ULTRALIGHT PRIBOROM PO SAVI

Svake godine početkom lipnja kad krene mrijest kedera na Savi obavezno zanemarujem sve druge ribolove te u drugi plan odlaze meni najdraži ribolovi na bassa i štuku, a favoriti postaju mrena, bolen , klen, deverika i babuška. Hm … vjerujem da će puno čitatelja pomisliti  da je ovo članak o ribolovu bijele ribe na plovak!?!?  Ali, naravno da nije jer se sve te ribe mogu vrlo uspješno loviti u tom periodu na male varalice. U tom periodu se uklije (kederi) grupiraju u velika jata i naguraju se u plićake gdje marljivo rade na produžetku svoje vrste, a tu priliku koriste sve ostale riblje vrste predatorskih sklonosti ali i one koje  to inače nisu te im tada sitan keder postaje glavna hrana. Ove godine mrijest kedera nešto je kasnio i već sam bio nestrpljiv jer sam odlučio  da ribe koje sam prijašnjih godina  lovio štapom od 50 gr. i špagom od 20 lb pokušam uloviti sa ultralight priborom. Time sam želio lijepe ribolove koje već godinama imam u tom razdoblju na Savi začiniti dodatnom dozom adrenalina i napraviti  pravi test pribora kojim inače lovim grgeče, crvenperke , sunčanice i manje basseve na stajačicama a i provjeriti da li se ultralight  priborom mogu uspješno loviti malo ozbiljnije ribe u prilično brzoj i snažnoj Savskoj vodi.

Napokon  je keder krenuo  u mrijest i saznajem  da su jata mrena na pozicijama pod slapom te da ima lijepih ulova. Jedva sam dočekao da uhvatim slobodan trenutak da odem do Save. Još kad sam planirao ovaj ribolov odlučio sam da ću najviše loviti malim bijelim twisterima duljine  5 cm zbog toga što su lovni a nisu skupi i relativno su lako nabavljivi što nije nezamarivo pošto se dosta zapinje po dnu i gubi gumica. U prvih nekoliko zabaca   pokušavam otkriti gdje ima kakav zadjev i kako struja nosi moj „tvisterčić“ na glavi od  2 gr. koja na prvi pogled izgleda  prelagana za tako brzu i snažnu vodu ali ako je plasiramo iza kamenja  na slapu  koji razbijaju maticu pa se iza njih stvara  vrtlog te sve što tu padne uvuče na dno moguće je i sa laganijim glavama doći do dna a i dubina je tu manja od metra. Tih par probnih zabaca dalo mi je očekivane odgovore i moju do maloprije teoriju provelo u praksu. Lovio sam na način da twister bacam točno pod kamen pustim da ga vrtlog koji se tu stvara povuče na dno, zatim štap podignem okomito tako da najlon pod što većim kutom ulazi u vodu, zategnem da osjetim jig, te pustim da voda valja varalicu po dnu i svakih malo lagano trznem vrhom štapa da twister lagano odignem od dna.  Nakon nekog vremena dobivam prvi udarac, kontriram i osjetim da imam solidnu ribu ali odmah mi je jasno da to nije mrena. Riba se drži struje pa je problem što moj ultralight  štapić nema snage da ribu povuče iz matice silom, već elastičnost  štapa i najlona uz dobro podešenu kočnicu odrađuje taj posao. Lagano mic po mic ribu povlačim obali, ukazuje se deverika od dobrih 2 kg, lijepa borba, lijepa riba ali ja danas želim  mrenu jer ona će biti prava potvrda i test pribora. Nastavljam bacati. Malo ispred mene moj prijatelj Toni je ulovio  mrenu na voblerčić pa mi to daje još više poticaja. Konačno nakon nekog vremena imam lijep udarac, kontriram i to je to … mrena … takvu silinu i brzinu može proizvesti samo ta  „kraljica brzaka“.  Ne moram ni reći kakav je to osjećaj na štapiću od 8 gr. Rola je zujala i u kombinaciji sa šumom slapa proizvodila  najljepši zvuk koji uši jednog ribolovca mogu čuti, a pogled na štap savinut do drške povećavao je maksimalno moje uzbuđenje. Borba sa ovakvom ribom je više nadmudrivanje i u njoj postoji  ona doza sreće na koju se mi kao ribolovci često moramo oslanjati  jer ako riba ode iza stijene ili pod armature kojih na ovoj poziciji ima dosta gubimo je i tada je riba pobjednik.  Dodatni test našeg ribolovnog umijeća je da su u  ovakvom ribolovu ribe  puno jače od nas i alata koji držimo u ruci. Nakon fantastičnog drila koji je trajao 4-5 min mrena od 1,5 kg bila je na obali i spremna na „foto session“, pofotkao sam nekoliko fotografija i mrenu vratio ponovo u njeno carstvo. Taj dan to je bila jedina mrena koju sam ulovio , ulovio sam još nekoliko manjih grgeča kojih je Sava puna, a  patroliraju pod kamenjem uz samu obalu ali začudo ni jednog bolena.

