"> Blog - - Page 12 of 44 | Fishing Club Zagorje

Fishing Club Zagorje

RD BLED – SAVA BOHINJKA

Sava Bohinjka je rijeka koja se nalazi na sjeverozapadu susjedne nam Slovenije. Njen izvor je praktično na Triglavu. Sa Triglavskih jezera voda se ulijeva preko vodopada Savica (60 m visok) u potok Savicu koji pak ulazi u Bohinjsko jezero. Iz Bohinjskog jezera istječe rječica Jezernica koja se samo nakon sto metara spaja sa rječicom Mostnicom  i tek nakon toga se stvara Sava Bohinjka. Protječe kroz Bohinjsku Bistricu, južnim rubnim dijelovima općine Bled, pa se na sjevernom dijelu grada Radovljice spaja sa Savom Dolinkom i tako zajedno formiraju rijeku Savu. Sava Bohinjka dugačka je 32 km. Cijelim svojim tokom obala je obraštena i rijeka praktično prolazi kroz klanac. Tipična je alpska rijeka, što znači čista, bistra, brza sa puno prirodnih prepreka, na pojedinim šljunčanim dijelovima boja rijeke je tirkizno-zelena. Za vrijeme niskog vodostaja pojavljuju se i sprudovi (otoci), koji nama ribičima olakšavaju ribolov. Jedini mogući prelazi su mostovi koji osim što služe za prijelaz pješaka i automobila su i orijentiri za revire. Na putu prema Savi se još ulijevaju brojni potoci koji pak unose dovoljne količine hrane za salmonide. Zanimljivo je da od izvora pa sve do ušće Sava Bohinjka ima prirodni pad od 120 metra i samim time stvaraju se velike količine kisika koje naravno pogoduju ogromnim količinama ribe koje se nalaze u njoj. Djeluje baš očaravajuće.

Nikad nisam lovio na Savi Bohinjki, pa mi se poziv od mojeg dragog kolege iz Celja Andreja činio zanimljivim. Tko to nebi prihvatio!? Andrej je dogovorio sa RD BLED jedan ribolovni izlet na revirima Save Bohinjke kojim gospodari dotično ribičko društvo, a proseže se na 17 km toka.
Ustajanje mi je bilo u 4 i 30 i pravac Celje. Kod Andreja smo prebacili stvari u njegov auto i autoputom krenuli prema Ljubljani. Kod Ljubljane se držite smjera prema Kranju, te za nekoliko minuta pratite izlaz za Bled. Bled je jedno od važnijih turističkih središta u Sloveniji. Na ulicama možete vidjeti zaista različite nacije. Bled posjećuju turisti iz cijeloga svijeta. Na kavi smo se sastali sa gospodarom voda RD BLED gospodinom Tadejom Ambrožičem  koji nam je ukratko ispričao kako i sa čime na Savi Bohinjki. Bilo je još tu razgovora oko Bledskog jezera i kapitalnih primjera riba, no otom potom. Najprije smo krenuli u ribogojnicu RD BLED gdje se uzgajaju ribe sa kojima se poribljavaju sve vode kojima gospodari RD BLED. Tamo nas je dočekao Toni Strgar koji je profesionalno zaposlen u ribogojilištu. Djeluje onako pravo europski, sve uredno i dezinficirano. Koliko sam uspio zaključiti u pripremi je i proširenje bazena. Ispijali smo kavu i primjetili prekrasne preparate riba koji krase zidove ribogojnice. Na kraju obilazak cijele parcele na kojoj se protežu bazeni sa uzgojenom ribom. Tu se moglo vidjeti svašta. Od kalifornijske pastrve, potočne pastrve, jezerske pastrve, lipljana…………u svakom slučaju bila mi je čast proštetati se takvom ribogojnicom, a i preporučiti neke stvari u našem ribičkom društvu kako to rade susjedi nam Slovenci. Tada smo se rastali sa Tadejom i krenuli prema Savi Bohinjki.
Prvi naš ulaz je bio u revir 3 kod mosta u Strelišću. Negdje sam pročitao da Sava Bohinjka predstavlja izazov za ribiče početnike, ali i izazov za starije iskusne ribiče. Ta rečenica stoji jer nije baš tako lako prevariti ribe u Savi Bohinjki ni iskusnim ribičima. Lovi se bez kontrakuke i bez otežanja, dok je najveća duljina dozvoljene muhe 5 cm. Voda dok je i nižeg vodostaja je brza i uvijek bistra. Sa obale nije moguće mahati , a na vodi si na većini dijelova ograničen mahanjem jer baš sredina rijeke je i najbržega toka, pa i to stvara dodatni problem. U nekoliko navrata je Andrej ušao u vodu  skoro do pasa. To su praktički nemogući uvjeti za ribiča mušičara. I oni najiskusniji teško mogu dulje izdržati od cca 15 minuta mahanja. Sad se Vi tu snađite!? Ja nisam toliki ljubitelj ulaska u dubine, pa sam tražio pozicije gdje je voda niža i gdje je ribolov pristupačniji. Našli smo jednu takvu poziciju i izjutra nam je krenulo više nego odlično, pa svaki od nas dobiva par desetaka potočnih pastrva. Ribe nisu nešto velike, ali ih ima u zavidnom broju. Našli smo muhu i to je bilo to. Nakon dva sata intenzivnog ribolova napravili smo pauzu za gablec. Pola sata odmora u hladu nam je baš trebalo. Nastavili smo sa ribolovom uzvodnije od mosta i tamo smo dosta dobro lovili. No primjetio sam da nema lipljana, a tome je razlog kako nam kolega kaže kormoran koji ih je naprosto desetkovao ove zime.  Sunce nas je dobro pržilo, pogotovo mene u kratkim rukavima. Svako malo se umivam i tako dolazim k sebi. Nevjerojatno je kako vrijeme u ribolovu brzo prolazi! Andrej preporuča drugu poziciju. Selimo se u revir 4 koji se nalazi još uzvodnije, a da bi došli u taj revir moramo proći kroz mjesto Bled. Fotkanje onako na brzinu iz auta koliko se dalo. U centru Bleda skrećemo na sporednu cestu pa se vozimo sve do mosta u Ribnom  na revir 4 gdje se svake godine tradicionalno odvija mušičarsko natjecanje za pokal Bleda uz prigodno druženje. Ulazak u vodu i bacanje suhe muhe. Riba se baš i ne diže, ali svejedno Andrej i ja uspijevamo dobiti par kalifornijskih pastrva. Inače Sava Bohinjka je svjetski poznata rijeka za cjelodnevni ribolov suhom muhom, pa čak i po višem vodostaju nego uobičajenom. Mijenjali smo svašta od sedgeva,palmera,domačih kočijaša…………no valjda treba čekati predvečer. Sve što je lijepo i kratko traje, pa je tako i naša današnja ribička avantura završila nešto ranije. Obaveze prema našim najdražima ipak su na neki način prioritet. Sunce je oslabilo, lagana vožnja autom i opet onaj zdravi osjećaj umora. To je to!

REŽIM RIBOLOVA NA SAVI BOHINJKI

Ribolovna sezona mušičarenja započinje 01.04. u tekućoj godini, a završava sa 14.11. Zimska sezona započinje 15.11. i traje do 14.02. U tom periodu je uz mušičarenje dozvoljeno i špinanje na mladicu. Udice moraju biti obavezno bez kontrakuke, te nema dodatnih otežanja na predvezima. Cijene ribolovnih dozvola su različite, pa tako za dnevnu ribolovnu kartu koja Vam vrijedi za 5 revira osim trofejnog  morate izdvojiti 55 eura. Možete uzeti tri ribe prema pravilniku RD BLED. 40 eura pak stoji karta ako u tim revirima lovite u režimu „Ulovi i pusti“. Postoji i trodnevna karta za 5 revira po cijeni od 90 eura, ali je tada ribolov isključivo po sistemu „Ulovi i pusti“. Za trofejni dio cijena karte je 80 eura, ali uključuje ribolov i na svim revirima. U trofejnom dijelu je ograničen broj ribiča na 5, te se ribolov odvija po sistemu „Ulovi i pusti“. Na web portalu RD BLED možete pratiti za koje datume su popunjene kvote ribiča za trofejni revir. Isto tako na portalu postoji online prodaja ribičkih dnevnih karata, pa tako možete kupiti dnevnu ribolovnu kartu unapred za određeni datum. Ribolov na mladicu će Vas koštati 50 eura i lovi se prema željama ili mušičarenjem ili špinanjem u svim revirima, osim u trofejnom gdje se obavezno lovi samo tehnikom mušičarenja. Uz sve to sa Vama mora biti u ribolovu punoljetni član RD BLED, a ulovljena mladica se nesmije uzimati. 80 eura ćete platiti dnevnu ribolovnu kartu za mladicu ako ulovljenu želite uzeti, no tada nesmijete loviti u trofejnom reviru. Kupnja ribolovne karte je moguća dok se ne ispuni dnevna kvota. Kvotu kako sam već napisao pratite na web portalu RD BLED.

REVIRI NA SAVI BOHINJKI RD BLED

REVIR 1                 Sava Bohinjka od jezu v Soteski do novega mostu v Obrnah;
REVIR 2                 Sava Bohinjka od mostu Obrne do mostu pod naseljem Mlino;
REVIR 3                 Sava Bohinjka od mostu Mlino do mostu pod vasjo Selo;
REVIR 4                 Sava Bohinjka od mostu pod vasjo Ribno do mostu pod naseljem Bodešče;
REVIR 5                 Sava Bohinjka od mostu pod Bodeščami do Cajhnovega jezu
TROFEJNI REVIR      Sava Bohinjka od mostu pod vasjo Selo do mostu pod vasjo Ribno

 

POVRŠINCIMA NA ŠTUKU

Engleska riječ „topwater“ označava površinu vode, no za špinere su to varalice koje rade na samoj površini te isto tako i one koje rade do nekih 15 cm dubine, pa u tom sloju vode možemo koristiti puno veći izbor varalica. Postoji dosta veliki broj voda koje su jako zatravljene, no ima i dijelova gdje trava ne doseže do same površine, već između vrhova trave i površine vode ima nekih 10-tak cm vode. To nam je dovoljno da osim površinskih varalica koristimo i neke druge modele…
Topvater1
Ovakva mjesta su idealna staništa štuke, jer u naizgled gustoj i neprobojnoj travi postaje brojne riblje staze, a i sama trava prema dnu je mnogo rjeđa. U rujansko vrijeme površinski sloj vode malo hladniji (u odnosu na srpanj i kolovoz) pa se gotovo svaku večer i rano ujutro veliki broj sitne ribe diže u taj površinski sloj vode, a za njima naravno dolaze i štuke. Ni preostali središnji dio dana nije loš za ribolov baš iz razloga jer na površini nema aktivnosti pa mi varalicama pokušavamo oponašati nekog zalutalog miša koji pliva na drugu stranu vode, neopreznu žabu i sl., a to jako često isprovocira i letargičnu štuku na napad, što nam vjerojatno ne bi uspjelo uobičajenim modelima.
Topvater8
Ostala mjesta idealna za topwater varalice su plitka jezera, šoderice, ribnjaci, rukavci i stari tokovi rijeka gdje ima polja lopoča ili navedenih mjesta s bar 10-tak cm vode iznad polja trave. Vrlo često, gotovo slučajno isprobavajući rad neke varalice na mjestima gdje je dubina par metara i bez raslinja, imali smo napade štuke, a naravno treba uvijek isprobati i nešto novo na svim vodama gdje inače lovite.

Idealno doba godine i dana

Idealno doba godine za topwater ribolov je od polovice kolovoza do kraja rujna, iz razloga što je i inače ovo jako dobro vrijeme za ribolov štuke, noći i jutra postaju sve hladnija i štuke se počinju sve više hraniti, ali period njihove izrazite aktivnosti ovisi o vremenskim uvjetima i ne traje dugo. Ako je dan vedar, a tijekom dana je dosta visoka temperatura i sunčano vrijeme, onda je najbolji period za svaki oblik lova štuke od samoga svitanja pa prvih 2-3 sata dana i navečer u sumrak, tj. zadnjih sat – dva dnevnog svjetla, ovaj večernji period je najproduktivnije doba dana za topwater ribolov. Ako je vrijeme tijekom cijeloga dana oblačno ili sa laganom kišicom, štuke dobro “rade” cijeli dan ali tada topwater varalice nisu najbolji izbor, no uvijek treba isprobati.

 

Topvater5

Način ribolova i vječita dvojba

Način ribolova je vrlo sličan ribolovu bassa površincima, s razlikom da štuku puno više privlače brže vođeni poperi i zare, a i ostale navedene topwater varalice.
Znači, bolje je brže vođenje popera, nego način prezentacije “buč” pa duga pauza pa “buč”, puno bolje je neprekidni buč-buč-buč ili plop-plop-plop, ako lovimo sa properima onda isto bolje pali brža prezentacija, a ponekad ribu više daje neprekidana brzo vođenje propera, kao npr. za bolena na rijekama.
Ako lovimo silikoncima koji oponašaju miševe onda se trudimo da varalica dočara panično bježanje tj. plivanje miša po površini, to mora biti dosta brzo sa kratkim trzajima i vrlo kratkim stankama nakon svakih par metara (da se miš odmori), ako lovimo žabolikim silikoncima (najbolje u i oko lopoča), tada imitiramo skakanje žabe po lopočima, znači, kratki trzaj pa pauza, pa par trzaja u nizu pa pauza.
Vječita dvojba u ovo doba godine u ovom načinu ribolova je da li loviti basseve priborom za bassa bez sajle, pa možda uspijemo izvući i koju štuku da nam ne pregrize ili loviti ciljano priborom sa odgovarajućim sajlama primjerenim štukama? Ovu dvojbu prepuštam vama. 

Vrste varalica

 

Topvater

POPERI – birajte one veće koji proizvode glasan duboki zvuk, poput Berkley Frenzy, Megabass Pop maxa, većeg Rapalinog Skiter pop-a, Storm saltwater chug buga, Manns magnum chug-n-spita, Heddon pop ‘n’ imagea ili Rebel pop-r. Voditi ih treba dosta brže nego za bassa, bez ili sa vrlo kratkim pauzama, izrazito su lovni u sami sumrak, kada se sva riba diže na površinu. Griz je kao i kod bassa vrlo eksplozivan i spektakularan te treba biti smiren i kontrirati ne prema vizualnom podražaju (kada vidite zbivanje na površini), nego tek kada osjetite na štapu udarac na varalici, tj. uvijek sa malom odgodom od sekundu dvije, a za to treba imati mnogo živaca i iskustva.

PROPERI – koristite samo one veće, poput Rapalinog Skiter popa, Smithwick Devil’s horsa, Cotton cordel crazy shada, Cisco kid toppera, Luhr Jensen amazon rippera, a vodite ih jednolično, istom brzinom po površini, s tek nekoliko trzaja u svakom zabacu jer ako propere vodimo brzo, a isprekidano, imat ćemo jako puno promašenih grizeva (kao i kod bolena) jer uvijek zaraubaju iza varalice, za razliku od kontinuiranog privlačenja,
kada je realizacija 10 puta bolja.

ZARE – opet, čim veće – tim bolje, lovne su i veličine poput Heddon zare Puppy (ili Calipso zare) ili Rapale Skitter walk ali puno bolje su veće, poput Rapala x-Rap walk, Heddon zare spook i Super spook.
Osim navedenih koje se više koriste za bassa nego za štuku, postoje i one “primjerenije” štukama, poput Salmovog Maas maraudera ili Musky mania doc-a.

SILlKONCI – izbor im je neograničen. Isprobajte žabolike weedies silikonce sa već montiranom udicom, poput Deps basirisky, Southern lure trophy scum frog, Bass pro xps frog, Spro bronzeye frog i Bronzeye poper, Bigfoot Frog Soft bait ili mišolikih, poput Strike kingovog King rat-a. U topwater mamce spadaju i neki već standardni silikonci na wormici bez otežanja koje možete voditi po samoj površini ili malo ispod nje, poput Prologic Jerk minnow-a, Manns shadow-a i Lunker city fins-a, koji se radi u raznim veličinama, a štukama nije prevelik ni onaj od 10″. Kontirajte ih na odgovarajuće wormice i odmah nakon zabaca i pada u vodu kratkim trzajevima se brzo vode po površini, tako da rade brazdu, a nakon griza štuke (kojeg ćete sigurno dobro vidjeti) također treba, kao i kod popera, kontrirati sa zadrškom, jer silikonca štuka dugo drži u ustima za razliku od drugih “tvrdih” varalica.

