"> Blog - - Page 10 of 44 | Fishing Club Zagorje

Fishing Club Zagorje

URBAN STREET FISHING KRAPINA 2019.

Tradicionalni 7. susret URBAN STREET FISHING KRAPINA 2019 – „Memorijal Zdravko Demirović Zagi“ održan je i ove godine u gradu Krapini na rijeci Krapinici. Okupili su se ribiči iz Zagorja i Zagreba, te odlično prezentirali ribolov ultra lakim spin priborom i sitnim varalicama. Domaćin je kao i svke godine ŠRD KRAPINA, a organizator susreta kroz natjecanje je FISHING CLUB ZAGORJE. Okupljanje ribiča do 9 sati i početak od 10 sati, pa tri sata ribolova na 30 stupnjeva i nije baš lako. No većina tih ribiča su prošla kroz razna natjecanja i svi odredom su odradili to profesionalno. Centralni box je bio spas i okrijepa sa tekućinom uz koliko toliku hladovinu. Pobjednik je ove godine Marko Martinjak iz Konjščine, drugo mjesto zauzima Siniša Kovačićek iz Zaboka, dok je treći Mladen Vranar iz Zaprešića, koji ujedno dobiva i nagradu za najveću ulovljenu ribu.
Sponzor ovogodišnjeg prestižnog natjecanja je web shop KUZMA FISHING TACKLE iz Koprivnice sa asortimanom brenda „Flagman“.
Sve je završilo zajedničkim ručkom na terasi pizzerie MAMA MIA u samom centru grada Krapine i naravno uz pun kufer ribičkih priča. To se nemože platiti nikakvim novcima……….mladići iz Zagorja i okolice, apeliram na sve Vas koji imate volje i vremena da se okušate u ovom prekrasnom hobiju zvani ribolov. Uživat ćete na friškom zraku, biće i adrenalina, prekrasnom boravku u prirodi, upoznat ćete neke nove kolege i živjet ćete zdrav život!

 

U ime Fishing Cluba Zagorje
Siniša Kovačićek

 

13. KLUPSKO NATJECANJE NA ČABRANCI

U subotu 27.04. smo po 13. puta zaredom održali tradicionalno klupsko natjecanje na rijeci Čabranki kod mjesta Plešce. Domaćin ŠRU Čabranka iz Čabra nam je i ove godine izašla u susret, te nam ustupila natjecateljsku stazu koja je netom prije toga bila očišćena i poribljena od strane domaćina. Vrijeme je bilo pravo proljetno i nepredvidivo. Dva puta nam je tuča uskratila užitke, no i dva puta nas je sunce vraćalo na rijeku. Ove godine „Fish carving“ potočne pastrve osvojio je Davor Sečenj iz Zaprešića, drugo mjesto za Tihomira Martinovića iz Zagreba, dok je treći bio Mladen Vranar iz Zaprešića. Zagorci su malo kiksali, no to sve nije pokvarilo druženje koje je potrajalo sve do kasnih sati. Hvala domaćinima na trudu, a posebna zahvala Miri Klariću koji nam svake godine nesebično ustupi jedan dio svojeg ugostiteljskog objekta. Hvala i DVD Pavlovec i Ivici Jelenčiću jer su nam ustupili kombi sa prijevozom koji nas uvijek sigurno vraćaju u Zagorje. U svakom slučaju vidimo se dogodine, a kako nam je bilo prosudite po fotografijama iz fotogalerije.

25. SUSRET MUŠIČARA NA RIJECI KRKI KOD ŽUŽEMBERKA

Prva subota u mjesecu travnju je rezervirana za druženje na rijeci Krki kod Žužemberka. Naime ove godine je održano 25. po redu natjecanje u ribolovu na salmonide u organizaciji RD Novo Mesto. Rekli bi četvrt stoljeća je prošlo od kad je Peter Bajc, slovenski ribič organizirao ovakvo druženje. Meni je to bio peti dolazak na ovo druženje,a kolega Marko Martinjak upisuje treću godinu zaredom. Da bi došli do ribičkog doma u Žužemberku a da krenete iz Zagorja, treba Vam otprilike sat i pol vožnje. Ponavljam se pa ću opet napisati…………..granični prijelaz Bregana, dalje autocestom prema Novom Mestu, pa izlaz Trebnje i dalje pratite putokaz za Žužemberk. Dolaskom u mjesto, spuštate se do rijeke Krke i tamo nemožete promašiti ribički dom. Okupljanje je u 8 sati i do 9 sati su prijave i doručak. Kao i svake godine susrećemo stare znance, a uvijek su nam dobrodošli prijatelji iz RD Mozirje….Blaž,Andrej i Milan, sa kojima provedemo i taj cijeli dan na druženju. Ove godine je prijavljeno rekordnih 87 natjecatelja iz Slovenije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Poslije doručka i uvodnih riječi organizatora krenuli smo u mjesto Šmihel, uzvodnije jedno par kilometara gdje se i održava natjecanje. Kao i lani od mosta u Šmihelu mi uzvodnije , dok Blaž, Andrej i Milan nizvodno. Voda je ove godine na dan natjecanja bila malo povišena i ne tako bistra kao prijašnjih godina. Nisam se ništa žalio zbog toga, jedino što je tok bio brži i samim tim i hodanje po vodi je bilo otežano, a ribolov se svodio na povlačenje strimera. Nakon par izbačaja i lovim svoje prve pastrve, vraćam ih natrag u vodu jer ne mislim prijavljivati ribu. Došao sam se guštat. Moram priznat da je bila gužva na vodi, ali nitko nikome nije smetao. Svaki ribič je našao sebi kutak iz kojeg će pokušat prevarit ribu. Pravila su takva da se uzima jedna riba na izmjeru. Riba mora imati mjeru i ta riba Vam kreira rezultat. Nakon što ju ulovite i mislite ju odnijeti na izmjeru, za Vas prestaje natjecateljski dio ribolova. Od prošle godine je uvedeno u pravilnik da se može riba izmjeriti i fotografirati na licu mjesta, te ako je živa vratiti ju natrag u vodu. Marko i ja se nismo previše odvajali jedan od drugoga i tako smo polako prošli sva slobodna mjesta barem kilometar uzvodnije. Baš smo uživali u ribolovu i prirodi koja nas okružuje. Nismo se ni nešto trudili, nego smo i po nekoliko puta znali sjesti i odmoriti se tik kraj vode. Uspjeli smo fotografirati i nekoliko lijepi potočnih pastrva koje smo ulovili, a završili sa ribolovom oko 13 sati pri gostionici „Meden“ gdje su sjele dvije Laške taman kako i treba. Slijedi povratak u ribički dom, te gozba kao i svake godine. Vrhunski kuhar Alojz Štrumbelj nam je opet pripremio užitak u jelu, dok je lanjski pobjednik natjecanja Edo Januš počastio sa dobrim cvičekom. Nakon ručka i proglašenja pobjednika krenuli smo u slobodan ribolov. Ciljano smo išli na par pozicija koje su nam bile zanimljive tokom natjecanja i nije bilo više takve gužve na vodi, pa smo bez brige odradili i taj dio protokola. Ulovili smo još nekoliko potočnih pastrva i polako završili današnju ribičiju. Treće poluvrijeme na starom gradu Žužemberku uz nekoliko rundi sa kolegama iz Slovenije do kasno u noć…….. to se zove druženje!
Hvala domaćinu na ljubaznom gostoprimstvu, a številka je rezervirana za slijedeću godinu!
Na kraju ću spomenuti i pobjednike,a to su Stane Bauk prvo mjesto, drugi je Drago Foršček, dok je treće mjesto zauzeo Radomir Milenković-Čarli. U kategoriji Ulovi i pusti potočna pastrva pobjedu nosi Konstantin Janovič,dok je najveću potočnu pastrvu ulovio Tadej Koželj. Svi su dobili prigodne nagrade od kao i uvijek odličnog organizatora RD Novo Mesto.

