URBAN STREET FISHING KRAPINA 2019.

Tradicionalni 7. susret URBAN STREET FISHING KRAPINA 2019 – „Memorijal Zdravko Demirović Zagi“ održan je i ove godine u gradu Krapini na rijeci Krapinici. Okupili su se ribiči iz Zagorja i Zagreba, te odlično prezentirali ribolov ultra lakim spin priborom i sitnim varalicama. Domaćin je kao i svke godine ŠRD KRAPINA, a organizator susreta kroz natjecanje je FISHING CLUB ZAGORJE. Okupljanje ribiča do 9 sati i početak od 10 sati, pa tri sata ribolova na 30 stupnjeva i nije baš lako. No većina tih ribiča su prošla kroz razna natjecanja i svi odredom su odradili to profesionalno. Centralni box je bio spas i okrijepa sa tekućinom uz koliko toliku hladovinu. Pobjednik je ove godine Marko Martinjak iz Konjščine, drugo mjesto zauzima Siniša Kovačićek iz Zaboka, dok je treći Mladen Vranar iz Zaprešića, koji ujedno dobiva i nagradu za najveću ulovljenu ribu.
Sponzor ovogodišnjeg prestižnog natjecanja je web shop KUZMA FISHING TACKLE iz Koprivnice sa asortimanom brenda „Flagman“.
Sve je završilo zajedničkim ručkom na terasi pizzerie MAMA MIA u samom centru grada Krapine i naravno uz pun kufer ribičkih priča. To se nemože platiti nikakvim novcima……….mladići iz Zagorja i okolice, apeliram na sve Vas koji imate volje i vremena da se okušate u ovom prekrasnom hobiju zvani ribolov. Uživat ćete na friškom zraku, biće i adrenalina, prekrasnom boravku u prirodi, upoznat ćete neke nove kolege i živjet ćete zdrav život!

U ime Fishing Cluba Zagorje
Siniša Kovačićek

13. KLUPSKO NATJECANJE NA ČABRANCI

U subotu 27.04. smo po 13. puta zaredom održali tradicionalno klupsko natjecanje na rijeci Čabranki kod mjesta Plešce. Domaćin ŠRU Čabranka iz Čabra nam je i ove godine izašla u susret, te nam ustupila natjecateljsku stazu koja je netom prije toga bila očišćena i poribljena od strane domaćina. Vrijeme je bilo pravo proljetno i nepredvidivo. Dva puta nam je tuča uskratila užitke, no i dva puta nas je sunce vraćalo na rijeku. Ove godine „Fish carving“ potočne pastrve osvojio je Davor Sečenj iz Zaprešića, drugo mjesto za Tihomira Martinovića iz Zagreba, dok je treći bio Mladen Vranar iz Zaprešića. Zagorci su malo kiksali, no to sve nije pokvarilo druženje koje je potrajalo sve do kasnih sati. Hvala domaćinima na trudu, a posebna zahvala Miri Klariću koji nam svake godine nesebično ustupi jedan dio svojeg ugostiteljskog objekta. Hvala i DVD Pavlovec i Ivici Jelenčiću jer su nam ustupili kombi sa prijevozom koji nas uvijek sigurno vraćaju u Zagorje. U svakom slučaju vidimo se dogodine, a kako nam je bilo prosudite po fotografijama iz fotogalerije.

25. SUSRET MUŠIČARA NA RIJECI KRKI KOD ŽUŽEMBERKA

U POTRAZI ZA SOŠKOM PASTRVOM

12. SUSRET FCZ NA ČABRANCI

12.po redu tradicionalno druženje članova Fishing Cluba Zagorje održano je prošlog vikenda (05.05.2018.) u Gorskom kotaru, u mjestu Plešce na rijeci Čabranci za koju se brine ŠRU Čabranka iz Čabra. Osim druženja taj dan je i organizirano klupsko natjecanje za članove kluba,a po pravilima tradicionalnog domaćeg natjecanja „Zlatna pastrva Čabranke“. Vrijeme nas je ove godine poslužilo i bila je zaista uživancija provesti tu subotu uz rijeku Čabranku. Ove godine u rekordnom broju natjecatelja i gostiju.“ Fish carving“ potočne i kalifornijske(dva lica) pastrve ove godine je osvojio Ivan Oroz iz Zaboka, drugo mjesto za Siniša Kovačićek također iz Zaboka, dok brončanu medalju osvaja Marko Martinjak iz Konjščine. Medalje nam je uručio specijalni gost Željko Brekalo iz Zagreba (Žac) vlasnik apartmana „Kupa River Lodge“. Poslije podne u slobodnom ribolovu, a druženje se je nastavilo sve do mraka. Domaćinu ŠRU ČABRANCI iz Čabra, a posebno Miri Klariću jedno veliko HVALA za gostoprimstvo koje nam svake godine pruža. Posebna zahvala ide DVD Gubaševo i DVD Pavlovec koji su nam omogućili prijevoz do Gorskog Kotara. Vidimo se dogodine!