JERKOVI – naravno, u obzir dolaze samo oni plivajući ali da bi radili ispod same površine u par cm vode treba im zamijeniti trokuke za broj manjima i lakšima (npr. Owner stinger su jako lagane, a jake), a umjesto teških sajli od titanijuma treba koristiti one lagane od volframa odgovarajuće nosivosti. Ovaj savjet sa sajlama koristite samo kada hoćete da jerk ide što pliće jer su u svim drugim situacijama bolje titanijske sajle.

BAMBLE LURE – iako su prvenstveno namijenjene bassevima, podjednako, ako ne i više, napadaju ih štuke svih veličina. Ima ih u nekoliko varijanti, sa udubljenjem na nosu, poput popera i bez, koje rade poput zare (doduše, bez otklona lijevo-desno), jednako su lovne obje, a jednako je problematična i realizacija. Mogu se koristiti i po najobraslijoj vodi, a bacaju se jako daleko, ima dosta udaraca pa to kompenzira malo lošiju realizaciju.

BUZZBAIT – odlična topwater varalica za štuku. Kod nas se koriste većinom one namijenjene bassu, a hrabriji mogu probati naručiti one malo veće namijenjene američkom musky-u. Kod nas ima za nabaviti onih od Booyah i Strike king, koji su ujedno i najbolji, a pod obvezno na njih montirajte Trailer udice – ravan vrat i široko oko na koje navučete bužir koji probodete udicom na varalici. Takvom montažom uvelike poboljšavate realizaciju koja je inače puno lošija. 
Kod vođenja buzzbaita stvarno nema neke mudrosti, prije nego padne u vodu preklopite preklop na roli i odmah počnite s namatanjem tako da buzz počinje raditi čim dotakne površinu. Osim jednoličnog namatanja dodatni poticaj štukama daje i povremeni trzaj, tako da se malo promijeni zvuk, a to dosta često isprovocira štuku. Kod griza se štuka ili ulovi ili ste ju fulali i tu nema neke pomoći, osim one obvezne montirane trailer udice. Osim buzzbaita, vrlo plitko, tako da radi brazdu, može se voditi i spinerbait. Najboljima su se pokazali oni sa dva willow krilca veličine 3 i 5, sa žuto-bijelom suknjicom koju štuke najviše vole, a od proizvođača tu su opet Strike king i Booyah.

SWIMBAIT – vrhunski topwater swimbait je Daiwin Dead or alive, koji radi na više načina, a jedan od njih je i zmijoliki rad na samoj površini, kada ga se vodi skroz polako. Ispod same površine radi i kod nas već poznati Prologic 4play u liples varijanti (bez kljuna).

 

Topvater4

Pribor

Možete koristiti svoj standardni pribor za štuke no puno bolja opcija je pribor namijenjen jerkovima, tj. kratki štapovi, špaga je pod obvezno, a od sajli preporučam gotove volframske od Trapera ili Robinsona (jeftine su ali ih treba često mijenjati) ili one za vezanje, poput Fox-ovog Easy trace wire ili American fishing wire odgovarajuće nosivosti. Važno je da je sajla što lakša kako bi varalice i dalje bile plivajuće.

 

izvor: Internet

 

Marijan Jambrešić

6. IZLOŽBA FOTOGRAFIJA FISHING CLUBA ZAGORJE

U sklopu svibanjskih svečanosti grada Zaboka, a u periodu od 29.05. pa sve do 27.06.2017.g u galeriji gradske knjižnice „Ksaver Šandor Gjalski“ u Zaboku održana je 6. po redu izložba ribičkih fotografija, kao i ribljih skulptura tzv. „fish carvinga“ od strane ribičke udruge Fishing Club Zagorje. Izložba je zamišljena kao edukacija za mlađe naraštaje kako bi si što više približili takav vid rekreacije ili hobija. Osim fotografija svakako su bile atraktivne i riblje skulpture u prirodnoj veličini pojedinih vrsta riba. Tako su posjetitelji mogli vidjeti i nekoliko vrsta riba i  varalica sa kojima se lovi pojedina riba i isto tako u kojim vodama na teritoriju Republike Hrvatske najviše obitava. Posebni kutak su dobili  ligaši Hrvatske lige pastrvskog grgeča, jer je upravo u toj reprezentaciji bilo zastupljeno i najviše članova Fishing Cluba Zagorje. Kao i svaki put do sada izložba je dobila pozitivne kritike što možete vidjeti i na jednom citatu iz knjige dojmova.
Veliko HVALA ravnateljici Branki Vrbanec koja se zaista trudi oko naše gradske knjižnice u sklopu koje se nalazi i galerija koja je uvijek puna iznenađenja!

Izlozba2017

 

MORSKI RIBOLOV NA PAUKA

Kroz ljeto tisuće needuciranih ribolovaca dolaze na Jadran u nadi da će uhvatiti kakvu ribu. Najčešće su to lovci koji znaju što je ribolov na jezerima ili rijekama i na more su došli obiteljski i sa sobom donijeli štap. Prije par godina otac i sin iz Češke hvatali su ribu u jednoj luci gdje mi je bio vezan brod. Znajući da se u luci nalazi veliki broj paukova samo sam čekao da ga zakače. Nije prošlo puno i tata ga je vadio, no zaustavio sam ga prije nego ga je počeo skidati kao običnog špara. Zahvalio mi je na češki način i nastavio sa lovom još uzbuđeniji što je naučio i doživio jednu novu avanturu. Koliko je takvih slučajeva gdje ljudi ne znaju što im se dogodilo? Nažalost taj podatak je teško saznati, ali ubod pauka nije rijedak i godišnje se dogodi dosta slučajeva u kojima ljudi prožive ubod ove ribe. Zbog toga treba biti pažljiv i ne samo kada smo sigurni da smo uhvatili pauka nego svi, koji nisu veliki poznavaoci morske faune, moraju paziti na svaku ribu koja im izgleda kao pauk, poput bežmeka ili guštera. Sa sobom treba uvijek nositi kliješta, najbolja su ona kirurška koja ne puštaju kada ih se stisne. Pauka nemojte dirati nego mu stisnite donju usnu sa kliještima i nožićem ili drugim kliještima izvadite udicu. Ako ga želite vratiti nazad u more nemojte žuriti jer na suhome mogu izdržati jako dugo, a baš u prvim sekundama nakon što smo ga izvadili je jako živahan i nakostriješen. Nemojte se opustiti ni nakon ribolova i sve dok vam je u blizini pažljivo postupajte jer mrtav pauk je i dalje opasan.
Pauk2
U Hrvatskoj žive 4 vrste ove opasne ribe, postoje još neki narodni nazivi za koje ste možda čuli poput dragana, ranj. Krenuti ćemo od one najopasnije tj. najotrovnijeg pauka pod nazivom pauk Žutac. Imamo sreću da je ovaj pauk malih dimenzija iz razloga što su kod tako male ribe bodlje slabije razvijene. Živi u pješčanim plićacima naših poznatih plaža u blizini Splita i mnogi ljudi nisu ni svjesni toga. Nekada davno kada sam ronio na obližnjoj pješčanoj plaži primijetio sam da sam slučajno stao na pauka koji je ležao nepomično na dnu. Pauk se prestrašio i nije me mogao ubosti sa svojim sitnim bodljama. Svejedno sam se uplašio i odlučio da ću od sada biti puno oprezniji. Do tada nisam vidio ovu vrstu pauka jer je obično lokaliziran na tako mala područja tako da sam ga malo bolje proučio. Na tom području ljeti se kupa na desetke tisuća turista i zaista nisam čuo niti jedan slučaj kada se neki turist žalio na simptome paukovog uboda. Pauk Crnac je druga vrsta koju ću spomenut iz razloga što ga u Jadranu ima u jako malim količinama. Sličan je po izgledu ostalim vrstama pauka i jedino obilježje koje ga razlikuje je to da ima izražajne crne pjege koje mu prate bočnu liniju. Dvije vrste koje spadaju u jako česte ribe jadranskog mora su Pauk Mrkulj (Trachinus radiatus) i Pauk Bijelac (Trachinus draco). Pauk Mrkulj jedna je od rijetkih riba koja se u zimskim mjesecima približava obalnim područjima tako da ga se može loviti i nešto pliće, ali u većem dijelu godine pravi lov na velike paukove ostvaruje se na većim dubinama. Najveći mrkulji love se parangalima na našim pučinskim otocima i budu veći od 2 kg težine, ali ipak puno češće do 1.5 kg što je za prosječne morske ribe koje se hvataju udičarskim alatima sasvim pristojna veličina. Mrkulj ima izražajnu tamnu mramornu boju, pogotovo je izmrljan crnkastim bojama po leđima, u nekim varijantama mu je glava potpuno crna, a nekad tijelo zelenkasto. Bijelac također može narasti do tih dimenzija, ali veliki bijelac je puno rjeđa pojava od velikog mrkulja. Pauke bijelce najčešće će te susretati u ronjenju na pješčanim područjima, a u ribolovu sa obale lovit će te samo njega. Na leđima mu se nalazi veliki broj okomitih crtica raznih boja, žute, crne, smeđe i one koja nekako najviše ističe prirodnu umjetnost a to je plava.
Pauk3

Otrov

Iako u Jadranu živi mnogo otrovnih riba i ostalih stvorenja pauk je uvijek bio nekako pojam za otrovnu vrstu jer je i od svih opasnijih riba najčešći. Svaka osoba podložna je djelovanju otrova na svoj način, neki su čak i prirodno imuni pa neće osjetiti nikakve ozbiljnije posljedice od laganog peckanja. Nažalost postoji i druga strana medalje pa je moguć i ishod sa smrtnim posljedicama ukoliko osoba ima izražajnu alergijsku reakciju na otrov ili veoma slab imunološki sustav. No smrtni slučajevi iako postoje gotovo su zanemarivi zbog stvarno malog broja takvih slučajeva. Prosječni simptomi od paukovog uboda su velika bol koja podsjeća na opekline, vrtoglavica, glavobolja, povraćanje, povećana temperatura, znojenje, teško disanje i još mnogi simptomi koji su blisko povezani sa navedenima. Rana brzo otekne i promjeni boju u jarko crvenu te se počinje širiti i ubrzo bol se prebaci na cijeli obližnji dio tijela. Najveća bol doživljava se pola sata nakon uboda i može trajati i cijeli dan u jednakom intenzitetu, najčešće prestaje nakon nekoliko sati. Bol prestane, ali rana i nekoliko dana ostaje u obliku otekline koja može biti i većih dimenzija. Zbog velikog šoka na organizam potpuni oporavak zna trajati jako dugo, no ako se pravodobno došlo do liječnika obično svi simptomi koje zadobijemo nestanu jako brzo. Jedna pozitivna stvar je ta da nakon nekoliko uboda pauka naše tijelo razvije otpornost na njegov otrov, no nadam se da do toga nikome nije trebalo doći.
Pauk5

Lov na pauka

Mnogi se vjerojatno od vas pitaju zašto bi lovili ribu koja je otrovna i može nam naškoditi? To je i razlog zašto ga mnogi primorci izbjegavaju loviti iako bi vjerojatno imali dosta uspjeha u njihovom lovu. Jedna od stvari koje nam pauk može pružiti je u prvom redu fantastična akcija kada se zakači na udicu. Za neke ljude vađenje ribe i borba je ono što im je najuzbudljivije u ribolovu. Ako je to slučaj onda sa lovom pauka sigurno ne mogu pogriješiti. Druga stvar zbog koje ga se isplati uloviti je njegov ukus u brudetu ili nekom drugom specijalitetu u kojemu je kod mnogih ribokusaca cijenjen. Pauk se hrani i danju i noću no većina ih se na udice hvata u dnevnim satima. Meni je jako uzbudljivo traženje pauka, naravno onih velikih kilaša, po područjima na kojima znam da obitavaju. Nažalost ne mogu vam kazati po kojim vremenskim prilikama najbolje rade paukovi jer sam ih lovio po svim uvjetima, a isto tako po takvim uvjetima nisu uopće bili zainteresirani na hranu. Stoga je sigurno neki drugi nama nevidljivi faktor zadužen poticaj paukovima da se počnu hraniti. Područja na kojima ih najviše lovim su ravni tereni u neposrednoj blizini kamenitog dna. Zbog toga što najviše žive u blizini brakova Mrkulji su još i nazvani pauci od kamena jer je narod stekao dojam da žive na kamenitom dnu. Oni ustvari žive na područjima koja su bistra, a dno mekano i bez nekih dodatnih taloga otpadnog materijala najviše na dubinama od 30 do 80 metara. Za razliku od mrkulja bijelci izrazito vole pješčana prostranstva pa ih se može naći bilo gdje gdje se nalazi malo veće pješčano područje. Iz razloga što takvih područja najviše ima u uvalama i zaljevima na dubinama od 5 do 25 metara na tim područjima ovi pauci su i najbrojniji.
Pauk4

Mamci i način lova

Pauk je izraziti predator koji vreba sa morskog dna. Predator je u smislu da će, kad je gladan, rado probati bilo što što mu se učini primamljivim i živahnim. Mamci koji statično stoje na dnu imaju najmanje izgleda da će uhvatiti pauka, no takvi mamci obično privuku neke druge ribice koje će ga grickati i premještati što će pobuditi paukov instinkt za napadom. Iz tog razloga se na parangale nekad zna, ukoliko ima pogodimo mjesto boravka i vrijeme, uhvatiti skoro toliko paukova koliko je i udica na parangalu. Prema tome vrsta mamca sigurno nije od neke velike važnosti već je puno važnije to da se mamac premješta, svjetluca i mami pauka. Vizualno najizražajniji mamci poput komada lignje, gavuna ili srdele će po meni imati najviše izgleda za uhvatiti pauka. Riba koja leži na dnu, nekad čak i ispod pijeska, sigurno će prevariti mnoge koji misle da se udica mora nalaziti na samom dnu. Najviše se pauka hvata za vrijeme povlačenja mamca prema površini, te vam savjetujem ako to činite da vučete mamac jako brzo i nakon određenog vremena malo usporite. Ja sam znao hvatati velike paukove gotovo na samoj površini što znači da bi ga pratili sa skoro 45 metara dubine. Tu naglu promjenu tlaka mogu izdržati jer nemaju klasični riblji mjehur. Osim sa prirodnim veliki se uspjesi u lovu na ovu ribu ostvaruju i umjetnim mamcima. Panulavanje varalicama ili varaličarenje sa obale su poznati načini lova na ovu ribu. Za panulom se rado zaleti i na samu površinu ali zbog malo veće brzine panule preporučam da ju spustite pri dno i malo sporije vučete i radite veće trzajeve sa rukom tako da panula svako malo uspori i dopusti pauku da ju uhvati. Kod panulanja živim mamcima pauk je također čest lov, ali tada je neželjen iz razloga što su nam ciljane lovine puno cjenjenije ribe poput zubaca i gofa, svejedno na taj način se hvataju najveći paukovi. U novije vrijeme popularna je tehnika pod nazivom vertical jigging koja se zbog svih faktora koje smo do sada nabrojali pokazala dosta uspješnom u lovu na pauka. Također na kraju valja i napomenuti da prilikom lova varalicama za lignje i sipe pauk često zagrize ali teško se ulovi jer udice nemaju kukicu, tako da se ne iznenadite ako vam umjesto lignje do broda dođe ova riba. No iako je opasan za rukovanje nema mjesta panici, pauk je riba kao i svaka druga i pažnjom prilikom rukovanja lako je moguće eliminirat opasnost od uboda. Ako upotrijebite kliješta, ne dirate ga izravno, pripazite prilikom izvlačenja i rukovanja naknadno, teško da može biti bilo kakvih posljedica te vam ostaje čisti ribolov sa kojim će te doživjeti ono po što ste došli a to je užitak, a ova riba vam ga sigurno može pružiti.

