RIBOLOV GRGEČA VARALICAMA

Kada temperature padnu, a zima otjera većinu riba u krtoge i odmorišta, sportskom ribiču malo toga preostane za ribolov. No, i u najhladnije doba godine, kada vode okuje led i snijeg, neke se ribe mogu uspješno loviti. Među njih spada i grgeč. Riba je tamnozelenih leđa, žućkastozelenih bokova išaranih poprečnim maslinastozelenim prugama, na leđima joj se ističe oštra,bodljikava peraja koja se kad je ulovljena nakostriješi. Po njoj je u nekim krajevima grgeč dobio i ime  kostriječ. U Slavoniji ga znaju kao bandara. Druga leđna peraja mu je mekana, a krase ga i crvenkaste trbušne i sivozelene repne peraje. Mrijesti se od ožujka do lipnja. Tada ženka položi i više od 150.000 jaja. Grabežljivac je koji se hrani drugom ribom i sitnim životinjama odnosno kukcima. Mnogi sportski ribolovci ga ne cijene jer su mu  krljušti čvrsto usađene, pa se teško čisti. No, ne samo što pruža užitak ribolova i zimi (jer lovi se tijekom cijele godine) grgeč ima iznimno ukusno bijelo meso. U prosjeku je težak tek stotinjak grama i dug dvadesetak centimetara U najoptimalnijim uvjetima može narasti do 5 kg. No, primjerci teži od 500 grama već se smatraju kapitalcima. Tako među hrvatske rekorde svakako spada grgeč  težak 1,01 kg (39 cm).

Gdje žive najveći grgeči

Ribolovci vole odmjeravati snage i kada su grgeči u pitanju. Zato se diljem svijeta vode razne liste ulova i za najgrgeče. Danas u svijetu ima malo odredišta gdje žive krupni grgeči. Grgeča težeg od jednog kilograma može se uloviti u sjevernim vodama i vodama Dalekog istoka. Tako još u ruskim rijekama ima kapitalaca. U jezeru Onega moguće je loviti primjerke teške i do 3,6 kg, a u Čudskom jezeru i težih. U literaturi se još samo vode zapadnog Sibira spominju kao one gdje se mogu uloviti grgeči teški do 5 kg. Među njih spadaju i vode Mongolije doduše, na mongolske vode europski ribolovci odlaze u potrazi za tajmenom (vrsta glavatice), pa usput love i grgeče teških više kilograma. Na jezeru Tiškin u Rusiji Nikolaj Arturović ulovio je grgeča od 5,96 kg. Njemački časopis Fish und Fang, na svojim listama kao rekordni ulov svih vremena u Njemačkoj ima grgeča od 3,20 kg, koji je ulovljen 21. 9. 1998. Preko 3 kg teškog grgeča na sojim rekord listama ima još samo Italija, gdje je ulovljen grgeč od 3,50 kg i Češka, gdje je ulovljen grgeč težak 3,44 kg. Švicarski rekord težak je 2,95 kg, a francuski 2,69 kg. Na privatnom jezeru Kent, u Engleskoj 1985. ulovljen je njihov službeni rekord težak 2,52 kg. No, u Velikoj Britaniji je zabilježen i veći ulov, težak 2,53 kg. Radi se o grgeču kojeg je 28. 3. 2002. ulovio jedanaestogodišnji Deen Rowling. Među zemljama koje se mogu pohvaliti s ulovima grgeča težih od 2 kg su još: Irska (2,75 kg), Bjelorusija (2,7 kg), Poljska (2,64 kg), Danska (2,62 kg), Litva (2,01 kg)…

Pola kilograma – kapitalno.

Na vodama Hrvatske i zemalja u okruženju, posljednjih desetak godina, kada je grgeč u pitanju, rijetki su ulovi teži od jednog kilograma, pa se primjerci od pola kilograma već smatraju kapitalnima. Hrvatski rekordni ulov tako je grgeč težak 1,25 kg, kojeg je u jezeru Trstenik 2005. ulovio Dubravko Hodak. Slijedi ga grgeč od 1,09 kg, kojeg je 2004. u jezeru Čingilingi ulovio Ivica Pačko. Na istom jezeru kod Molvi, grgeča teškog 1,04 kg ulovio je Draško Lacković 1995.

Grgeč  je rasprostranjen po nizinskim rijekama, jezerima i ribnjacima. Studeni, prosinac, te veljača i lipanj su najbolji mjeseci za ribolov ove ribe. Zimi ga valja tražiti u dubljim dijelovima. Budući da živi u jatu, kad ga uočite možete ga uloviti u znatnim količinama. Može se loviti raznim tehnikama, pa i mušičarenjem. No, ribolov varalicom i postavom na prirodni mamac, zimi je najučinkovitiji. Za špinerski ribolov potreban vam je štap izbačaja do 30 grama, dužine od 2,10 do 2,70 m, vršne akcije, manje role bržeg prijenosa s najlonom promjera do 0,20 mm. Od varalica najučinkovitije će biti manje žlice, tipa efzzet, te manji vobleri dubokoronci, leptiri br. 2 do 3, ali i gume tipa tvistera s laganim vođenjem i potezanjem na mah s kraćim zastojima.
Grgeč je riba koja se baca na sve. Prema literaturi, ovaj mali razbojnik postaje zanimljiv za varaličarenje kao naša najmanja riba, koja se uopće da loviti varalicom, kad naraste oko 13 cm i počne juriti živi plijen. Ova veličina je malo upitna, jer naši mali grgeči baš ne priznaju znanost. Najbolje je kad se u savskom ribolovu bolena kakav malac od jedva 10 cm zaleti na poveću varalicu. Kod ribolova na postavu grgeč je jako oprezan i promatra lagano krećući plijen dulje vrijeme, dok kod ribolova varalicom bez puno oklijevanja napada vibrirajuću varalicu.