24. SUSRET MUŠIČARA NA RIJECI KRKI KOD ŽUŽEMBERKA

Zima nas ove godine nije pomazila i krenula je nešto kasnije, samim tim i ribolov je krenuo kasnije. Entuzijasti i oni željni ribolova pogotovo zbog otvorenja pastrvske sezone su i konzumirali nešto. Mi malo stariji ne svojom voljom ipak smo se trebali strpjeti ljepših i toplijih dana da bi odradili svoj prvi ribolov. U tu kategoriju spadam i ja. Pa je tako došao i četvrti mjesec kad preko 90% pastrvskih voda širom otvara vrata pastrvašima, i opet ništa. Visok vodostaj rijeka u Hrvatskoj i u susjednoj nam Sloveniji odgađa i ono“neodgodivo“. No srećom da svake godine postoji neki „jocker u rukavu“, a to je ove godine bilo natjecanje na salmonide u susjednoj nam Sloveniji. Točnije na rijeci Krki kod Žužemberka se svake godine već tradicionalno 24. puta zaredom u organizaciji RD NOVO MESTO održava takva vrsta druženja. U sekundi organiziram ekipu i počinje moje odbrojavanje……
Na put smo krenuli Marko, Ivan, Krešo i moja malenkost. Meni je to četvrti zaredom odlazak, dok je Kreši prvi put, a Ivan i Marko već imaju iskustva. Do ribičkog doma u Žužemberku najjednostavnije je doći autocestom prema Novom Mestu,  pa izlaz Trebnje i dalje se prati putokaz za Žužemberk. Za nekih sat i pol se stiže na odredište, jedino ako negdje stanete pa ispijete jutarnju kavicu i protegnete noge, onda se to i produži malo više, ali cilj je doći na početak okupljanja. Obično je to oko 8 sati ujutro i toga se treba pridržavati da bi stigli uplatiti kotizaciju, popiti i pojesti jutarnji doručak kojeg svake godine domaćin pripremi za sve natjecatelje. Dolaskom na Krku susrećemo kolege iz Slovenije, a i iz Hrvatske. Dobar glas se daleko čuje. Sa Celjske strane stižu nam pajdaši Andrej, Milan i Blaž. Ovaj trojac je neizostavan dio „naše“ ekipe koja se taj dan sastaje na ovom natjecanju. Sve skupa preko 40 natjecatelja. Nije kao i prošle godine, ali opet je dosta. Na početku sam napisao da je zima kasnije krenula, a radovi na poljoprivredi nemogu čekati. Mislim da je i to jedan od razloga nešto slabijeg odaziva nego prošle godine. No to ne znači da organizacija nije štimala, dapače kao i svake godine svega u izobilju. Jedno od rijetkih natjecanja koja su tako dobro organizirana i ja kao gost iz Hrvatske im od svega srca čestitam ama baš na svemu.
