalnim ulovom neke ribe kao dokaz svoje vještine i koju smo tek vidjeli kad bi ih „tata“ nosio na razvijanje, a to je ponekad i trajalo po nekoliko mjeseci jer se „film“ nosio na razvijanje tek kad je bio do kraja ispucan. Vjerujte da su neke ribe ulovljene na proljeće, tek bile vidljive oko Nove Godine! I već zaboravljene na neki način. Imam tih starih fotografija i danas spremljene u ladicama i nekako izgledaju prazno. Osim uspomene na mladost-starost, ribu………nešto fali! No u tih tridesetak i više godina stvari su se izmijenile praktički u svim segmentima društva, a moram svakako napomenuti i prirodna okolina koja nije više kao prije. Svemu tome je doprinjela digitalna tehnologija u koju su ljudi najviše ulagali sve te godine, a zanemarili ono što je Bogom dano. Mana ili prednost? Ni sam neznam, ali sam 100% siguran da sad ljudi imaju više komocije,ali i to nisu u stanju iskoristiti pa postaju sve veći ovisnici o digitalnoj tehnologiji. Sjede doma u kauču i borave u virtualnom svijetu……………igraju se ribolova! Takav način razmišljanja i života je sve samo ne dobro za cijeli organizam, za njegovo zdravlje. Bojim se da će nove generacije više vremena provoditi kod liječnika nego na nekom poslu, a vjerujem da će i optičari trljati ruke od posla. Koliko god ta tehnologija pogađa naše zdravlje utoliko nam i pomaže, ali u onom dijelu kojeg si prije mogao samo sanjati da bi to bilo izvedivo. Konkretno govorim sad o fotoaparatu. Meni osobno je to najdraža stvarčica u ribolovu. Bez fotoaparata si uopće više ne mogu zamisliti da bi krenuo u ribolov. Moram priznati da sam se u više navrata vraćao doma po fotoaparat sa pola puta već do neke vode. Glava mi neda da……….. i to je tako. Ovisnik nisam,ali mi je žao kad već nekamo idem, a pogotovo na neku novu destinaciju, a da ne ovjekovječim taj događaj i pospremim ga doma u arhivu i podvučem kvačicu. Uvijek imam na umu da ću uloviti kapitalca ili možda neki prizor sa terena kojeg je teško doživjeti dvaput. To mi se i jednom dogodilo, ali više neće sigurno! Kako sam već i napisao da napredak digitalne tehnologije ima mana i prednosti. Konkretno, fotoaparat je za mene u mojem hobiju dobio prednost. Analogni fotoaparati su već odavno zaboravljeni, a nadomjestili su ih digitalni sa pregršt funkcija i mogućnosti. Postoje digitalni kompaktni i SLR aparati sa promjenjivim objektivima. SLR su daleko bolji, a samim tim i skuplji. Za naš hobi je dovoljan i jedan kompaktni aparat po mogućnosti da je i vodootporan. Ja sam tu školu prošao i trebalo mi je par godina da mi iz „guzice dođe u glavu“, pa sam tako potopio jedno 3-4 fotoaparata, koje nakon toga možeš samo baciti. Jako rijetko se koji može i dalje upotrebljavati. Što je u stvari prednost kod digitalnih fotoaparat? Ima ih jako puno, a ono najbitnije nam je da sve što ste u tom trenutku fotografirali, možete odmah vidjeti. Na Vašu SD karticu stane pregršt fotografija, pa se i ne ustručavajte „opaliti“ ih i desetak po nekom kadru. Kad smo već kod SD kartice, svakako si priuštite minimalno da bude od 32 GB, današnji fotoaparati rade izuzetno odlične fotografije i za to im je potrebno više MB kako bi ti „pikseli „stali u jednu fotografiju, a samim tim da Vam stane i više fotografija u nju. Moje osobno mišljenje je da čak i ti „pikseli“ ne igraju neku ulogu u toj priči, koliko je bitna dobra optika. No ispod nekih 12 MP ne idite u „šoping“. Možda ćete doma sa nekim programom za obradu fotografije izdvajati neki kadar, tako da Vam ne ostane puno šuma u fotografiji. Osobnog sam mišljenja kad dođete u trgovinu da Vam prodavač ponudi ono što je „best buy“ za dobiveno i uloženo. Ako baš neznate ništa o tome, tada kupite najskuplji jer sigurno nećete pogriješiti, ako pak često boravite u vodi dok lovite ribe, npr. ako se bavite mušičarskim ribolovom tada bi bilo odlično da fotoaparat bude vodootporan i da Vam stane u neki od džepova Vašeg prsluka. Imajte na umu da uvijek imate sa sobom rezervne baterije! Za SLR fotoaparate postoje vodootporna kućišta, ali nositi ga oko vrata predstavlja dodatnu težinu u ribolovu. Smeta, ali ako se naviknete imat ćete kud i kamo kvalitetnije fotografije nego sa bilo kojim kompaktnim fotoaparatom. Loveći ribe i općenito boravak u prirodi ti nosi široki spektar mogućnosti izabrati neki unikatni kadar. Naprosto se nekad nađeš na pravom mjestu u pravom trenutku i to je prilika koja se ne propušta, jer tko zna kad ćete opet biti u mogućnosti sresti neku životinjicu, ribu u vodi, pticu na grani, neki dar prirode. Budite spremni za te situacije. U tom slučaju moja preporuka je da fotoaparat imajte po „defaultu“ uvijek u istom pretincu, bilo da ga nosite u džepu ili nekoj torbici, ruksaku…….to Vam daje na brzini koja je u tom trenutku itekako potrebna. Znači morate biti spremni za sve prilike koje Vam se otvaraju u tom trenutku. Budite prije svega strpljivi, umirite se, polako sa fotoaparatom, bez dodatnih naglih pokreta kako nebi preplašili to što želite fotografirati ili pak fotografirajte nepokretne kadrove sa više kutova, sa različitih udaljenosti, ustvari sa mrtvom prirodom se poigrajte kao i sa okolnim pejzažem. Što više puta se našli u takvim situacijama, to će Vam u slijedećem takvom izazovu biti lakše i koristit ćete već mnogo bolje stečeno iskustvo. Nemojte se libiti i leći na zemlju, zagaziti i koji put u vodu, potrčati,uzeti komad drveta ili neki kamen da Vam posluži kao stalak, stajati ko kip na jednom mjestu ako treba i po par minuta i još puno toga, a samo da dobijete ono što želite. A to je fotografija za pamćenje! Kad dođete doma i prebacite fotografije na svoju „kantu“, vjerujte da ćete sve ono najgore što ste prošli taj danu ribolovu zaboraviti u trenutku. Uz malo mašte i „photoshopa“ imate uspomenu do kraja života i radost za nekoliko godina kad ćete te iste fotografije podijeliti, odnosno pokazivati svojim sinovima ili unucima. U današnje vrijeme ribolovci često posežu za svojim mobitelima koji su isto tako napredovali rekao bi do savršenstva, ali uvijek imajte na umu da su oni prvenstveno u džepu radi komunikacije, a ne radi fotografiranja. Osobnog sam mišljenja da mobitel u vrijednosti i po nekoliko tisuća kuna ne bi nikad nosio na vodu, a kamoli da bi ga stavljao pod vodu i nešto fotografirao. Nema istaknutih gumbića za pojedine funkcije nego ravan ekran i nema teorije da se to izvede kvalitetno. Većina ljudi koji su to probali znaju o čemu pišem i vjerujte da je to tako. On će Vam pomoći u nekim drugim stvarima. Danas postoje aplikacije koje Vam recimo mogu pružiti informaciju u vidu kakav je danas dan za ribolov, neki fishfinder, raznorazne statistike koje vodite kao dnevnik ribolova, gps itd…. Nemojte raditi iz fotografije „bedake“ i zato si priuštite za nekih 2-3 tisuće kuna relativno kvalitetan kompaktni fotoaparat sa kojim ćete uživati u fotografiranju, a ako ste pak „picajzla“ u smislu pedantnosti i kvalitete fotografije, tada je preporuka uz nešto malo više novaca uzeti SLR fotoaparat. A kako to izgleda na terenu pogledajte u fotogaleriji.
FEEDER TEHNIKA RIBOLOVA
Izvorno osmišljena u Velikoj Britaniji tehnika ribolova na dnu pri kojoj kao pokazatelji griza služe osjetljivi vrhovi štapova, ubrzo se proširila svijetom, no kod nas je poprilično dugo ostala neprepoznata i nepravedno zapostavljena. Radi se o zanimljivoj i izuzetno učinkovitoj tehnici, koju osim specifičnih feeder štapova sa izmjenjivim osjetljivim vrhovima karakterizira i upotreba hranilica po kojima je cijela tehnika i dobila ime (feeder, eng. hranilica). Ono što feeder ribolov čini drugačijim je spoj snage i finoće, sposobnost da se relativno tankim najlonima love doista krupne ribe, a s druge strane mogućnost detekcije i najnježnijih grizeva. Ova tehnika je upotrebljiva na svim tipovima vode i njome je podjednako interesantno loviti i sitnu ali i veoma krupnu ribu. Princip na kome funkcionira feeder je precizno, konstantno i ne previše obilno hranjenje koje se vrši plasiranjem hrane pomoću hranilice. Na taj način jato se koncentrira na uskom prostoru i riba postaje veoma aktivna.
FEEDER ŠTAP
Ovi štapovi su specifični po izuzetno tankim vrhovima, a konstrukcija im je (samo na prvi pogled) nježna i osjetljiva. takvi štapovi mogu izbaciti i tešku hranilicu bez problema na velike daljine? Tajna leži u vrhu i konstrukciji: ovi štapovi imaju veoma osjetljive, ali istovremeno jake vrhove, a prilikom izbačaja i zamaranja ribe se savijaju u lijepu parabolu. Zbog ove osobine, ovakve štapove će (jako) teško slomiti čak i velika riba! Feeder štapovi proizvode se u nekoliko težina bacanja. Na osnovu toga, možemo saznati i težinu hranilica (sa hranom) koje ćemo njime zabacivati. Nekakva standardna “allround” varijanta bi bili štapovi tb. 80-90 do 100g.Idealni su za mirne vode. Štapovi od 100-150g su dobri za lov na većim tekućim vodama, gdje je potrebno bacati veće i teške hranilice, ili kada lovimo na vodi gdje ima većih riba. Standardne dužine feedera kreću se od 2,7 m do 4,5 m, sa težinom bacanja od otprilike 20 pa sve do 180 i više grama, što ih čini prilagodljivim gotovo svim uvjetima ribolova. Svaki feeder štap ima najčešće 3 vrha i svaki od njih je drugačiji po osjetljivost . Kod nabavke štapa morate se odlučiti za varijantu koja odgovara uslovima na vodi kojoj planirate loviti kao i veličini ribe koju lovite.