 

U POTRAZI ZA SOŠKOM PASTRVOM

Prvi put sam dobio priliku loviti na rijeci koja u svojem bogatom ribljem fondu sadrži i sošku pastrvu. Radi se o rijeci Vipavi, lijevoj pritoci rijeke Soče koja se nalazi u sjeverno-primorskom dijelu susjedne nam Slovenije. Rijeka Vipava izvire iz više izvora u Sloveniji kod mjesta Vipava i prati je 44 km toka do ulaska u Italiju gdje se nakon 5 km ulijeva u rijeku Soču. Rijeka kraškoga karaktera, no većina toka prolazi kroz Vipavsku dolinu, koja je pak za vrijeme Habsburške monarhije slovila kao rajski vrt zbog odlične klime koja je pružala uz pomoć rijeke vrlo bogate prinose svih jestivih kultura. Napoleon joj je bio itekako zahvalan. No idemo mi na ribolovnu priču. Dogovor za ribolov na rijeci Vipavi je bio postignut još za vrijeme zimskih dana, zadnji tjedan se samo potvrdilo. Znao sam otprilike kamo idem i da je to avantura u potrazi za soškom pastrvom. 01.04. je i kao 01.03. u Sloveniji praznik za ribiče jer mnoge rijeke otvaraju svoja vrata mušičarima diljem Slovenije, a tako i strancima koji ih posjećuju  u zavidnom broju. Put do Celja pa prijelaz u Andrejov auto je već uhodana priča kad se ide na duže relacije. Pridružuju nam se Blaž i Boštjan. Ulaz na autoput , pa vožnja prema Ljubljani, gdje opet mijenjamo smjer i vozimo se prema Kopru. Izlaz sa autoputa u mjestu Ajdovščina, kavica na obližnjoj benzinskoj stanici i kratak dogovor gdje i kako. Oko benzinske stanice primjetio sam zasađene masline i galebove na obližnjim travnjacima. Da, to je primorski dio Slovenije. Potvrđeno. Boštjanj Lipnik ima iskustva sa te rijeke i on nas vodi u revir gdje se ribolov odvija u režimu „Ulovi i pusti“. Prošli smo rijeku Vipavu u mjestu Dolenje i tamo parkirali auto. Vrijeme nas nije pomazilo. Dočekao nas je jak južni vjetar i kristalno čista voda. Odmah sam znao da sošku pastrvu danas vjerojatno vidjeti neću, no nisam klonuo duhom, nego dapače još veći izazov. Boštjan mi je pokazao otprilike gdje da se držim i tako smo Andrej, Blaž i ja krenuli uzvodno, dok je Boštjan otišao nizvodno po toku. Kako je vrijeme odmicalo, tako sam i doslovno shvatio da je ribolov na rijeci Vipavi jako jako težak i da se treba jako dobro potruditi za bilo kakav ulov. Uspio sam iščeprkati jednu kalifornijsku pastrvu i jednog 25 cm križanca i to je bilo sve od mene. Blaž nije dobio ribe u tom periodu, dok je stari lisac Andrej nanjušio mjesto gdje se riba jedno sat vremena hranila sa površine i uspio je prevariti na suhu muhu dosta prekrasnih divljih riba zavidnih veličina. Bilo je tu svega……..ulova, otkvačivanja,trganja……veli Andrej da je trenutno na ribolovu na Aljasci! Došao sam do njega i pratio ga sa strane i zaista svaki zabačaj mu riba prima suhu muhu, ali realizacija mu je slaba. Uspjeli smo nešto poslikati i ovjekovječiti te trenutke njegove sreće. Slijedila je pauza i otišli smo na zasluženi odmor do obližnje gostionice. U društvu sa ribočuvarom Frankom Furlanom ispijamo rundu i sumiramo događaje sa vode. Nakon pola sata se vraćamo na rijeku, ali na drugo mjesto. Od mosta kod table Ajdovščina pa opet uzvodnije. Stvarno neznam koji je to dio revira,ali tamo sam konačno pronašao poziciju koja mi je podarila 5-6 lijepih mjerskih riba. I Blaž se upisuje, iza mene Franko također dobiva ribe. Čekao se toliko željeni griz soške pastrve, ali naprosto nije bio dan za njih. Nemože se reći da nismo bili uporni, ali soška pastrva će me pričekati u neka druga vremena. Do tada će i dalje stajati u mojoj knjižici kvadratić bez kvačice.
Vipavom gospodare dvije ribičke udruge, RD AJDOVŠČINA I RD RENČE, mi smo lovili u revirima kojim gospodari RD AJDOVŠČINA, a koji se proteže bliže izvoru rijeke, kod općina Ajdovščina i Vipava, otprilike 12 km toka rijeke.  RD AJDOVŠČINA osim Vipavom još gospodari rijekom Hubelj i ribnjakom Dobrava. Gornja Vipavska dolina je isprepletena sa mnogo potoka koje ribička udruga koristi kao uzgojne potoke. RD AJDOVŠČINA broji otprilike svake godine oko stotinjak članova, a osnovno načelo društva je da se brine oko autohtonih vrsta riba koje nastanjuje rijeka Vipava(Natura 2000 fish), te dobrim i kreativnim odnosima između samih članova društva.
Predsjednik udruge je David Marc, tajnik Mitja Nemec, gospodar voda mr.Bogdan Zemljič, dok je šef ribočuvarske službe Franko Furlan koji se danas sa nama zajedno družio u ribolovu.
Ribičke dnevne karte za ribolov na rijeci Vipavi po cijeni  od 25 eura za ulovi i pusti, odnosno 40 eura da možeš uzeti ribu je najbolje kupiti na portalu RIBIŠKE KARTE SI, gdje možete pročitati dosta korisnih informacija za ribolov na rijeci Vipavi.