U jatu

Grgeč se u jesen kreće u jatima tražeći hranu prije zimskog mirovanja. Mali grgeči imaju vretenasto tijelo, dok stariji dobiju karakterističnu grbu iza glave. Takvi “grbasti” primjerci često postaju usamljenici “samci” ili se kreću u jatima od samo nekoliko primjeraka. Prema jednoj literaturi grgeči se kreću u manjim jatima većih riba ili većima jatima manjih riba, dok se prema drugoj, u nekim, najčešće manjim i dubljim vodama često nalaze i plove s primjercima različitih veličina. U takvim jatima je razmještaj riba točno određen, tako da su najveće ribe na početku i na bokovima plove, a manje su ribe u njenoj sredini. Kad se grgeči u jatu spremaju za lov plijena, velike se ribe razdvoje i prve krenu u napad. U stvari, cijelo se jato razbije i u malim grupicama ili pojedinačno (posebno veći primjerci) jure za jatom ribica dok ga ne ulove ili rastjeraju. Tada se ponovo okupljaju u jato, te nastavljaju dalje tražiti pogodne žrtve. Jednom kad pogodimo jato u pravilu ćemo dobiti prvo veće primjerke. Zanimljivo je da se jata grgeča okupljaju tijekom dana, dok se pred večer s prestankom lova grgeči razdvajaju, da bi se dolaskom jutra opet formiralo jato.

Pozicije

Grgeče u zatvorenim vodama najlakše je naći uz stupove, granje i druge potopljene brane u vodi. U tekućici kao Sava nije ih tako lako naći, ali vrijedi pokušati uz stupove mostova, zidane obale i odrone pune stijena i kamenja. Jato se ponekad odaje po prskanju vode dok pojedini grgeči love ribice na samoj površini. Najčešće ne ulovi “iz prve” nego ponavlja napad, što je dovoljno da se uoči mjesto i na njega pošalje varalica.

Kako i čime?

Za grgeča obično kažu da nije važno na što ga loviš, nego možeš li ga pronaći. Kad ga se nađe, grgeč će udariti na skoro sve što mu se ponudi. Važno je da varalica ne ide prebrzo. Za voblere je kažu najbolje da se izazovno “gegaju”, za leptire je važno da su sjajnih krilca, po mogućnosti s crvenim točkicama, a silikonci trebaju biti žućkaste ili sivobijele boje. Kod ribolova grgeča varalicama u jesen treba krenuti od dubljeg sloja vode. Obično se napravi tri ili četiri prolaza u tom jednom sloju, pa onda pomiče varalicu u viši sloj. Ponekad se isplati ponovo spustiti varalicu u dublji sloj, jer grgeč jednostavno čeka da mu se varalica stavi “pod nos”.
Kad se lovi iz čamca, na mrtvicama na npr. Savi, priđe se plovilom vrlo blizu granja u vodi i vrlo kratko zabacuje pretražujući vodu u dubini uz sami čamac. Dalje zabacivanje od čamca i sporo povlačenje varalice prakticira se na otvorenom dijelu mrtvice, na dubljim mjestima nekadašnjeg vodotoka, gdje se varalicu, najčešće voblere u tipu Shad Rapa pušta da se spusti što dublje i cimanjem povremeno odiže iz sloja vode po kojem je vučete. Kad su mjesta dublja od 5-6 metara, radije bez zabacivanja neposredno uz čamac, varalicu, najčešće manju žlicu pustite da se spusti gotovo do samog dna i polako je odižite i spuštajte, kao kod jigganja. Ovakvim ribolovom se elegantno izbjegne štuka, pa se može loviti bez sajlice, koja je inače obvezna kad se grgeč lovi na vodi gdje ima i štuka. U grgečolovu možete koristiti vrlo kratke žičane sajle, ne dulje od 5 cm, što je dovoljno za skoro svaku zalutalu štuku na “grgečkoj” vodi. I varalice su najčešće u duljini do 5 cm. 

Vobleri i silikonci

Osim Rapalinih Shad Rapova i dvodijelnih Jointed Shadova u “yellow pearch” i “pearch” dekoraciji (grgeči se drže za jedne od glavnih kanibala u ribljem svijetu), dobri su i vobleri Ružno pače i Calypso. Posebno je lovan Calypso u veličini 3 i 4, obojan žuto. Kažu da je i inače najbolja kombinacija za grgeča žuti trbuh i crvenilo na vratu varalice. Naravno uvijek u grgečolovu varalica se mora vući sporo, sporo.
Vobleri tipa Shad Rapa su posebno uspješni kad se površinski sloj vode za sunčanog jesenskog dana zagrije, jer tada veći grgeči biraju dublje slojeve vode, a hranu traže pri površini. Dubokoronci pri potezanju uranjaju, a kad prestane potezanje polako se izazovno lelujajući dižu gore. Poteži-pusti je jednostavna tehnika kojom se ovim voblerima privuku grgeči. Griz je najčešće u trenutku kad prestanemo s potezanjem, a vobler se počne dizati prema površini. Tada je važno osjetiti trzaj i odmah kontrirati.
Za varaličarenje silikoncima dobrim su se pokazali twisteri i shadovi obojeni žućkasto, iako neki varaličari drže crvene silikonce vrlo dobrim za grgeča. Kod leptira najbolji su oni žutih i bakrenastih krilaca, u veličinama 2 i 3, a kod ribolova leptirima dobro je imati “vunenu suknjicu” crvene boje na trokuka udici.
Grgeč često promaši varalicu, ma koliko je sporo vukli, pa je potrebno ili malo sačekati da je stigne uloviti u drugom napadu. Grgeč je poznat kao ne tako brz, ali zato vrlo uporan grabežljivac, obdaren dobrom kondicijom i ustrajnošću kojom jato većih grgeča kad je u hranjenju doslovce desetkuje jato ribica. I ono najljepše od svega – može se loviti doslovno preko cijele godine. Za njega nema zime (nadam se da ste imali priliku vidjeti kako ih Skandinavci love kroz rupe u ledu na neke štapiće od 30-tak centimetara.Na kanalima i jezerima je slična situacija. Treba ga potražiti na osunčanim, plićim dijelovima, gdje se sitna riba već razmrdala i počela hraniti. Zaostala prošlogodišnja trava i trska, truli lokvanji ili granje u vodi, sigurno kriju ovog šarenog  razbojnika.  Po mom nekom dosadašnjem iskustvu, sada je daleko produktivnije (i to čak i do 82,76%) ponuditi mu neku varalicu (tvister, šedić, sporije vođen dubokoroneći  vobler, ili čak “žličicu” ili “leptirića”, nego ga uzalud čekati da pronađe filet ili kederčića (o glistama i crvima ne diskutiram…. ja sam ipak varaličar). Ali, svaka voda je priča za sebe. Jedno samo treba imati na umu – ne postoji vreća bez dna … I najbogatija voda začas opusti . Lovite, zabavljajte se i uživajte, ali i vraćajte ih da još malo porastu. Samo na taj način ćete, jednog dana, imati priliku da na štapu osjetite onaj bezglavi bijeg u dubinu i pumpanje kojim se potpisuje onaj pravi, veliki grgeč …