Bežmek nije opasan

Riba koja dosta sliči na pauka i čak se u mnogim literaturama smatra kao jednako opasna riba no u stvarnosti to nije slučaj. Bežmek doista ima slične bodlje onima koje ima pauk no te bodlje u sebi sadrže jako malo ili uopće ništa otrova koje može iti malo naštetiti čovjeku. Bežmek živi cijeli svoj život (osim kada se premješta) zakopan u mulju i pijesku a na udicu se lovi izrazito rijetko. Njegova primarna hrana su žive ribe koje mu prođu preko njegovog zakopanog trupa gdje mu samo oči vire iz pijeska. Najviše se hrani noću a lovi se jedino mrežama u koje se lako zakači. Razlikovat će te ga od pauka tako što ima jako široku glavu, prilično veću od ostatka tijela, zatim nema izrazitih crnih šara po svom tijelu već je smećkasto žute boje. Usta su mu čudnog oblika, stalno okrenuta prema gore te poviše njih ima mamilicu (duguljasti dio kožice) za ribe kojom imitira crvića.
Pauk1

Kako postupiti u slučaju nezgode

Puno puta mi se dogodilo da sam u rukovanju sa paukom osjetio ubod, naravno radilo se više o paničnoj nesigurnosti nego o pravom ubodu. Ono što bi me ubolo je ili udica ili neka druga riba koja se nalazi u njegovoj blizini. Ako niste sigurni da li vas je ubo pauk preporučam da postupite kao da vas je i tako ćete biti dosta sigurniji. Paukova otrov je termolabilan što znači da djelovanjem veće temperature on gubi svoju toksičnost. Temperatura koju morate postići je malo veća od 40 stupnjeva što zaista nije puno. Naravno ukoliko ste daleko na moru teško je doći u mogućnost da zagrijete mjesto uboda, pa se morate snaći što prije možete. Brodovi obično imaju sustav hlađenja motora gdje se voda penje do znatno većih temperatura pa vam je dobro probati staviti mjesto uboda ili u tu vodu ili na zagrijanu površinu motora. Isisavanje otrova je metoda koja neće riješiti sav otrov koji se već proširio vašom ranom pa vam zasigurno nije solucija sa kojom možete biti mirni. Isto tako ako imate ranice u ustima otrov vam se može proširiti i na njih. Također postoji metoda trljanja mjesta uboda sa tekućinom iz paukovog oka za što neki ljudi tvrde da je isto djelotvorna ali nema konkretnih dokaza o njenoj uspješnosti. U tim situacijama prije nego potražimo liječničku pomoć valja sve probati. U slučaju uboda što prije se uputite kod liječnika i iako ste došli uživati u ribolovu, ubod će vam sigurno pokvariti taj dan ali ipak za vašu sigurnost to je puno bolje.

 

Marijan Jambrešić

URBAN STREET FISHING KRAPINA 2017

Na rijeci Krapinici, a kroz sami centar grada Krapine održan je 5. Urban street fishing pod nazivom USF KRAPINA 2017 – Memorijal “Zdravko Demirović Zagi”. Sve popularnije kod nas Hrvata ribolovno natjecanje i ove godine okupilo je 15 ribiča iz kontinentalne Hrvatske kako bi svojim vještinama pokazali i ukazali da postoji i ta vrsta hobija i da je to stvarni svijet, a neka virtualna igra. Posebno ovo ukazujem na mlade naraštaje kojih nažalost ima sve manje u ovakvim i sličnim ribolovnim disciplinama. Ovim putem apeliram na sva ŠRD u Krapinsko-zagorskoj županiji  da što više potaknu okolinu u kojoj borave na ovu vrstu hobija i rekreacije. Vrijeme provedeno na svježem zraku i mjesta na kojima će boraviti dok obavljaju ribolov, te poznanstva sa kojima će se susresti i na kraju zdrav način života stvarno nema cijenu i svakako vrijedi truda!
Domaćin ovog natjecanja je ŠRD Krapina, a organizaciju preuzima FISHING CLUB ZAGORJE iz Zaboka, kao i svake godine uz potporu ŠRSKZŽ. Okupljanje od 8-9 sati na starom mjestu. Prijave i podjela startnih listi, te upoznavanje sa pravilima ovog natjecanja. Slijedi doručak kojeg nam pripreme domaćini i start koji je zakazan za 10 sati. Ove godine napravili smo jedan presedan zbog radova na mostovima u samom centru grada, pa smo natjecanje odradili u komadu (4 sata), a dužina staze je bila neograničena. Bilo je bitno samo da se startna lista sa ulovima preda do 14 sati u centralni box. Kao i uvijek staza je teška i zahtjevna , na pojedinim mjestima i opasna zbog radova na mostovima. Jutarnja rosa i velike trava dodatno su zapaprili svim natjecateljima. Uz sve te poteškoće natjecatelji su i ove godine napravili zavidan rezultat, pa je ulovljeno 255 komada klenova prosječne dužine 21 cm, što bi iznosilo preko 53 metra ribe. Svaka čast! U cijeloj toj priči najbolje se snašao Martin Miladić iz Zagreba i sa ulovljenih 40 riba, te osvojenih 795 bodova pobijedio na ovom atraktivnom natjecanju. Drugo mjesto za Marka Martinjaka iz Konjščine sa ulovljenih 29 riba i osvojenih 703 boda. Treće mjesto zauzima Robert Baričević iz Pregrade sa ulovljene 23 ribe i osvojenih 539 bodova.
Sponzori ovog natjecanja su bili IDRA iz Karlovca, TOPFISHING I SPINNKA iz Zagreba. Nastavak i drugo poluvrijeme do kasno u noć se odvijalo na terasi  pizzerie MAMA MIA u samom centru grada Krapine.
U ime FISHING CLUBA ZAGORJE zahvaljujem od srca svima koji su se odazvali na ovo natjecanje. Vidimo se dogodine!

 

POVEĆAJTE USPJEŠNOST U RIBOLOVU

Pravila kojih se drži večina ribiča: topla voda tople boje, hladna voda hladne boje, ali gledajući dubinu i prozirnosti vode  ribu koju lovimo………

Po kvaliteti vida:

Pastrva: vidi najbolje, vidi i ultraljubičasti dio spektra a uz to i živi u plitkim, čistim i prozirnim vodama.

Smuđ: također odličnog vida, naročito dobro vidi u sumrak i svitanje, kažu da ne vidi po mraku.

Bolen: dobro vidi, a pošto lovi na površini dobro vidi i nas.

Bass (pastrvski grgeč): u hladnijem dijelu sezone vidi odlično, a tokom ljeta (kažu) vrlo slabo zbog mrene koja mu se stvara na očima. Više se oslanja na refleks i vibraciju .. tu sam malo skeptičan jer mi se dešavalo da tokom ljeta ignorira neku varalicu, a istu takvu u drugoj boji guta na prvi zabačaj.

Štuka: dobro vidi, a zavisi od vode u kojoj živi, noću većinom ne lovi.

Som:  ima slab vid (ima male i nerazvijene oči), ali je zato razvio druge organe do savršenstva, a i boje (navodno) uopće ne razlikuje …… živi u mutnim i dubokim vodama.

Po dubini vode bi to izgledalo ovako :

 

Boje

 

Tu treba uzeti u obzir da pogled kroz riblje oko nije isto što i ljudsko, ali možda kao neki odnosi za usporedbu.

 

Još malo o solunarnoj teoriji …??

Solunarna teorija kaže da na prehrambene aktivnosti kod riba i životinja utječe položaj mjeseca i sunca i da postoje periodi dana i noći kada ribe i ostale životinje izlaze iz svojih skrovišta kako bi se hranile i kada mi ribolovci i lovci imamo veće šanse za ulov.
Bolen3
Tradicionalno se smatra jutro i večer dobrim terminima za lov, ali većina nas ne razmišlja o položaju mjeseca u trenutku lova, možda iz razloga jer se njegov izlazak i zalazak može dogoditi u bilo koje doba dana ili noći, a niti je uvijek vidljiv. Mjesecu treba približno 29 dana i 13 h za uzastupno ponavljanje faza, a za rotaciju oko zemlje prosječno 24 h i 53 min. Sunce uvijek osvjetljava polovicu mjeseca okrenutu prema njemu , a kad se nađu na suprotnim stranama u odnosu na zemlju imamo “pun mjesec” za razliku od “novog mjeseca” kada je mjesec između zemlje i sunca. Upravo u ove dvije situacije imamo pojačanu solunarnu aktivnost za razliku od drugih mjesečevih mijena kada je ona nešto manje izražena.
Prema solunarnoj teoriji postoje 4 perioda u tijeku jednog dana u kojima možemo očekivati ulov. Dva glavna perioda aktivnosti riba su kada je mjesec točno iznad nas i kada je točno ispod nas, a dva sporedna perioda aktivnosti su u vrijeme izlaska i zalaska mjeseca. U glavnim periodima aktivnost možemo očekivati i do 2 h i 30 min ,a u sporednim periodima i do 1 h i 30 min. Za ostatak vremena smatra se da ribe i ostale životinje miruju.
Ukratko, najbolje je u ribolov ići za vrijeme “novog” i “punog” mjeseca i to u terminima kada je mjesec točno iznad nas, točno ispod nas ili kad izlazi ili zalazi. Ako se ovo navedeno dogodi u vrijeme izlaska ili zalaska sunca tada imamo idealnu kombinaciju. Dakle, jutro i večer jesu najbolji termini, ali samo kada to i položaj mjeseca dozvoljava. Za ostale dane je bolje korigirati vrijeme izlaska na vodu.
Stuka1
Postoje dani kada se možemo osloniti na ovu teoriju ali postoje i dani kada očekivana reakcija riba izostane. Lokalni vremenski uvjeti također utječu na efikasnost teorije. Naglo zahlađenje može dovesti i do višednevne neaktivnosti ribe. Promjene tlaka kao i njegov pad također dovode do neaktivnosti. Teorija najbolje “drži vodu” u danima kad imamo stabilnu i odgovarajuću temperaturu vode, stabilan tlak ili malo rastući. Sam trenutak promjene vremena (npr. početak nevremena) se generalno smatra dobrim ako se događa u trenutku kada je mjesec točno iznad nas, točno ispod nas ili kad izlazi ili zalazi.

 

Marijan Jambrešić

 


izvor : internet i ribički forumi

9. KLUPSKO NATJECANJE NA ČABRANCI

Tradicionalno i ove godine jubilarno 10. druženje članova Fishing Cluba Zagorje održano je na rijeci  Čabranci u mjestu Plešce, a ujedno i deveto klupsko natjecanje za popularni „fish carving“ pastrve. Kao i svake godine naš domaćin je ŠRU ČABRANKA iz Čabra, pa je to i prilika za obostrano druženje članova. Vrijeme smo zaista pogodili i ta subota je bila kao neka čarolija. Pregršt ulovljenih točkastih pastrva, pokoja kalifornijska i par peševa su oduševili kompletnu ekspediciju. Ove godine pobjednik je Marko Martinjak iz Konjščine, drugo mjesto za Željka Kuka iz Zagreba, dok je treći bio Goran Ovčar iz Krapine. Poslije podne  slobodan ribolov i lagana šetnja po Čabranci, a druženje kod“Klarića“ se nastavilo do kasno u noć. Zahvala DVD Gubaševu i vozaču Petek Zdenku koji nam nesebično uskaču za tu prigodu. Isto tako zahvala i našem domaćinu Miri Klariću, kao i ŠRU ČABRANKA iz Čabra za posebne uvjete koje nam pružaju svake godine kad im dolazimo u goste.
Vidimo se dogodine!

 

RIBOLOV ŠTUKE

Bez ikakve sumnje štuka je vrhunski predator i razbojnik koji lovi sve što se kreće u blizini: od drugih riba, do žaba, ptica pa do manjih sisavaca. Njena obitavališta su zatravljeni zavučeni zaljevi. Nakon proljetnog otapanja leda, približava se obali gdje se mrijesti u plićacima. Kad ljeto poodmakne polako se povlači u dubinu tražeći hladniju vodu.
Ako se lovi u mutnijoj vodi žuta boja bi vjerojatno bila uspješnija. Najviše ugriza imao sam u ranu zoru i rano prijepodne. Zbog kao igla oštrih zuba, varalica se mora zakačiti za 30-tak cm dugu čeličnu sajlu kao predvez. Meso ima specifičan ukus “na divljač” i puna je kostiju.

Stuka3
Zbog pomalo zastrašujućeg izgleda i mnogim pričama o proždrljivosti i veličini, štuka sa pravom nosi nadimak “vodeni vuk”. Možda jedna od najzastupljenijih slatkovodnih riba na svijetu, čije se prebivalište proteže od sjeverne Azije preko sjeverne i srednje Evrope pa do sjeverne Amerike.
Štuku nije teško prepoznati zbog njene specifične građe. Usko, vretenasto tijelo na čijem kraju se pored repne peraje nalaze i leđna kao i potrbušna, a sve u cilju ogromne brzine iz mjesta pri napadu na žrtvu. Vretenasto tijelo u obliku torpeda počinje sa glavom i ustima u obliku pačjeg kljuna koja su puna velikih i kao žileta oštrih zuba. Mišićavo tijelo je pokriveno zeleno žućkastom “kamuflažnom” bojom, a sve sa ciljem loviti, ubiti i pojesti.
Rekord štuke iznosi 25 kg.  i ulovljena je u Njemačkoj, mada postoji i izvještaj o štuki koja je težila 30 kg. Sjeverno-američki rekord iznosi 21 kg.  i ulovljena je u New York državi, dok kanadski rekord iznosi 19 kg. i ulovljena je u Ontariju.
Iako je veča štuka od 22 kg.  ulovljena u Quebeku, nikada nije priznata kao rekord. Do danas nije objašnjeno zašto euro-azijske štuke rastu veće od sjeverno-američkih u prosjeku za 13 %.
Štuke se mogu naći u skoro svim rijekama i jezerima gdje nema toka vode ili je tok veoma spor, u barama, rezervoarima, mutnim rijekama, velikim i dubokim jezerima pa čak i u ušćima rijeka u more gdje je voda neznatno slana. Ipak štuke najviše vole jezera i rijeke u kojima ima mnogo trave . Najveće štuke se nalaze u velikim dubinama gdje je voda hladnija pogotovu ljeti. Velike štuke mogu se svrstati u hladnovodne ribe jer zahtijevaju temperaturu od svega 10 C.