 

OTVORENJE PASTRVSKE SEZONE

Zima je dugačka i valja se strpiti dosta vremena prije otvaranja pastrvske sezone. Preko 100 i nešto dana pribor je bio konzerviran i brojali su se dani kao svojevremno u vojsci. Neki mušičarski fanatici i dalje buše rupe na kalendaru, no oni sa više iskustva guštaju si nekako to opuštenije. Kako god da bilo došao je i taj 01.03. Cijeli drugi mjesec su bila dogovaranja tko ide kamo na otvaranje sezone. Kod nas u HR su mogućnosti svedene na dvije vode, a to su rijeka Gacka i kalanl HE Donja Dubrava. To su dvije vode na koje se isplati otići, dok u susjednoj nam Sloveniji mogućnosti su kud i kamo veće. Tamo ima voda napretek, pa si birate destinaciju prema mogućnostima. Marko Martinjak i Davor Sečenj, dečki iz kluba su se odlučili za Gacku. Nisu pogriješili i ulovili su par prekrasnih potočnih pastrva.

Otvorenje5

 

 Marko Marinjak – rijeka Gacka

 

Otvorenje6

 

Davor Sečenj – rijeka Gacka

 

Moja malenkost se zaputila u Sloveniju na već provjerenu vodu. Savinja na potezu kojim gospodari RD Mozirje je uvijek pun pogodak za otvorenje, pa i nisam htio previše reskirati, a i ima jedna zanimljivost, a to je da mušičari iz Slovenije taj 01.03. doživljavaju kao svojevrsni ribički  praznik. Pa bude tu i čaščenja na račun toga. Ove godine su nas počastili dečki iz Fish&Fun trgovine, točnije Andrej i Blaž naši stari dobri prijatelji i poznanici. Moram pohvaliti pastrve pečene na dimu, stvarno melem za nepce. Što se tiče ribolova, kako sam i napisao Savinja nikad ne razočara.

 

Otvorenje1

 

Siniša Kovačićek – rijeka Savinja kod Mozirja

 

Luka Šimunjak i Ivan Oroz su pak posjetili rijeku Radeščicu, također u susjednoj nam Sloveniji kojom gospodari RD Novo Mesto. Rijeku Radeščicu slovenci rado poistovjetuju sa našom Gackom pa joj tepaju da je to mala Gacka. Stvarno je slična Gackoj, ali puno manjega toka. I oni su pogodili i fino se nalovili, a Luka je ukratko i opisao kako im je bilo: ” Otvorenje sezone ove godine smo otvorili na rijeci Radeščici kod Dolenjskih Toplica. Dečki iz društva su nas lijepo ogostili i počastili nas doručkom u obiteljskom restoranu Štravs. Nakon toga svi zajedno smo se zaputili na rijeku, a nije prošlo ni puno vremena od prvih ulova. Revir na Radeščici kreće od izvora na kojem su se ulovile prve ribe i nastavlja dalje sporim tokom prema rijeci Krki gdje je i ušće. Većinom su se lovile kalifornijske pastrve uz pokoju potočnu. Vrijeme je bilo sunčano i bez vjetra, pa smo svjedočili mnogobrojnosti ribljeg fonda u Radeščici, no uloviti ribu nije baš bilo jednostavno. Voda je bila snježna, a riba je bila dosta plašljiva.Iako su strimeri za ovo doba godine izuzetno lovni, ulovi na nimfe nisu izostali. Slijedila je pauza, te nakon ručka, domaći ribič Matjaž Grill je velikodušno podijelio kutijice sa muhama za najveće ostvarene dotad ulove, a ribolov smo nastavili do predvečer. Meni je Radeščica ostavila super dojam manje rijeke gdje za sunčanog vremena si doslovno možeš birati ribu koju želiš pokušati uloviti!”

 

Otvorenje4

 

Luka Šimunjak – rijeka Radeščica

OSVRT NA 2018.

Poštovani!

Kao što ste mogli primjetiti da nismo ažurirali stranice portala preko pola godine,  točnije od petoga mjeseca 2018., a sve povodom nazovimo to „tihog bojkota“ prema gradskoj zajednici koja nikako ne može shvatiti što mi zapravo radimo i kakva je naša uloga u društvu.
Kao pridružena članica ŠZGZ unatrag deset godina, Fishing Club Zagorje je tretiran kao rekreativna udruga kojoj su uskraćena novčana sredstva od strane ŠZGZ(čitaj:grada Zaboka), kako bi uopće mogla kvalitetno funkcionirati. Naime na ime dotacije grada Zaboka FCZ participira ni više ni manje nego bijednih 2.000,00 kuna, što je zaista podcjenjujuće. Gledajući godišnji projekt koji je svake godine predstavljen ŠZGZ ne možemo se oteti dojmu, da i ako imate najbolji projekt , to ne znači i da je najvredniji i da će biti u potpunosti financijski pokriven od strane ŠZGZ.
Kad pogledate troškove poslovanja(troškovi vođenja računa banke, web portal,uredski materijal….itd), taj je iznos doslovce kap u moru na naših stvarnih godišnjih troškova. Da bi uopće opstali naši članovi nesebično svake godine uz članarinu, doniraju novčana sredstva kako bi namakli taj manjak u proračunu i nekako skrpali kraj sa krajem tekuću godinu.