Slijedeći odlazak na Savu mijenjam štap i lovim sa „Fujitsu Shogunom“ od 11 gr. koji je zapravo slabiji štap od „Major Crafta Basspare“ od 8 gr. kojeg sam koristio u prošlom ribolovu,a koji je klasični bassevski štap. Brz i jak a tih njegovih deklariranih 8 gr. vara jer kad bi ga stavio u neke ovdašnje okvire na njemu bi trebalo pisati barem petnaestak  grama. Shogunov vrh je mekši i njime mogu bolje osjetiti  laganije glave, pa vjerujem da će mi prezentacija i kontakt sa varalicom biti još bolji.Uz obalu je bilo sve crno od sitnog kedera, a tu je krstarilo nekoliko mrena solidne veličine koje su se povremeno zaletavale među njih , odmah mi je bilo jasno da bi danas mogao imati  jako dobar ribolov . Način ribolova nisam mijenjao, znači zabac u vir pod slapom i čekanje da neka od riba pokupi ponuđen mamac. Nisam dugo čekao da prva mrena je pokupi žutu „berkleyevu“ nimfu, a tada počinje „rockenroll“. Silina kojom je štap u trenutku bio savinut do krajnjih granica i zujanje kočnice jasno su pokazivali da je na drugom kraju poveća mrena. Riba je prvo krenula nizvodno i u trenu izvukla  dvadesetak metara najlona, a u tom času sam pomislio da se vjerojatno ovako osjeća kauboj kad kroti divljeg mustanga. Kada je stala pokušao sam je lagano privući, no tada je krenula prema obali u mirniji dio toka, te sam je uspio dobiti na nekih tridesetak metara a tada ponovna eksplozija i bijeg prema slapu i brzacima ..he,he.. opet sam bio na mustangu .. stalna napetost najlona i elastičnost štapa kroz neko vrijeme daju rezultat i ribu polako dovodim do plićaka uz obalu i vidim da je moja procjena bila dobra, da je to lijepo uhranjena mrena od dobrih 3 kg., kao što je bilo i za očekivati nije joj se svidjelo u plićaku pa ponovo silovito odjuri prema slapu i brzacima. Privlačio sam je obali još par puta, a njeni bjegovi su bili sve slabiji i kraći pa je nakon jedno petnaestak minuta konačno potpisala kapitulaciju, bila je na obali. Fotografiram se samookidačem jer na vodi u blizini nema nikoga, sve to pokušavam napraviti što brže jer je riba jako izmorena, a i sunce vani lijepo prži. Mrena je jako osjetljiva na nedostatak kisika i veoma je srčan borac te pri tome koristi i zadnje atome snage pa se upravo zbog toga dešava kad je vratimo nazad u vodu da se „okrene“, zato treba biti strpljiv i ribu  reanimirati  tj. primiti za rep i povlačenjem naprijed-nazad u struji koja joj lagano otvara i oplahuje škrge omogućiti da joj se škrge ponovo napune kisikom. Nije mi bilo teško reanimirat ovu divnu ribu više od 4-5 minuta dok mi konačno nije sama izmigoljila iz ruke jer riba koja je tako jak i fanatičan borac zaslužuje malo dodatnog truda i pažnje. Predivno .. taj dril i puštanje ove mrene ispunili su moju dušu i tada mi je bilo jasno kako su u ribolovu nadahnuće kroz povijest pronalazili pjesnici, pisci i slikari, a danas filmski režiseri i fotografi. Ispunjen sjeo sam na kamen i polako osluškivao  srce koje se ponovo vraćalo na normalni broj otkucaja i gledao u ruke koje su se tresle. Da pušim vjerojatno bi sada bio trenutak da zapalim cigaretu, ovako sam otpio nekoliko gutljaja vode i još neko vrijeme uživao u onom što sam maloprije doživio.