Nakon uvodnih par riječi od strane domaćina, krenuli smo i na vodu. Staza je postavljena nekih 2-3 km uzvodnije kod mjesta Šmihel  gdje morate ići sa autom i parkirate ga tik do vode. Nas četvorica smo odlučili ići uzvodnije od mosta, dok Slovenski dio ekipe nizvodnije. Mene je krenulo čisto solidno i u par zabaca imam dvije ulovljene ribe. Potočne pastrve preko trideset centimetara. Vraćam obje natrag u vodu. Inače pravila su takva da se uzima jedna riba na izmjeru naravno ne ispod dozvoljene mjere i ta riba Vam kreira rezultat. Što veća to bolja. Nakon što ju ulovite i mislite ju odnijeti na izmjeru, za Vas prestaje ribolov. Od ove godine su uveli u pravilnik i da se može riba izmjeriti i fotografirati na licu mjesta, te ako je živa vratiti ju natrag u vodu. Vjeruju svakoj fotografiji sa ribom gdje se vidi izmjera sa metrom kojeg ste dobili prije početka natjecanja. Jedna od novina koja mi se jako svidjela. Nisam se zamarao previše sa mjerenjem, jer nakon te dvije ribe je postalo sve teže i uloviti ribu, a kamoli ju izmjeriti. Iskreno ću Vam i reći da mi nije bilo do rezultata, nego do ribolova. Svaka minuta provedena na vodi mi je bila nagrada nakon ovog prevelikog zimskog posta. Uživao sam i u šetnji kraj rijeke. Šuma se počela zeleniti, proljetno cvijeće u punoj cvatnji…..pala je pokoja fotografija za uspomenu i tako je vrijeme prošlo. Četiri sata ko četiri minute. U autu na povratku u ribički dom sažimamo dojmove. Na kraju svi zadovoljni. Nije da smo se nalovili, ali lijepo je opet vratiti se Krki. U ribičkom domu nas je čekala prava gozba. Nema da nema! Od juhice do deserta! Odmor od sat vremena i proglašenje pobjednika. Slovenski dio naše ekipe su dobro prošli. Kad su se sabrali rezultati Milan je završio na drugom mjestu, a Andrej na trećem. Dobili su pehare i prigodne poklone od strane domaćina. Ove godine pobijedio je Edo Januš iz Ribiške udruge Medvode i zadatak mu je dogodine na isto natjecanje donijeti minimalno 25 litara cvičeka. Pravila su pravila i treba ih poštivati! Nakon sat vremena odmora krenuli smo na slobodan ribolov. Odlučili smo posjetiti ona mjesta koja u toku natjecanja nismo imali prilike. Sada opušteniji i komotniji na vodi jer neki od natjecatelja su odlučili ostati kod ribičkog doma na druženju, a neki su otišli svojim kućama. Kao i prije podne dosta težak ribolov. Mislim da smo svi izvukli maksimum tog dana što se tiče ribolova. Snijeg se otapa i diže vodu. Mi to zovemo snježna voda. Mrzla do bola. Riba tada slabije prima. Muhe se ne roje itd. No to nije bio razlog da se na kraju ekipa ne podruži na starom gradu Žužemberku uz nekoliko rundi i smijeha do suza. Već smo debelo ušli u mrak…..ali to tak ide i uvijek bu išlo!