Istodobno dobivamo raznorazne mailove da se predstavimo našoj zajednici……………htjeli bi fotografije, članke, izložbe, edukacije ………..ali ništa nema zauzvrat. I zato smo se odlučili na tihi bojkot prema našoj gradskoj zajednici. Nažalost znamo da su najviše u toj priči stradali ribolovci kojima je svaka informacija zlata vrijedna, kulturni radnici, umjetnici, trgovci……….općenito svi koji su u tom lancu.

No na kraju ove godine moramo sabrati i što se je sve događalo, naravno da za sve nema mjesta ali izdvojit ćemo ono najbitnije. U ime FISHING CLUBA ZAGORJE svim našim čitateljima želimo Čestit Božić i Sretnu Novu 2019. godinu!

 

Početkom godine tradicionalno posjećujemo našu susjednu nam državu Sloveniju i odlazimo na prvi novogodišnji ribolov u Čatež na Tople Struge. Ciljana riba tilapija.

Osvrt4     Osvrt3

 

Sa proljeća prva vikend subota u mjesecu je svake godine rezervirana za susret mušičara na rijeci Krki kod mjesta Žužemberk u Sloveniji.

 

Osvrt5     Osvrt6

 

U petom mjesecu je tradicionalno klupsko natjecanje na rijeci Čabranki u srcu Gorskog kotara. Ove godine i najposjećenije od strane članova kluba. O tome smo i napisali članak.

 

Osvrt7     Osvrt8

 

Tokom ljeta neobavezni ribolovi na rijekama Bregančica, Dreta, Savinja, Kupa, Kupica, Curak, Dobra, Krapina, Sanica, te mnogobrojna jezera.

 

Osvrt1     Osvrt2

 

Na jesen  je održan po 6. puta USF Krapina 2018., Memorijal Zdravko Demirović “ZAGI”

 

Usf2

 

Usf1

 

Završetak ribolovne sezone smo odradili sa prijateljskom udrugom iz Slovenije RD MOZIRJE i bili im gosti uz cjelodnevno druženje uz ribolov na jezeru.

 

Osvrt9     Osvrt10

 

Kraj sezone i kalendarski ribolovne godine na salmonide smo odradili na natjecanju u slovenskom gradu Slovenj Gradec na rijeci Meži kao Djed Božičnjaci!

 

Meza2

 

Meza1

 

 

Meza3

12. SUSRET FCZ NA ČABRANCI

12.po redu tradicionalno druženje članova Fishing Cluba Zagorje održano je prošlog vikenda (05.05.2018.) u Gorskom kotaru, u mjestu Plešce na rijeci Čabranci za koju se brine ŠRU Čabranka iz Čabra. Osim druženja taj dan je i organizirano klupsko natjecanje za članove kluba,a po pravilima tradicionalnog domaćeg natjecanja „Zlatna pastrva Čabranke“. Vrijeme nas je ove godine poslužilo i bila je zaista uživancija provesti tu subotu uz rijeku Čabranku. Ove godine u rekordnom broju natjecatelja i gostiju.“ Fish carving“ potočne i kalifornijske(dva lica) pastrve ove godine je osvojio Ivan Oroz iz Zaboka, drugo mjesto za Siniša Kovačićek također iz Zaboka, dok brončanu medalju osvaja Marko Martinjak iz Konjščine. Medalje nam je uručio specijalni gost Željko Brekalo iz Zagreba (Žac) vlasnik apartmana „Kupa River Lodge“. Poslije podne u slobodnom ribolovu, a druženje se je nastavilo sve do mraka. Domaćinu ŠRU ČABRANCI iz Čabra, a posebno Miri Klariću jedno veliko HVALA za gostoprimstvo koje nam svake godine pruža. Posebna zahvala ide DVD Gubaševo i DVD Pavlovec koji su nam omogućili prijevoz do Gorskog Kotara. Vidimo se dogodine!

 