Stuka1
Za razliku od maskija, štuke nemaju običaj da se zadržavaju na određenim mjestima već se kreću u zavisnosti od sitnih riba kojima se hrane kao i u zavisnosti od temperature vode.
Štuka se  najbolje lovi kada je oblačno vrijeme. Po sunčanom danu najbolje je probati uvečer pri zalasku sunca, mada ni rano jutro nije loše. Dan sa slabim vjetrom koji stvara male valove bolji je nego kada je površina vode potpuno mirna i to zbog manjeg prodiranja svjetlosti pri nemirnoj površini vode. Vrijeme prije nadolazeće oluje možda je najbolje vrijeme za pecanje štuke. Za razliku od maskija koji prestaje svaku aktivnost poslije hladnog vala, štuka i dalje ostaje aktivna. Štuke se hrane preko cijele godine, a najaktivnije su kada je temperatura vode oko 15 C. Plitka jezera u kojima nema velike dubine i gdje temperatura vode ljeti penje i do 25 C. utječe na slabo hranjenje štuka preko ljeta. Postoji vjerovanje da se štuka slabo hrani preko ljeta zbog gubitka zuba što je totalno pogrešno. Toplota vode utječe kako na njihovu ishranu, tako i na njihov rast. Pri temperaturi od 15 C. štuke i najbrže rastu. Ovo i objašnjava zašto duboka jezera gdje one mogu naći niže temperature koje im odgovaraju, obično imaju mnogo veće i teže štuke nego plitka jezera, gdje su štuke uglavnom mršave a dugačke. U ljeto se plitka jezera brzo zagriju od površine do dna i štuka nema hladnu vodu da u njoj prebiva. Prinuđene da žive u toploj vodi njihov rast je znatno usporen, a i životni vijek im je mnogo kraći.
Štuke u principu imaju veoma jednostavnu taktiku lova. U najviše slučajeva štuka se nalazi u zasjedi i skrivena travom odakle se ogromnom brzinom ustremljuje na žrtvu. Štuke se hrane drugim vrstama riba, ali također napadaju i žabe, miševe, male patke, rakove i razne vrste insekata. Skoro sve vrste riba se nalaze na jelovniku štuka. Od basova i smuđeva do pastrvi. Također napadaju i svoju vlastitu vrstu. Poznate su po napadanju riba svoje iste veličine, pa su izvještaji o nalaženju štuka uginulih sa velikom ribom zaglavljenom u ustima veoma česti.
Temperatura vode i količina hrane najvažniji su faktori u životu štuka. Rano u proljeće kreću se prema plitkim mjestima radi mrijesta i to već nakon otapanja leda i kada voda postigne temperaturu od oko 4C. Mjesta gdje se mrijeste su najčešće plitki zaljevi, ali i dublji a uski zaljevi, zatim manje rijeke i potoci. Postoje izvještaji da se štuka može izmrijestiti ispod leda.
Tokom ljeta štuke se najčešće nalaze pored trave u vodi od oko 1-3 metara dubine, ali velike štuke obično silaze u dubine od 10 i više metara. Kako štuke rastu i njihovo prebivalište je sve dublje.
Vrijeme poslije topljenja leda je svakako vrijeme kada ih je najlakše uloviti. Prvo zato što dolaze u plitku vodu radi mrijesta. Pecanje sa obale je idealno u ovo vrijeme jer se nalaze blizu obale i lako ih je pronaći. Drugo, veoma su gladne u to vrijeme jer se preko zime ne hrane intenzivno kao ljeti. U samom činu mriješćenja štuke gube veliku količinu energije i ne hrane se mnogo i tek posle završetka mrijesta počinju sa aktivnim hranjenjem. Treće, rano u proljeće još nema trave u vodi i štuka je u to vrijeme prinuđena da u nedostatku zaklona kruži vodom u potrazi za plijenom. Bilo koji dio vode koji je plitak će ih privući u to vrijeme, jer će tu voda otopliti brže nego u ostalim dijelovima. Plitki zaljevi, sa ušćem potoka ili manje rijeke pravi su magnet i odlična mjesta za pecanje štuke rano u sezoni. Kasnije u sezoni u ovim dijelovima vjerojatno ih neće biti, a i ako nađete neku, biće to veoma mali komadi.
Definitivno najbolje mjesto za traženje štuke u rano proljeće su plitki zaljevi. Ako je u blizini i potok koji se uliva u zaljev, muljeviti dio ispred prvo je mjesto gdje treba probati. Zatim, pješčana ili šljunkovita obala koja se veoma blago spušta ka dubini dobro je mjesto. Duboka mjesta pored obale ili obalu koja ima nagli pad u dubinu u ovo vrijeme treba zaobići, jer se štuka na takvim mjestima neće mrijestiti pa ni zadržavati.
Stuka4
Najbolje je probati na mjestima i uz obalu koja se nalazi na sjevernoj strani jezera ili rijeke. Sjeverna obala je zaštićena od hladnog sjevernog vjetra, i zato se voda brže zagrije na sjevernoj strani jezera. Hladan sjeverni vjetar gura hladnu vodenu masu sa sredine jezera prema južnoj obali i zato je voda sa južne strane hladnija u proljeće.
Ako lovite iz čamca, električni troling motor veoma je koristan dio opreme u ovo doba godine. Prilaz plitkim zaljevima može jako uplašiti štuku ako koristite veliki motor. Kako još uvijek nema trave štuka veoma lako može “osjetiti” čamac. Praćenje same obale je skoro nezamislivo bez električnog motora. Međutim vjetar se može pokazati još korisniji saveznik. Polako klizanje čamca po vodi uz pomoć vjetra je totalno bešumno i bez vibracija koje daje propeler, pa se vrlo često desi da možete ugledati štuku u vodi, i zatim zabaciti varalicu ispred njenog nosa. Čamac u ovom slučaju može preći preko štuke koja je na dnu a da se ona ne uplaši i pobjegne, naravno pod uslovom da nema buke u čamcu, jer se i sam zvuk hodanja po čamcu veoma dobro prenosi kroz vodu.
Dokovi i bilo kakvi objekti u vodi mogu biti odlična mjesta rano u proljeće. Kako još uvijek nema trave, štuka će koristiti bilo kakav zaklon u vodi, pa ovakva mjesta ne treba obići. Također drveće čije se grane nadvisuju nad vodom kao i drveće palo u vodu dobro je mjesto. Na svim mjestima se može uhvatiti štuka preko cijele sezone, ali ako pecate sa obale i želite uhvatiti veliku štuku, ova mjesta rano u proljeće odlična su prilika. Rano u proljeće isto kao i u ranu jesen štuke je najbolje tražiti u jezerima „eurotropik“ tipa. Kasnije u sezoni kada otopli manje štuke ostaju u plićoj vodi, dok se velike premještaju u duboku vodu. I u ovom slučaju štuke će biti u blizini neke strukture u vodi. Može to biti ivica trave, ivica gdje plićak naglo prelazi u dubinu (dublja strana), podvodne stijene i slično. Za vrijeme veoma toplih dana u augustu, štuke će se preseliti u dublju vodu, i tada ih je najbolje i tražiti u najdubljim mjestima u jezeru ili rijeci. Sonar je veoma koristan u ovim situacijama jer se sa njime mogu pronaći strukture u većim dubinama oko kojih vrijedi probati. U jesen kada voda počne da se hladi, štuke dolaze u pliće dijelove. Ranije u jesen dobra mjesta mogu biti platoi koji još uvijek imaju zelenu travu i plića strana ivice škarpe. U kasnu jesen štuke se mogu naći skoro na svim mjestima. Kako je voda uveliko hladna štuke nemaju neko pravilo gdje se zadržavaju, tako da se mogu uhvatiti i na mjestima na kojima se najmanje nadate. Štuke ostaju aktivne i tokom cijele zime i moguće ih je uloviti kroz led.
Univerzalna varalica za štuku na postoji. Jedna vrsta varalica može biti dobra u jednoj situaciji, dok u drugoj možete da je koristite bez ikakvog uspjeha. Uspjeh u mnogome zavisi i od prezentacije. Razne vrste leptirića, voblera i žličarka su svakako najrasprostranjeniji tipovi varalica među ribolovcima na štuku. Nepisano pravilo je da se u proljeće i jesen kada je voda hladna sve varalice koriste veoma sporom prezentacijom. U ljeto iste varalice se vuku mnogo brže, u zavisnosti od situacije. Rano u sezoni manje varalice se pokazuju kao bolje od većih modela. Razne vrste plastičnih mamaca kao shad ili mister twister su odlične i trebaju se vuči veoma sporo, otprilike isto kao kada na njih pecate neaktivnog smuđa. Male leptiriće kao Meppsovi ili Blue Fox u veličini do broja 4 također su dobre pogotovo sa takozvanim “Colorado” leptirom ili kako su kod nas popularne kao “okrugle”. Razlog je u tome što se ovi leptiri mogu vući sporije od takozvanih duguljastih leptirića i pri tome proizvode više i veće vibracije. Manji vobleri su također nezamjenljivi. Naravno trebaju biti sa malom pločicom (plitkoroneći) da ne bi išli previše duboko. “Rapala Husky jerk”,” Fenwick Wobbl`n minnow”, ” Luhr Jensen Javelin”, kao i ostale vrste plitkoronećih voblera odlične su , mada su najmanje korištene za štuku od svih ostalih vrsta varalica. Veliki broj ribolovaca stavlja i žličarke ispred voblera pogotovu u rano proljeće što je pogrešno. Razlozi se mogu tražiti u pogrešnoj prezentaciji ovih varalica. Vobleri se ne trebaju vući ravnomjerno i jednoličnom brzinom, što većina ribolovaca i radi, već serijom kratkih trzaja i zaustavljanja u mjestu i pauzi. Naravno sve varalice, a pogotovu metalne mogu se vući na trzaje, ali ne i sa pauzom što je veoma važno. Jedino žličarka koja se zaustavi pri povlačenju ima tendenciju da se vrati unazad pravo u lice štuki što neki put izazove refleksnu reakciju kod štuke da je napadne. Ali ako štuka nije zainteresirana i žličarka će kao i sve ostale varalice jednostavno potonuti na dno….sve osim voblera.
Stuka2
Kada štuka “radi”, skoro svaka “agresivna” varalica kao leptir ili žličarka biti će dobra i isto kao i vobler može uhvatiti štuku. Međutim kada štuka “ne radi” dvije vrste varalica nadmašuju sve ostale. Vobleri i jigovi.
Vobleri se dijele na tri vrste. Tonuće, plutajuće i takozvane suspend, odnosno na voblere sa neutralnom težinom. Upravo ovi zadnji su najbolji u ranu jesen i kada je štuka neaktivna. Neutralna težina ovih varalica omogućava im da ostanu u na istoj dubini kada se prestanu vuči. Neće ni tonuti ni plutati prema površini. Pri pecanju na neaktivne štuke ove varalice se trebaju vuči kratkim trzajem iza koje slijedi pauza od oko pet sekundi. Pauza može biti i duža. Neke vrste kedera imaju tendenciju da se pri susretu sa štukom umjesto paničnog bježanja jednostavno “zalede” u mjestu bez ikakvog pokreta. Štuka koja nije u raspoloženju da juri kedere obično koristi ovu priliku, i to je upravo ono što suspend vobler imitira. Također u proljeće kada je štuka još uvijek troma poslije zime i mrijesta, ova spora prezentacija se može pokazati kao veoma uspješna. Čak i ako štuka nije gladna i ne želi da uzima ništa, suspended vobler koji stoji u mjestu duže vrijeme može jako da iritira štuku koja se odlučuje za napad više da bi otjerala uljeza,…….. koji ovom prilikom ima trokrake udice na sebi.

Ne postoji ni jedan suspend vobler koji je univerzalan. Veoma je važno imati izbor ovih varalica po dubini zaranjanja, težini, sposobnosti ostajanja na raznim dubinama, jačina vibracija i odsjaja. Boja i nije toliko važna. U svakom slučaju, prirodne boje u bistroj vodi i svjetlije boje u tamnijoj vodi. U mutnoj vodi boja nije važna.
Korištenje ovih varalica nije nikakva umjetnost, i ne treba mnogo vremena i eksperimentiranja da bi pronašli najbolje modele za mjesta gdje vi pecate.
Ako su vobleri gore predstavljeni kao odličan izbor za neaktivnu štuku u gornjim slojevima vode, jigovi su to isto za duboku vodu i za dno. Spominjući jigove , ovdje ne mislimo samo na klasične, plastične jigove kao shad, tvister ili gušter, već i na jigove koji umjesto plastike imaju jelenovu dlaku,takozvane………bucktail jigove.
Zašto dlaka umjesto plastike?
Pa zato što ima više prednosti u lovu na štuku nego klasični plastični jigovi. Prva i najveća je izdržljivost. Plastični jig se može baciti poslije par ili samo jedne štuke koja ga razdere svojim oštrim zubima. Bucktail jig može izdržati mnogo više štuka a da ostane funkcionalan. Pri brzom povlačenju jiga na cimanje, veoma mali broj jigova ostaje na udici a da ne sklizne niz vrat udice. Jigovi sa dlakom mogu se povlačiti mnogo brže nego li i jedan jig sa plastikom, što je bolje kada je štuka veoma aktivna i agresivna.

Stuka5
Naravno i za njih se koristi težina glave u zavisnosti od situacije isto kao i korištenje plastičnih jigova za smuđa. Bucktail jigovi moraju biti dugački najmanje deset centimetara i to je problem jer ih je u toj dužini veoma teško naći. Regularni bucktail jigovi za smuđa su mnogo kraći i zato duže za štuku najbolje da sami napravite. To vam omogućava izbor i kombinaciju boja koje sami želite isto kao i izbor oblika i težine olovna glave. Dlaka koja u vodi pulsira i time daje vibracije u vodi imitira razne vrste sisara kojima se štuka hrani.
Iako većina ribolovaca na štuku koji koriste ovu vrstu varalice koristi spining mašinice i mono najlon, baitcast mašinica i štap može isto tako dobro da posluži . Mono najlon omogućava jigu da ide dublje i brže da potone. Ali zato neki od novih super upredenih struna veoma male debljine imaju mnogo bolju osjetljivost pri vođenju jiga.
Regularni plastični jigovi su i dalje nezamjenljivi za štuku. Njihova efikasnost je u veoma sporoj prezentaciji. Ova mogućnost je veoma korisna u rano proljeće ili kasnu jesen kada je štuka aktivna, ali nije agresivna da juri neku od brzih varalica. Druga velika prednost je da se sa jigom može detaljno istražiti svaka struktura u vodi i tako pronaći štuka koja je možda tu negdje sakrivena. Boja plastike i oblik glave jiga je stvar vašeg izbora, ali težina jiga zavisi od situacije. Dubina vode i aktivnost ribe su glavni faktori u izboru jiga.
Jigovi su odličan izbor za štuku. Ponašanje jiga kao imitacija kedera je veoma efikasna i na izgled prosta, pa ipak za korištenje ove vrste varalica treba određeno vrijeme da bi se postiglo iskustvo u radu sa njima. Za početnike može biti teško u početku razlikovati udarac ribe od dodira jiga sa dnom, pogotovu ako se koristi neki od novih super linija. Neki od jigova na tržištu imaju mirise natopljene u plastiku od kojih su napravljeni.
Leptiri su svakako najrasprostranjenije i najpopularnije varalice u lovu na štuku. Mogu imati duguljasti ili okrugli leptir. Također na kraju, na trokrakoj mogu imati jelenovu dlaku, perje, plastične niti ili jiga što daje leptirima dodatne vibracije.
Najbolje rade kada se brzo vuku ispod same površine i leptirom prave turbulenciju i “guraju” vodu. Ipak, dosta ribolovaca sa uspjehom koristi ove varalice na svim dubinama. Također jednolično motanje može se koristiti u kombinaciji sa kratkim trzajima što je dobra taktika u nekim situacijama. Leptiri daju velike vibracije i štuka ih može osjetiti sa velike daljine. U kombinaciji sa svjetlucanjem leptira ova varalica je izuzetno produktivna. Štuka obično veoma agresivno napada ovu varalicu, pa ipak iako ima najveći postotak zabadanja pri kontri, desi se da je štuka promaši.
Ne vjerujemo da postoji i jedan ozbiljniji ribolovac na štuke koji u svojoj kolekciji nema žličarke. Iako su ovo prve i nekada bile jedine varalice za štuke i danas pored sve konkurencije imaju dobar dio u ulovu. Stari dobri “Effzet” ili “Mepps Cyclops” i danas hvataju štuke istom žestinom kao i prije. Njihova imitacija kedera bilo da se vuku jednolično ili na trzanje izaziva štuku da je napadne. Ipak se često dešava, pogotovu kada se vuku na trzanje da ih štuka promaši. Neki put ribolovac uoči štuku ako je bliže obali, ali u većini slučajeva to se dogodi dok je varalica još uvijek izvan vidokruga ribolovca. U slučaju da se opazi štuka koja je promašila varalicu, ne treba se usporiti sa povlačenjem, već naprotiv, treba ubrzati vučenje varalice uz par naglih trzaja. Ova imitacija paničnog bijega kedera često natjera štuku da se okrene i ponovo napadne varalicu. Žličarka za štuku ne mora biti velika, jer su i manji modeli dovoljno teški da se mogu spustiti na veće dubine. Također odlične su za mutnu vodu i pri pecanju kada nema dovoljno svjetlosti kao veoma rano ujutro ili kasno navečer. Najčešće korištene boje su srebrna i zlatna, mada se u Sjevernoj Americi najviše koristi crveno-bijela. Veoma je korisno da se poslije svakih četiri-pet okretaja ručke na mašinici napravi pauza od par sekundi. Ovo se reflektira vračanjem žličarke unazad, pravo u lice štuki koja eventualno prati varalicu na malom rastojanju, i najčešće se odražava refleksnim napadom štuke na varalicu.
Spinnerbait je još jedna odlična varalica za štuku. Kombinacija velikih vibracija pri sporom vučenju varalice, također veoma je dobra za pretraživanje terena. Spinnerbeit može imati jedan ili dva leptira. Ima ih i od tri, ali se ovi više koriste za maskija. Leptiri mogu biti u više kombinacija kao dva duguljasta, duguljasti i okrugli ili dva okrugla. Također i veličina im varira. Neki imaju jelenovu dlaku ili plastične niti na udici. Duguljasti leptiri daju veće vibracije.
Površinske varalice nisu toliko zastupljene u pecanju na štuku. Većinom se dešava da štuka na površinsku varalicu bude slučajno uhvaćena pri pecanju na maskija. Ipak, štuka se može lijepo pecati na jednu vrstu površinske varalice a to je buzzbait, koja i slovi za najbolju površinsku varalicu pri pecanju štuke.
Može da se vuče pri različitim brzinama i veoma je dobra pri istraživanju novih mjesta. Jig se može dodati na ovu varalicu kao dodatna vibracija.
Sve tri grupe voblera se sa uspjehom mogu koristiti na štuku. Upotreba suspend voblera je opisana već u tekstu. Plutajući daju najjače vibracije od sve tri grupe i ovo je možda najjači adut pri pecanju u dubokoj vodi, ali je pitanje kako spustiti plutajući vobler u dubinu. Neki ribolovci koriste takozvani “sistem u tri pravca” koji koristi teško olovo na jednom kraju sistema da povuče voblera (vezanom na drugom kraju sistema) na dno koji će težeći da ide ka površini uvijek biti na određenom rastojanju od dna. Treći kraj sistema je najlon koji vodi ka štapu i mašinici. Također se može koristit i žica sa olovom koja se koristi za smuđa, a radi na istom principu. Ovi sistemi će kasnije biti obrađeni u posebnom poglavlju. Plutajući vobleri sa velikom pločicom koji stižu do dna nemaju tendenciju da se za dno i kvače kao što je to slučaj sa tonućim.
U svakom slučaju koristite boje riba koje su najzatupljenije kao glavna hrana za štuku u vodi gdje je pecate. Vobleri prirodnih boja su skoro svuda odlični, a probajte i da eksperimentirate.
Pecanje na živi mamac je i dalje veoma zastupljeno i vrijeme u rano proljeće je i za ovu tehniku najbolje, prvenstveno zato što nema trave a i štuka u to vrijeme pliva pored obale u potrazi za hranom. Izaberite odlično mjesto, zabacite kedera i čekajte da štuka sama dođe ka njemu. Također kao što sam ranije napisao u ovo vrijeme štuka nije u raspoloženju da juri za kederima ili za brzim varalicama, pa je upotreba kedera veoma produktivna. Pecanje na plovak je u suštini bolje nego pecanje na dubinsko (na dno), jer ipak pecate u plitkim vodama. U suštini, klizeći plovak je bolji od fiksiranog, zbog kontre koja je mnogo jača i efikasnija kada nema otpora koji stvara fiksiran plovak. Keder treba biti oko desetak cm ili u zavisnosti od štuke koju očekujete da ulovite.
Štap i mašinica pri ovoj vrsti pecanja nisu toliko bitni. Spining ili baitcast će poslužiti odlično, mada je duži štap preporučljiv. Kasnije u sezoni pogotovu kada otopli, pecanje kederom na dnu daje bolje rezultate, jer se mamac može spustiti na mnogo veće dubine nego sa plovkom.
Bilo da pecate na živi mamac ili na varalice, sajla je obavezna. Savitljiva, upredena žica ili plastificirana sajla, ali obavezno da bude crne boje zbog manje vidljivosti u vodi.
Štuka spada u vrstu riba koje je najlakše upecati. Čini se da ne uče iz prethodnih grešaka kao npr. njen američki rođak maski,  pa se dešava da uhvaćena i vraćena štuka bude ponovo ulovljena istog dana.
Ipak budite strpljivi, eksperimentirajte sa raznim vrstama varalica i tehnika…….i trud će se zasigurno isplatiti.