Veliko Hvala domaćinu na gostoprimstvu i Slovenskoj ekipi Blažu, Milanu i Andreju na prekrasnom subotnjem druženju na rijeci Krki kod Žužemberka. Vidimo se ako Bog da dogodine!

FOTOAPARAT U RIBOLOVU

Ribolovom se bavim praktički od malena. Moji prvi ribolovi kedera sa ljeskovim „kolcima“, pa kasnije prvi bambus štap, pa prva VIR-ova rola itd…..U ono vrijeme kao mladić bio sam privilegiran što sam vidio u prirodi, ali isto tako i zakinut da te stvari mogu ovjekovječiti. Naravno fotografijom. Kao klinac imati fotoaparat i nositi ga na takva mjesta je bilo za „starce“ nešto neprihvatljivo. A da budem i iskren niti mi palo napamet nije da bi mogao nešto i fotografirati. Kao desetogodišnjaci smo gledali da svaku ribu koju ulovimo, ponesemo doma i pokazujemo ih svojim najbližima kao trofeje. Bilo je riba moram priznati puno-puno više nego danas, a razlog tome najviše ćemo prepisati nama ljudima. Sad kad bi išli u tančine, ne bi mi bilo dosta i stotinu stranica da obrazložim zašto je tome tako, no niti je ovo priča o tome, niti je bitno za ovu kolumnu. I Hvala Bogu da je tome bilo tako i što je ta ribolovna tehnika tek napredovala unatrag par godina, jer mišljenja sam da uz ovaj današnji pribor i skromno znanje svakog ribolovca se svaka voda tada i sada može isprazniti za par mjeseci. I opet ja pišem o onome što mi nije tema. Pa idemo se konačno dotaknuti i teme. Dakle ………koliko puta ste u ribolovu zapazili nešto lijepo i raritetno i taj događaj ovjekovječili sa jednom fotografijom za pamćenje? Eeeeeee to te ja pitam! Kako sam i napisao, tko je kao dječak-mladić u ono vrijeme 80-ih razmišljao da u ribolov nosi fotoaparat? Tko? Ako je i bilo fotografija, te su bile obično pred kućom ili nekom strehom sa kapitalnim ulovom neke ribe kao dokaz svoje vještine i koju smo tek vidjeli kad bi ih „tata“ nosio na razvijanje, a to je ponekad i trajalo po nekoliko mjeseci jer se „film“ nosio na razvijanje tek kad je bio do kraja ispucan. Vjerujte da su neke ribe ulovljene na proljeće, tek bile vidljive oko Nove Godine! I već zaboravljene na neki način. Imam tih starih fotografija i danas spremljene u ladicama i nekako izgledaju prazno. Osim uspomene na mladost-starost, ribu………nešto fali!
No u tih tridesetak i više godina stvari su se izmijenile praktički u svim segmentima društva, a moram svakako napomenuti i prirodna okolina koja nije više kao prije. Svemu tome je doprinjela digitalna tehnologija u koju su ljudi najviše ulagali sve te godine, a zanemarili ono što je Bogom dano. Mana ili prednost? Ni sam neznam, ali sam 100% siguran da sad ljudi imaju više komocije,ali i to nisu u stanju iskoristiti pa postaju sve veći ovisnici o digitalnoj tehnologiji. Sjede doma u kauču i borave u virtualnom svijetu……………igraju se ribolova! Takav način razmišljanja i života je sve samo ne dobro za cijeli organizam, za njegovo zdravlje. Bojim se da će nove generacije više vremena provoditi kod liječnika nego na nekom poslu, a vjerujem da će i optičari trljati ruke od posla. Koliko god ta tehnologija pogađa naše zdravlje utoliko nam i pomaže, ali u onom dijelu kojeg si prije mogao samo sanjati da bi to bilo izvedivo. Konkretno govorim sad o fotoaparatu. Meni osobno je to najdraža stvarčica u ribolovu. Bez fotoaparata si uopće više ne mogu zamisliti da bi krenuo u ribolov. Moram priznati da sam se u više navrata vraćao doma po fotoaparat sa pola puta već do neke vode. Glava mi neda da……….. i to je tako. Ovisnik nisam,ali mi je žao kad već nekamo idem, a pogotovo na neku novu destinaciju, a da ne ovjekovječim taj događaj i pospremim ga doma u arhivu i podvučem kvačicu. Uvijek imam na umu da ću uloviti kapitalca ili možda neki prizor sa terena kojeg je teško doživjeti dvaput. To mi se i jednom dogodilo, ali više neće sigurno!