24. SUSRET MUŠIČARA NA RIJECI KRKI KOD ŽUŽEMBERKA

Zima nas ove godine nije pomazila i krenula je nešto kasnije, samim tim i ribolov je krenuo kasnije. Entuzijasti i oni željni ribolova pogotovo zbog otvorenja pastrvske sezone su i konzumirali nešto. Mi malo stariji ne svojom voljom ipak smo se trebali strpjeti ljepših i toplijih dana da bi odradili svoj prvi ribolov. U tu kategoriju spadam i ja. Pa je tako došao i četvrti mjesec kad preko 90% pastrvskih voda širom otvara vrata pastrvašima, i opet ništa. Visok vodostaj rijeka u Hrvatskoj i u susjednoj nam Sloveniji odgađa i ono“neodgodivo“. No srećom da svake godine postoji neki „jocker u rukavu“, a to je ove godine bilo natjecanje na salmonide u susjednoj nam Sloveniji. Točnije na rijeci Krki kod Žužemberka se svake godine već tradicionalno 24. puta zaredom u organizaciji RD NOVO MESTO održava takva vrsta druženja. U sekundi organiziram ekipu i počinje moje odbrojavanje……
Na put smo krenuli Marko, Ivan, Krešo i moja malenkost. Meni je to četvrti zaredom odlazak, dok je Kreši prvi put, a Ivan i Marko već imaju iskustva. Do ribičkog doma u Žužemberku najjednostavnije je doći autocestom prema Novom Mestu,  pa izlaz Trebnje i dalje se prati putokaz za Žužemberk. Za nekih sat i pol se stiže na odredište, jedino ako negdje stanete pa ispijete jutarnju kavicu i protegnete noge, onda se to i produži malo više, ali cilj je doći na početak okupljanja. Obično je to oko 8 sati ujutro i toga se treba pridržavati da bi stigli uplatiti kotizaciju, popiti i pojesti jutarnji doručak kojeg svake godine domaćin pripremi za sve natjecatelje. Dolaskom na Krku susrećemo kolege iz Slovenije, a i iz Hrvatske. Dobar glas se daleko čuje. Sa Celjske strane stižu nam pajdaši Andrej, Milan i Blaž. Ovaj trojac je neizostavan dio „naše“ ekipe koja se taj dan sastaje na ovom natjecanju. Sve skupa preko 40 natjecatelja. Nije kao i prošle godine, ali opet je dosta. Na početku sam napisao da je zima kasnije krenula, a radovi na poljoprivredi nemogu čekati. Mislim da je i to jedan od razloga nešto slabijeg odaziva nego prošle godine. No to ne znači da organizacija nije štimala, dapače kao i svake godine svega u izobilju. Jedno od rijetkih natjecanja koja su tako dobro organizirana i ja kao gost iz Hrvatske im od svega srca čestitam ama baš na svemu.
Nakon uvodnih par riječi od strane domaćina, krenuli smo i na vodu. Staza je postavljena nekih 2-3 km uzvodnije kod mjesta Šmihel  gdje morate ići sa autom i parkirate ga tik do vode. Nas četvorica smo odlučili ići uzvodnije od mosta, dok Slovenski dio ekipe nizvodnije. Mene je krenulo čisto solidno i u par zabaca imam dvije ulovljene ribe. Potočne pastrve preko trideset centimetara. Vraćam obje natrag u vodu. Inače pravila su takva da se uzima jedna riba na izmjeru naravno ne ispod dozvoljene mjere i ta riba Vam kreira rezultat. Što veća to bolja. Nakon što ju ulovite i mislite ju odnijeti na izmjeru, za Vas prestaje ribolov. Od ove godine su uveli u pravilnik i da se može riba izmjeriti i fotografirati na licu mjesta, te ako je živa vratiti ju natrag u vodu. Vjeruju svakoj fotografiji sa ribom gdje se vidi izmjera sa metrom kojeg ste dobili prije početka natjecanja. Jedna od novina koja mi se jako svidjela. Nisam se zamarao previše sa mjerenjem, jer nakon te dvije ribe je postalo sve teže i uloviti ribu, a kamoli ju izmjeriti. Iskreno ću Vam i reći da mi nije bilo do rezultata, nego do ribolova. Svaka minuta provedena na vodi mi je bila nagrada nakon ovog prevelikog zimskog posta. Uživao sam i u šetnji kraj rijeke. Šuma se počela zeleniti, proljetno cvijeće u punoj cvatnji…..pala je pokoja fotografija za uspomenu i tako je vrijeme prošlo. Četiri sata ko četiri minute. U autu na povratku u ribički dom sažimamo dojmove. Na kraju svi zadovoljni. Nije da smo se nalovili, ali lijepo je opet vratiti se Krki. U ribičkom domu nas je čekala prava gozba. Nema da nema! Od juhice do deserta! Odmor od sat vremena i proglašenje pobjednika. Slovenski dio naše ekipe su dobro prošli. Kad su se sabrali rezultati Milan je završio na drugom mjestu, a Andrej na trećem. Dobili su pehare i prigodne poklone od strane domaćina. Ove godine pobijedio je Edo Januš iz Ribiške udruge Medvode i zadatak mu je dogodine na isto natjecanje donijeti minimalno 25 litara cvičeka. Pravila su pravila i treba ih poštivati! Nakon sat vremena odmora krenuli smo na slobodan ribolov. Odlučili smo posjetiti ona mjesta koja u toku natjecanja nismo imali prilike. Sada opušteniji i komotniji na vodi jer neki od natjecatelja su odlučili ostati kod ribičkog doma na druženju, a neki su otišli svojim kućama. Kao i prije podne dosta težak ribolov. Mislim da smo svi izvukli maksimum tog dana što se tiče ribolova. Snijeg se otapa i diže vodu. Mi to zovemo snježna voda. Mrzla do bola. Riba tada slabije prima. Muhe se ne roje itd. No to nije bio razlog da se na kraju ekipa ne podruži na starom gradu Žužemberku uz nekoliko rundi i smijeha do suza. Već smo debelo ušli u mrak…..ali to tak ide i uvijek bu išlo!

Veliko Hvala domaćinu na gostoprimstvu i Slovenskoj ekipi Blažu, Milanu i Andreju na prekrasnom subotnjem druženju na rijeci Krki kod Žužemberka. Vidimo se ako Bog da dogodine!