MAŠINICA (REEL)
Kada su mašinice koje su pogodne za feeder tehniku u pitanju, treba napomenuti da ova tehnika nije nešto posebno zahtjevna za samu mašinicu. Ako pecamo na velikim vodama gdje je potreban daleki zabac, poželjno je da mašinica posjeduje široku, plitku špulu, što će nam omogućiti da hranilicu plasiramo na velike daljine. Neki ribići koriste i mašinice sa sistemom za slobodni hod špule (baitrunner), proizvođači naravno imaju u svojim ponudama oba tipa mašinica i za mašinice namijenjene feeder tehnici, u sam naziv modela ubace i prefiks “feeder” tako da kupcu olakšaju izbor.
HRANILICE
Osnovu feeder ribolova, naravno čini hranilica. Hranilica služi kao nosač hrane, ali i kao svojevrsno otežanje koje omogućuje zadržavanje mamca na željenom mjestu i dalji zabac. Postoji veliki broj različitih tipova hranilica i sve one svrstane su u tri velike grupe.
Kavezne hranilice se izrađuju od žičane ili plastične mreže u različitim oblicima i veličinama i primjenljive su na svim tipovima terena pa se zato najviše i koriste.
Hranilice zatvorenog tipa izrađuju se od plastike imaju valjkast oblik i čepove sa obje strane koji se po potrebi mogu skinuti. Ovaj tip hranilice koristi se uglavnom za prihranjivanje crvima.
Metod hranilice su hranilice različitih oblika ali iste namjene. One služe najčešće za lov šarana . Njima je svojstveno to što se koriste nešto ljepljivija hrana sa dosta dodataka u vidu partikla i paleta.
Vjerojatno najefikasnija od svih je metod hranilica. Osnovu metod tehnike čini mogućnost da se mamac sa udicom postavi direktno u prihranu na hranilici. Postoje razni sistemi koji se koriste u feeder ribolovu, neka osnovna pravila u metod ribolovu nalažu da hranilica mora biti postavljena na kopči koja slobodno klizi po osnovnom najlonu.
STOLICA
Feeder stolica je specijalno dizajnirana i napravljena za feeder ribolov. Sjedište se oslanja na aluminijske stope i ima dodatke koji se montiraju sa lijeve i desne strane. Svoji širokim stopama osigurava da je stolica stabilna i ne propada u mulj ili blato. Također je moguće montirati stolicu i na strmim obalama jezera i rijeka. Ispod samog sjedišta nalazi se pregrada u kojoj možete smjestiti sve potrebne sitnice za ribolov.
NOSAČ I DRŽAĆ ŠTAPA
Nosač štapa je obavezni dio pribora fideraša. Služi da drži štap u pravilnom položaju a na nosače štapa montiramo držač štapa, koji se izrađuje u više različitih oblika. Svi imaju zadatak da drže štap sigurno i da ga pri tome ne oštećuju. Izrađuju se najčešće od plastike sa obaveznim ležištem od fine gume , silikona ili spužvastih materijala.
TAKTIKA
Lov na hranilicu iako podsjeća na već viđene metode, ima mnogo svojih specifičnosti i potrebno je dosta vremena i vježbe da se uđe u štos. Kod postavljanja štapa na stajaćim vodama treba obratiti pažnju na to da se štap postavlja nisko sa vrhom prema vodi kao i to da štap i najlon zaklapaju ugao od 45 stupnjeva kako bi signalizacija bila pravilna. Na tekućim vodama feeder se postavlja isto kao štapovi za ribolov na dnu sa vrhom na gore kako bi se izbjegao otpor najlona uslijed kretanja vode. Prvih nekoliko zabaca treba odraditi sa olovnim otežanjem kako bi ispitali dubinu i strukturu dna. Sljedeći zabaci idu praznom hranilicom kako bi stvorili osjećaj, zatim ide 5-10 (po potrebi i više) zabaca hranilice sa hranom ali bez udice. Ova treća stavka ima osnovnu funkciju, a to je prihranjivanje ali ako štap provede na držaču neku minutu, saznajemo da li ribe već ima na mjestu, da li je aktivna i kako se ponašaju vrhovi kada riba napada hranilicu. Poslije toga stavljamo udicu sa predvezom i počinjemo da lovimo. Prvo probajte sitnije i prirodnije mamce kao što su crvići , sitnije gliste (ili komadići glista) da bi kasnije ako riba radi probali i druge mamce i njihove kombinacije sa namjerom da lovimo veću ribu. Glavno pravilo je zabacivati hranilicu na isto mjesto … zato što stalnim izvlačenjem i zabacivanjem ujedno i prihranjujemo ribu na malom prostoru što nam daje veće šanse da uzme naš mamac na udici. Prilikom pecanja na feeder imamo mogućnost dalekih izbačaja i to treba iskoristiti, a poželjno je i označiti mjesto na koje zabacujemo pomoću markera koji se koristi u šaranskom ribolovu ili se ravnati pomoću orijentira na suprotnoj obali (što nije tako precizno) kako bi se označilo hranilište tj. mali prostor na kojem je prihrana. Ako pecamo na jezeru ili mirnijoj vodi možemo nakon 1-2 minuta lagano povući hranilicu kako bi se hrana oslobodila iz nje i tako dodatno zainteresirala ribu, dok se ovaj sistem ne preporučuje na rijekama sa brzim protokom vode jer tu voda sama ispire prihranu. Na mirnijim vodama hranilicu treba izvlačiti i mijenjati na svakih 10-15 minuta u zavisnosti od strukture primame koju koristimo, dok na rijekama ide svakih 3-5 minuta. Od feeder prihrane najbolje je koristiti kupovne provjerene smjese koje nose oznaku feeder. U svaku od ovih feeder hrana možete umiješati crviće, gliste, razno zrnovlje, te mnoge druge prihrane koje se koriste u normalnom ribolovu.
LINE CLIP
Line clip je bitan zato da imamo fiksno hranjeno područje. Kasnije možete pokušati „odklipati“ kako biste izašli dalje ili došli bliže ili jednostavno imati štap posebno za tu svrhu. Feeder ribolov ne razlikuje se od ostalih ribolovnih tehnika pa će postupno nakupljanje hrane na ograničenom području često dovoditi do toga da ribolov prema kraju postaje sve bolji . Klipanjem također strogo ograničavate područje lova ostavljajući područje neuznemiravane vode gdje kasnije možete zabaciti.
UKRATKO
-sondirajte dno
-klipajte mašinicu
-trudite se da budete što precizniji (orijentiri , marker)
-pojačajte hranu sa atractorima i dodajte žitarice , crviće , gliste … zavisno od ribe koju lovite
-hranu prosijati
-za početak koristite veće hranilice poslije manje
Oni koji su probali feeder, shvatili su da je to nešto sasvim drugo od svega drugog , to je nevjerojatno efikasna metoda ribolova u kojoj će te sigurno uživati u suptilnosti i eleganciji te tehnike. Ovo nipošto nije statično pecanje, kako neki misle, već predstavlja veoma dinamičnu tehniku. Dakle ako želite da lovite puuuno riba i da u tome stvarno uživate, onda je feeder prava stvar za vas!
Izvor: internet
Marijan Jambrešić
FISHING IN SLOVENIA 2017.
Četvrto po redu online izdanje fly & spin ribolova u susjednoj nam Sloveniji. Da bi ovo online izdanje bilo objavljeno, u ime Fishing Cluba Zagorje svima velika zahvala za razumijevanje, a posebno ribiškim družinama i njihovim predsjednicima na čijim smo vodama odrađivali reportaže! Hvala još jednom!
Kormoran je velika ptica koja naraste do 95 cm visine i do mase od 3,5 kg. Najčešća masa odraslih ptica je od 2 do 2,5 kg, a visina oko 80 cm. Nalazi se u jatima od 25 do 250 jedinki. Prelazi udaljenosti do 1.000 km, a lovi u vodi roneći za ribom do dubine od 13 metara. Na „crnoj listi“uzgajivača riba i ribolovaca je zbog toga što se hrani isključivo ribom. Postojbina kormorana ili velikog vranca je Azija, a danas osim nje nastanjuje Australiju, Afriku, Sjevernu Ameriku i Europu. U Europu su ga tijekom 17.stoljeća uvezli Nizozemci radi lova ribe za što ga stoljećima uvježbavaju i koriste u njegovoj postojbini. Zanimljivo da su ga “uvoznici” koristili za lov ribe u Engleskoj i Francuskoj. U znanstveno popularnim emisijama iz Kine moguće je vidjeti kako na pramcu čamca sjedi uvježbani kormoran s prstenom oko vrata. Vlasnik veslanjem dolazi na ribolovna mjesta i vranac skače u vodu brzo se vraćajući s ovećom ribom. Zbog prstena je ne može progutati, ali odnosi je do čovjeka koji mu u zamjenu daje sitnu ribu koju ptica može pojesti. U Indiji i na Burmi ga najčešće drže zavezanog na konopcu i tako osiguravaju da ne uzme ribu koju ulovi. Odbjegli primjerci kormorana su krajem 19. stoljeća počeli u Europi praviti prve zabilježene gospodarske štete u ribnjačarstvu. Do prije 40-ak godina ovaj je grabežljivac imao na području cijele Europe populaciju manju od 30 tisuća ptica pa nije predstavljao opasnost u biološkom lancu za prirodne populacije ribe. To je razlog zašto je tada čak proglašen zaštićenom vrstom.