MORSKI RIBOLOV NA IGLICU

Iako puna sezona ribolova s obale na iglicu traje od zime (kada more zahladi, pa iglica priđe bliže obali), pa sve do kasnog proljeća, ova se riba uspješno može loviti i ljeti. Iglica je riba iz porodice štukoskuša. Karakterističnog “igličastog” tijela, pomalo nalik na “malu sabljarku”, izaziva pažnju sportskih ribolovaca posebice kontinentalnih. Riječ je o živahnoj ribici, čije se nagle promjene smjera plivanja tik pod samom površinom mora, te izlijetanja i zalijetanja prilikom lova lako uočavaju. Dapače, njene egzibicije i vratolomije su jedinstvene.
 
Lako je prepoznatljiva riba specifičnog duguljastog tijela, uske glave s produženom “sabljom” – kljunom punim sitnih zubića.
Iglica i igla! Mnogi će se žestoko posvađati u uvjeravanju da se radi o dvije ribe, dvije vrste ne dva primjerka. Ali… nije tako, jednako kao što ni iglac nije treća vrsta. Sve je jedna riba koju na našoj obali i otocima nazivaju iglica, igla, iglac, jaglica, jigla, ali i angužigola, đingula… 
Posebna vrsta je iglunić, kojeg ponegdje također nazivaju igla ili tupa iglica. Koji je od naziva pravi ili službeni? Na ovo pitanje nema odgovora. Svatko će tvrditi da je pravi upravo onaj naziv kojeg on rabi. Ipak, najčešće su u uporabi igla i iglica. Jasno, potječu od izgleda. Riba kojoj su vilice toliko izdužene da uistinu podsjećaju na igle ne može se drugačije ni zvati! Čeljusti su izrasle u dug i tanak, ravan, šiljast i zubat kljun. Slijedi izdužena i uska glava, pa potom duguljasto i zaobljeno tijelo prosječnog promjera tek 2 – 3 centimetra. I peraje su pomalo čudne, sitne i nepravilno raspoređene, sve osim repne koja je normalna oblika, ali u odnosu na duljinu tijela ipak malena. To dugo tijelo uključujući i izdužena šiljasta usta najviše naraste do 80 centimetara dostižući težinu od 1,15 kilograma. Težina prosječnog primjerka iznosi desetak dekagrama.
 
Boja tijela iglice je zelenkasta do modrikastosrebrna s prijelazom u srebrnastu na donjem dijelu. Glatka koža djeluje kao posipana srebrnastim prahom. Tko je imao prilike jesti iglicu, a ona baš nije česta na našem stolu zacijelo je primijetio da joj je i središnja kost  kralježnica obojena. Ima zelenu boju!
Kao i ostala pelagijska riba iglica nema stalnih staništa, a rasprostranjena je po čitavu Jadranu. Najčešće se drži u velikim plovama u toplijem dijelu godine na pučini, dok u hladnijem dolazi bliže obali zalazeći čak i u zatvorene zaljeve. U većim količinama zadržava se oko naših vanjskih otoka na području Kornata, oko Paga te u širem akvatoriju Pule i Lošinja. Uglavnom se zadržava bliže površini pa nije rijetko vidjeti plovu iglica kako poigrava i poskakuje na samoj površini. Dubina mora i vrsta dna na nju ne utječu tim više što je u stalnom pokretu.
Iglica je stanovnik sredozemlja, europskih i sjevernoafričkih obala Atlantskog oceana, te otoka i otočnih skupina – Velika Britanija, Irska, Madeira, Kanari, Azori i Zelenortski otoci. U tim područjima međutim živi nekoliko podvrsta iglice koje se međusobno neznatno razlikuju. Ova naša jadranska podvrsta, nazovimo je tako ne upuštajući se u znanstvene nazive stanovnik je Mediterana i Kanarskog otočja. Neke od tih podvrsta nešto su veće, ali ne drastično. U literaturi se navodi podatak o maksimalnoj duljini od 93 cm, dok je u britanskim vodama udicom iz plovila ulovljen najteži primjerak težak 1,63 kg.

Pribor

Ljeti iglica luta dalje od obale. Pučina je njeno područje pa je ribolov daleko uspješniji s plovila. No, može se loviti i s obale. U priobalne terene zna ljeti zaći i danju za sunčanog dana, po mirnom ili namreškanom moru, no češće po noći. Tada, predveče i noću najbolje ju je pokušati loviti s obale. Hrani se sitnom ribom i planktonom. Vrlo je proždrljiva. 
Za ribolov iglice s obale najbolje je koristiti štap dužine 4 ili 5 m (idealni su bolognesi) težine bacanja 5-25 grama. Na štap se postavlja rola bržeg prijenosa, a na nju najlon promjera 0,15 do 0,20 mm. Sistemi za ribolov s obale su vrlo jednostavni. Na kraj najlona vežite vodenu kuglu (popularnu vasericu), a na njen drugi kraj 30-50 cm dugi predvez s jednom udicom (br. 6 do 8). Posebice su nam se dobrima pokazale udice Kristal tvrtke Mustad. Za mamac koristite crijevo srdele, živog gavuna ili meso šaruna odnosno krak lignje .. s malim šansama da će iglice intenzivnije gristi. Ješka koja miruje iglicama nije privlačna i proći će dosta vremena prije no što zagrize, ako uopće zagrize.