 

Izvor : internet i forumi

 

Marijan Jambrešić

Bez ikakve sumnje štuka je vrhunski predator i razbojnik koji lovi sve što se kreće u blizini: od drugih riba, do žaba, ptica pa do manjih sisavaca. Njena obitavališta su zatravljeni zavučeni zaljevi. Nakon proljetnog otapanja leda, približava se obali gdje se mrijesti u plićacima. Kad ljeto poodmakne polako se povlači u dubinu tražeći hladniju vodu.
Ako se lovi u mutnijoj vodi žuta boja bi vjerojatno bila uspješnija. Najviše ugriza imao sam u ranu zoru i rano prijepodne. Zbog kao igla oštrih zuba, varalica se mora zakačiti za 30-tak cm dugu čeličnu sajlu kao predvez. Meso ima specifičan ukus “na divljač” i puna je kostiju.
Zbog pomalo zastrašujućeg izgleda i mnogim pričama o proždrljivosti i veličini, štuka sa pravom nosi nadimak “vodeni vuk”. Možda jedna od najzastupljenijih slatkovodnih riba na svijetu, čije se prebivalište proteže od sjeverne Azije preko sjeverne i srednje Evrope pa do sjeverne Amerike.
Štuku nije teško prepoznati zbog njene specifične građe. Usko, vretenasto tijelo na čijem kraju se pored repne peraje nalaze i leđna kao i potrbušna, a sve u cilju ogromne brzine iz mjesta pri napadu na žrtvu. Vretenasto tijelo u obliku torpeda počinje sa glavom i ustima u obliku pačjeg kljuna koja su puna velikih i kao žileta oštrih zuba. Mišićavo tijelo je pokriveno zeleno žućkastom “kamuflažnom” bojom, a sve sa ciljem loviti, ubiti i pojesti.
Rekord štuke iznosi 25 kg.  i ulovljena je u Njemačkoj, mada postoji i izvještaj o štuki koja je težila 30 kg. Sjeverno-američki rekord iznosi 21 kg.  i ulovljena je u New York državi, dok kanadski rekord iznosi 19 kg. i ulovljena je u Ontariju.
Iako je veča štuka od 22 kg.  ulovljena u Quebeku, nikada nije priznata kao rekord. Do danas nije objašnjeno zašto euro-azijske štuke rastu veće od sjeverno-američkih u prosjeku za 13 %.
Štuke se mogu naći u skoro svim rijekama i jezerima gdje nema toka vode ili je tok veoma spor, u barama, rezervoarima, mutnim rijekama, velikim i dubokim jezerima pa čak i u ušćima rijeka u more gdje je voda neznatno slana. Ipak štuke najviše vole jezera i rijeke u kojima ima mnogo trave . Najveće štuke se nalaze u velikim dubinama gdje je voda hladnija pogotovu ljeti. Velike štuke mogu se svrstati u hladnovodne ribe jer zahtijevaju temperaturu od svega 10 C.
Za razliku od maskija, štuke nemaju običaj da se zadržavaju na određenim mjestima već se kreću u zavisnosti od sitnih riba kojima se hrane kao i u zavisnosti od temperature vode.
Štuka se  najbolje lovi kada je oblačno vrijeme. Po sunčanom danu najbolje je probati uvečer pri zalasku sunca, mada ni rano jutro nije loše. Dan sa slabim vjetrom koji stvara male valove bolji je nego kada je površina vode potpuno mirna i to zbog manjeg prodiranja svjetlosti pri nemirnoj površini vode. Vrijeme prije nadolazeće oluje možda je najbolje vrijeme za pecanje štuke. Za razliku od maskija koji prestaje svaku aktivnost poslije hladnog vala, štuka i dalje ostaje aktivna. Štuke se hrane preko cijele godine, a najaktivnije su kada je temperatura vode oko 15 C. Plitka jezera u kojima nema velike dubine i gdje temperatura vode ljeti penje i do 25 C. utječe na slabo hranjenje štuka preko ljeta. Postoji vjerovanje da se štuka slabo hrani preko ljeta zbog gubitka zuba što je totalno pogrešno. Toplota vode utječe kako na njihovu ishranu, tako i na njihov rast. Pri temperaturi od 15 C. štuke i najbrže rastu. Ovo i objašnjava zašto duboka jezera gdje one mogu naći niže temperature koje im odgovaraju, obično imaju mnogo veće i teže štuke nego plitka jezera, gdje su štuke uglavnom mršave a dugačke. U ljeto se plitka jezera brzo zagriju od površine do dna i štuka nema hladnu vodu da u njoj prebiva. Prinuđene da žive u toploj vodi njihov rast je znatno usporen, a i životni vijek im je mnogo kraći.
Štuke u principu imaju veoma jednostavnu taktiku lova. U najviše slučajeva štuka se nalazi u zasjedi i skrivena travom odakle se ogromnom brzinom ustremljuje na žrtvu. Štuke se hrane drugim vrstama riba, ali također napadaju i žabe, miševe, male patke, rakove i razne vrste insekata. Skoro sve vrste riba se nalaze na jelovniku štuka. Od basova i smuđeva do pastrvi. Također napadaju i svoju vlastitu vrstu. Poznate su po napadanju riba svoje iste veličine, pa su izvještaji o nalaženju štuka uginulih sa velikom ribom zaglavljenom u ustima veoma česti.
Temperatura vode i količina hrane najvažniji su faktori u životu štuka. Rano u proljeće kreću se prema plitkim mjestima radi mrijesta i to već nakon otapanja leda i kada voda postigne temperaturu od oko 4C. Mjesta gdje se mrijeste su najčešće plitki zaljevi, ali i dublji a uski zaljevi, zatim manje rijeke i potoci. Postoje izvještaji da se štuka može izmrijestiti ispod leda.
Tokom ljeta štuke se najčešće nalaze pored trave u vodi od oko 1-3 metara dubine, ali velike štuke obično silaze u dubine od 10 i više metara. Kako štuke rastu i njihovo prebivalište je sve dublje.
Vrijeme poslije topljenja leda je svakako vrijeme kada ih je najlakše uloviti. Prvo zato što dolaze u plitku vodu radi mrijesta. Pecanje sa obale je idealno u ovo vrijeme jer se nalaze blizu obale i lako ih je pronaći. Drugo, veoma su gladne u to vrijeme jer se preko zime ne hrane intenzivno kao ljeti. U samom činu mriješćenja štuke gube veliku količinu energije i ne hrane se mnogo i tek posle završetka mrijesta počinju sa aktivnim hranjenjem. Treće, rano u proljeće još nema trave u vodi i štuka je u to vrijeme prinuđena da u nedostatku zaklona kruži vodom u potrazi za plijenom. Bilo koji dio vode koji je plitak će ih privući u to vrijeme, jer će tu voda otopliti brže nego u ostalim dijelovima. Plitki zaljevi, sa ušćem potoka ili manje rijeke pravi su magnet i odlična mjesta za pecanje štuke rano u sezoni. Kasnije u sezoni u ovim dijelovima vjerojatno ih neće biti, a i ako nađete neku, biće to veoma mali komadi.
Definitivno najbolje mjesto za traženje štuke u rano proljeće su plitki zaljevi. Ako je u blizini i potok koji se uliva u zaljev, muljeviti dio ispred prvo je mjesto gdje treba probati. Zatim, pješčana ili šljunkovita obala koja se veoma blago spušta ka dubini dobro je mjesto. Duboka mjesta pored obale ili obalu koja ima nagli pad u dubinu u ovo vrijeme treba zaobići, jer se štuka na takvim mjestima neće mrijestiti pa ni zadržavati.
Najbolje je probati na mjestima i uz obalu koja se nalazi na sjevernoj strani jezera ili rijeke. Sjeverna obala je zaštićena od hladnog sjevernog vjetra, i zato se voda brže zagrije na sjevernoj strani jezera. Hladan sjeverni vjetar gura hladnu vodenu masu sa sredine jezera prema južnoj obali i zato je voda sa južne strane hladnija u proljeće.
Ako lovite iz čamca, električni troling motor veoma je koristan dio opreme u ovo doba godine. Prilaz plitkim zaljevima može jako uplašiti štuku ako koristite veliki motor. Kako još uvijek nema trave štuka veoma lako može “osjetiti” čamac. Praćenje same obale je skoro nezamislivo bez električnog motora. Međutim vjetar se može pokazati još korisniji saveznik. Polako klizanje čamca po vodi uz pomoć vjetra je totalno bešumno i bez vibracija koje daje propeler, pa se vrlo često desi da možete ugledati štuku u vodi, i zatim zabaciti varalicu ispred njenog nosa. Čamac u ovom slučaju može preći preko štuke koja je na dnu a da se ona ne uplaši i pobjegne, naravno pod uslovom da nema buke u čamcu, jer se i sam zvuk hodanja po čamcu veoma dobro prenosi kroz vodu.
Dokovi i bilo kakvi objekti u vodi mogu biti odlična mjesta rano u proljeće. Kako još uvijek nema trave, štuka će koristiti bilo kakav zaklon u vodi, pa ovakva mjesta ne treba obići. Također drveće čije se grane nadvisuju nad vodom kao i drveće palo u vodu dobro je mjesto. Na svim mjestima se može uhvatiti štuka preko cijele sezone, ali ako pecate sa obale i želite uhvatiti veliku štuku, ova mjesta rano u proljeće odlična su prilika. Rano u proljeće isto kao i u ranu jesen štuke je najbolje tražiti u jezerima „eurotropik“ tipa. Kasnije u sezoni kada otopli manje štuke ostaju u plićoj vodi, dok se velike premještaju u duboku vodu. I u ovom slučaju štuke će biti u blizini neke strukture u vodi. Može to biti ivica trave, ivica gdje plićak naglo prelazi u dubinu (dublja strana), podvodne stijene i slično. Za vrijeme veoma toplih dana u augustu, štuke će se preseliti u dublju vodu, i tada ih je najbolje i tražiti u najdubljim mjestima u jezeru ili rijeci. Sonar je veoma koristan u ovim situacijama jer se sa njime mogu pronaći strukture u većim dubinama oko kojih vrijedi probati. U jesen kada voda počne da se hladi, štuke dolaze u pliće dijelove. Ranije u jesen dobra mjesta mogu biti platoi koji još uvijek imaju zelenu travu i plića strana ivice škarpe. U kasnu jesen štuke se mogu naći skoro na svim mjestima. Kako je voda uveliko hladna štuke nemaju neko pravilo gdje se zadržavaju, tako da se mogu uhvatiti i na mjestima na kojima se najmanje nadate. Štuke ostaju aktivne i tokom cijele zime i moguće ih je uloviti kroz led.
Univerzalna varalica za štuku na postoji. Jedna vrsta varalica može biti dobra u jednoj situaciji, dok u drugoj možete da je koristite bez ikakvog uspjeha. Uspjeh u mnogome zavisi i od prezentacije. Razne vrste leptirića, voblera i žličarka su svakako najrasprostranjeniji tipovi varalica među ribolovcima na štuku. Nepisano pravilo je da se u proljeće i jesen kada je voda hladna sve varalice koriste veoma sporom prezentacijom. U ljeto iste varalice se vuku mnogo brže, u zavisnosti od situacije. Rano u sezoni manje varalice se pokazuju kao bolje od većih modela. Razne vrste plastičnih mamaca kao shad ili mister twister su odlične i trebaju se vuči veoma sporo, otprilike isto kao kada na njih pecate neaktivnog smuđa. Male leptiriće kao Meppsovi ili Blue Fox u veličini do broja 4 također su dobre pogotovo sa takozvanim “Colorado” leptirom ili kako su kod nas popularne kao “okrugle”. Razlog je u tome što se ovi leptiri mogu vući sporije od takozvanih duguljastih leptirića i pri tome proizvode više i veće vibracije. Manji vobleri su također nezamjenljivi. Naravno trebaju biti sa malom pločicom (plitkoroneći) da ne bi išli previše duboko. “Rapala Husky jerk”,” Fenwick Wobbl`n minnow”, ” Luhr Jensen Javelin”, kao i ostale vrste plitkoronećih voblera odlične su , mada su najmanje korištene za štuku od svih ostalih vrsta varalica. Veliki broj ribolovaca stavlja i žličarke ispred voblera pogotovu u rano proljeće što je pogrešno. Razlozi se mogu tražiti u pogrešnoj prezentaciji ovih varalica. Vobleri se ne trebaju vući ravnomjerno i jednoličnom brzinom, što većina ribolovaca i radi, već serijom kratkih trzaja i zaustavljanja u mjestu i pauzi. Naravno sve varalice, a pogotovu metalne mogu se vući na trzaje, ali ne i sa pauzom što je veoma važno. Jedino žličarka koja se zaustavi pri povlačenju ima tendenciju da se vrati unazad pravo u lice štuki što neki put izazove refleksnu reakciju kod štuke da je napadne. Ali ako štuka nije zainteresirana i žličarka će kao i sve ostale varalice jednostavno potonuti na dno….sve osim voblera.
Kada štuka “radi”, skoro svaka “agresivna” varalica kao leptir ili žličarka biti će dobra i isto kao i vobler može uhvatiti štuku. Međutim kada štuka “ne radi” dvije vrste varalica nadmašuju sve ostale. Vobleri i jigovi.
Vobleri se dijele na tri vrste. Tonuće, plutajuće i takozvane suspend, odnosno na voblere sa neutralnom težinom. Upravo ovi zadnji su najbolji u ranu jesen i kada je štuka neaktivna. Neutralna težina ovih varalica omogućava im da ostanu u na istoj dubini kada se prestanu vuči. Neće ni tonuti ni plutati prema površini. Pri pecanju na neaktivne štuke ove varalice se trebaju vuči kratkim trzajem iza koje slijedi pauza od oko pet sekundi. Pauza može biti i duža. Neke vrste kedera imaju tendenciju da se pri susretu sa štukom umjesto paničnog bježanja jednostavno “zalede” u mjestu bez ikakvog pokreta. Štuka koja nije u raspoloženju da juri kedere obično koristi ovu priliku, i to je upravo ono što suspend vobler imitira. Također u proljeće kada je štuka još uvijek troma poslije zime i mrijesta, ova spora prezentacija se može pokazati kao veoma uspješna. Čak i ako štuka nije gladna i ne želi da uzima ništa, suspended vobler koji stoji u mjestu duže vrijeme može jako da iritira štuku koja se odlučuje za napad više da bi otjerala uljeza,…….. koji ovom prilikom ima trokrake udice na sebi.