U Hrvatskoj žive tri vrste vranaca ili kormorana – veliki vranac, mali vranac i morski vranac. Najveću štetu, probleme i prijepore između zaštitara prirode s jedne, te vlasnika ribnjačarstava i ribolovaca s druge strane pravi najveća ptica među njima – veliki vranac. Ove se ptice opisuju kao velike, druževne crne vodarice, karakteristične po dugome vratu, izduženom kukastom kljunu i klinastom repu. Jako je dobar plivač i ronilac, zbog aerodinamičnog tijela i plivaće opne koja mu obuhvaća sva četiri prsta. Veliki vranac se prepoznaje od druga dva po bijeloj peći na licu, žutoj ili narančastoj grlenoj vrećici, zelenoj zjenici, a u vrijeme gniježđenja i po bijeloj mrlji na svakom boku. Zahvaljujući crnom pokrovnom perju brončana sjaja koje se lagano namače, olakšano mu je ronjenje. Po završetku lova suši perje šireći krila. Pri lovu ribe, najčešće u vodi manjih dubina, pliva ispod svog plijena s krilima potisnutim uz tijelo. Potrebnu brzinu dobiva snažnim zamasima nogu s velikim plivaćim opnama. Veliki vranci se gnijezde na drveću u malim bučnim kolonijama. Od travnja do lipnja/srpnja ženka snese 3–4 jaja plavkaste ljuske. Inkubacija traje 28–31 dan, a ptići su sposobni za let nakon nešto manje od 2 mjeseca, a još im toliko treba da se potpuno osamostale. Od kraja ljeta do kraja zime kormorani se sele u potrazi za hranom, a onda ih opet u ožujku prirodni nagon vraća na gnjezdišta. Kormoran je ptica koja svoj plijen lovi organizirano, i to tako da veća grupa polukružno postavi zasjedu u dvije razine. Jedni su na površini, drugi rone. Na suprotnoj se strani nalazi još i vrlo bitna, manja grupa. Njihov je zadatak udarati krilima po vodi kako bi uplašili ribu i potjerali je u zasjedu. Na našim velikim rijekama (Dunav, Sava, Drava) u zimsko vrijeme, kad se zalede površine ribnjaka i sličnih stajaćica primjećena su veća jata s do 1000 ptica kako love na način da se jedan dio jata postavi u krug udarajući krilima po površini i glasno grakćući, dok se drugi dio zalijeće u sredinu kruga i ronjenjem izlovljava ribu. Kormorani su prekomjerni teret na prirodnu populaciju ribe jer ribolovom gotovo potpuno prazne vodu. Izravne štete se očituju u gubitku pojedine ribe. Jedna odrasla ptica na dan pojede između 300 i 500 gr ribe, a kad ima mlade potrošnja ribe se povećava za oko 200g ribe. Najveća su odstupanja zabilježena vaganjem sadržaja želuca kormorana vagala – minimalno 225 gr, a najviše 790 gr. Računa se da oko 1500 ptica dnevno prosječno pojede preko 1 tone riba. Štete se vide i na ribama koje prežive torturu kormoranske zasjede. Jedan dio preživi napad s oštećenjima na tijelu, što je veliki stres koji kasnije uzrokuje slabi prirast, te sklonost bolestima i nametnicima. Kormoran je selektivan s obzirom na vrstu i veličinu plijena. Najčešće bira manju ribu, ali nije rijedak slučaj da se ptica uguši od prevelikog plijena kako je prikazano na slici. Prema “Crvenoj knjizi ugroženih ptica Hrvatske” (2004 g.) osnovni razlog ugroženosti velikog vranca bilo je uništavanje kolonija i njihovo ubijanje zbog šteta na ribnjacima. Dodatni uzroci su nestajanje močvarnih područja i onečišćavanje voda. Iako je gnijezdeća populacija ove ptičje vrste ugrožena zbog stabilnih populacija u obalnom području i velike mobilnosti vrste, realna opasnost od izumiranja je manja. Najbrojniji su u nas za većih selidbi kada pristižu populacije sa sjevera, od kojih dio zimuje u nizinskoj Hrvatskoj i priobalju. Prema podacima “Crvene knjige”u Hrvatskoj postoje samo dvije kolonije: jedna u Kopačkom ritu unutar parka prirode s procijenjenom brojnosti od 3000 parova i druga na rijeci Savi kod Jasenovca (oko 400 parova). Jedna od osnovnih mjera zaštite je istraživanje utjecaja gnijezdeće i migrirajuće populacije velikog vranca na ribnjake u Hrvatskoj jer je to trebalo omogućiti djelatno rješenje šteta koje im vranci pričinjavaju.
Osim čovjeka nema prirodnog neprijatelja. Zakonom o zaštiti prirode te Pravilnikom o zaštićenim i strogo zaštićenim vrstama kormorana se do prije nekoliko godina ovu pticu nije smjelo ničime uznemiravati na gnijezdu. Izvan gnjezdišta ga se smije plašiti. Kormoran je inteligentna ptica. Prilagođava se uvjetima na vodi – rijeci, jezeru, ribnjaku… Može ga se uplašiti, ali ne i otjerati. Uplašiti ga se može pucnjavom iz različitih topova, međutim te se ptice brzo naviknu na topovsku paljbu, pa nakon tjedan dana uopće ne bježe nego na vodi ostaju dok ima hrane. Od 1995. godine u Hrvatskoj ga se smjelo odstrijeliti samo na gospodarskim ribnjacima, u suprotnome je kazna za odstrjel bila 2.400 kuna, jer je veliki kormoran bio u Crvenoj knjizi ugroženih gnjezdećih vrsta. Danas više nije ugrožena vrsta, ali nije ni na popisu kao divljač, kao primjerice u susjednoj BiH, da bi se mogao organizirati legalni odstrjel.
O štetama i o opasnostima od kormorana, posebno u sportskom ribolovu puno je već prije 10 godina počeo pisati doajen našeg sportskog ribolova i gospodarskog ribnjačarstva prof.dr.sc. Krešimir Pažur. Kormorani se kao problem našeg ribnjačarstva javljaju krajem 80-ih godina prošlog stoljeća, a početkom 2000. godine se njihova populacija procjenjuje na 30-40 tisuća ptica samo na ribnjačarstvima, gdje čini štetu od 3,7 tisuća tona ribe godišnje. Na našim ribnjacima ih danas ima preko 50 tisuća, s time da nam u zimsko doba dolaze na rijeke i nezaleđena jezera nepoznat broj ptica iz susjednih i sjevernijih zemalja EU. Procjenjuje se da je populacija kormorana danas samo na području parka prirode Kopački rit veća od 8 tisuća jedinki.
Problem kormorana uočili su i u EU. U Europi su bili populacija od 250 tisuća ptica 1970. godine kad su postali zaštićena vrsta. Za 15 godina populacija se već procjenjivala na oko 750 tisuća ptica, a danas je broj kormorana procijenjen na preko 1,75 milijuna. Istraživanja u Bavarskoj na 20-ak njihovih salmonidnih voda su pokazala kako su kormorani gotovo isključivi krivac potpunog nestanka lipljana, pa su športsko ribolovna društva potpuno prestala s poribljavanjima lipljana, dok nisu ishodili pravo na zaštitu od kormorana. U okolici Beča je nakon 5 godišnjeg istraživanja zaključeno kako je u rijeci Enns od kormorana uništeno preko 98% riblje populacije i da u gornjem toku te rijeke gotovo da nema ribe. U razmaku od 5 godina (1990. i 1995.) istraživanja Agronomskog fakulteta (Zagreb) na Kupi i pritokama (područje ŠRD Goran, Brod na Kupi, 41 km vodenog toka) pokazala su kako je uz isti potencijal godišnji ulov zbog šteta od kormorana smanjen s 1,8 tona na svega 350 kg. Daljnje poribljavanje od prosječno 500 kg mlađi pastrve u takvim je uvjetima proglašeno besmislenim. Prije dvije godine je Europski parlament prihvatio plan za upravljanje s populacijom kormorana na području Evrope s namjerom da EU komisija i savjet ministara proglasi kormorane za lovnu divljač. Tada bi svaka članica unutar svojih zakona određivala lovne kvote, način lova i tako uspostavi aktivno upravljanje populacijom kormorana. Tako je u 2010. godini u Njemačkoj ova ptica od strane Društva za zaštitu prirode proglašena „pticom godine”, ali istovremeno je proveden odstrjel oko 15 tisuća kormorana, iako je do nedavno proglašavana zaštićenom vrstom zbog opasnosti od izumiranja. Sada je na listama pernate divljači u većini zapadnoeuropskih zemalja, a bez milosti ga se odstreljuje u Velikoj Britaniji, Švicarskoj i Nizozemskoj.
dodatak objavljen u R&R
Izravne i neizravne štete od kormorana
Izravne štete se očituju u gubitku pojedene ribe. Među ribolovcima je česta bojazan kako ova ptica pojede dnevno oko 2 kg ribe, prije se spominjalo da je to do 4 kg, odnosno da ptica dnevno pojede ribe „koliko je teška“. Na sreću, stvarnost nije toliko crna, premda nije ružičasta, jer ove ptice mogu jedući dnevno u prosjeku pola kg ribe u potpunosti isprazniti gotovo svaku ribolovnu vodu. Najčešće jedu ribe veličine 10 do 25 cm, ali u nekim slučajevima uzimaju ribe do 40, te ekstremno i od 60 cm. Zanimljivo je da ženke najčešće uzimaju veći broj manjih primjeraka, dok se mužjaci hrane krupnijom ribom. Štete se vide i na ribama koje prežive torturu kormoranske zasjede. Jedan dio preživi napad s oštećenjima na tijelu, što je veliki stres koji kasnije uzrokuje slabi prirast, te sklonost bolestima i nametnicima. Kormoran je selektivan s obzirom na vrstu i veličinu plijena. Najčešće bira bolesnu i manju ribu, ali nije rijedak slučaj da se ptica uguši od prevelikog plijena kako je prikazano na slici objavljenoj u R&R 228 (smuđ veličine jednake duljini ptice od jednjaka do početka repa). Zaštitari prirode naglašavaju da se kormorani u pravilu hrane ekonomski nevrijednom ribom, ali pritom vode računa o istraživanjima na nekim otvorenim vodama, ne razmišljaju o ribolovcima koji svoje vode nasađuju primjerice manjom pastrvom, klenom i lipljanom, a na tim vodama su ekonomske štete i najveće.
Mogu li se smanjiti štete od kormorana
Mogu. Sportski ribolovci najčešće odmah pomisle na najdrastičnije rješenje, međutim jednostavno odstrjeljivanje ptica nije efikasno kako bi se to pretpostavljalo. U Bavarskoj se utjecaj kormorana zimi 1996/97 pokušao na jednoj lokaciji jednostavno smanjiti reduciranjem broja ptica, međutim početna populacija se nakon odstrjela 6 tisuća jedinki vrlo brzo vratila na istu brojnost zahvaljujući dolasku ptica iz okolnih područja.
Da bi se ozbiljnije smanjila populacija kormorana u Europi procjenjuje se da bi ih trebalo odstrijeliti godišnje od 30 do 60 tisuća, a zadnje procjene Europske komisije govore i o 100 tisuća ptica godišnje, što predstavlja i veliki problem sa stajališta općeg mišljenja stanovništva. Javno mnijenje u pravilu nije blagonaklono prema takvim metodama kontroliranja štete. Slična je i uspješnost hvatanja ptica na nekoj vodi, te njihovo preseljenje na drugu lokaciju. Već nakon sljedećeg gniježđenja populacija se lako obnovi, pa problem nije ni malo smanjen.
Manje drastične mjere zaštite
Postoji niz prihvatljivih mjera smanjivanja utjecaja kormorana na riblju populaciju, ali njihov učinak je promjenjiv. Ljudska buka i prisutnost ljudi na vodi su vrlo učinkoviti, posebno na jezerskim vodama. Buka, koja uključuje i pucnjeve iz raznog oružja je u pravilu efikasan način odvraćanja kormorana od gospodarski osjetljivog vodenog područja – ribnjaka. Međutim, na tekućim vodama ovo nije toliko učinkovito, pa se više pribjegava zaštiti riba u samoj vodi, tako da im se osiguravaju skrovišta načinjena od gušće podvodne vegetacije. Što prirodnije stanište u ribičkim revirima najbolji je odgovor na utjecaj kormorana. Na žalost, tu se najmanje može pomoći na plitkim, malim rječicama i kanalima bez bujne prirodne vegetacije koje se obično intenzivno nasađuju lovnim ribama.