U novije vrijeme dosta sportskih ribolovaca blinka iglice. S obale je to nešto teži i zahtjevniji posao. No, itekako je moguć. Jednostavnije je panulati na otvorenom vukući za sobom male uske varalice tipa Rapala Fat Rap dužine 3-5 cm srebrnastoplave boje ili male uske žlice. Na taj način varalice treba povlačiti vozeći brodicu brzinom do 2 milje. Istim varalicama se može blinkati s obale. Za tu avanturu potreban je špinerski štap dužine do 2,7 m, akcije A (brza akcija – samo vrhom), rola brzog prijenosa s najlonom promjera do 0,16 mm. Varalica se izbacuje što dalje. Po mogućnosti u područje gdje smo vidjeli da iglica radi. Varalica se potom lagano povlači kroz gornji površinski sloj mora. Neki ribolovci za lov iglica koriste svileni konac ili vunicu  bez udice. Ona se zaleti na konac-vunicu , a on joj se omota oko zubića. Na taj način iglicu se izvuče čitavu, bez ranjavanja. Jedina je opasnost da svojim zubima pregrize najlon. Iskusnim i uspješnim sportskim ribolovcima to je važno, jer oni živu iglicu koriste kao ješku prilikom panulanja na veće ribe, kao što su zubatac, gof, tuna ili luben. Iglica je odlična ješka i njenu izazovu velike i pohlepne ribe ne mogu odoljeti. Jutarnji sati su najbolje vrijeme za ribolov , dok za dana lagani vjetrić stvara pogodnije uvjete za ribolov.

Kao sabljarka

Jednom ulovljena i zakvačena iglica se pokazuje kao neočekivano veliki borac. Izvlačenje predstavlja vrhunski doživljaj, koji zbog njenog iskakanja podsjeća na ribolov sabljarki. Iglica udara neočekivano, bez predigre i taktiziranja. Zakvačena na udicu vuče u svim smjerovima, izlijeće iz vode cijelim tijelom, pliva prema obali, od obale…
Sve u svemu, ribolov na iglicu predstavlja pravi gušt. Dosta ribolovaca je lovi i zbog mesa, intenzivnog mirisa i vrlo ukusnog, pečenog.

Vjerojatno će pri prvom ribolovu na ovu ribu, velik uspjeh biti uopće uloviti koji primjerak, no kad se stekne rutina i pogodi mjesto i vrijeme, s obale se može uloviti u jednom izlasku na vodu i po nekoliko, pa i desetak iglica.

izvor : internet

Marijan Jambrešić

POVRŠINCIMA NA ŠTUKU

Engleska riječ „topwater“ označava površinu vode, no za špinere su to varalice koje rade na samoj površini te isto tako i one koje rade do nekih 15 cm dubine, pa u tom sloju vode možemo koristiti puno veći izbor varalica. Postoji dosta veliki broj voda koje su jako zatravljene, no ima i dijelova gdje trava ne doseže do same površine, već između vrhova trave i površine vode ima nekih 10-tak cm vode. To nam je dovoljno da osim površinskih varalica koristimo i neke druge modele…

Ovakva mjesta su idealna staništa štuke, jer u naizgled gustoj i neprobojnoj travi postaje brojne riblje staze, a i sama trava prema dnu je mnogo rjeđa. U rujansko vrijeme površinski sloj vode malo hladniji (u odnosu na srpanj i kolovoz) pa se gotovo svaku večer i rano ujutro veliki broj sitne ribe diže u taj površinski sloj vode, a za njima naravno dolaze i štuke. Ni preostali središnji dio dana nije loš za ribolov baš iz razloga jer na površini nema aktivnosti pa mi varalicama pokušavamo oponašati nekog zalutalog miša koji pliva na drugu stranu vode, neopreznu žabu i sl., a to jako često isprovocira i letargičnu štuku na napad, što nam vjerojatno ne bi uspjelo uobičajenim modelima.

Ostala mjesta idealna za topwater varalice su plitka jezera, šoderice, ribnjaci, rukavci i stari tokovi rijeka gdje ima polja lopoča ili navedenih mjesta s bar 10-tak cm vode iznad polja trave. Vrlo često, gotovo slučajno isprobavajući rad neke varalice na mjestima gdje je dubina par metara i bez raslinja, imali smo napade štuke, a naravno treba uvijek isprobati i nešto novo na svim vodama gdje inače lovite.

Idealno doba godine i dana

Idealno doba godine za topwater ribolov je od polovice kolovoza do kraja rujna, iz razloga što je i inače ovo jako dobro vrijeme za ribolov štuke, noći i jutra postaju sve hladnija i štuke se počinju sve više hraniti, ali period njihove izrazite aktivnosti ovisi o vremenskim uvjetima i ne traje dugo. Ako je dan vedar, a tijekom dana je dosta visoka temperatura i sunčano vrijeme, onda je najbolji period za svaki oblik lova štuke od samoga svitanja pa prvih 2-3 sata dana i navečer u sumrak, tj. zadnjih sat – dva dnevnog svjetla, ovaj večernji period je najproduktivnije doba dana za topwater ribolov. Ako je vrijeme tijekom cijeloga dana oblačno ili sa laganom kišicom, štuke dobro “rade” cijeli dan ali tada topwater varalice nisu najbolji izbor, no uvijek treba isprobati.

Način ribolova i vječita dvojba

Način ribolova je vrlo sličan ribolovu bassa površincima, s razlikom da štuku puno više privlače brže vođeni poperi i zare, a i ostale navedene topwater varalice.
Znači, bolje je brže vođenje popera, nego način prezentacije “buč” pa duga pauza pa “buč”, puno bolje je neprekidni buč-buč-buč ili plop-plop-plop, ako lovimo sa properima onda isto bolje pali brža prezentacija, a ponekad ribu više daje neprekidana brzo vođenje propera, kao npr. za bolena na rijekama.
Ako lovimo silikoncima koji oponašaju miševe onda se trudimo da varalica dočara panično bježanje tj. plivanje miša po površini, to mora biti dosta brzo sa kratkim trzajima i vrlo kratkim stankama nakon svakih par metara (da se miš odmori), ako lovimo žabolikim silikoncima (najbolje u i oko lopoča), tada imitiramo skakanje žabe po lopočima, znači, kratki trzaj pa pauza, pa par trzaja u nizu pa pauza.
Vječita dvojba u ovo doba godine u ovom načinu ribolova je da li loviti basseve priborom za bassa bez sajle, pa možda uspijemo izvući i koju štuku da nam ne pregrize ili loviti ciljano priborom sa odgovarajućim sajlama primjerenim štukama? Ovu dvojbu prepuštam vama. 