Ne postoji ni jedan suspend vobler koji je univerzalan. Veoma je važno imati izbor ovih varalica po dubini zaranjanja, težini, sposobnosti ostajanja na raznim dubinama, jačina vibracija i odsjaja. Boja i nije toliko važna. U svakom slučaju, prirodne boje u bistroj vodi i svjetlije boje u tamnijoj vodi. U mutnoj vodi boja nije važna.
Korištenje ovih varalica nije nikakva umjetnost, i ne treba mnogo vremena i eksperimentiranja da bi pronašli najbolje modele za mjesta gdje vi pecate.
Ako su vobleri gore predstavljeni kao odličan izbor za neaktivnu štuku u gornjim slojevima vode, jigovi su to isto za duboku vodu i za dno. Spominjući jigove , ovdje ne mislimo samo na klasične, plastične jigove kao shad, tvister ili gušter, već i na jigove koji umjesto plastike imaju jelenovu dlaku,takozvane………bucktail jigove.
Zašto dlaka umjesto plastike?
Pa zato što ima više prednosti u lovu na štuku nego klasični plastični jigovi. Prva i najveća je izdržljivost. Plastični jig se može baciti poslije par ili samo jedne štuke koja ga razdere svojim oštrim zubima. Bucktail jig može izdržati mnogo više štuka a da ostane funkcionalan. Pri brzom povlačenju jiga na cimanje, veoma mali broj jigova ostaje na udici a da ne sklizne niz vrat udice. Jigovi sa dlakom mogu se povlačiti mnogo brže nego li i jedan jig sa plastikom, što je bolje kada je štuka veoma aktivna i agresivna.
Naravno i za njih se koristi težina glave u zavisnosti od situacije isto kao i korištenje plastičnih jigova za smuđa. Bucktail jigovi moraju biti dugački najmanje deset centimetara i to je problem jer ih je u toj dužini veoma teško naći. Regularni bucktail jigovi za smuđa su mnogo kraći i zato duže za štuku najbolje da sami napravite. To vam omogućava izbor i kombinaciju boja koje sami želite isto kao i izbor oblika i težine olovna glave. Dlaka koja u vodi pulsira i time daje vibracije u vodi imitira razne vrste sisara kojima se štuka hrani.
Iako većina ribolovaca na štuku koji koriste ovu vrstu varalice koristi spining mašinice i mono najlon, baitcast mašinica i štap može isto tako dobro da posluži . Mono najlon omogućava jigu da ide dublje i brže da potone. Ali zato neki od novih super upredenih struna veoma male debljine imaju mnogo bolju osjetljivost pri vođenju jiga.
Regularni plastični jigovi su i dalje nezamjenljivi za štuku. Njihova efikasnost je u veoma sporoj prezentaciji. Ova mogućnost je veoma korisna u rano proljeće ili kasnu jesen kada je štuka aktivna, ali nije agresivna da juri neku od brzih varalica. Druga velika prednost je da se sa jigom može detaljno istražiti svaka struktura u vodi i tako pronaći štuka koja je možda tu negdje sakrivena. Boja plastike i oblik glave jiga je stvar vašeg izbora, ali težina jiga zavisi od situacije. Dubina vode i aktivnost ribe su glavni faktori u izboru jiga.
Jigovi su odličan izbor za štuku. Ponašanje jiga kao imitacija kedera je veoma efikasna i na izgled prosta, pa ipak za korištenje ove vrste varalica treba određeno vrijeme da bi se postiglo iskustvo u radu sa njima. Za početnike može biti teško u početku razlikovati udarac ribe od dodira jiga sa dnom, pogotovu ako se koristi neki od novih super linija. Neki od jigova na tržištu imaju mirise natopljene u plastiku od kojih su napravljeni.
Leptiri su svakako najrasprostranjenije i najpopularnije varalice u lovu na štuku. Mogu imati duguljasti ili okrugli leptir. Također na kraju, na trokrakoj mogu imati jelenovu dlaku, perje, plastične niti ili jiga što daje leptirima dodatne vibracije.
Najbolje rade kada se brzo vuku ispod same površine i leptirom prave turbulenciju i “guraju” vodu. Ipak, dosta ribolovaca sa uspjehom koristi ove varalice na svim dubinama. Također jednolično motanje može se koristiti u kombinaciji sa kratkim trzajima što je dobra taktika u nekim situacijama. Leptiri daju velike vibracije i štuka ih može osjetiti sa velike daljine. U kombinaciji sa svjetlucanjem leptira ova varalica je izuzetno produktivna. Štuka obično veoma agresivno napada ovu varalicu, pa ipak iako ima najveći postotak zabadanja pri kontri, desi se da je štuka promaši.
Ne vjerujemo da postoji i jedan ozbiljniji ribolovac na štuke koji u svojoj kolekciji nema žličarke. Iako su ovo prve i nekada bile jedine varalice za štuke i danas pored sve konkurencije imaju dobar dio u ulovu. Stari dobri “Effzet” ili “Mepps Cyclops” i danas hvataju štuke istom žestinom kao i prije. Njihova imitacija kedera bilo da se vuku jednolično ili na trzanje izaziva štuku da je napadne. Ipak se često dešava, pogotovu kada se vuku na trzanje da ih štuka promaši. Neki put ribolovac uoči štuku ako je bliže obali, ali u većini slučajeva to se dogodi dok je varalica još uvijek izvan vidokruga ribolovca. U slučaju da se opazi štuka koja je promašila varalicu, ne treba se usporiti sa povlačenjem, već naprotiv, treba ubrzati vučenje varalice uz par naglih trzaja. Ova imitacija paničnog bijega kedera često natjera štuku da se okrene i ponovo napadne varalicu. Žličarka za štuku ne mora biti velika, jer su i manji modeli dovoljno teški da se mogu spustiti na veće dubine. Također odlične su za mutnu vodu i pri pecanju kada nema dovoljno svjetlosti kao veoma rano ujutro ili kasno navečer. Najčešće korištene boje su srebrna i zlatna, mada se u Sjevernoj Americi najviše koristi crveno-bijela. Veoma je korisno da se poslije svakih četiri-pet okretaja ručke na mašinici napravi pauza od par sekundi. Ovo se reflektira vračanjem žličarke unazad, pravo u lice štuki koja eventualno prati varalicu na malom rastojanju, i najčešće se odražava refleksnim napadom štuke na varalicu.
Spinnerbait je još jedna odlična varalica za štuku. Kombinacija velikih vibracija pri sporom vučenju varalice, također veoma je dobra za pretraživanje terena. Spinnerbeit može imati jedan ili dva leptira. Ima ih i od tri, ali se ovi više koriste za maskija. Leptiri mogu biti u više kombinacija kao dva duguljasta, duguljasti i okrugli ili dva okrugla. Također i veličina im varira. Neki imaju jelenovu dlaku ili plastične niti na udici. Duguljasti leptiri daju veće vibracije.
Površinske varalice nisu toliko zastupljene u pecanju na štuku. Većinom se dešava da štuka na površinsku varalicu bude slučajno uhvaćena pri pecanju na maskija. Ipak, štuka se može lijepo pecati na jednu vrstu površinske varalice a to je buzzbait, koja i slovi za najbolju površinsku varalicu pri pecanju štuke.
Može da se vuče pri različitim brzinama i veoma je dobra pri istraživanju novih mjesta. Jig se može dodati na ovu varalicu kao dodatna vibracija.
Sve tri grupe voblera se sa uspjehom mogu koristiti na štuku. Upotreba suspend voblera je opisana već u tekstu. Plutajući daju najjače vibracije od sve tri grupe i ovo je možda najjači adut pri pecanju u dubokoj vodi, ali je pitanje kako spustiti plutajući vobler u dubinu. Neki ribolovci koriste takozvani “sistem u tri pravca” koji koristi teško olovo na jednom kraju sistema da povuče voblera (vezanom na drugom kraju sistema) na dno koji će težeći da ide ka površini uvijek biti na određenom rastojanju od dna. Treći kraj sistema je najlon koji vodi ka štapu i mašinici. Također se može koristit i žica sa olovom koja se koristi za smuđa, a radi na istom principu. Ovi sistemi će kasnije biti obrađeni u posebnom poglavlju. Plutajući vobleri sa velikom pločicom koji stižu do dna nemaju tendenciju da se za dno i kvače kao što je to slučaj sa tonućim.
U svakom slučaju koristite boje riba koje su najzatupljenije kao glavna hrana za štuku u vodi gdje je pecate. Vobleri prirodnih boja su skoro svuda odlični, a probajte i da eksperimentirate.
Pecanje na živi mamac je i dalje veoma zastupljeno i vrijeme u rano proljeće je i za ovu tehniku najbolje, prvenstveno zato što nema trave a i štuka u to vrijeme pliva pored obale u potrazi za hranom. Izaberite odlično mjesto, zabacite kedera i čekajte da štuka sama dođe ka njemu. Također kao što sam ranije napisao u ovo vrijeme štuka nije u raspoloženju da juri za kederima ili za brzim varalicama, pa je upotreba kedera veoma produktivna. Pecanje na plovak je u suštini bolje nego pecanje na dubinsko (na dno), jer ipak pecate u plitkim vodama. U suštini, klizeći plovak je bolji od fiksiranog, zbog kontre koja je mnogo jača i efikasnija kada nema otpora koji stvara fiksiran plovak. Keder treba biti oko desetak cm ili u zavisnosti od štuke koju očekujete da ulovite.
Štap i mašinica pri ovoj vrsti pecanja nisu toliko bitni. Spining ili baitcast će poslužiti odlično, mada je duži štap preporučljiv. Kasnije u sezoni pogotovu kada otopli, pecanje kederom na dnu daje bolje rezultate, jer se mamac može spustiti na mnogo veće dubine nego sa plovkom.
Bilo da pecate na živi mamac ili na varalice, sajla je obavezna. Savitljiva, upredena žica ili plastificirana sajla, ali obavezno da bude crne boje zbog manje vidljivosti u vodi.
Štuka spada u vrstu riba koje je najlakše upecati. Čini se da ne uče iz prethodnih grešaka kao npr. njen američki rođak maski,  pa se dešava da uhvaćena i vraćena štuka bude ponovo ulovljena istog dana.
Ipak budite strpljivi, eksperimentirajte sa raznim vrstama varalica i tehnika…….i trud će se zasigurno isplatiti.

RADEŠČICA – GACKA U MALOM

Evo prođe i ta zima, doduše ne kalendarski, ali taman toliko da se krene u novu pastrvsku sezonu. Osobno kasnim desetak dana, ali splet okolnosti i mehanički dio mojeg tijela ( koljeno) nije mi ove godine dopustio da to bude baš 01.03., no ne bunim se. Čovjek ponekad mora biti i sa malim stvarima zadovoljan, a ja sam upravo u toj fazi. Reklo bi se strpljen-spašen!

Preko zime mi mušičari brojimo dane do početka sezone, onako kao u vojsci bušite kalendar sa iglom i čekate taj dan. U tom periodu se obnavlja pribor, vežu se muhe i polako se spremate za početak, jer naprosto sve mora biti na svom mjestu.
Ove godine je moj izbor bio potok Radeščica u susjednoj nam Sloveniji. Radeščica izvire iz malog jezerca podno Kočevskog gorja( Kočevski Rog) u mjestu Podturn pri Dolenjskim Toplicama. Desna je pritoka rijeke Krke. Slovenci vele da je to potok, no za mene je to rječica. Ima donekle širinu i dužinu. Slovenski ribiči se vole pohvaliti da je to njihova „Mala Gacka“ i zaista doslovce tako i izgleda. Svojim krivudavim i mirnim tokom, bujnom i bogatom vodenom florom i faunom stvarno izgleda kao Gacka u malom.
Andrej i Blaž su taj dan imali prezentaciju besplatnog testiranja waders čizama u ribičkom domu u Žužemberku, dok sam ja direktno iz Hrvatske krenuo za Sloveniju. Sastanak oko 10 sati u gostilni „Štravs“. Put me vodio na autoput Zagreb –ljubljana,ulazak u Sloveniju na graničnom prijelazu Bregana. Kod prelaska granice, a ako mislite putovati autoputom obavezno kupite vinjetu. Kontrole, a i kazne su prevelike da bi si to mogli priuštiti. Nakon 45 minuta vožnje autoputom slijedi izlaz Novo Mesto i tada pratite putokaz za Dolenjske Toplice. Vozite se i cijelo vrijeme Vam je rijeka Krka sa desne strane. Kad dođete u Dolenjske Toplice nastavite samo ravno do mjesta Podturn i na prvom raskršću sa lijeve strane ćete vidjeti gostilnu „Štravs“. Tu se parkirajte i najprije na kavu ili nešto maloga. Kod Štravsa se kupuju dnevne ribolovne dozvole za Radeščicu. Pošto sam imao nešto vremena prije nego su došli kolege iz Žužemberka, uzeo sam fotoaparat i lagana šetnja do samog izvora rječice Radeščice. Viđam troje mušičara kako pokušavaju prevariti pokoju pastrvu, ali isto tako vidim bistru i čistu rječicu što je lijepo za oko, ali za ribolov i nije neka pogodna situacija. Odmah sam znao da će to biti težak ribolov. No mi se nikad ne predajemo i uvijek smo uvjerenja da „nigdar nije da nekak nebu“ kak bi rekli moji Zagorci! Vraćam se do auta i slažem pribor jer dobivam SMS od Andreja da stižu za par minuta, taman toliko da si sve lijepo posložim. I stvarno nije prošlo ni par minuta i evo mojih pajdaša. Odmah kod Štravsa na rundu i prepričavanje doživljaja. Sve je to bilo na brzinu. Runda, oblačenje i odlazak na vodu. Svi mi mušičari smo željni prvih ovogodišnjih ribolova.
Krenuli smo od prvog slapa poslije izvora. Blaž i ja u vodi, dok je Andrej danas odlučio loviti sa obale. Nakon par zabačaja svaki ima po ribu. Blaž lovi omanju potočnu pastrvu, dok se Andrej i ja igramo uglavnom sa šarenkama. Nisu to velike ribe, ali vesele………….i meni prve ovogodišnje! Nastavljamo dalje nizvodno i polako sa obale svako mjesto pretražujemo. No problem je u tome što ima malo lovnih mjesta. Obala je dosta zaraštena sa raznovrsnim raslinjem i ne može se baš previše mahati, a svako slobodno mjesto su već ribiči pred nama prelovili. Kretanjem sve nizvodnije ribolov postaje sve teži. Voda je bistra i dublja sa puno vegetacije. Riba dosta preplašena. Cijeli taj dio Radeščica teče kroz obrađena polja i cvjetne travnjake. Nailazimo na dosta rupa i zašiljenih stabala, što znači da ima i dosta dabrova. Uz Radeščicu se nalaze i vikend kuće koje marljivi domaćini održavaju i paze na svaki detalj kako bi se njihova okolina što ljepše stopila sa ovom čarobnom rječicom. Tu zastajem na jednom mjestu koji mi se činio dosta pogodnim za mahanje. Andrej dobiva jednu lijepu potočnu pastrvu koju smo ovjekovječili i vraća se na početak, dok me Blaž mimoilazi i kreće do drvenog mosta. Mijenjam mamac i stavljam bijeli strimer i pokušavam što dalje zabaciti nizvodnije. Sa lijeve i desne strane u potezu od nekih dvadesetak metara je zaraštena obala, znači nije bilo pritiska na tom mjestu i tu sam vidio svoju šansu. Kako sam si zamišljao tako je i bilo. Nakon par zabačaja imam par potočnih pastrva. Nisu velike, ali vesele. I dalje sam uporan i ta upornost mi se isplatila. Zatežem ribu i dižem ju na površinu, otpor je jači nego kod prijašnjih ulova. Ugledam prekrasnu potočnu pastrvu. U tom trenutku je „šacam“ na oko 50 cm. Još par metara mi fali do podmetača, ali nažalost se otkvačila i otišla u svoje vodeno carstvo. Nisam bio razočaran, jer nije ni prva ni zadnja koja će se tako otkvačiti. Vjerojatno je to bila moja greška jer sam dosta slabo kontrirao, no po drugoj strani mi je drago što sam vidio da Radeščica skriva u svojem vodenom raslinju respektabilne ribe. Zabilježio sam fotografijom ovo mjesto i krenuo do Blaža koji je mušičario kod drvenog mosta. Tu smo se nakon par minuta svi okupili i slijedio je zasluženi odmor uz domaću hranu i cviček. Za cviček samo riječi hvale i tko ne proba cviček u Dolenjskoj, taj može slobodno reći ni da nije bio tamo! Kroz pola sata smo krenuli još nizvodnije, ali ribolov je bio sve teži i teži. Nismo imali sreće sa rojenjem muha, pa je izostalo mušičarenje suhim muhama. Sunce koje je cijeli dan sjalo polako je gubilo svoju jačinu, a mi smo došli do slapa zvani Nardin koji je ujedno i granica revira. Dalje nismo smjeli jer je otvorenje donjeg dijela Radeščice sa 01.05. u tekućoj godini. Moram priznati da me je svladao umor, ali onaj zdravi, zadovoljni umor sa smiješkom na licu. S noge na nogu Blaž i ja se vraćamo u bazu. Andrej je malo kasnio, ali svi smo opet na okupu i slijedi ugodno druženje na terasi gostilne Štravs koje smo naravno ovjekovječili sa fotoaparatom.
Na kraju mogu samo reći da sam opet odradio još jedan prekrasan dan na mušičarenju u susjednoj nam Sloveniji koja me moram priznati iz godine u godinu sve više i više oduševljava svojim prekrasnim vodotocima stopljenim u planinske masive. Tko to nije vidio, nezna što propušta, a ja znam i zato sam sretan.
Vidimo se za par tjedana!