Sportski ribolovci svoje manje tekuće vode mogu štititi postavljanjem traka (najčešće plastične, signalne) neposredno iznad površine, koje onemogućavaju kormoranima slijetanje na površinu. Neke države uvode posebni menadžment upravljanja gospodarskim vodama koji uključuje cjeloviti pristup zaštiti gospodarski važne populacije riba od šteta kormorana. Pritom se nastoji ne nauditi ostalim vodenim pticama.
U prošlom članku spomenuti zaključci izlaganja Prof.dr.sc. Krešimira Pažura su iz 2002. godine, a već 1996. godine je predložio “radikalne i ekonomski prihvatljive” mjere rješavanja problema poremećaja bioekološke ravnoteže zbog porasta populacije kormorana. Osnovna mjera koja se predlaže za smanjivanje broja kormorana u nekoliko godina na onaj broj pri kojemu će on obavljati zadaću koju mu je namijenila priroda: čišćenje voda od bolesnih riba, gdje neće biti više tolikih šteta, a broj kormorana bit će ekološki prihvatljiv. Mjera se sastoji u tome da se u nekoliko godina sruši sve drveće na kojem se gnijezde kormorani, nakon što snesu jaja. Pa eventualno i drugi put tijekom godine, ako ih ponovno snesu. Tako će iz populacije ispasti cijela jedna generacija. Na drveću nema posebne štete, jer ono u najviše 2 godine i onako ugiba zbog jakoga herbicidnog djelovanja kormoranova izmeta. Na razini pojedinih država, kao i na europskoj razini treba hitno formirati komisije od kvalificiranih stručnjaka (ornitolog, agronom – ribarski stručnjak, veterinar – specijalist za bolesti riba, šumar, ekolog i eventualno drugi) koja će odrediti duljinu trajanja ove mjere, vodeći računa o tome da se u današnjim uvjetima totalne zaštite populacije kormorana podvostručuje svake 3 i pol godine, a ujedno poslije i kontrolirati populaciju.
Nakon , punih 15 godina nakon ovog prijedloga, Europska komisija je donijela sličan “akcijski plan”, odnosno zaključak o stručnom monitoringu na europskoj razini, nastojeći naći dugoročno učinkovito i prihvatljivo rješenje za kontroliranje populacije kormorana, a po novijim informacijama Češka, Mađarska, Slovenija, Hrvatska i BiH odobrile su selektivni odstrel kormorana zbog ogromnih šteta koji nanose ribama.
Savinja……uvijek prepoznatljivo pitoma, velikodušna, djeluje bezbrižno, izdašna, rekao bi savršena……i tako bi mogao nabrajati u nedogled. Možda djeluje pjesnički, ali tko nije mušičario na Savinji neka krene u susjednu nam Sloveniju putem prema Logarskoj dolini i neka zastane barem na jedan dan u Mozirskom gaju. Nikako nemojte zaboraviti fotoaparat i penkalu ako Vam dođe do neke inspiracije, umjetnici niti slučajno da krenu bez alata, a Vi ribiči pripremite se za ribolovni raj, a velika mogućnost je i za ribolov života. Da, to je Savinja! Nakon dužeg vremena ribolovnog posta, odlučili smo se kolega iz kluba Marko Martinjak i moja malenkost da zajednički posjetimo rijeku Savinju u Sloveniji i to u djelu revira koji je u režimu „Ulovi i pusti“ za članove društva. Samo da Vas nakratko podsjetim da ribiči turisti na cijelom dijelu Savinje i Drete koja je desna pritoka rijeke Savinje isključivo mogu loviti u režimu „Ulovi i pusti“, dok za ribiče članove društva imaju i reviri gdje se riba smije uzeti prema pravilniku RD MOZIRJE. No kako god bilo mi smo se tako odlučili i krenuli rano izjutra oko 5 sati iz Zaboka. Put ka Savinji je standardan. Prijelaz granični prijelaz Kumrovec, pa pratite cestu prema Celju. Prolazak kroz Celje i nakon desetak km skretanje desno prema Logarskoj dolini. Vožnja još nekih dvadesetak minuta i eto Vas u centru Mozirja. Na rotoru pratite putokaz za „Park Cvetja“ uz kojeg se tik do nalazi ribički dom i prekrasno jezero Gaj. U sklopu ribičkog doma je i restoran „Ribič“gdje se može fino pojesti i popiti. U restoranu se mogu kupiti dnevne ribolovne dozvole, tako da netrebate previše lutati. Oko ribičkog doma je solidan parking i mjesto gdje u miru možete pripremati svoj ribički pothvat. Sve to skupa djeluje dosta pitomo. No najprije kavica i susret sa kolegama, pa se to malo oduži, ali takvi su Slovenci , uvijek prijazni i ono što mi je bitno je obostrano poštivanje. Marko se čudi, no ipak sam ja gore već petu godinu kuhan i pečen! Te noći je padala jaka kiša i voda je bila dosta zamućena . To smo vidjeli kad smo prelazili Savinju preko mosta u mjestu Letuš. Ni sam nisam znao kako i gdje!? No u Mozirju je stanje bilo zadovoljavajuće i voda nije bila toliko „kalna“. Dobili smo kratke upute i konačno smo krenuli na vodu. U tom trenutku vrijeme nam je počelo stajati. Prvih dva sata ribolova smo proveli na dijelu od ribičkog doma pa nekih stotinjak metara nizvodno, točnije do Ferdlnovog jeza. Kako sam i rekao voda je bila zamućena onako smeđe boje, pogotovo lijeva obala jer se na tom dijelu ulijeva rječica Trnava. Nimfe smo odbacili i vezali strimere bijele i crne boje, pa tko prvi ulovi ribu lako se promjeni boja. Znao sam da će biti teško, jer na Savinji nije riba naviknuta da se hrani pod tim uvjetima. Već smo prošli dosta dobrih mjesta i ništa se nije dešavalo dok nismo došli do mosta. Pod mostom smo počeli sa ribolovom. Marko dobiva prekrasnu kalifornijsku pastrvu, pa još jednu ništa slabiju i ljepšu od prve, dok se ja zadovoljavam sa dvije lijepe potočne pastrve i jednim trganjem predveza. Fotografiranje i lagani povratak uzvodno do mjesta ulaza. E sad je već situacija nešto bolja. Voda se brzo bistrila i to nam je išlo na ruku, pa se još svaki od nas upisuje sa par lijepih kalifornijskih i potočnih pastrva. Izlazimo van i naravno pauza na terasi restorana Ribič. Pije se piva i mijenjaju predvezi. Sad odlazimo na slijedeću destinaciju petsto metara uzvodnije i dolazimo do velikoga slapa(Delejev jez). Tu ima uvijek ribe. Moj prvi zabačaj i mrena oko 2 kg. Fina borba koja je završila u moju korist. Fotografija za uspomenu i puštanje. Marko lovi na suhu muhu i stvarno lovi. Riba se diže i uzima. Usput ima i trganje suhe muhe. Tu srećemo Beska, mog kolegu člana RD Mozirje koji nam pokazuje svoje ulove snimljene sportskom kamerom. Sad nas je troje na slapu i nastaje mini gužva. Neću smetati i plašiti ribu pa se odlučujem polako spuštati nizvodnije. Vodostaj je nizak i Savinja je solidno prohodna. Bacam na svaki dio rijeke gdje ima vode. Prva riba nizvodno mi je klen preko kilograma, onako od lakta do vrha prstiju. I tada slijedi nešto što nisam nikad u životu doživio. Na jednom od brzaka imam griz i zatežem. Štap je pod teretom i riba izvlači kompletnu žnoru i nekoliko metara „backinga“. Torpedo se zaustavlja na drugoj obali i to na kamenju. Ja nisam vjerovao svojim očima da vidim kako ribu koju imam na štapu skakuče po kamenju na drugoj obali. Nekako sam se uspio snaći i polako je opet vratio u tok, te uz mnogo sreće je dobio na kraju i u podmetač. Za ne povjerovati! Čudo jedno! Nedugo zatim samo par metara nizvodnije dobivam i drugu preko pedeset kalifornijsku pastrvu. Fotografija, puštanje i odmor. Sjedam na kamen, umivam se i palim cigaretu. Kad si malo bolje razmislim dolazim do zaključka da su neka lovna mjesta postali plićaci i da se stvorila drugačija konfiguracija terena, što je vjerovatno posljedica visokog vodostaja rijeke Savinje sredinom 4. mjeseca. Andrej mi je rekao da se Savinja skoro izlila iz korita. Uvijek se onda pitam gdje je ta silna riba kad je voda abnormalno visoka!? No kako stvari stoje ona je i dalje tu gdje lovimo. Dapače ima je svugdje. Mladice sam vidio u par navrata posložene jedna kraj druge, čak sam stekao dojam da ih ima i previše za taj dio revira. Ja se polako vraćam do slapa i vidim Marka kako uporno baca muhe. Isto tako vidim da mu se ta upornost isplatila jer drila prekrasnu potočnu pastrvu. Podne je prošlo i sunce se dobrano pokazalo. Sjedamo u auto i odlazimo opet kod ribičkog doma na gablec. Pauza od pola sata, pa dolazak nam dragog kolege Andreja Šoštariča iz Celja, pa jedna runda, pa druga runda i onda odlazimo svi zajedno na dio rijeke nekih stotinjak metara ispod samog ušća rijeke Drete u Savinju. Svi tri odlučujemo se za suhu muhu. Lipljan se diže i uzima sa površine. Izgleda da mu je „palmer“ najdraži. Andrej i Marko ih love jednog za drugim, dok se ja mučim sa nekakvim drugim kombinacijama suhih muha. No u svakom slučaju do četiri sam nabrojio. Meni je ovo danas peta vrsta ribe koju sam ulovio na Savinji. Kud ćeš više? Hulio bih Boga da kojim slučajem napišem da nisam zadovoljan. Vrijeme nam već polako curi i za nekih sat vremena nas čeka sumrak. Opet se dogovorimo da ćemo završetak naše današnje pustolovine odraditi tamo gdje smo je i počeli. Znači odlazak kod ribičkog doma i ulazak na jutarnju poziciju i polako nizvodno prema mostu, ali ovaj put suha muha i bistra voda. Kako se sve bolje mračilo, tako je i riba bolje uzimala sa površine. U jednom trenutku je voda zakuhala. Prizor koji sam već nebrojeno puta vidio i na drugim vodama. Na svaki metar skoro svake sekunde riba uzima muhe sa površine. Sva ona petljanja, gubljenja muha na kamenu ili okolnim vrbama, otkvačivanja riba,trganja predveza, znoja,sunca, prijeđenih kilometara sve to pada u zaborav poslije ovakve ribičije. Rekao bi savršeno……………..