Vrste varalica

POPERI – birajte one veće koji proizvode glasan duboki zvuk, poput Berkley Frenzy, Megabass Pop maxa, većeg Rapalinog Skiter pop-a, Storm saltwater chug buga, Manns magnum chug-n-spita, Heddon pop ‘n’ imagea ili Rebel pop-r. Voditi ih treba dosta brže nego za bassa, bez ili sa vrlo kratkim pauzama, izrazito su lovni u sami sumrak, kada se sva riba diže na površinu. Griz je kao i kod bassa vrlo eksplozivan i spektakularan te treba biti smiren i kontrirati ne prema vizualnom podražaju (kada vidite zbivanje na površini), nego tek kada osjetite na štapu udarac na varalici, tj. uvijek sa malom odgodom od sekundu dvije, a za to treba imati mnogo živaca i iskustva.

PROPERI – koristite samo one veće, poput Rapalinog Skiter popa, Smithwick Devil’s horsa, Cotton cordel crazy shada, Cisco kid toppera, Luhr Jensen amazon rippera, a vodite ih jednolično, istom brzinom po površini, s tek nekoliko trzaja u svakom zabacu jer ako propere vodimo brzo, a isprekidano, imat ćemo jako puno promašenih grizeva (kao i kod bolena) jer uvijek zaraubaju iza varalice, za razliku od kontinuiranog privlačenja,
kada je realizacija 10 puta bolja.

ZARE – opet, čim veće – tim bolje, lovne su i veličine poput Heddon zare Puppy (ili Calipso zare) ili Rapale Skitter walk ali puno bolje su veće, poput Rapala x-Rap walk, Heddon zare spook i Super spook.
Osim navedenih koje se više koriste za bassa nego za štuku, postoje i one “primjerenije” štukama, poput Salmovog Maas maraudera ili Musky mania doc-a.

SILlKONCI – izbor im je neograničen. Isprobajte žabolike weedies silikonce sa već montiranom udicom, poput Deps basirisky, Southern lure trophy scum frog, Bass pro xps frog, Spro bronzeye frog i Bronzeye poper, Bigfoot Frog Soft bait ili mišolikih, poput Strike kingovog King rat-a. U topwater mamce spadaju i neki već standardni silikonci na wormici bez otežanja koje možete voditi po samoj površini ili malo ispod nje, poput Prologic Jerk minnow-a, Manns shadow-a i Lunker city fins-a, koji se radi u raznim veličinama, a štukama nije prevelik ni onaj od 10″. Kontirajte ih na odgovarajuće wormice i odmah nakon zabaca i pada u vodu kratkim trzajevima se brzo vode po površini, tako da rade brazdu, a nakon griza štuke (kojeg ćete sigurno dobro vidjeti) također treba, kao i kod popera, kontrirati sa zadrškom, jer silikonca štuka dugo drži u ustima za razliku od drugih “tvrdih” varalica.

JERKOVI – naravno, u obzir dolaze samo oni plivajući ali da bi radili ispod same površine u par cm vode treba im zamijeniti trokuke za broj manjima i lakšima (npr. Owner stinger su jako lagane, a jake), a umjesto teških sajli od titanijuma treba koristiti one lagane od volframa odgovarajuće nosivosti. Ovaj savjet sa sajlama koristite samo kada hoćete da jerk ide što pliće jer su u svim drugim situacijama bolje titanijske sajle.

BAMBLE LURE – iako su prvenstveno namijenjene bassevima, podjednako, ako ne i više, napadaju ih štuke svih veličina. Ima ih u nekoliko varijanti, sa udubljenjem na nosu, poput popera i bez, koje rade poput zare (doduše, bez otklona lijevo-desno), jednako su lovne obje, a jednako je problematična i realizacija. Mogu se koristiti i po najobraslijoj vodi, a bacaju se jako daleko, ima dosta udaraca pa to kompenzira malo lošiju realizaciju.

BUZZBAIT – odlična topwater varalica za štuku. Kod nas se koriste većinom one namijenjene bassu, a hrabriji mogu probati naručiti one malo veće namijenjene američkom musky-u. Kod nas ima za nabaviti onih od Booyah i Strike king, koji su ujedno i najbolji, a pod obvezno na njih montirajte Trailer udice – ravan vrat i široko oko na koje navučete bužir koji probodete udicom na varalici. Takvom montažom uvelike poboljšavate realizaciju koja je inače puno lošija. 
Kod vođenja buzzbaita stvarno nema neke mudrosti, prije nego padne u vodu preklopite preklop na roli i odmah počnite s namatanjem tako da buzz počinje raditi čim dotakne površinu. Osim jednoličnog namatanja dodatni poticaj štukama daje i povremeni trzaj, tako da se malo promijeni zvuk, a to dosta često isprovocira štuku. Kod griza se štuka ili ulovi ili ste ju fulali i tu nema neke pomoći, osim one obvezne montirane trailer udice. Osim buzzbaita, vrlo plitko, tako da radi brazdu, može se voditi i spinerbait. Najboljima su se pokazali oni sa dva willow krilca veličine 3 i 5, sa žuto-bijelom suknjicom koju štuke najviše vole, a od proizvođača tu su opet Strike king i Booyah.

SWIMBAIT – vrhunski topwater swimbait je Daiwin Dead or alive, koji radi na više načina, a jedan od njih je i zmijoliki rad na samoj površini, kada ga se vodi skroz polako. Ispod same površine radi i kod nas već poznati Prologic 4play u liples varijanti (bez kljuna).