RIBOLOVNI REŽIM NA RADEŠČICI

Radeščicom gospodari RD NOVO MESTO.
Ribolov na Radeščici je dozvoljen od 01.03. do 30.11. u tekućoj godini od izvora do slapa Nardin, te od 01.05. do 30.11. u tekućoj godinu od slapa Nardin pa do ušća sa rijekom Krkom.
Ribolov se obavlja mušičarskim štapom uz obaveznu upotrebu podmetača i udica bez kontrakuke. Zabranjeno je bilo kakvo otežanje na predvezima, kao i signalizatori grizeva.
Dozvoljeno je uzeti dvije ribe od kojih jedna može biti i potočna pastrva( do 30.09.) ili pak jedna riba preko 50 cm. Minimalna mjera za kalifornijsku pastrvu je 24 cm dok za potočnu 40 cm. Ribolov se obavlja od zore do sumraka. Lipljan je u režimu „Ulovi i pusti“.

KONTAKT

RD NOVO MESTO
Seidlova cesta 8
8000 Novo Mesto
tel. +386(0)7 337 38 88
GSM +386 (0)40 196 040
Predsjednik : Djordje Vučković
Urednik web portala : Zoran Leko

ZANIMLJIVOSTI

Na regionalnoj cesti Soteska –Semić, a u samom centru Podturna se nalazi gostilna Štravs. Poznata je po velikom izboru tradicionalne seljačke hrane. Specijaliteti kuće su priprema svježih pastrva na više načina, a posebno se ističe pečena hrskava pastrva i modro kuhana pastrva. Isto tako domaće kobase i razna jela od divljači. Gostilna Štravs posebno se ističe sa dvjema gostinskim prostorijama od kojih je specijalno jedna za lovce, a druga za ribiče i oboje sa 20 sjedećih mjesta. U prostoru restorana stane još stotinjak ljudi. Gostilna Štravs nudi i prenočište sa dvokrevetnim i trokrevetnim sobama sa osam ležajeva. U cijeloj toj priči zanimljivo je što je nekad od Radeta Štravsa djed bio krojač i šivao je u radionici u Srbiji odijela za rudare. U toku drugog svjetskog rata obitelj se preselila u Njemačku i gdje su samo spletom okolnosti uspjeli preživjeti i vratiti se u Podturn. No vratili su se na porušenu kuću na koju je pala Njemačka bomba. Uz pomoć susjeda su je brzo obnovili. Za to vrijeme obrt je izučio i od Radeta otac, pa je nakon djedove smrti otac preuzeo radionicu. U radionicu su rado dolazili suseljani na druženje, a i tu su se prodavale ribolovne karte za Radeščicu. Mama Ana je bila izvrsna kuharica i tako im je došla ideja da otvore gostilnu jer poslije drugog svjetskog rata tamo nije bilo ničega, a i domaći susjedi su htjeli imati prostor za druženje. I tako ljeta gospodnjega 1961.g se otvorila gostilna koja je prošle godine proslavila 55. godišnjicu osnutka. Obiteljsku tradiciju danas nastavlja Rado Štravs, a koliko je to poznata gostilna svjedoči tome i dolazak dvoje Slovenskih predsjednika Milana Kučana i Danila Tȕrka, prvog Slovenskog premijera Lojzea Peterlea, poznatog slikara Petera Woodmana i još mnogo drugih……………
Nemojte zaboraviti popiti čašu cvičeka i kupiti si dnevnu ribolovnu dozvolu!

 

ŠARAN U PROLJEĆE

U današnje vrijeme kada je šaranski ribolov doveden do savršenstva i imamo pristup stvarima koje do prije par godina nismo mogli ni zamisliti, a nismo znali ni deset posto o navikama riba ribolov je bio stvarno zahtjevan sport i bio je veliki uspjeh upisati se kakvim ulovom, točnije jednom ribom po ribolovu i bili smo zadovoljni tim rezultatom. Danas je ribolov postao stvar prestiža i dokazivanja, a da ne pričamo o priboru koji posjedujemo …..
Saranproljece1
Pribor valja prilagoditi uvjetima na vodi kada je u proljeće  voda još dosta bistra i riba jako oprezna. Bez kompletnog sustava spuštenog na dnu nema ulova znači sistem mora praktički biti nevidljiv za ribe. Olova lakše gramaže recimo od 70-90 gr. Sistem mora biti složen savršeno jer svaka izgubljena riba neće tako skoro doći na hranilište.

Štapovi u proljeće moraju biti čim bliže površini vode, role otpuštene kako bi riba u slučaju griza osjetila što manji otpor na na kraju sustava i naposljetku postala neoprezna što rezultira dobrim ulovom. Buka na vodi i poziciji gdje lovimo mora biti minimalna što znači zaboravimo “tulume” na vodi jer moglo bi nam se dogoditi da ostanemo bez ulova. Znači da u takvim slučajevima pokušamo što manje koristiti rakete za hranjenje, a ako ih koristimo treba izabrati raketu koja radi što manju buku i razmaci hranjenja neka budu što duži.

Dvije stvari, a prva je da nikad ne podcjenjujete ribu i vodu na kojoj lovite, a druga isto tako važna, poštujte druge ribolovce.

U prvoj stavci je važno poštovati svog dostojnog protivnika i sačuvati ribe, pogotovo matične primjerke bez kojih nema malih potomaka. Ako već želite ponijeti ribu, trudite se da to ne bude ženka bar u ovom periodu.
Što se tiče prve stavke da ne podcjenjujemo vodu i ribu ma koliko znali teren, nekada je sve obratno jer priroda je čudo, a i svaka riba ima drugačije navike, pogotovo šaran i to naročito divljak, da ne govorimo kako se sve mijenja iz godine u godinu i ribe postaju, ajmo reći inteligentnije jer ih okolina tjera da budu takve.
Druga stavka je da poštujete druge ribiče, pogotovo se ovo odnosi na početnike u ovom divnom i veoma zanimljivom sportu punom adrenalina.

Mora vam biti jasno da pribor ne lovi ribu već ribolovac, pribor samo omogućava da svoje ideje provedemo u djelo i olakšamo sebi, a i ribama. Čitanjem se ne može naučiti loviti velike ribe, ali kad ste potkovani jakom teorijom onda je sve lakše i vremenom sve ide na bolje.

  • Prvo i osnovno je znati …  šaran je hladnokrvno biće i uglavnom temperatura određuje njegovu aktivnost
  • Pored aktivnosti ona određuje i zonu kretanja šarana koju mnogi zanemaruju u proljetnom ribolovu.
  • Zona kretanja šarana u proljeće je naj češće prosto rečeno plićak, ali ne baš u pravom smislu riječi već manje dubine oko 1-2 metra maksimalno – u većini slučajeva.
  • Plići dijelovi rijeke, jezera, bare, kanala itd. .. se brže zagriju od onih dubljih i šaran radije boravi na toplijem mjestu za razliku od zime kad je u dubljim dijelovima.

Tijekom zime šaran izgubi dosta kalorija i ima prirodnu potrebu da ih nadomjesti, tj. da se počne hraniti. Proljeće je vrijeme kad fauna dna i bilje nisu još razvijeni u dovoljnim količinama pa šarani aktivno tragaju za bilo kakvim zalogajem. Pretežno mamce uzima bez opreza, ali samo na lakšim vodama, odnosno onim na kojima ima manje ribolovaca gdje riba nema loša iskustva.
Kad se voda zagrije na barem 10 i više stupnjeva , u plićacima počne da se rađa život i obiluje raznim živim organizmima koji su hrana svim drugim ribama pa i šaranu.
Glavna stvar je odabrati mjesto za lov, u proljeće su to bez sumnje plići osunčani dijelovi gdje je voda toplija. Odabrati mjesto za lov je glavna stavka u lovu šarana općenito, a naročito u proljeće.
Kako pronaći poziciju za lov šarana u proljeće nije neka znanstvena fantastika, ali za neiskusne je približno tome. Proljeće je varljivo i treba obratiti pažnju na mnoge stvari. Pored svega navedenog treba obratiti pažnju i na znakove na vodi, a to je da pratimo pozicije nebili primijetili kupanje – izbacivanje ribe, mjehuriće na površini, zamućene dijelove i druge stvari koje nam daju do znanja da se riba tuda kreće. Šarani se u proljeće okupljaju u veča jata i stalno se lagano kreću u potrazi za hranom. Kada su vremenske prilike stabilne (toplije), skoncentrirani su oko plićih mjesta zakrčenih raznim podvodnim preprekama, muljevitih zona bogatim crvićima, glistama, insektima i drugim larvama te blagim kosinama prekrivenim vodenim travama itd…

KAKO ODABRATI PRAVI MAMAC?

Posebnosti vode na kojoj lovimo

Posebnosti voda određuju dobar i loš ribolov bez utjecaja sreće, jer ponekad sreća može odlučiti o svemu. Tu naravno ima svakakvih informacija.

  • O kakvom se dnu radi na vodi
  • Koja je zastupljenost šarana na vodi
  • Na kakve probleme možemo naići u vezi s konkurencijom šaranu, bijela riba i sl.
  • Dali ima onih poznatih velikih problema u vidu cvergla-somića ili velikog broja rakova
  • Koliki je pritisak na vodu od strane drugih ribiča i na koje mamce isti love
  • Prisutnost prirodne hrane u vodi
  • Vegetacija i stime vezana zasićenost kisikom u problematičnim ljetnim mjesecima
  • Dali se na vodi događa godišnje poribljavanje i dali se mrijesti šaran

 

Napominjemo da je dovoljan i mali pad temperature pa da se šarani presele natrag u dubinu, tj. dublje dijelove, a već poslije nekoliko sunčanih sati ponovno se vraćaju u pliće i toplije dijelove pretežno uz obalu, a još povoljnije je kad na udaljenom mjestu od obale imaju neko otočić sa vegetacijom ili neki sprud jer se tu osjećaju sigurnije nego da tumaraju uz obalu gdje je buka, ako je uopće ima.
Saranproljece4
Praćenje puhanja vjetra je također bitno, a ono određuje naj bolju poziciju za ribolovca i poziciju za plasiranje mamca. Idealno mjesto za lov je strana na kojoj vjetar nabija blage valove uz obalu jer vjetar praktično gura topli površinski sloj vode ka obali i odbija se o nju pa se blago vraća nazad čineći dvije pogodne stvari za ribu, a to su:
Prva je da stvara dublji sloj toplije vode pri povratku kad se odbije od obalu, a druga je da isto tako nanosi cestice hrane koja dodatno mami ribu da se kreće u tim dijelovima – zonama.
Sve navedeno nam govori i to da moramo biti izuzetno tihi bez buke i govora, čak i sa što manje kretanja jer nas riba vrlo lako uoči i nestane bez traga, ako i ne pobjegne sigurni budite da krupnije ribe neće uzeti mamac, ako se i dogodi uzimanje onda će to biti neki manji šarančić , a to nam nije cilj.

Dno

Podatak koji ako imamo na vrijeme, dovodi nas spremne u ribolovu. Naime ako se radi o muljevitom-aktivnom dnu koji samim time obiluje prirodnom hranom u taktici ali ponajviše u odabiru mixa može odraditi veliku ulogu. To su mjesta gdje riba ima pojačan interes obitavanja i na tome mjestu je sigurno vrijedno postaviti naše hranilište. Boila na takvom mjestu treba biti usmjerena ponajviše na prirodni signal sa vrlo malo ili nikakvog dodatnog mirisa-sintetičke arome. Šaran na takovim mjestima napregne sva osjetila i vrlo dobro registrira i najmanje signale prirodne hrane u vidu malih crvića recimo koji ispuštaju svoje izlučevine. Ono što mi nudimo na takvom mjestu mora biti isto tako nježnog usmjerenja i bazirano na prirodnim topivim elementima. Sve dodatno jačeg signala obično bude zaobiđeno zbog prioriteta koje u tim trenucima ima, a oni su sasvim drugačiji. Inače saznanje da se radi o mulju potiče da se upotrebljavaju takvi jači dodaci, jer se veže na teoriju o prevladavanju mulja u boili. To naravno nema veze s praksom i šaran jako dobro u tim trenucima punog napora u lociranju signala iz mulja locira i boilu bez jakih dodataka.
S druge strane ako se radi o tvrđim šljunkovitim podlogama na kojima idemo loviti a nisu preaktivne sa nekim sitnim školjkama, pužićima, i sličnom direktnom hranom šarana ovisno o dubini vode možemo ići sa jačim signalom mamaca. Naime na vodama sa manjom dubinom nije potrebno pretjerivati ​​sa jačinom signala-količinom mirisa. Dovoljne su srednje preporučene doze za kvalitetnu prezentaciju signala ribi. Isto tako na takvim mjestima boje igraju veliku ulogu jer se radi pretežito o dobroj vidljivosti i maloj udaljenosti ribe i mamca.