VARALICOM NA CRVENPERKU
CRVENPERKA (Scardinius Erythrophthalmus) žućkastog je tijela boje svijetlog zlata, crvenih peraja i skladnog ribolikog oblika. Zbog toga ju puno ribiča proglašuju najljepšom slatkovodnom ribom. Njezina prebivališta su plitka jezera bogata hranom s puno trave i šaša te spore nizinske rijeke. Ima ih u srednjoj i južnoj Europi te sjevernoj Aziji. Prosječna dužina odrasle jedinke iznosi između 20 i 30 cm, a kapitalaca težine preko pola kilograma i 35 do 40 cm. Crvenperka boravi u blizini vodenog raslinja kao što je lokvanj, rogoz, šaš, trska, a posebno joj je omiljeno potopljeno granje i plićaci sa gustim šibljem koje raste u vodi. U posljednje vrijeme broj ulovljenih crvenperki sve je manji najvjerojatnije zbog agresivnije bodorke s kojom dijeli stanište, a sve je teže i naći pravu crvenperku jer se križa sa bodorkom i deverikom. Tako nastale hibride lako je i zamijeniti sa pravom crvenperkom. Hibridi crvenperke i bodorke imaju ravna usta, a pravu crvenperku prepoznajemo po izbočenoj donjoj usni zakrivljenoj nagore jer je prilagođena skupljanju insekta i druge hrane sa površine te po oštrom prijelazu između trbuha i podrepnog peraja, kao i daleko povučenom leđnom perajom prema repu. Sve to trebalo bi nas potaknuti da lovu ove prekrasne ribe pristupimo kao C&R ribolovci da bi i naši potomci mogli uživati u ribolovu i ljepoti te ribe. Crvenperka je jedna od rijetkih ciprida koja se hrani tokom cijele godine osim sa jednim kratkim prekidom u toku mrijesta , mlađ se hrani planktonom, a veće ribe pretežno biljnom hranom, insektima, puževima i ribljom mlađu. To što se hrani insektima i ribljom mlađi iskoristit ćemo da je prevarimo i ulovimo na varalicu.
Najbolji period za varaličarenje crvenperke je proljeće pred mrijest. Sunčan topao dan bez vjetra i bistra voda čine idealne uslove za lov ove bezube proždrljive ribe. Pošto se crvenperka pri hranjenju jako puno oslanja na svoje čulo vida otuda voli bistru vodu, a ovu njenu osobinu trebamo imati uvijek na pameti jer ako nas primijeti na obali odmah ce pobjeći. Plašljiva je pa zato vodi treba prilaziti vrlo oprezno i polako, a i odjeća koja će se „stopiti“ sa okolinom je vrlo poželjna. Ako ikako postoji mogućnost pokušajte plasirati mamac zaklonjeni obalnim raslinjem ili malo udaljeniji od ruba vode. Jato crvenperki se preplaši na najmanje uznemiravanje vodene površine zbog toga je najbolje varalicom prebaciti jato otprilike jedan metar te onda lagano mamac dovući u vidokrug po mogućnosti najveće jedinke u jatu. Bez obzira na sve, vrlo će te rijetko upecati više od jedne ribe iz tog jata jer bučkanje i bijeg ulovljene ribe sigurno će poplašiti ostale .. no o tome u drugom dijelu teksta sada će mo se pozabaviti priborom i mamcima.
Počnimo od štapa. Ultra light pribor je ono što trebamo i što će nam pružiti zadovoljstvo pri ulovu ove ribe koja nije prejak borac, ali ima jednu nezgodnu naviku da kad osjeti da je ulovljena pokušava se zavući u najbliže granje ili neko drugo sklonište. To znači da moramo imati štap kojim možemo bacati lagane neotežane silikone ili varalice ali da ima određenu rezervu snage da možemo spriječiti taj bijeg u granje. Idealan štap bi bio maximalne duljine 2,10m da se možemo s njime što lakše provlačiti kroz obalno raslinje i težine bacanja do maximalno 15gr. Savršeno bi uz to bilo da štap bude brz i lagan … oni koji love pastrve već vjerojatno imaju neki sličan štapić. Ja koristim Fujitsu 2-11gr., duljine 2,10m, vrlo osjetljiv i oštar štap gotovo idealan za ovu namjenu.
Rola veličine 2500 po shimanu, a jedina bitna stvar je da dobro namata jer lovimo sa vrlo laganim mamcima i tankim najlonom pa se petljanja najlona ne mogu spriječiti, ali rola koja dobro namata smanjit će taj problem na najmanju moguću mjeru.
Najlon nek bude tanak, otprilike promjera 0,14 mm bilo koji sa malo memorije, a najbolji su se pokazali najloni sa fluocarbonskim premazom tipa Godzila ili Falcon , čisti fluocarbon nije se pokazao kao dobra opcija jer je prekrut i sa njime ima dosta petljanja, te se na njemu stvara efekt opruge a time nam otežava kontrolu mamca i kontru.
Kopča na koju kopčamo umjetne mamce neka su najmanje veličine 0/0 ili 0/1 tipa crosslock jer se najmanje kače za raslinje. Kopču koristim samo na početku ribolova i to samo zbog lakše i brže izmjene varalica dok ne utvrdim na koju boju i prezentaciju tog dana riba najbolje prima, poslije direktno vežem najlon na udicu.
Udice moraju biti veličine prilagođene silikonskim mamcima koje koristimo. Jig udice na laganim glavama maximalne težine 1,5gr., najčešće veličine 6 i 4 ili tanke i oštre tanke mušičarske udice veličine 8 ili 6 za prezentaciju bez otežanja.
Na što lovimo?
Kao mamac koristim najčešće silikonske varalice manji dimenzija do max 3 cm duljine sve imitacije skakavaca, muha i drugih kukaca, zatim mali shadovi, glistice, grubovi, tubice … uglavnom sve što može zainteresirati proždrljive i agresivne crvenperke, a na kraju na posebnom mjestu je Berkleyeva Power Bait Nympha koja mi se pokazala kao ubjedljivo najlovnija. Sve te silikonske đinđe treba imati u nekoliko boja. Bijela , žuta smeđa narančasta i crna morale bi svakako biti zastupljene u arsenalu jer ima dana kad je određena boja puno lovnija od drugih. Kod silikonskih varalica imamo dvije vrste prezentacije: 1) otežanu sa laganom jig glavom do cca. 1gr kad trebamo dalji izbačaj i u situacijama kad crvenperke primaju mamac u propadanju, a to je većinom u proljeće prije mrijesta i 2) ljetna neotežana kad se hrane sa površine ili mamac mora vrlo laaaagano tonuti u takvim situacijama skoro je nemoguće uloviti ribu na drugačiju prezentaciju. Najbolji primjer za to je period u proljeće kad cvjeta topola i površina je puna njenih bijelih pahulja, crvenperke ih neumorno uzimaju sa površine i ako tada nemamo neku plivajuću ili sporo tonuću varalicu svjetlije boje bolje da se posvetimo lovu neke druge ribe jer se crvenperki nećemo naloviti.
Crvenperka se može uspješno lovit i na manje voblere i leptire, ali pošto se lovi uz granje, šaš ili lopoče izgubit ćemo što zbog zadijeva ili zabaca kojeg je skrenuo vjetar ili nekog drugog razloga barem jedan ako ne i više voblera koji su osjetno skuplji od npr. Berkleyeve nymphe, jer za jedan jeftiniji vobler moramo izdvojiti više novca nego za paketić u kojem ima 12 komada nymphi, a što je najbitnije rezultati lova voblerima ne daju osjetno bolji rezultat koji bi opravdao njihovu upotrebu. Od nazovimo tih tvrdih varalica istaknuo bi jedino stormov hoper-poper koji u nekim trenucima zna biti ubitačan naročito ako mu još na zadnju trocu navežemo mušicu od nekog pera.
Taktika ………i tehnika
Sad dolazimo do onog najbitnijeg a to je taktika ribolova. Možemo se odlučiti da sa štapom u ruci uz laganu opreznu šetnju i obavezno polarizacijskim naočalama na očima hodamo uz obalu jezera i oprezno poput ninđe tražimo jata crvenperki, a kad ih primijetimo ulovimo ribu dvije pa se preselimo na neku drugu poziciju. Ili na drugi meni draži način da se „utaborimo“ na poziciji gdje znamo od ranije da se jato nalazi ili prolazi tuda. U proljeće jata nemaju dugačke ture od njegove baze u nekom granju ili trski jato kruži nekih dvadesetak metara , sačekamo na nekom pogodnom mjestu da jato krene na svoje krstarenje oprezno plasiramo naš mamac tako da ne preplašimo ribe, mamac dovedemo do zone gdje će jato proći i laganim cimanjem tj. tvičanjem pokušamo nagovoriti neku da uzme ponuđeni mamac. Ako lovimo na otežani mamac moramo ga vrhom štapa dignuti da dođe u vidokrug ribe jer crvenperka će vrlo rijetko uzeti mamac sa dna. On joj mora biti u sloju vode u kojem se i ona kreće jer sve što joj nije u toj zoni ignorirat će, a ako lovimo na neotežani mamac on će se dovoljno dugo zadržati u zoni napada i u principu sa njim ne treba raditi ništa, već ga pustit da lagano tone (nympha je zakon), većinom jedna ili dvije krenu prema uočenom mamcu i ona koja je brža srkne varalicu bez puno taktiziranja. Poslije kontre trebamo uz što manje bućkanja ulovljenu ribu odvojiti od jata da se ostatak riba što manje uznemiri. Jato se poplaši i u pravilu vrati u sklonište od kuda je i krenulo, za to vrijeme mi ulovljenu ribu oslobodimo udice, ako želimo slikamo te je pustimo te ponovo pritajimo. Jato se za to vrijeme u svom skloništu smirilo i nakon nekog vremena otprilike između 5 i 15 minuta ponovo kreće istom rutom u krstarenje .. he , he … a kad dođu ispred nas ponovno kreće akcija, točno po našem opakom planu. Tako se može uloviti priličan broj riba iz jata ali naravno da je poslije svake ulovljene sljedeću sve teže prevariti. Tu ćemo primijeniti jedan mali trik, a to je da silikon namažemo nekim atraktom pa će nam on omogućiti da još poneku neodlučnu crvenperku uspijemo prevariti jer se zna desiti da ribe koje su već uznemirene više ne uzimaju ponuđenu varalicu agresivno već znaju oprezno gricnut za rub varalice pa ako se u njima probudi i najmanja sumnja odustaju od napada. Tu dodatak nekog atraktora odrađuje posao. Riba ne otkriva prevaru već nastavlja sa gutanjem silikonca. Također promjena boje može nam donesti još poneku ribu, recimo ako najbolje prima na žutu boju treba probati sa nekom sličnom bijelom ili sivom. U ovakvom načinu lova crvenperke bit će i fulanaca pa izvlačenja varki iz ribljih usta, odustajanja od napada u zadnji tren , krivih zabaca , petljanja po granama itd ..a pošto se sve odvija na viđeno to je vrlo zanimljiv aktivni tip ribolova pun adrenalina i vrijeme provedeno u takvom ribolovu vrlo brzo proleti te nećemo ni primijetiti da je sunce već zašlo, a to je znak da možemo lagano krenuti kući jer kad se sunce spusti za horizont crvenperke u pravilu prestaju primati. Još jednom apeliram na sve prijatelje ribolovce koji love ili se odluče okušati u lovu ove lijepe ribe, da je puštaju jer velika je šteta ubijati ovu na našim vodama sve rjeđu ribu.