FOTOAPARAT U RIBOLOVU

Ribolovom se bavim praktički od malena. Moji prvi ribolovi kedera sa ljeskovim „kolcima“, pa kasnije prvi bambus štap, pa prva VIR-ova rola itd…..U ono vrijeme kao mladić bio sam privilegiran što sam vidio u prirodi, ali isto tako i zakinut da te stvari mogu ovjekovječiti. Naravno fotografijom. Kao klinac imati fotoaparat i nositi ga na takva mjesta je bilo za „starce“ nešto neprihvatljivo. A da budem i iskren niti mi palo napamet nije da bi mogao nešto i fotografirati. Kao desetogodišnjaci smo gledali da svaku ribu koju ulovimo, ponesemo doma i pokazujemo ih svojim najbližima kao trofeje. Bilo je riba moram priznati puno-puno više nego danas, a razlog tome najviše ćemo prepisati nama ljudima. Sad kad bi išli u tančine, ne bi mi bilo dosta i stotinu stranica da obrazložim zašto je tome tako, no niti je ovo priča o tome, niti je bitno za ovu kolumnu. I Hvala Bogu da je tome bilo tako i što je ta ribolovna tehnika tek napredovala unatrag par godina, jer mišljenja sam da uz ovaj današnji pribor i skromno znanje svakog ribolovca se svaka voda tada i sada može isprazniti za par mjeseci. I opet ja pišem o onome što mi nije tema. Pa idemo se konačno dotaknuti i teme. Dakle ………koliko puta ste u ribolovu zapazili nešto lijepo i raritetno i taj događaj ovjekovječili sa jednom fotografijom za pamćenje? Eeeeeee to te ja pitam! Kako sam i napisao, tko je kao dječak-mladić u ono vrijeme 80-ih razmišljao da u ribolov nosi fotoaparat? Tko? Ako je i bilo fotografija, te su bile obično pred kućom ili nekom strehom sa kapitalnim ulovom neke ribe kao dokaz svoje vještine i koju smo tek vidjeli kad bi ih „tata“ nosio na razvijanje, a to je ponekad i trajalo po nekoliko mjeseci jer se „film“ nosio na razvijanje tek kad je bio do kraja ispucan. Vjerujte da su neke ribe ulovljene na proljeće, tek bile vidljive oko Nove Godine! I već zaboravljene na neki način. Imam tih starih fotografija i danas spremljene u ladicama i nekako izgledaju prazno. Osim uspomene na mladost-starost, ribu………nešto fali!
No u tih tridesetak i više godina stvari su se izmijenile praktički u svim segmentima društva, a moram svakako napomenuti i prirodna okolina koja nije više kao prije. Svemu tome je doprinjela digitalna tehnologija u koju su ljudi najviše ulagali sve te godine, a zanemarili ono što je Bogom dano. Mana ili prednost? Ni sam neznam, ali sam 100% siguran da sad ljudi imaju više komocije,ali i to nisu u stanju iskoristiti pa postaju sve veći ovisnici o digitalnoj tehnologiji. Sjede doma u kauču i borave u virtualnom svijetu……………igraju se ribolova! Takav način razmišljanja i života je sve samo ne dobro za cijeli organizam, za njegovo zdravlje. Bojim se da će nove generacije više vremena provoditi kod liječnika nego na nekom poslu, a vjerujem da će i optičari trljati ruke od posla. Koliko god ta tehnologija pogađa naše zdravlje utoliko nam i pomaže, ali u onom dijelu kojeg si prije mogao samo sanjati da bi to bilo izvedivo. Konkretno govorim sad o fotoaparatu. Meni osobno je to najdraža stvarčica u ribolovu. Bez fotoaparata si uopće više ne mogu zamisliti da bi krenuo u ribolov. Moram priznati da sam se u više navrata vraćao doma po fotoaparat sa pola puta već do neke vode. Glava mi neda da……….. i to je tako. Ovisnik nisam,ali mi je žao kad već nekamo idem, a pogotovo na neku novu destinaciju, a da ne ovjekovječim taj događaj i pospremim ga doma u arhivu i podvučem kvačicu. Uvijek imam na umu da ću uloviti kapitalca ili možda neki prizor sa terena kojeg je teško doživjeti dvaput. To mi se i jednom dogodilo, ali više neće sigurno!

Kako sam već i napisao da napredak digitalne tehnologije ima mana i prednosti. Konkretno, fotoaparat je za mene u mojem hobiju dobio prednost. Analogni fotoaparati su već odavno zaboravljeni, a nadomjestili su ih digitalni sa pregršt funkcija i mogućnosti. Postoje digitalni kompaktni i SLR aparati sa promjenjivim objektivima. SLR su daleko bolji, a samim tim i skuplji. Za naš hobi je dovoljan i jedan kompaktni aparat po mogućnosti da je i vodootporan. Ja sam tu školu prošao i trebalo mi je par godina da mi iz „guzice dođe u glavu“, pa sam tako potopio jedno 3-4 fotoaparata, koje nakon toga možeš samo baciti. Jako rijetko se koji može i dalje upotrebljavati. Što je u stvari prednost kod digitalnih fotoaparat? Ima ih jako puno, a ono najbitnije nam je da sve što ste u tom trenutku fotografirali, možete odmah vidjeti. Na Vašu SD karticu stane pregršt fotografija, pa se i ne ustručavajte „opaliti“ ih i desetak po nekom kadru. Kad smo već kod SD kartice, svakako si priuštite minimalno da bude od 32 GB, današnji fotoaparati rade izuzetno odlične fotografije i za to im je potrebno više MB kako bi ti „pikseli „stali u jednu fotografiju, a samim tim da Vam stane i više fotografija u nju. Moje osobno mišljenje je da čak i ti „pikseli“ ne igraju neku ulogu u toj priči, koliko je bitna dobra optika. No ispod nekih 12 MP ne idite u „šoping“. Možda ćete doma sa nekim programom za obradu fotografije izdvajati neki kadar, tako da Vam ne ostane puno šuma u fotografiji. Osobnog sam mišljenja kad dođete u trgovinu da Vam prodavač ponudi ono što je „best buy“ za dobiveno i uloženo. Ako baš neznate ništa o tome, tada kupite najskuplji jer sigurno nećete pogriješiti, ako pak često boravite u vodi dok lovite ribe, npr. ako se bavite mušičarskim ribolovom tada bi bilo odlično da fotoaparat bude vodootporan i da Vam stane u neki od džepova Vašeg prsluka. Imajte na umu da uvijek imate sa sobom rezervne baterije! Za SLR fotoaparate postoje vodootporna kućišta, ali nositi ga oko vrata predstavlja dodatnu težinu u ribolovu. Smeta, ali ako se naviknete imat ćete kud i kamo kvalitetnije fotografije nego sa bilo kojim kompaktnim fotoaparatom.
Loveći ribe i općenito boravak u prirodi ti nosi široki spektar mogućnosti izabrati neki unikatni kadar. Naprosto se nekad nađeš na pravom mjestu u pravom trenutku i to je prilika koja se ne propušta, jer tko zna kad ćete opet biti u mogućnosti sresti neku životinjicu, ribu u vodi, pticu na grani, neki dar prirode. Budite spremni za te situacije. U tom slučaju moja preporuka je da fotoaparat imajte po „defaultu“ uvijek u istom pretincu, bilo da ga nosite u džepu ili nekoj torbici, ruksaku…….to Vam daje na brzini koja je u tom trenutku itekako potrebna. Znači morate biti spremni za sve prilike koje Vam se otvaraju u tom trenutku. Budite prije svega strpljivi, umirite se, polako sa fotoaparatom, bez dodatnih naglih pokreta kako nebi preplašili to što želite fotografirati ili pak fotografirajte nepokretne kadrove sa više kutova, sa različitih udaljenosti, ustvari sa mrtvom prirodom se poigrajte kao i sa okolnim pejzažem. Što više puta se našli u takvim situacijama, to će Vam u slijedećem takvom izazovu biti lakše i koristit ćete već mnogo bolje stečeno iskustvo. Nemojte se libiti i leći na zemlju, zagaziti i koji put u vodu, potrčati,uzeti komad drveta ili neki kamen da Vam posluži kao stalak, stajati ko kip na jednom mjestu ako treba i po par minuta i još puno toga, a samo da dobijete ono što želite. A to je fotografija za pamćenje!
Kad dođete doma i prebacite fotografije na svoju „kantu“, vjerujte da ćete sve ono najgore što ste prošli taj danu ribolovu zaboraviti u trenutku. Uz malo mašte i „photoshopa“ imate uspomenu do kraja života i radost za nekoliko godina kad ćete te iste fotografije podijeliti, odnosno pokazivati svojim sinovima ili unucima. U današnje vrijeme ribolovci često posežu za svojim mobitelima koji su isto tako napredovali rekao bi do savršenstva, ali uvijek imajte na umu da su oni prvenstveno u džepu radi komunikacije, a ne radi fotografiranja. Osobnog sam mišljenja da mobitel u vrijednosti i po nekoliko tisuća kuna ne bi nikad nosio na vodu, a kamoli da bi ga stavljao pod vodu i nešto fotografirao. Nema istaknutih gumbića za pojedine funkcije nego ravan ekran i nema teorije da se to izvede kvalitetno. Većina ljudi koji su to probali znaju o čemu pišem i vjerujte da je to tako. On će Vam pomoći u nekim drugim stvarima. Danas postoje aplikacije koje Vam recimo mogu pružiti informaciju u vidu kakav je danas dan za ribolov, neki fishfinder, raznorazne statistike koje vodite kao dnevnik ribolova, gps itd….
Nemojte raditi iz fotografije „bedake“ i zato si priuštite za nekih 2-3 tisuće kuna relativno kvalitetan kompaktni fotoaparat sa kojim ćete uživati u fotografiranju, a ako ste pak „picajzla“ u smislu pedantnosti i kvalitete fotografije, tada je preporuka uz nešto malo više novaca uzeti SLR fotoaparat.
A kako to izgleda na terenu pogledajte u fotogaleriji.