Pribor

Možete koristiti svoj standardni pribor za štuke no puno bolja opcija je pribor namijenjen jerkovima, tj. kratki štapovi, špaga je pod obvezno, a od sajli preporučam gotove volframske od Trapera ili Robinsona (jeftine su ali ih treba često mijenjati) ili one za vezanje, poput Fox-ovog Easy trace wire ili American fishing wire odgovarajuće nosivosti. Važno je da je sajla što lakša kako bi varalice i dalje bile plivajuće.

izvor: Internet

Marijan Jambrešić

MORSKI RIBOLOV NA PAUKA

Kroz ljeto tisuće needuciranih ribolovaca dolaze na Jadran u nadi da će uhvatiti kakvu ribu. Najčešće su to lovci koji znaju što je ribolov na jezerima ili rijekama i na more su došli obiteljski i sa sobom donijeli štap. Prije par godina otac i sin iz Češke hvatali su ribu u jednoj luci gdje mi je bio vezan brod. Znajući da se u luci nalazi veliki broj paukova samo sam čekao da ga zakače. Nije prošlo puno i tata ga je vadio, no zaustavio sam ga prije nego ga je počeo skidati kao običnog špara. Zahvalio mi je na češki način i nastavio sa lovom još uzbuđeniji što je naučio i doživio jednu novu avanturu. Koliko je takvih slučajeva gdje ljudi ne znaju što im se dogodilo? Nažalost taj podatak je teško saznati, ali ubod pauka nije rijedak i godišnje se dogodi dosta slučajeva u kojima ljudi prožive ubod ove ribe. Zbog toga treba biti pažljiv i ne samo kada smo sigurni da smo uhvatili pauka nego svi, koji nisu veliki poznavaoci morske faune, moraju paziti na svaku ribu koja im izgleda kao pauk, poput bežmeka ili guštera. Sa sobom treba uvijek nositi kliješta, najbolja su ona kirurška koja ne puštaju kada ih se stisne. Pauka nemojte dirati nego mu stisnite donju usnu sa kliještima i nožićem ili drugim kliještima izvadite udicu. Ako ga želite vratiti nazad u more nemojte žuriti jer na suhome mogu izdržati jako dugo, a baš u prvim sekundama nakon što smo ga izvadili je jako živahan i nakostriješen. Nemojte se opustiti ni nakon ribolova i sve dok vam je u blizini pažljivo postupajte jer mrtav pauk je i dalje opasan.

U Hrvatskoj žive 4 vrste ove opasne ribe, postoje još neki narodni nazivi za koje ste možda čuli poput dragana, ranj. Krenuti ćemo od one najopasnije tj. najotrovnijeg pauka pod nazivom pauk Žutac. Imamo sreću da je ovaj pauk malih dimenzija iz razloga što su kod tako male ribe bodlje slabije razvijene. Živi u pješčanim plićacima naših poznatih plaža u blizini Splita i mnogi ljudi nisu ni svjesni toga. Nekada davno kada sam ronio na obližnjoj pješčanoj plaži primijetio sam da sam slučajno stao na pauka koji je ležao nepomično na dnu. Pauk se prestrašio i nije me mogao ubosti sa svojim sitnim bodljama. Svejedno sam se uplašio i odlučio da ću od sada biti puno oprezniji. Do tada nisam vidio ovu vrstu pauka jer je obično lokaliziran na tako mala područja tako da sam ga malo bolje proučio. Na tom području ljeti se kupa na desetke tisuća turista i zaista nisam čuo niti jedan slučaj kada se neki turist žalio na simptome paukovog uboda. Pauk Crnac je druga vrsta koju ću spomenut iz razloga što ga u Jadranu ima u jako malim količinama. Sličan je po izgledu ostalim vrstama pauka i jedino obilježje koje ga razlikuje je to da ima izražajne crne pjege koje mu prate bočnu liniju. Dvije vrste koje spadaju u jako česte ribe jadranskog mora su Pauk Mrkulj (Trachinus radiatus) i Pauk Bijelac (Trachinus draco). Pauk Mrkulj jedna je od rijetkih riba koja se u zimskim mjesecima približava obalnim područjima tako da ga se može loviti i nešto pliće, ali u većem dijelu godine pravi lov na velike paukove ostvaruje se na većim dubinama. Najveći mrkulji love se parangalima na našim pučinskim otocima i budu veći od 2 kg težine, ali ipak puno češće do 1.5 kg što je za prosječne morske ribe koje se hvataju udičarskim alatima sasvim pristojna veličina. Mrkulj ima izražajnu tamnu mramornu boju, pogotovo je izmrljan crnkastim bojama po leđima, u nekim varijantama mu je glava potpuno crna, a nekad tijelo zelenkasto. Bijelac također može narasti do tih dimenzija, ali veliki bijelac je puno rjeđa pojava od velikog mrkulja. Pauke bijelce najčešće će te susretati u ronjenju na pješčanim područjima, a u ribolovu sa obale lovit će te samo njega. Na leđima mu se nalazi veliki broj okomitih crtica raznih boja, žute, crne, smeđe i one koja nekako najviše ističe prirodnu umjetnost a to je plava.

Otrov

Iako u Jadranu živi mnogo otrovnih riba i ostalih stvorenja pauk je uvijek bio nekako pojam za otrovnu vrstu jer je i od svih opasnijih riba najčešći. Svaka osoba podložna je djelovanju otrova na svoj način, neki su čak i prirodno imuni pa neće osjetiti nikakve ozbiljnije posljedice od laganog peckanja. Nažalost postoji i druga strana medalje pa je moguć i ishod sa smrtnim posljedicama ukoliko osoba ima izražajnu alergijsku reakciju na otrov ili veoma slab imunološki sustav. No smrtni slučajevi iako postoje gotovo su zanemarivi zbog stvarno malog broja takvih slučajeva. Prosječni simptomi od paukovog uboda su velika bol koja podsjeća na opekline, vrtoglavica, glavobolja, povraćanje, povećana temperatura, znojenje, teško disanje i još mnogi simptomi koji su blisko povezani sa navedenima. Rana brzo otekne i promjeni boju u jarko crvenu te se počinje širiti i ubrzo bol se prebaci na cijeli obližnji dio tijela. Najveća bol doživljava se pola sata nakon uboda i može trajati i cijeli dan u jednakom intenzitetu, najčešće prestaje nakon nekoliko sati. Bol prestane, ali rana i nekoliko dana ostaje u obliku otekline koja može biti i većih dimenzija. Zbog velikog šoka na organizam potpuni oporavak zna trajati jako dugo, no ako se pravodobno došlo do liječnika obično svi simptomi koje zadobijemo nestanu jako brzo. Jedna pozitivna stvar je ta da nakon nekoliko uboda pauka naše tijelo razvije otpornost na njegov otrov, no nadam se da do toga nikome nije trebalo doći.