Gdje sam lovio ?
Jezera Savica nalaze se takoreći u samom gradu Zagrebu i vrlo su bogata raznim vrstama riba. Uz krupne šarane i amure kojima se već konfekcijski kao i na puno voda poribljava jezera kriju i dvije poslastice za nas varaličare a to su krupni bassevi i ono čime smo se bavili u ovom tekstu a to je velika populacija crvenperke a ima i dosta kapitalne, najveća koju sam tu ulovio bila je dugačka 36cm i teška 0,92kg.
Marijan Jambrešić
izvor: internet i ribički portali
PARAZITI KOD RIBA
Meso ribe može biti, između ostalih čimbenika, higijenski neispravno i zbog prisustva parazita i njihovih razvojnih oblika u njemu. Pri tom razlog higijenske neispravnosti mogu biti promjene senzornih osobina mesa ribe koje kod potrošača izazivaju gađenje a da sam parazit, odnosno njegovi razvojni oblici nisu štetni po zdravlje ljudi (mikrosporidije roda Kudo, zatim Kopepode). Mnogo češći razlog higijenske neispravnosti je prisutnost u mesu riba parazita koji mogu izazvati oboljenja ljudi. Paraziti koji potječu od namirnica pa i paraziti riba stalno su predmet interesiranja znanstvenih i stručnih krugova, a i potrošača diljem svijeta. Da je to tako govori i podatak da je u SAD-u do 1990. godine izučavano svega 13 vrsta parazita koji potječu od namirnica i koji mogu izazvati oboljenja ljudi, da bi se u 2002. godini taj broj povećao na 107 vrsta parazita.
Paraziti riba i plodova voda se često vežu za određeno geografsko područje što je posljedica adaptacije parazita na pravog i prijelaznog domaćina i posebne uvjete sredine. Sve veća potražnja tržišta za mesom ribe dovela je do povećanja proizvodnje ribe u akvakulturi i njenog prometa u svijetu. Međunarodni promet ribe, kao i uostalom drugih vrsta namirnica povećan je osobito od Urugvajskih sporazuma 1994. godine u okviru Svjetske trgovinske organizacije. Ovim sporazumima omogućuje se liberalizacija prometa namirnica s tim da se ne povećava rizik po zdravlje ljudi i životinja. Međutim, izvjesno je da je Međunarodni promet ribom pomaknuo barijere vezane za adaptaciju parazita za određenog domaćina i uvjete sredine i da se prisustvo parazita sve češće ne može vezati za jedno ograničeno zemljopisno područje. Povećanje međunarodnog prometa mesa ribe je jedan od načina na koji potrošači mogu doći u kontakt s parazitima riba. Međunarodna putovanja (poslovna, turistička) kao i migracije stanovništva su također jedan od načina dolaska potrošača u kontakt s parazitima riba. Parazitske infekcije kod potrošača koji se prvi put susreću sa nekim parazitom (neimuniziranim, nesenzibilnim) mogu kod njih izazvati ozbiljne zdravstvene smetnje. Parazitske infekcije ljudi sve češće su uvjetovane promjenama u navikama u potrošnji hrane. To se naročito odnosi na poklonike instiktoterapije koji konzumiraju sirove (svježe) i nekuhane namirnice. Tako se zaobilaze postupci (toplinska obrada) čiji cilj je smanjenje i preveniranje infekcija ljudi patogenima, a naročito njihovim cističnim oblicima koji dugo preživljavaju u hrani. Za parazitske infekcije ljudi specifično je i da često ostaju nedijagnosticirani zbog toga što su simptomi bolesti nespecifični. Parazitske infekcije su osobito opasne za imunodeficitarne osobe. Do sada je za preko 69 vrsta parazita riba i plodova voda utvrđeno da mogu uzrokovati oboljenja ljudi. Njihov značaj se cijeni prema brojnosti ljudi koji obolijevaju kao i ozbiljnosti oboljenja. Zbog toga se pažnja usredotočuje na te najznačajnije vrste.
Protozoe riba i plodova voda
Danas je poznato da protozoe mogu izazvati promjene u mesu riba rakova i školjki ali i da budu patogene i za ljude. Najčešće su to amebe iz familija Vahlkampfidae, Acanthamoebidae i Hartmannellidae kojima su u najvećem broju slučajeva školjke vektor za nastajanje infekcije ljudi.
Cestode
U ribama parazitira veliki broj različitih trakavice. Poseban problem predstavljaju razvojni oblici (pleroceroidi) pojedinih cestoda koji su infektivni za čovjeka i druge sisavce. Diphyllobothrium latum ili širokoglava trakavica riba je odavno poznat parazit, koji kao odrasli oblik parazita kod ljudi i drugih sisavaca (pas, mačka, lisica, medvjed, morževi, morski lavovi i dr..). Podaci govore da u Europi ima 5 milijuna slučajeva difilobotrijaze ljudi, u Aziji oko 4 milijuna i oko 100000 u Sjevernoj Americi. Ovaj parazit se uglavnom prenosi slatkovodnim ribama, ali i ribama koji jedan dio života provode u morima. Najčešće inficirane ribe su; losos, jezerska pastrva u Europi, losos u Japanu, a štuka, oblić (plat), manjić, lososi u bočatim vodama SAD-a. Ovo oboljenje dominira uglavnom u onim krajevima u kojima se sirova riba koristi kao delikatesni nacionalni specijalitet poput “sushi” u Japanu ili “gefulte” kod Židova. Difilobotrijazu mogu izazvati i druge vrste kao D. pacificum, D. dendriticum, D. ursi, D. dalliae. Diphyllobothrium pacificum prenosi se na ljude inficiranim mesom morskih riba. Diplogonoporus grandis je velika trakavica za koju je također ustanovljeno da je uzročnik oboljenja ljudi. Veliki broj slučajeva infekcija kod ljudi zabilježen je u Japanu. Osim sa D. grandis zabilježeni su slučajevi inficiranja ljudi sa Diplogonoporus brauni.
Trematode
Trematode, odnosno metilji, zauzimaju značajno mjesto u parazitozama riba. Chlonorchis sinensis je poznat parazit koji kao odrasli oblik parazitira kod ljudi i drugih sisavaca kao što su pas, mačka, svinja, lisica, vidra koji predstavljaju njegov značajan rezervoar. Rasprostranjen je na Farskim otocima, gdje predstavlja najznačajnijeg parazita za ljude ali isto tako u velikom broju azijskih zemalja (Japan, Kina, Koreja, Hong Kong i Vijetnam). U kojoj mjeri Cl. sinensis predstavlja problem, ukazuju podaci da je u Aziji više od dvadeset milijuna ljudi zaraženo ovim parazitom. Prema istom izvoru, u nekim selima Južne Kine clonorchiasa ljudi prisutna je kod više od 40 posto stanovnika, dok je u selima Južne Koreje zastupljenost ovog oboljenja kod djece školskog uzrasta 11 posto. Parazit se prenosi slatkovodnim vrstama riba i to uglavnom šaranskom ribom (ciprinide). Opstorchis felineus je vrsta srodna prethodnom parazitu, koja također može prenijeti slatkovodnom ribom na čovjeka. Ovaj parazit rasprostranjen je u središnjoj, istočnoj i južnoj Europi. Opistorchis viverini je srodna vrsta prethodnim parazitima i prenosi se slatkovodnim ribama. Prisutan je u Laosu, Tajlandu (25 do 46% seoskog stanovništva sjeveroistočnog Tajlanda) i zapadnoj Maleziji.
Metagonimus yokogawai predstavlja parazita koji kao odrasli oblik parazitira kod ljudi, a inficira i druge sisavce, posebno pse i mačke. Važno je napomenuti da su ptice, koje se hrane ribom, značajan rezervoar ovog parazita u prirodi. Prenosi se mnogobrojnim vrstama riba koje žive u slatkoj ili bočatoj vodi, ali je to najčešće cipal. Rasprostranjen je u zemljama Azije, nekim dijelovima bivšeg SSSR-a, Španjolskoj i na Balkanu. Heterophyes spp.. obuhvaća veći broj trematoda koje se mesom morskih riba mogu prenijeti na čovjeka i na morske sisavce. Rasprostranjeni su uglavnom u Egiptu, Turskoj, Grčkoj, Japanu, Farskim otocima, Havajima i Filipinama. Paragonimus spp.. su trematode koje mogu prenijeti školjkašima (morski i slatkovodni rakovi) na ljude i druge sisavce. Od posebnog značaja su P. Westerman i P. miyazakii koji prouzrokuju ozbiljna oboljenja ljudi dok ostali paraziti ovog roda kao što su P. ohirai, P. sadoensis i dr.. izazivaju oboljenja domaćih i divljih sisavaca. Paragonimus Westerman je najznačajniji parazit ove vrste, rasprostranjen je u nekim zemljama Azije, Afrike i Latinske Amerike. Izvor oboljenja su nedovoljno termički obrađeni ili sirovi slatkovodni ili morski rakovi. Paragonimus Miyazaki je rasprostranjen u Japanu, gdje je izvor zaraze slatkovodni rak. Echinostoma spp.. obuhvaća veći broj trematoda koje se prenose slatkovodnim ribama i puževima na ljude, druge sisavce, ptice reptile.
Nematode
Nematode (valjkasti crvi) predstavljaju parazite kod riba koji pored rizika za zdravlje potrošača u većoj ili manjoj mjeri mogu izazvati i promjene u mesu riba i tako ga učine higijenski neispravnim. Gnathostoma rod obuhvaća veći broj vrsta parazita koje mogu izazvati oboljenja ljudi, drugih sisavaca, riba, mekušaca i ptica. Oboljenje (gnathostomiasis) izazvano parazitima ovog roda kod ljudi je zabilježeno u velikom broju zemalja Azije (Japan, Indija, Burma, Malaji, Sumatra, Filipini, Kina). Gnathostoma spinigerum je najznačajniji uzročnik gnatostomijaze. Odrasli oblik parazitira kod čovjeka i drugih sisavaca. Capillaria philippinensis je nematoda koja izaziva oboljenje ljudi na Filipinama i jugoistočnoj Aziji. Inficiranje ovim parazitom nastaje nakon ingestije sirovih ili nedovoljno termički obrađenih malih slatkovodnih riba (Hypseleotris, Eleotris i Ambassis) u čijem probavnom traktu se nalazi larva infektivna za ljude. Eustrogylides spp.. su nematode koje mogu izazvati oboljenje kod ljudi (Sjeverna Amerika, Kanada). Odrasli oblici parazita normalno parazitiraju u probavnom traktu ptica koje se hrane ribom, naročito vrstom minnow, koja je značajan prenositelj ovog parazita. Angiostrongylus cantonensis je parazit koji dovodi do ozbiljnih oboljenja ljudi nakon konzumacije sirovog ili nedovoljno termički obrađenog mesa kopnenih ili vodenih puževa (sa ili bez ljušture), koji sadrže infektivne ličinke. Oboljenje je rasprostranjeno u regiji Pacifika, Afrike, a posebno u Japanu, na Karibima i Kubi. Angiostrongylus costaricensis takode izaziva oboljenje ljudi u Srednjoj i Južnoj Americi (Kostarika i Honduras).