 

FEEDER TEHNIKA RIBOLOVA

Izvorno osmišljena u Velikoj Britaniji tehnika ribolova na dnu pri kojoj kao pokazatelji griza služe osjetljivi vrhovi štapova, ubrzo se proširila svijetom, no kod nas je poprilično dugo ostala neprepoznata i nepravedno zapostavljena. Radi se o zanimljivoj i izuzetno učinkovitoj tehnici, koju osim specifičnih feeder štapova sa izmjenjivim osjetljivim vrhovima karakterizira i upotreba hranilica po kojima je cijela tehnika i dobila ime (feeder, eng. hranilica). Ono što feeder  ribolov čini drugačijim je spoj snage i finoće, sposobnost da se relativno tankim najlonima love doista krupne ribe, a s druge strane mogućnost detekcije i najnježnijih grizeva. Ova tehnika je upotrebljiva na svim tipovima vode i njome je podjednako interesantno loviti i sitnu ali i veoma krupnu ribu. Princip na kome funkcionira feeder je precizno, konstantno i ne previše obilno hranjenje koje se vrši plasiranjem hrane pomoću hranilice. Na taj način jato se koncentrira na uskom prostoru i riba postaje veoma aktivna.

Feeder 1

FEEDER ŠTAP

Ovi štapovi su specifični po izuzetno tankim vrhovima, a konstrukcija im je (samo na prvi pogled) nježna i osjetljiva. takvi štapovi mogu izbaciti i tešku hranilicu bez problema na velike daljine? Tajna leži u vrhu i konstrukciji: ovi štapovi imaju veoma osjetljive, ali istovremeno jake vrhove, a prilikom izbačaja i zamaranja ribe se savijaju u lijepu parabolu. Zbog ove osobine, ovakve štapove će (jako) teško slomiti čak i velika riba! Feeder štapovi proizvode se u nekoliko težina bacanja. Na osnovu toga, možemo saznati i težinu hranilica (sa hranom) koje ćemo njime zabacivati. Nekakva standardna “allround” varijanta bi bili štapovi tb. 80-90 do 100g.Idealni su za mirne vode. Štapovi od 100-150g su dobri za lov na većim tekućim vodama, gdje je potrebno bacati veće i teške hranilice, ili kada lovimo na vodi gdje ima većih riba. Standardne dužine feedera kreću se od 2,7 m do 4,5 m, sa težinom bacanja od otprilike 20 pa sve do 180 i više grama, što ih čini prilagodljivim gotovo svim uvjetima ribolova. Svaki feeder štap ima najčešće 3 vrha i svaki od njih je drugačiji po osjetljivost . Kod nabavke štapa morate se odlučiti za varijantu koja odgovara uslovima na vodi kojoj planirate loviti kao i veličini ribe koju lovite.

Feeder 5

MAŠINICA (REEL)

Kada su mašinice koje su pogodne za feeder tehniku u pitanju, treba napomenuti da ova tehnika nije nešto posebno zahtjevna za samu mašinicu. Ako pecamo na velikim vodama gdje je potreban daleki zabac, poželjno je da mašinica posjeduje široku, plitku špulu, što će nam omogućiti da hranilicu plasiramo na velike daljine. Neki ribići koriste i mašinice sa sistemom za slobodni hod špule (baitrunner), proizvođači naravno imaju u svojim ponudama oba tipa mašinica i za mašinice namijenjene feeder tehnici, u sam naziv modela ubace i prefiks “feeder” tako da kupcu olakšaju izbor.

HRANILICE

Osnovu feeder ribolova, naravno čini hranilica. Hranilica služi kao nosač hrane, ali i kao svojevrsno otežanje koje omogućuje zadržavanje mamca na željenom mjestu i dalji zabac.
Postoji veliki broj različitih tipova hranilica i sve one svrstane su u tri velike grupe.

Kavezne hranilice se izrađuju od žičane ili plastične mreže u različitim oblicima i veličinama i primjenljive su na svim tipovima terena pa se zato najviše i koriste.