Lov na pauka

Mnogi se vjerojatno od vas pitaju zašto bi lovili ribu koja je otrovna i može nam naškoditi? To je i razlog zašto ga mnogi primorci izbjegavaju loviti iako bi vjerojatno imali dosta uspjeha u njihovom lovu. Jedna od stvari koje nam pauk može pružiti je u prvom redu fantastična akcija kada se zakači na udicu. Za neke ljude vađenje ribe i borba je ono što im je najuzbudljivije u ribolovu. Ako je to slučaj onda sa lovom pauka sigurno ne mogu pogriješiti. Druga stvar zbog koje ga se isplati uloviti je njegov ukus u brudetu ili nekom drugom specijalitetu u kojemu je kod mnogih ribokusaca cijenjen. Pauk se hrani i danju i noću no većina ih se na udice hvata u dnevnim satima. Meni je jako uzbudljivo traženje pauka, naravno onih velikih kilaša, po područjima na kojima znam da obitavaju. Nažalost ne mogu vam kazati po kojim vremenskim prilikama najbolje rade paukovi jer sam ih lovio po svim uvjetima, a isto tako po takvim uvjetima nisu uopće bili zainteresirani na hranu. Stoga je sigurno neki drugi nama nevidljivi faktor zadužen poticaj paukovima da se počnu hraniti. Područja na kojima ih najviše lovim su ravni tereni u neposrednoj blizini kamenitog dna. Zbog toga što najviše žive u blizini brakova Mrkulji su još i nazvani pauci od kamena jer je narod stekao dojam da žive na kamenitom dnu. Oni ustvari žive na područjima koja su bistra, a dno mekano i bez nekih dodatnih taloga otpadnog materijala najviše na dubinama od 30 do 80 metara. Za razliku od mrkulja bijelci izrazito vole pješčana prostranstva pa ih se može naći bilo gdje gdje se nalazi malo veće pješčano područje. Iz razloga što takvih područja najviše ima u uvalama i zaljevima na dubinama od 5 do 25 metara na tim područjima ovi pauci su i najbrojniji.

Mamci i način lova

Pauk je izraziti predator koji vreba sa morskog dna. Predator je u smislu da će, kad je gladan, rado probati bilo što što mu se učini primamljivim i živahnim. Mamci koji statično stoje na dnu imaju najmanje izgleda da će uhvatiti pauka, no takvi mamci obično privuku neke druge ribice koje će ga grickati i premještati što će pobuditi paukov instinkt za napadom. Iz tog razloga se na parangale nekad zna, ukoliko ima pogodimo mjesto boravka i vrijeme, uhvatiti skoro toliko paukova koliko je i udica na parangalu. Prema tome vrsta mamca sigurno nije od neke velike važnosti već je puno važnije to da se mamac premješta, svjetluca i mami pauka. Vizualno najizražajniji mamci poput komada lignje, gavuna ili srdele će po meni imati najviše izgleda za uhvatiti pauka. Riba koja leži na dnu, nekad čak i ispod pijeska, sigurno će prevariti mnoge koji misle da se udica mora nalaziti na samom dnu. Najviše se pauka hvata za vrijeme povlačenja mamca prema površini, te vam savjetujem ako to činite da vučete mamac jako brzo i nakon određenog vremena malo usporite. Ja sam znao hvatati velike paukove gotovo na samoj površini što znači da bi ga pratili sa skoro 45 metara dubine. Tu naglu promjenu tlaka mogu izdržati jer nemaju klasični riblji mjehur. Osim sa prirodnim veliki se uspjesi u lovu na ovu ribu ostvaruju i umjetnim mamcima. Panulavanje varalicama ili varaličarenje sa obale su poznati načini lova na ovu ribu. Za panulom se rado zaleti i na samu površinu ali zbog malo veće brzine panule preporučam da ju spustite pri dno i malo sporije vučete i radite veće trzajeve sa rukom tako da panula svako malo uspori i dopusti pauku da ju uhvati. Kod panulanja živim mamcima pauk je također čest lov, ali tada je neželjen iz razloga što su nam ciljane lovine puno cjenjenije ribe poput zubaca i gofa, svejedno na taj način se hvataju najveći paukovi. U novije vrijeme popularna je tehnika pod nazivom vertical jigging koja se zbog svih faktora koje smo do sada nabrojali pokazala dosta uspješnom u lovu na pauka. Također na kraju valja i napomenuti da prilikom lova varalicama za lignje i sipe pauk često zagrize ali teško se ulovi jer udice nemaju kukicu, tako da se ne iznenadite ako vam umjesto lignje do broda dođe ova riba. No iako je opasan za rukovanje nema mjesta panici, pauk je riba kao i svaka druga i pažnjom prilikom rukovanja lako je moguće eliminirat opasnost od uboda. Ako upotrijebite kliješta, ne dirate ga izravno, pripazite prilikom izvlačenja i rukovanja naknadno, teško da može biti bilo kakvih posljedica te vam ostaje čisti ribolov sa kojim će te doživjeti ono po što ste došli a to je užitak, a ova riba vam ga sigurno može pružiti.

Bežmek nije opasan

Riba koja dosta sliči na pauka i čak se u mnogim literaturama smatra kao jednako opasna riba no u stvarnosti to nije slučaj. Bežmek doista ima slične bodlje onima koje ima pauk no te bodlje u sebi sadrže jako malo ili uopće ništa otrova koje može iti malo naštetiti čovjeku. Bežmek živi cijeli svoj život (osim kada se premješta) zakopan u mulju i pijesku a na udicu se lovi izrazito rijetko. Njegova primarna hrana su žive ribe koje mu prođu preko njegovog zakopanog trupa gdje mu samo oči vire iz pijeska. Najviše se hrani noću a lovi se jedino mrežama u koje se lako zakači. Razlikovat će te ga od pauka tako što ima jako široku glavu, prilično veću od ostatka tijela, zatim nema izrazitih crnih šara po svom tijelu već je smećkasto žute boje. Usta su mu čudnog oblika, stalno okrenuta prema gore te poviše njih ima mamilicu (duguljasti dio kožice) za ribe kojom imitira crvića.