Kako sam već i napisao da napredak digitalne tehnologije ima mana i prednosti. Konkretno, fotoaparat je za mene u mojem hobiju dobio prednost. Analogni fotoaparati su već odavno zaboravljeni, a nadomjestili su ih digitalni sa pregršt funkcija i mogućnosti. Postoje digitalni kompaktni i SLR aparati sa promjenjivim objektivima. SLR su daleko bolji, a samim tim i skuplji. Za naš hobi je dovoljan i jedan kompaktni aparat po mogućnosti da je i vodootporan. Ja sam tu školu prošao i trebalo mi je par godina da mi iz „guzice dođe u glavu“, pa sam tako potopio jedno 3-4 fotoaparata, koje nakon toga možeš samo baciti. Jako rijetko se koji može i dalje upotrebljavati. Što je u stvari prednost kod digitalnih fotoaparat? Ima ih jako puno, a ono najbitnije nam je da sve što ste u tom trenutku fotografirali, možete odmah vidjeti. Na Vašu SD karticu stane pregršt fotografija, pa se i ne ustručavajte „opaliti“ ih i desetak po nekom kadru. Kad smo već kod SD kartice, svakako si priuštite minimalno da bude od 32 GB, današnji fotoaparati rade izuzetno odlične fotografije i za to im je potrebno više MB kako bi ti „pikseli „stali u jednu fotografiju, a samim tim da Vam stane i više fotografija u nju. Moje osobno mišljenje je da čak i ti „pikseli“ ne igraju neku ulogu u toj priči, koliko je bitna dobra optika. No ispod nekih 12 MP ne idite u „šoping“. Možda ćete doma sa nekim programom za obradu fotografije izdvajati neki kadar, tako da Vam ne ostane puno šuma u fotografiji. Osobnog sam mišljenja kad dođete u trgovinu da Vam prodavač ponudi ono što je „best buy“ za dobiveno i uloženo. Ako baš neznate ništa o tome, tada kupite najskuplji jer sigurno nećete pogriješiti, ako pak često boravite u vodi dok lovite ribe, npr. ako se bavite mušičarskim ribolovom tada bi bilo odlično da fotoaparat bude vodootporan i da Vam stane u neki od džepova Vašeg prsluka. Imajte na umu da uvijek imate sa sobom rezervne baterije! Za SLR fotoaparate postoje vodootporna kućišta, ali nositi ga oko vrata predstavlja dodatnu težinu u ribolovu. Smeta, ali ako se naviknete imat ćete kud i kamo kvalitetnije fotografije nego sa bilo kojim kompaktnim fotoaparatom.
Loveći ribe i općenito boravak u prirodi ti nosi široki spektar mogućnosti izabrati neki unikatni kadar. Naprosto se nekad nađeš na pravom mjestu u pravom trenutku i to je prilika koja se ne propušta, jer tko zna kad ćete opet biti u mogućnosti sresti neku životinjicu, ribu u vodi, pticu na grani, neki dar prirode. Budite spremni za te situacije. U tom slučaju moja preporuka je da fotoaparat imajte po „defaultu“ uvijek u istom pretincu, bilo da ga nosite u džepu ili nekoj torbici, ruksaku…….to Vam daje na brzini koja je u tom trenutku itekako potrebna. Znači morate biti spremni za sve prilike koje Vam se otvaraju u tom trenutku. Budite prije svega strpljivi, umirite se, polako sa fotoaparatom, bez dodatnih naglih pokreta kako nebi preplašili to što želite fotografirati ili pak fotografirajte nepokretne kadrove sa više kutova, sa različitih udaljenosti, ustvari sa mrtvom prirodom se poigrajte kao i sa okolnim pejzažem. Što više puta se našli u takvim situacijama, to će Vam u slijedećem takvom izazovu biti lakše i koristit ćete već mnogo bolje stečeno iskustvo. Nemojte se libiti i leći na zemlju, zagaziti i koji put u vodu, potrčati,uzeti komad drveta ili neki kamen da Vam posluži kao stalak, stajati ko kip na jednom mjestu ako treba i po par minuta i još puno toga, a samo da dobijete ono što želite. A to je fotografija za pamćenje!
Kad dođete doma i prebacite fotografije na svoju „kantu“, vjerujte da ćete sve ono najgore što ste prošli taj danu ribolovu zaboraviti u trenutku. Uz malo mašte i „photoshopa“ imate uspomenu do kraja života i radost za nekoliko godina kad ćete te iste fotografije podijeliti, odnosno pokazivati svojim sinovima ili unucima. U današnje vrijeme ribolovci često posežu za svojim mobitelima koji su isto tako napredovali rekao bi do savršenstva, ali uvijek imajte na umu da su oni prvenstveno u džepu radi komunikacije, a ne radi fotografiranja. Osobnog sam mišljenja da mobitel u vrijednosti i po nekoliko tisuća kuna ne bi nikad nosio na vodu, a kamoli da bi ga stavljao pod vodu i nešto fotografirao. Nema istaknutih gumbića za pojedine funkcije nego ravan ekran i nema teorije da se to izvede kvalitetno. Većina ljudi koji su to probali znaju o čemu pišem i vjerujte da je to tako. On će Vam pomoći u nekim drugim stvarima. Danas postoje aplikacije koje Vam recimo mogu pružiti informaciju u vidu kakav je danas dan za ribolov, neki fishfinder, raznorazne statistike koje vodite kao dnevnik ribolova, gps itd….
Nemojte raditi iz fotografije „bedake“ i zato si priuštite za nekih 2-3 tisuće kuna relativno kvalitetan kompaktni fotoaparat sa kojim ćete uživati u fotografiranju, a ako ste pak „picajzla“ u smislu pedantnosti i kvalitete fotografije, tada je preporuka uz nešto malo više novaca uzeti SLR fotoaparat.
A kako to izgleda na terenu pogledajte u fotogaleriji.