Hranilice zatvorenog tipa izrađuju se od plastike imaju valjkast oblik i čepove sa obje strane koji se po potrebi mogu skinuti. Ovaj tip hranilice koristi se uglavnom za prihranjivanje crvima.

Metod hranilice su hranilice različitih oblika ali iste namjene. One služe najčešće za lov šarana . Njima je svojstveno to što se koriste nešto ljepljivija hrana sa dosta dodataka u vidu partikla  i paleta.

Vjerojatno najefikasnija od svih je metod hranilica. Osnovu metod tehnike čini mogućnost da se mamac sa udicom postavi direktno u prihranu na hranilici. Postoje razni sistemi koji se koriste u feeder ribolovu, neka osnovna pravila u metod ribolovu nalažu da hranilica mora biti postavljena na kopči koja slobodno klizi po osnovnom najlonu.

Feeder 8

Feeder 7
Feeder 6

STOLICA

Feeder stolica je specijalno dizajnirana i napravljena za feeder ribolov. Sjedište se oslanja na aluminijske stope i ima dodatke koji se montiraju sa lijeve i desne strane. Svoji širokim stopama osigurava da je stolica stabilna i ne propada u mulj ili blato. Također je moguće montirati stolicu i na strmim obalama jezera i rijeka. Ispod samog sjedišta nalazi se pregrada u kojoj možete smjestiti sve potrebne sitnice za ribolov.
 

NOSAČ I DRŽAĆ ŠTAPA

Nosač štapa je obavezni dio pribora fideraša. Služi da drži štap u pravilnom položaju a na nosače štapa montiramo držač štapa, koji se izrađuje u više različitih oblika. Svi imaju zadatak da drže štap sigurno i da ga pri tome ne oštećuju. Izrađuju se najčešće od plastike sa obaveznim ležištem od fine gume , silikona ili spužvastih materijala.

Feeder 2

TAKTIKA

Lov na hranilicu iako podsjeća na već viđene metode, ima mnogo svojih specifičnosti i potrebno je dosta vremena i vježbe da se uđe u štos. Kod postavljanja štapa na stajaćim vodama treba obratiti pažnju na to da se štap postavlja nisko sa vrhom prema vodi kao i to da štap i najlon zaklapaju ugao od 45 stupnjeva kako bi signalizacija bila pravilna. Na tekućim vodama feeder se postavlja isto kao štapovi za ribolov na dnu sa vrhom na gore kako bi se izbjegao otpor najlona uslijed kretanja vode. Prvih nekoliko zabaca treba odraditi sa olovnim otežanjem kako bi ispitali dubinu i strukturu dna. Sljedeći zabaci idu praznom hranilicom kako bi stvorili osjećaj, zatim ide 5-10 (po potrebi i više) zabaca hranilice sa hranom ali bez udice. Ova treća stavka ima osnovnu funkciju, a to je prihranjivanje ali ako štap provede na držaču neku minutu, saznajemo da li ribe već ima na mjestu, da li je aktivna i kako se ponašaju vrhovi kada riba napada hranilicu. Poslije toga stavljamo udicu sa predvezom i počinjemo da lovimo. Prvo probajte sitnije i prirodnije mamce kao što su crvići , sitnije gliste (ili komadići glista) da bi kasnije ako riba radi probali i druge mamce i njihove kombinacije sa namjerom da lovimo veću ribu. Glavno pravilo je zabacivati hranilicu na isto mjesto … zato što stalnim izvlačenjem i zabacivanjem ujedno i prihranjujemo ribu na malom prostoru što nam daje veće šanse da uzme naš mamac na udici.
Prilikom pecanja na feeder imamo mogućnost dalekih izbačaja i to treba iskoristiti, a poželjno je i označiti mjesto na koje zabacujemo pomoću markera koji se koristi u šaranskom ribolovu ili se ravnati pomoću orijentira na suprotnoj obali (što nije tako precizno) kako bi se označilo hranilište tj. mali prostor na kojem je prihrana.
Ako pecamo na jezeru ili mirnijoj vodi možemo nakon 1-2 minuta lagano povući hranilicu kako bi se hrana oslobodila iz nje i tako dodatno zainteresirala  ribu, dok se ovaj sistem ne preporučuje na rijekama sa brzim protokom vode jer tu voda sama ispire prihranu.
Na mirnijim vodama hranilicu treba izvlačiti i mijenjati na svakih 10-15 minuta u zavisnosti od strukture primame koju koristimo, dok na rijekama ide svakih 3-5 minuta.
Od feeder prihrane najbolje je koristiti kupovne provjerene smjese koje nose oznaku feeder.
U svaku od ovih feeder hrana možete umiješati crviće, gliste, razno zrnovlje, te mnoge druge prihrane koje se koriste u normalnom ribolovu.

Feeder 3

Feeder 4

LINE CLIP

Line clip je bitan zato da imamo fiksno hranjeno područje. Kasnije možete pokušati „odklipati“ kako biste izašli dalje ili došli bliže ili jednostavno imati štap posebno za tu svrhu. Feeder ribolov ne razlikuje se od ostalih ribolovnih tehnika pa će postupno nakupljanje hrane na ograničenom području često dovoditi do toga da ribolov prema kraju postaje sve bolji .
Klipanjem također strogo ograničavate područje lova ostavljajući područje neuznemiravane vode gdje kasnije možete zabaciti.

UKRATKO

-sondirajte dno

-klipajte mašinicu

-trudite se da budete što precizniji (orijentiri , marker)

-pojačajte hranu sa atractorima i dodajte žitarice , crviće , gliste … zavisno od ribe koju lovite

-hranu prosijati

-za početak koristite veće hranilice poslije  manje

Oni koji su probali feeder, shvatili su da je to nešto sasvim drugo od svega drugog , to je nevjerojatno efikasna metoda ribolova u kojoj će te sigurno uživati u suptilnosti i eleganciji te tehnike. Ovo nipošto nije statično pecanje, kako neki misle, već predstavlja veoma dinamičnu tehniku. Dakle ako želite da lovite puuuno riba i da u tome stvarno uživate, onda je feeder prava stvar za vas!

Izvor: internet

Marijan Jambrešić