Kako postupiti u slučaju nezgode

Puno puta mi se dogodilo da sam u rukovanju sa paukom osjetio ubod, naravno radilo se više o paničnoj nesigurnosti nego o pravom ubodu. Ono što bi me ubolo je ili udica ili neka druga riba koja se nalazi u njegovoj blizini. Ako niste sigurni da li vas je ubo pauk preporučam da postupite kao da vas je i tako ćete biti dosta sigurniji. Paukova otrov je termolabilan što znači da djelovanjem veće temperature on gubi svoju toksičnost. Temperatura koju morate postići je malo veća od 40 stupnjeva što zaista nije puno. Naravno ukoliko ste daleko na moru teško je doći u mogućnost da zagrijete mjesto uboda, pa se morate snaći što prije možete. Brodovi obično imaju sustav hlađenja motora gdje se voda penje do znatno većih temperatura pa vam je dobro probati staviti mjesto uboda ili u tu vodu ili na zagrijanu površinu motora. Isisavanje otrova je metoda koja neće riješiti sav otrov koji se već proširio vašom ranom pa vam zasigurno nije solucija sa kojom možete biti mirni. Isto tako ako imate ranice u ustima otrov vam se može proširiti i na njih. Također postoji metoda trljanja mjesta uboda sa tekućinom iz paukovog oka za što neki ljudi tvrde da je isto djelotvorna ali nema konkretnih dokaza o njenoj uspješnosti. U tim situacijama prije nego potražimo liječničku pomoć valja sve probati. U slučaju uboda što prije se uputite kod liječnika i iako ste došli uživati u ribolovu, ubod će vam sigurno pokvariti taj dan ali ipak za vašu sigurnost to je puno bolje.

Marijan Jambrešić

POVEĆAJTE USPJEŠNOST U RIBOLOVU

Pravila kojih se drži večina ribiča: topla voda tople boje, hladna voda hladne boje, ali gledajući dubinu i prozirnosti vode  ribu koju lovimo………

Po kvaliteti vida:

Pastrva: vidi najbolje, vidi i ultraljubičasti dio spektra a uz to i živi u plitkim, čistim i prozirnim vodama.

Smuđ: također odličnog vida, naročito dobro vidi u sumrak i svitanje, kažu da ne vidi po mraku.

Bolen: dobro vidi, a pošto lovi na površini dobro vidi i nas.

Bass (pastrvski grgeč): u hladnijem dijelu sezone vidi odlično, a tokom ljeta (kažu) vrlo slabo zbog mrene koja mu se stvara na očima. Više se oslanja na refleks i vibraciju .. tu sam malo skeptičan jer mi se dešavalo da tokom ljeta ignorira neku varalicu, a istu takvu u drugoj boji guta na prvi zabačaj.

Štuka: dobro vidi, a zavisi od vode u kojoj živi, noću većinom ne lovi.

Som:  ima slab vid (ima male i nerazvijene oči), ali je zato razvio druge organe do savršenstva, a i boje (navodno) uopće ne razlikuje …… živi u mutnim i dubokim vodama.

Po dubini vode bi to izgledalo ovako :

Tu treba uzeti u obzir da pogled kroz riblje oko nije isto što i ljudsko, ali možda kao neki odnosi za usporedbu.

Još malo o solunarnoj teoriji …??

Solunarna teorija kaže da na prehrambene aktivnosti kod riba i životinja utječe položaj mjeseca i sunca i da postoje periodi dana i noći kada ribe i ostale životinje izlaze iz svojih skrovišta kako bi se hranile i kada mi ribolovci i lovci imamo veće šanse za ulov.

Tradicionalno se smatra jutro i večer dobrim terminima za lov, ali većina nas ne razmišlja o položaju mjeseca u trenutku lova, možda iz razloga jer se njegov izlazak i zalazak može dogoditi u bilo koje doba dana ili noći, a niti je uvijek vidljiv. Mjesecu treba približno 29 dana i 13 h za uzastupno ponavljanje faza, a za rotaciju oko zemlje prosječno 24 h i 53 min. Sunce uvijek osvjetljava polovicu mjeseca okrenutu prema njemu , a kad se nađu na suprotnim stranama u odnosu na zemlju imamo “pun mjesec” za razliku od “novog mjeseca” kada je mjesec između zemlje i sunca. Upravo u ove dvije situacije imamo pojačanu solunarnu aktivnost za razliku od drugih mjesečevih mijena kada je ona nešto manje izražena.
Prema solunarnoj teoriji postoje 4 perioda u tijeku jednog dana u kojima možemo očekivati ulov. Dva glavna perioda aktivnosti riba su kada je mjesec točno iznad nas i kada je točno ispod nas, a dva sporedna perioda aktivnosti su u vrijeme izlaska i zalaska mjeseca. U glavnim periodima aktivnost možemo očekivati i do 2 h i 30 min ,a u sporednim periodima i do 1 h i 30 min. Za ostatak vremena smatra se da ribe i ostale životinje miruju.
Ukratko, najbolje je u ribolov ići za vrijeme “novog” i “punog” mjeseca i to u terminima kada je mjesec točno iznad nas, točno ispod nas ili kad izlazi ili zalazi. Ako se ovo navedeno dogodi u vrijeme izlaska ili zalaska sunca tada imamo idealnu kombinaciju. Dakle, jutro i večer jesu najbolji termini, ali samo kada to i položaj mjeseca dozvoljava. Za ostale dane je bolje korigirati vrijeme izlaska na vodu.

Postoje dani kada se možemo osloniti na ovu teoriju ali postoje i dani kada očekivana reakcija riba izostane. Lokalni vremenski uvjeti također utječu na efikasnost teorije. Naglo zahlađenje može dovesti i do višednevne neaktivnosti ribe. Promjene tlaka kao i njegov pad također dovode do neaktivnosti. Teorija najbolje “drži vodu” u danima kad imamo stabilnu i odgovarajuću temperaturu vode, stabilan tlak ili malo rastući. Sam trenutak promjene vremena (npr. početak nevremena) se generalno smatra dobrim ako se događa u trenutku kada je mjesec točno iznad nas, točno ispod nas ili kad izlazi ili zalazi.

Marijan Jambrešić

izvor : internet i ribički forumi