Anisakis spp.. su nematode, čiji larvini oblici koji se nalaze u mesu riba, odnosno mekušaca, izazivaju oboljenje ljudi poznato pod imenom anisakijaza (anisakidoza) prvi put zabilježeno 1955. godine u Nizozemskoj i označena kao Herring worm disease pošto je sam parazit označen kao “crv haringe”. Osim kod haringe ovaj parazit je ustanovljen kod velikog broja drugih morskih riba kao što su skuša, oslić, gira, arbun, škrpina, šnjur, ugotica, kovač i dr.., A takode i kod slatkovodnih riba poput lososa i drugih salmonida. Oboljenja izazvana ovima parazitima registrirana su u Nizozemskoj, Japanu, Belgiji, Danskoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Kanadi, Njemačkoj, Havajima i Filipinima. U našim krajevima nisu ustanovljeni slučajevi anisakijaze, iako je prisutnost infektivnih razvojnih oblika parazita zabilježeno u ribama Jadranskog mora (šarun, oslić, gira i td.). Anisakis rod obuhvaća tri vrste parazita: A. simplex, A. tipica, A. phiseteris.
Čovjek nije odgovarajući domaćin za larvu Anisakis, a inficira se samo u slučajevima kada pojede sirovu ili nedovoljno pečenu ribu u kojoj se nalaze žive ličinke Anisakis spp.. Tako je u Nizozemskoj uzrok oboljenja specijalitet “zelene” haringe koji se blago soli a potom podvrgava zrenju u hladnjači. Kod Norvežana je to tradicionalno pripremljeno jelo “gravfish” koji se slabo soli, zašećeri i odstoji jedan do dva dana. Potrošačima se ovaj specijalitet prodaje u vinskom umaku. U Japanu, kao što je poznato jede se veliki broj sirovih riba a poseban značaj ima nacionalni specijalitet “sashimi” spravljen od sirove ribe, slabo marinirane, u soli i octu. Na Havajima “palu”, Filipinima “pagong” su jela koja sadrže sirovu ribu s unutarnjim organima i koja se termički ne obraduje već se samo podvrgava zrenju. Phoconema decipiens je srodan parazit Anisakis spp.. s obzirom da su najčešće ovim parazitom inficirane haringe, mada mogu biti i druge vrste riba i on se naziva “crv haringe”. Stalni spremnici ovog parazita su foke koje žive u blizini obala.
Mjere zaštite zdravlja ljudi od parazitskih infekcija
Zaštita zdravlja ljudi od infekcije parazitima iz mesa riba i plodova voda zasniva se na kontroli prisustnosti parazita u mesu riba i njihovoj inaktivaciji. Za utvrđivanje prisustnosti parazita riba i njihovih razvojnih oblika u mesu ribe koriste se različiti postupci (adspekcija, rasvijetliti, digestija, mikroskopske tehnike, molekularne tehnike, imunološki postupci………).
Adspekcija kao najjednostavnija metoda temelji se na pregledu tkiva i organa riba. Na ovaj način može utvrditi prisutnost plerocerkoida Diphillobothrium latum (izdužena i elastična tvorevina slična mjehuru, promjera 1 do 1,5 cm) kao i ličinke Anisakis i Phoconema.
Adspekcija pri pregledu mišićnog tkiva riba nije uvijek pouzdana. Postupak prosvjetljavanja može ovaj postupak učiniti učinkovitijim. Rasvijetliti se koriste pri pregledu fileta bijele ribe na prisutnost nematoda. Pri tom ispitivani uzorak može se komprimira slično kao kod pregleda mesa na trihinelu. Ako se za prosvjetljujuće koristi svjetlost određene valne duljine (UV 366 nm) mogu se vide ličinke nematoda koje fluoresciraju od plave do zelene boje. Ovaj postupak je posebno učinkovit kod utvrđivanje nematoda u tamnom mesu riba.
Metoda umjetne digestije koristi se za utvrđivanje prisutnosti u mesu riba ličinki nematoda (Anisakis, Phoconema) ali i plerocerkoida Dyphillobothriuma spp.. kao i metacerkarija i mezocerkarija trematoda. Uporaba mikroskopskih tehnika u Parazitologija je dobro poznata. Pri tom različita bojanje i upotreba fluoroscencije olakšavaju identifikaciju parazita. Sama identifikacija parazita primjenom mikroskopskih tehnika, ovisi od iskustva i sposobnosti samog preglednika. Imunološke tehnike kao i analiza DNK koriste se takode u utvrđivanju parazita i njihovih razvojnih oblika u mesu riba i plodova voda. Ovi postupci se vremenom sve više usavršavaju kako u pogledu osjetljivosti tako i u pogledu specifičnosti pa i u lakoći detekcije. Parazitske infekcije ljudi mesom riba može se napraviti prevencija već postupcima primarne obrade riba, a zatim zamrzavanjem, soljenjem, mariniranjem, sušenjem toplinskom obradom kao i kombinacijom ovih postupaka. Primarna obrada odnosno pravodobna i potpuna evisceracija, a zatim i pranje ribe mogu značajno utjecati na intenzitet migracije ličinki nematoda (Anisakis, Phoconema) iz trbušne šupljine u muskulaturu riba. Zamrzavanje je postupak koji se vrlo često koristi za konzerviranje mesa riba naročito ribe koja je namijenjena međunarodnom prometu. Ovaj postupak inaktivira parazite ribe i njihove razvojne oblike ukoliko su temperature zamrzavanja dovoljno niske i traju određeno vrijeme. U SAD FDA preporučuje da se za inaktivaciju parazita u mesu riba meso zamrzava pri – 35 ° C najmanje 15 sati. Nakon ovog postupka zamrzavanja meso ribe može koristiti i za pripremu sirovih proizvoda od mesa riba.
Učinkovitost postupaka soljenja odnosno mariniranja za inaktivaciju parazita riba ovisi od koncentracije soli odnosno od vrste marinade kao i od dužine primjene ovih postupaka. Toplinska obrada je vrlo učinkovit postupak u inaktivacije parazita u mesu riba a najčešće se i uobičajeno koristi za pripremu mesa ribe za jelo. Temperatura od 50 ° C do 60 ° C za nekoliko minuta inaktivira parazite u mesu ribe.
Od postupaka koji se mogu koristiti za inaktivaciju parazita u mesu riba spominje se primjena ozona (snažan oksidans). Njegovo djelovanje ovisi o više faktora (pH, količina organske tvari oko parazita). Ispitivana je mogućnost primjene UV zračenja kod inaktivacije kriptosporidija. Ionizirajuće zračenje učinkovito inaktivira parazite u mesu riba Opistorchis viverrivi, Anisakis spp.., Clonorchis sinensis i Paragonimus spp.., Mada ne djeluje jednako na sve navedene vrste. Učinkovitost djelovanja ionizirajućeg zračenja ovisi od vrste parazita, stadija razvoja, vrste ribe itd.. Ograničavajući faktor primjene ovog postupka je zabrinutost potrošača pri potrošnji namirnica koje su tretirane ionizirajućim zračenjem. Posljednjih godina ispituje se i mogućnost primjene hidrostatskog tlaka za inaktivaciju parazita u namirnicama.
Izvor: Forumi, internet
Marijan Jambrešić
ZAVRŠILA PIKEMASTERS LIGA 2017.
U Pike Masters ligi 2017 pobjedu je relativno sigurno sa 9 negativnih bodova i 16,45 kg ukupnom težinom štuka kroz tri kola odnio Savage Gear team (Šnajdar /Dalien) koji su usprkos slabijem nastupu na Orešju zadržali prvo mjesto koje su držali od samog početka lige. Na drugo mjesto se probio Savar team iz Slovenije (Luka Demšar / Klemen Hvala) sa ukupno 12 negativnih bodova i 8,70 kg štuke. Treće mjesto su odličnim nastupom u zadnjem kolu i skokom sa čak sedmog mjesta izborili Duo Pegla (Srdarević /Lenard). Oni su usprkos maksimalnom broju bodova u drugom kolu uspjeli završiti sa 14,5 negativnih bodova sa 12,76 kg Jura lures (Boris i Sven Jurkić) su za pola boda izgubili postolje te osvojili drvenu medalju, oni su sakupili 15 negativnih bodova kao i Šrd Samobor ali imaju veću ukupnu težinu riba. U ligi je 2017 sudjelovalo 10 ekipa. Osobno sam prezadovoljan ovogodišnjim izdanjem Pike masters lige jer se jako dobro lovilo na sva tri kola i godovo da su svi bodovi bili iskorišteni tokom sva tri kola. Atmosfera je među ekipama bila odlična i prijateljska . Orešje i Mrzla Vodica iz godine u godine daju sve bolje ulove pa je sve veći užitak loviti ligu…2016 smo imali čak 19 ekipa u ligi, nadam se da ćemo se vratiti i premašiti tu brojku! Ovim putem bi osobno zahvalio ŠRK Lovarka i ŠRD Sloga Orešje na velikom trudu kako u čuvanju i unaprijeđivanju ribolova tako i na svesrdnoj logističoj potpori prilikom realizacije Pike masters lige. Bez ovih ljudi i njihovih fantastičnih voda održavanje lige ne bi bilo moguće http://www.srd-oresje.com/http://srk-lokvarka-lokve.weebly.com/ Velika mi je čast sudjelovati u razvijanju njihovih voda putem organizacije ovakvih natjecanja i zasigurno je to vrlo bitan segment Pike masters lige općenito – promocija i razvoj varaličarskih voda, varaličarskog ribolova i ribolovnog turizma! Zasigurno će i Pike masters liga 2018 biti održana na ovim vodama! Nagradu za pobjednika Pike masters lige osigurava tvrtka Normark Adriatik koja je eksluzvni distributer vrhunskih Minn Kota elektromotora i Hummnibird brodske elektronike. Ovi brendovi su sinonim za pouzdanost i vrhunske performanse stoga ih potražite na http://www.adriatikmarine.com/hr/. Više detalja o nagradi uskoro…
Savage Gear kao profiliran varaličarski brend je od samog početka pouzdan partner u razvoju varaličarenja kod nas. Tako i za ovo izdanje Pike masters lige i kupova osigurao odlične nagrade u vidu štapova iz Black Savage i MPP serije, Torbe, rukavice, kape…Posebno mi je drago da mnogi sudionici lige iz prve ruke na proglašenjima svjedoče o ulovima na Savage gear varalice te mnogi koriste štapove, odjeću i ostalu kvalitetnu opremu. Na kraju krajeva Savage Gear ekipa koja je apsolutno sve ribe u ovogodišnjoj ligi ostvarila na SG mamce (Fat T tail, reaction Craw, DaBush) je i ukupni pobjednik lige…
Trgovina sa dušom Spinnka ja također naš dugogodišnji partner i kao što svi znamo, uvijek podržavaju svaku varaličarsku inicijativu. Ukoliko živite ispod kamena i slučajno ih niste do sada posjetili obavezno to učinite na adresi Tucmani 3, http://www.spinnka.com/ Mom frendiću Ivanu Galiću se zahvaljujem i na vrhunskom preuzimanju mikrofona s vremena na vrijeme! Magazin Praktični ribolov je naš važan ribolovni medij i na urednika gosp. Ivu Begovića koji je moj dugogodišnji prijatelj i suradnik mogu uvijek računati..veliko hvala! http://prakticni-ribolov.hr/ Također hvala svim teamovima na sudjelovanju i dobroj vibri! Vidimo se u Pike masters ligi 2018!