Brojnost šarana na vodi

Druga i predzadnja činjenica koju možemo jako dobro ukomponirati u promišljanje kod planiranja odabira mixa a i taktike naravno su odgovori o zastupljenosti, brojnosti šarana na vodi. Sve je to jako povezano i sa mrijestom i poribljavanjem vode. Naravno isto tako brojnost uvelike ovisi o ponašanju ribolovaca i samim odredbama društva koja gospodare vodom. Kao recimo ako se na vodi prakticira ribolov po sistemu ulovi i pusti.
Ako se radi o brojnijoj šaranskoj populaciji moramo računati na jata šarana koji nam dolaze na hranilišta. Jer jednostavno šaran kao biće tako funkcionira. Tada i naša taktika, ali naravno i odabir mixa za boilu će biti uvjetovan tom činjenicom. Možemo raditi korekcije u promjeru mamca i time riješiti dio problem, zatim “mješanjem” taktika s drugim mamcima napraviti intervale pojačanog hranjenja manje ribe gdje si ostavljamo prostor kada tog intervala nema da nastupimo s mamcem boilom kojom čekamo onu veću ribu ako nam je to naravno interes. Jer kombiniranjem nekih sintetičkih esencijalnih aminokiselina neke kombinacije pokazale su se izrazito napadane od manje ribe, konzumnog šarana. U tim kombinacijama prevladava aminokiselina lizin. To naravno nije niti čudo ako smo uvjereni u činjenicu da osim drugih osjetila šaran ima jako razvijen instinkt koji još nije do kraja jasan niti onima koji se znanstveno bave tim problemom. Radi se naravno o jednom vrlo važnom dijelu u napretku ribe, dodatnim doziranjem takovih dodataka riba to iskoristi maksimalno.
Saranproljece5
Ako se radi o vodi na kojoj se događa “aktivan” mrijest šarana stvari se mogu predvidjeti i one prije, ali i kasnije poslije mrijesta.
U vodama sa “odglumljenim” mrijestom riba sve radi kao i da će biti mrijesta. On se ne događa i ikra može i ne mora biti izbačena. Sa njom također može i ne mora biti problema.
Ovisno o razlozima tih događaja možemo iskoristiti takovu situaciju u našu korist. Jer puna veća potrošnja energije i ukupnog događaja ipak se odnosi na vode sa mrijestom. Tu treba posvetiti najveću pozornost i korigirati razmišljanja prema tome. Na takvim vodama priprema ribe je na puno većem stupnju. Riba slaže rezervu u velikom obimu. Ona na neki način jednostavno zna što je čeka prije, ali i poslije mrijesta što je posebno važno. Tu odigrava s najboljim mixevima do kojih smo došli i sami ili u suradnji s nekim. Nekakvi prazni tipovi mixeva sa manjkavim nutrientima ne dolaze u obzir. U igru ​​ulaze najkvalitetnija brašna životinjskog podrijetla sa vrhunskim aminokiselinskim profilima. I prije i netom poslije mrijesta. Prije mrijesta jer tada u proljetno doba izvora takvih elemenata nema dovoljno u prirodi da bi zadovoljni u kratkom razdoblju sve zainteresirane jedinke. Iza uspješnog mrijesta za kratko vrijeme horde tek izleženih jedinki kreće u akciju i sve što mogu zbog svoje veličine konzumirati biva riješeno. Tu smo zapravo naišli na činjenicu o “prisutnosti prirodne hrane u vodi”. Podacima o tome možemo u pravi tren ući s pravim mamcem i napravili smo pravu stvar. Inače imao dosta problema koji nas opet dovode do raznoraznih upitnika koji nam se počnu vrtjeti po glavi. Sve to pak dovodi do još jednog važnog saznanja, a vezano je za vegetaciju u vodi i zasićenosti vode s kisikom.

Postoje vode koje jednostavno u ljetnim mjesecima kod velike zatravljenost izuzetno slabo rade. Smanjena količina kisika u vodi i kombinaciji s prisutnošću prirodne hrane plus možebitno ako se radi o neuspjelom mrijestu odvodi tu vodu u one godine za koje kažemo da su jako loše za loviti na njima. Ribolov u takvim uvjetima zahtijeva samo i isključivo nadmudrivanje sa šaranom bez konkretnih hranilišta i kompleksnih mixeva. Puno različitih pojedinačnih mamaca razbacanih na puno mjesta sa PVA i stvar je riješena. “Udaranje” više na radoznalost ribe. Sve se mijenja mijenjanjem godišnjeg doba, pristizanjem nove vode zasićene većom količinom kisika. Na takovim vodama nakon proljeća šaran se budi tek u desetom mjesecu. O nekoj se vodi uvijek da dobiti sugestija na koji mix se dobro lovi. To je odlična informacija ali može biti i sugestivna. Zato treba dobro paziti od koga je dobita jer ima puno onih koji jako rado pričaju o ribolovu u puno većoj mjeri nego su na njemu prisutni. Zaključci se donose na bazi razgovora s drugima i njihovim iskustvima a da se o tome ne zna dovoljno. Zato se takove informacije trebaju uzeti sa rezervom. Što se tiče amura u proljeće on je malo drugačiji i rijetko kad je aktivan dok voda ne dostigne makar 15 stupnjeva. Ako je zima bila duga i hladna onda je lov sveden na minimum, ali ako imamo rano proljeće sa toplim intervalima i svakodnevnim povećanjem temperature ili makar održavanje iste, e onda su šanse za ulov veće.
Vrlo topla proljeća mogu postati top sezone za lov šarana!!

Općenito

Većina ima mišljenje da u proljeće bolje rade voćne arome dok u ljeto mesne, ali to nije u potpunosti točno već se treba pridržavati sastava aroma, tj.. da nam u proljeće arome budu na bazi alkohola, a nikako na bazi ulja jer se iste sporo otvaraju u hladnijoj vodi dok alkoholne imaju bolji učinak.
Da li će Vaš miks za boile biti na bazi ptičje hrane koja se najbolje pokazala, a za njom ne zaostaju ni miksevi s ribljim brašnom, raznim biskvitima itd.. to odlučuje sam ribolovac od svojih mogućnosti, ali svaka bi trebala biti sa što više hranjive vrijednosti, odnosno HNV ..
Saranproljece3
Za proljeće su se do sad najbolje pokazale slatkaste arome bilo da se radi o banani, medu, ananasu, vaniliji čokoladi itd. .. Sve ovisi od vode do vode i procjene ribolovca.
Što se tiče boje mamca, nije loše da su malo upadljiviji kako bi ih riba lakše detektirala i pronašla, ali to ponegdje zna da ima kontra efekt.
Ako je dno travnato ili muljevito preporučuje se „popup“ montažu sa izdignutim mamcem.
Također su dobri prirodni mamci poput kukuruza (dobro kuhanog ili iz konzerve), kruha, crvića, glista, žganaca itd. .. kojim god mamcem lovili u proljeće, prihrana ne smije biti obilna! Cilj nam je privući ribu, a ne nahraniti.
Izuzetna stvar za primamljivanje su peleti koji stvore tepih od sitnih čestica koje brzo privuku ribu, ali je ne mogu zasititi, a prilikom pretraživanja probat će i naš mamac. Naravno u istim treba biti plasirana i manja količina mamaca na koje lovimo.
Lov feederom  je itekako dobar u proljeće ili s feeder primamom. Feeder primama je ubojito oružje za lov svih vrsta riba, tako i šarana, a fantastično se pokazala u proljeće. Ova primama može koristi sama ili pomiješana sa raznim peletima, boilama, kukuruzom, obogaćena crvićima, sjeckanim glistama i drugim mamcima na koje planiramo loviti.
Njezin učinak je sljedeći: pod vodom stvara oblak i tepih sitnih hranjivih čestica i veoma brzo privlači ribu koja se njima hrani, a ujedno unosi i apetit stimulatore tj.. izgladnjivat .. koje ih čine još gladnijim.
Prilikom neopreznog, brzog i bahatog traženja zalogaja, šaran bez razmišljanja kupi sve što mu se nađe u toj zoni, a tako i naše mamce pa su grizevi vrlo učestali, a dinamičan ribolov i ulovi ne izostaju.
Saranproljece2
Kako se temperatura vode povećava tako se poboljšava i metabolizam šarana te se on brže i više hrani. U suprotnom veoma se brzo zasiti s malom količinom hrane, a nama nije cilj nahraniti ribu već je namamiti na naš mamac i uloviti je.
Ako su uzimanja – grizevi  učestaliji u toplijoj vodi ravnomjerno treba povećavati doze prihranjivanja, malo ali često, dobro je koristiti PVA vrećice.
Što se tiče sustava za lov, oni trebaju da su nešto laganiji i osjetljiviji, a jako dobro kamuflirani.
Odabir pribora morate prilagoditi i terenu, uvjetima te veličinama ribe koju očekujete, a imajte na pameti da je šaran itekako borben u proljeće, pa može se reći ponekad i najborbeniji ovisno od vode do vode i uvjeta.
Manji mamci su se pokazali boljim za proljetni lov, a samim tim i manje šaranske udice dok šaransko olovo ovisi od daljine na kojoj lovimo te uvjeta na vodi.
Ako lovite blizu obale trudite se da Vaš najlon bude što neprimjetniji, a možete se poslužiti i sa olovom, tzv „back lead“ koje će Vam najlon spustiti na dno kako riba nebi zapela za njega i pobjegla s odabrane pozicije.

Brzi ribolov-atraktivni mamac

Kod atraktor boile cilj nam je što prije zainteresirati ribu u bližoj okolici našeg mamaca. No greška je i daleka prošlost način gdje se ide samo sa aromama u tu vrstu ribolova. Vode gdje se lovi boilama iznjedrile su prave “šmekere” među ribama i dovoljno je ponekad i par mamaca da shvate što im se nudi. Jednostavno se mora napraviti jedna spona između nutritivno kvalitetnog mamaca, isključivo, i atraktivnog mamca. Ta je najjača spona u kvalitetnim praškastim dodacima u obliku koncentrata posebno. Tu prvenstveno mislim na sve one dodatke prirodnog porijekla.
Kao takvi idealna su dopuna kod atraktivnog mamca, a isto tako pravi nositelj kvalitete kod kampanjske boile. Razliku prvenstveno trebamo potražiti u tehničkoj strani i koncipiranja i izradi boile. Tako ćemo atraktivnu boilu više “otvoriti” da što više otpušta one vrijedne topive elemente koji će zatim strujanjima vode stići do ribe, te jednim tehničkim zahvatom stvoriti dugotrajniji učinak toga otpuštanja. Za taj postupak urgirati ćemo u koncipiranju mixa i osigurati dovoljan postotak namirnica koje imaju tu funkciju, ali isto tako da ne smetaju onoj nutritivnoj komponenti koja mora biti zadovoljena. To su prvenstveno krupice pšenice i kukuruza. Ove prve, pšenične imaju i svoju lošu stranu u glutenu, proteinu iz sredine zrna pšenice koji je potpuno neprobavljivim i koji ima svoja antinutritivna svojstva gdje se voli lijepiti za stjenke crijeva šarana i kao takav izuzetno loše djeluje na abpsorciju nutritivnih elemenata iz hrane tj. iz boile. Riba to jako dobro zna i poznati su loši ribolovi sa boilama u kojima prevladavaju takve komponente. S druge strane kukuruzna krupica iako manjkava za neke važne nutrijente posebice es. aminokiseline zbog prisutnosti namirnica u boili koje te nutrijente popunjavaju izuzetna je za naš cilj….. a taj je dovoljni postotak takozvanih nosača signala u boili. Kad smo kod kukuruzne krupice treba spomenuti da ona sa oznakom instant je najbolja opcija. Radi se o parenom zrnu kukuruza koji je dehidriran i zatim samljeven u brašno. Takvoj krupici dovoljno je dvije do tri minute termičke obrade.
Saranproljece6
Tehnička strana uporabe tih dvaju elemenata sastoji se u tome da ih kod koncipiranja mixa izuzmemo iz miješanja komponenti mixa. Odvojenu količinu koja ide u mix zajedno pomiješamo, te dodamo ukupnoj količini jaja i tekuće komponente koju smo isplanirali  zamjesiti. Sve skupa dobro promiješamo i ostavimo najmanje 5-6 sati da odstoji,  ustvari da u najvećoj mjeri upije sve te tekuće nosače signala koje će poslije boile u takozvanom drugom valu ispuštati iz sebe. Nakon svega uzmemo mix i kao i inače dodate u tu sada malo drugačiju tekuću komponentu i zamijesite kao i inače. Ovim načinom dobivamo obogaćenu krupicu koja više kao prvo nije ono obično brašno bez ikakve kvalitete osim tehničke, isto tako upijena masa garantira dugotrajan signal, i treće i najvažnije ulaskom dublje u strukturu čestica krupice tekuća je komponenta više zaštićena od termičke obrade i ispiranja kuhanjem.
Kad se pristupi izradi mamaca jednostavno se u tu masu dozira ostatak mixa. Samo ovim načinom iskorištavamo sve prednosti krupice i pretvaramo istu u kvalitetni dodatak.
Sigurno slijedi pitanje a što čini prvi val signala. To su oni tekući dodaci koje doziraju izvana nakon kuhanja boile i isti ili slični dodaci iz boile koji prvi izlaze jer smo radi pravilnog koncipiranja našeg mixa izbjegli smo isušivanje boile, i imamo kompaktan mamac koji nema isušenu opnu kroz koju ne prolazi  jako dugo ništa. Ovo su osnovne polaznice kod izrade ovakvih boila. Sve drugo su nijanse i mogu varirati različitosti dodataka i označivanja značajke mamca-boile. Tako da bez problema napravimo desetak vrsti atraktivnih mixeva umjesto jednoga ili dva samo u manjim količinama. U ribolovu ih jednostavno mijenjamo dok ne naletimo na idealnu kombinaciju za taj dan jedne ili kombinaciju više boila.

Šaran u plićaku?

Šaran dolazi u pliće dijelove tijekom proljetnih dana i nije loše da to iskoristimo. Nemojte misliti da je šaran tad neoprezan, naprotiv itekako je oprezan pogotovo ako su u jatu! Tad i mali nezgodan pokret može da ih preplaši. Prvo i osnovno je da pažljivo obiđete mjesta nebili primijetili gdje se šarani sunčaju. Pretežno su to udaljenija mjesta gdje se osjećaju sigurno, a idealno je ako nad ili u vodi ima raznog bilja. Sto se tiče sustava najučinkovitiji je onaj bez ičega, samo najlon sa predvezom po mogućnosti od fluorokarbona jer je on  nevidljiv u vodi i imamo veće šanse za ulov.  Na udicu možemo montirati sustav na dlaku ili obično nataknuti  mamac na udicu.  Ako koristimo pahuljice kruha , kokicu i druge mamce koji su tvrdi tad je bolje koristiti sustav na dlaku. Ako se radi o korici kruha , pahulji, itd. .. tad je samo nataknite na udicu. Obavezno ispračkajte par mamaca na mjesto ili ih bacite rukom sa skrivenog mjesta. Možete u PVA vrećicu ili mrežu ubaciti par mamaca pa sve zakačiti na udicu, a PVA kad se otopi svi mamci su oko našeg sa udicom i šanse su veće. Ubacimo sve u PVA, zakačimo mamac na udicu, a zatim i zabacujemo, ako nemate bašiskustvo sa PVA materijalima tad koristiti vaser-kuglu i ne umakajte PVA u vodu prije zabačaja. Kad sustav zabacimo potrebno se umiriti i ne kretati već pažljivo promatrati mamac na vodi i pravovremeno kontrirati. Poželjno je koristiti lakši pribor, manje udice, tanje najlone itd.. Mamac može biti sve sto vam padne na pamet, a najučinkovitiji za lov na površini je obični kruh i razno razne pahuljice, kokice, korica starog kruha, itd. Sve što pluta i ne tone, bar ne odmah. Kruh je idealan pošto se lagano runi i malene mrvice jako brzo privuku ribu. Kako bi povećali atraktivnost običnog kruha evo jedan top savjet: ostavite ga preko noći pomiješanog sa smjesom za feeder . Malo kvalitetne feeder primame i dvije šnite običnog kruha. Naravno, ovakvim sistemom  nije moguće upecati one baš najkrupnije jer oni ne izlaze tako lako na površinu ali garantirano će biti solidnih ulova.
Saranproljece7

Marijan Jambrešić

 

izvor: internet