Finalni poredak Pike Masters lige 2017 1. Savage Gear team – 9 bodova (16,45 kg) 2. Savar team Ljubljana – 12 bodova (8,70 kg) 3. Duo Pegla – 14,5 bodova (12,76 kg) 4. Jura lures – 15 bodova (9,59 kg) 5. Šrd Samobor – 15 Bodova (6,43 kg) 6. Spinnka 2 – 16 bodova (11,16 kg) 7. Pike Team Kustošija – 16 (8,75 kg) 8. Opća Opasnost – 22 (4,16 kg) 9. ŠRK Lokvarka – 22,5 bodova (2,76 kg) 10. Spinnka 1 – 23 (3,46 kg)
Tekst : Danijel Vignjević – Dalien
SMUĐ
Smuđ se lovi preko cijele godine i važi za snažnu, mada ne i spektakularnu ribu. Tokom dana smuđ najčešće miruje u dubini skrivajući se u mraku pod potopljenim stablima ili među stijenama. U sumrak izlazi u lov u pliću vodu uglavnom na mjesta prekrivena vegetacijom ili na kamenita ili šljunčane potopljene otočiće. Ljeti zna ostati na dnu u dubini čak i preko noći. Smuđ živi oko 7 godina, ali najčešće se love primjerci od oko 1,5 kg, trogodišnjaci. Meso je bez kostiju i izuzetno je cijenjeno i kvalitetno te se smatra da je u rangu lososa.
MRIJEST:
Svoj godišnji mrijest smuđ započinje u proljeće odmah po otapanju leda, kad temperatura vode dostigne 4 – 7 C. To je doba kad smuđevi u ogromnom broju prilaze brzacima i tekućoj vodi da bi položili ikru. Ukoliko žive u jezerima gdje nema tekuće vode, prilaze obali gdje je dno pjeskovito ili šljunkovito, a često polažu ikru i na kamenitoj podlozi. U svakom slučaju, kad je mrijest u pitanju, tražite što čistiju i bistriju vodu. Ženka smuđa je jedna od najplodnijih u ribljem svijetu. U prosjeku polaže i do 50.000 jaja po kilogramu svoje težine. Ovo je svakako jedan od razloga zašto je smuđ možda najrasprostranjenija riba na sjevernom dijelu američkog kontinenta. Interesantno je također da se smuđevi tokom mrijesta ne hrane odnosno ne uzimaju hranu.
RIBOLOV NA SMUĐA:
Treba znati da je smuđ riba dna i prema tome tu ga treba i tražiti. Ne podnosi svijetlo i zato se preko dana povlači u dubinu, te ga je dosta teško uhvatiti. Pravo vrijeme za pecanje smuđa je rano ujutro, dok sunce ne dođe u zenit i kasno popodne pa do večeri. Zbog izuzetno razvijenog čula vida, kompozicija očiju je unikatna u ribljem svijetu i tako pažljivim promatranjem možemo vidjeti da je smuđ visoko specijalizirana riba. Vidno polje je nekih 30 stupnjeva na gore, tako da smuđ ne vidi ispod horizonta. Također zbog unikatne kompozicije očiju, poznato je da najbolje vidi žutu boju te svoj pribor ribolovci često prilagođavaju tome. Bijela boja se također pokazala kao vrlo atraktivna. Za razliku od basa ili štuke, smuđ se vrlo često kreče u jatima, što znači kad se upeca jedan, to mjesto treba nastaviti raditi jer je najvjerojatnije da ih ima cijelo jato. Ukoliko se prakticira catch & release odnosno ukoliko vračate ribu u vodu, nemojte to uraditi odmah jer će puštena riba uzbuniti ostale, stavite ga u čuvaricu i pustite kad budete napuštali to mjesto.
Vrlo često je teško osjetiti smuđa na udici pošto uzima lagano i kad se zakači nema ništa od borbe i vatrometa na vodi kao na primjer kod bassa. Smuđ je mnogo poznatiji po kvaliteti mesa nego kao borac. Mlak otpor koji pruža prilikom navlačenja odbija mnoge ribolovce od pecanja na smuđa jer više vole borbu na vodi i “pravu akciju” nego kvalitetu mesa. Odmah po otvaranju sezone u kasno proljeće definitivno najbolje mjesto za ribolov smuđa je zapjenjena voda ispod vodopada. Tu se odrasli kapitalni smuđevi okupljaju u velikim jatima, a učinak živog kedera u ovoj vodi je jednak dinamitu. Ukoliko lovite na ovakvom mjestu u proljeće ili jesen, preporučio bih vam lagani pribor: manji keder na dnu predveza, a 30 – 40 cm iznad jedno ili dva manja olova, tek toliko da vam omoguće lagano tonjenjem kedera u brzoj i zapjenjenoj vodi. Nastojite da uvijek držite napet najlon da bi osjetili kad uzme i na vrijeme kontrirali. Nakon proljetnog okupljanja oko vodopada, u čijoj blizini su se izmrijestili, smuđevi napuštaju ovakva mjesta i početkom ljeta se povlače u mirnije i dublje vode. Tokom ljetnih mjeseci trebalo bi raditi mjesta, jer to su upravo idealne strukture gdje se smuđevi okupljaju. Šljunkovito ili kamenito dno obiluje kederima koji su glavna hrana smuđeva, a blizina dubine daje im sigurnost i zaštitu tokom dana. Obratite naročitu pažnju na potopljene sprudove , jer je upravo to struktura koja proizvodi bogat ulov tokom cijele godine. Ovakva mjesta, gdje se dno podiže iz dubine do ispod same površine, najbogatija su okupljališta smuđeva. Pored ovih najatraktivnijih mjesta, smuđevi se mogu naći i na terenima gdje su ivice podvodnog raslinja mada ovakvi tereni nisu primarno “smuđevski”. U svakom slučaju treba probati. Ukoliko koristite jigove sa olovnom glavama, svakako najbolja prezentacija se postiže kad puštate jig da “odskače” od dna. Povucite jig u kratkom trzaju, a zatim ga pustite da padne na dno. Na dnu ga ostavite da miruje par sekundi, a zatim opet povucite. Nastojite da radite sporo i da ostavite jig da miruje na dnu, jer smuđ vrlo često uzima kad je jig u mirovanju.
Svaka varalica, zbog svojih hidro-dinamičkih performansi, ima brzinu pri kojoj najbolje radi, to jest lovna je! Tu brzinu joj vi dajete. Ali primjerenu i vodi na kojoj lovite i ribi koju lovite i vremenu kad lovite. Određenu varalicu vodite prema uvjetima na vodi, a nekad uvjeti na vodi biraju varalicu. Zato onaj tko vam kaže da nosi samo malo varalica “jer zna” što mu treba – pojma nema! Ono što mrda vašu varalicu je zbroj brzine kojom je vučete i brzine vode. Samo na idealno mirnoj vodi, čak ne ni na jezeru (jer postoje struje, utjecaj gravitacije mjeseca, vjetar …), nego na nekoj bari(ci) u zavjetrini, brzina nije rezultanta.
Tekuća voda zahtijeva striktno prilagođavanje brzine kojom namotavati. Recimo, površinski sloj rijeke je nešto sporiji (i zrak stvara otpor!) Nego sloj vode na pola metra dubine. Dalje, brzina struje se smanjuje prema dnu, i matematički je na dnu brzina – nula! Zatim, nije sve jedno da li vučete nizvodno, poprečno ili uzvodno. Nemoguće je da vam do krajnosti opišem sve moguće situacije na vodi, jer tu ima utjecaja i temperatura vode i njena gustoća, termoklima, i … A da i ne govorimo o matici, virovima, babicama, površinskim i podvodnim strujama.
Pogledajte repove na šedovima. Od površine lopatice ovisi pri kojoj brzini će raditi, ali i od tvrdoće i debljine vrata, i od kuta pod kojim je u odnosu na tijelo (odnosno na pravac povlačenja). Tvisterorepe silikonce (npr. Delalande Sandra) Oni mrdaju i kada mikro brzinom vučem po mirnoj vodi, rade i kad brzo vučem – rade skoro uvijek! Za lov šedovima je već potrebno znanje, za tvisterorepe ni predznanje. Zabaci i polako vuci … Povremeno blago cimni, pa opet vuci. Udarit će smuđ i kada je tvisterorepi u propadanju – uvijek radi, mnogi šedovi u propadanju – ne rade! Ali neće smuđ uvijek ni tvisterorepe …
Za još nešto je bitna brzina, za tip vibracije! Iako svaka varalica ima onu vibraciju koju joj oblik (konstrukcija) uvjetuje, promjenom brzinom mijenja se i brzina gibanja repa. Kada vučete brže rep brže leluja, a put koji prelazi rep je kraći po osi. To znači da kad vučete sporo dobivate lijenu vibraciju – širu i sporiju. …zašto treba nositi puuuno varalica – zato što smuđ nekada napada kada se brže povlači, a ako imate samo jednu varalicu, bržim povlačenjem postižete optimalnu brzinu, ali ne i optimalnu vibraciju! A baš na nju – na bočnu liniju – napada onaj tko zna. Tko zna da lovi varalicom!
Zlatna pravila …. Lokacija, prezentacija, vibracija, boja i veličina !
Da sumiramo, kad lovite smuđa, bilo da to radite u stajaćoj ili tekućoj vodi, nastojite da slijedite nekoliko osnovnih pravila: 1. smuđ je na dnu 2. prezentirajte sporo, što sporije možete 3. živi keder je najbolji mamac 4. u većini situacija mamac neka bude prevladavajuće žute boje 5. lovite noću, u ranu zoru ili kasno popodne