Nakon desetak minuta odmora nastavio sam sa ribolovom.  U prvom zabačaju ponovo griz. Riba se fino bori i nakon kraćeg drila jedna manja babuška bila je na suhom. Nastavljam sa bacanjem te uskoro ponovo imam lijepu mrenu na udici, bijeg u struju .. pokušavam je zadržati, štap je savinut do drške, osjećam da je riba veća od one prethodne, ovaj put elastičnost štapa  a i kombinacija sa „godzzilom“(najlon) od 0,16mm ne pomaže da ribu povučem u mirniji dio toka. Riba je prejaka. Jednostavno krstari pod slapom .. no dobro, razmišljam…….. imam ja vremena , samo polako .. i tada puca najlon .. šteta! Vežem ponovo twister i bacam ponovo. Taj dan imao sam još četiri kidanja i ostao sam samo na jednoj izvađenoj mreni. Babuške koje su isto vrlo lijepo uzimale vadio sam bez nekih većih peripetija, ali mrene jednostavno nisam mogao zadržati i najlon je pucao najvjerojatnije kad postruže po stijenama na dnu riječnog korita.

Navečer kod kuće razmišljajući o današnjem ribolovu neka pitanja mi nisu izlazila iz glave; dali je moralno i humano prema ribi da je lovim na preslab pribor i da odlaze sa „pirsingom“ od mojih udica na ustima? No bilo mi je jasno da su tog dana ribe u jatu koje su pod slapom bile prevelike i da je to  za pribor koji sam koristio jednostavno bio prevelik zalogaj.

Naravno da sam poslije prespavane noći i odrađene smjene u firmi popodne bio ponovo na Savi, ali sa namotanim jačim najlonom „Godzzilom“ promjera 0,18 i odlučio sam da ću umjesto „palomar“ čvora kojim sam do sada vezao jigove koristiti „unit“ čvor.

Taj dan doživio sam vjerojatno najljepši ribolov  ove godine. 6 lijepih mrena od kojih je najveća bila preko 3 kg, četiri bolena do 1 kg, nekoliko klenova, a deverike i babuške skoro pa i više nisam brojao. Lovio sam isključivo na bijeli twister na jig glavi od 2 gr. izlivena na udici veličine (2 i 4). Potpuno sam automatizirao taktiku……. zabac u vir, lagano puštanje do dna da ga voda vrti i lagano „jiganje“. Tu su primale mrene, babuške i deverike, a kad voda odnese mamac iz  te zone twister sam pustio da ga voda podigne na površinu i brzo namatajući vukao ka obali , na tom putu  twister su „presretali“ boleni i klenovi.

Vrijeme je odradilo svoje, nekoliko dana kiše, povišen vodostaj i mrene više nisu bile pod slapom ali zato boleni, klenovi i jezovi postaju glavne uloge uz već stare mušterije babuške i grgeče. Varalice i način ribolova sada sam podredio klenu i bolenu, a vobleri su davali  puno bolje rezultate od silikona. Forsiram, ali i nažalost podosta gubim sisteme jer su pozicije koje su najproduktivnije kod slapova i mirnjaka iza kamenja koje je pokriveno vodenom travom, pa kad vobler zapne vrlo rijetko ga uspijevam otkačiti. Klenić od 25 dkg na ultralight  kad lupi voblerčić u brzaku pruža sasvim solidan gušt, a boleni koji nisu tako srčani borci kao klenovi uglavnom su veći pa ih zbog toga više volim vidjeti na udici.

Inače ultraligtom priborom lovilo nas je toj poziciji troje. Žac i Toni su natjecatelji pastrvske lige i to im je bila neka vrsta treninga za kola lige i imali su vrlo lijepih ulova. Oboje nekoliko mrena oko 3 kg , nekoliko bolena preko 70 cm, a Žac je „izdrilao“ na Shimano „Diaflash“ od 7 gr. šarana preko 6 kg.

Kad na kraju usporedim ribolove od prijašnjih godina kad sam lovio na „konvencionalni“ pribor i ovogodišnji sa ultralighte priborom dolazim do zaključaka da sam imao neusporedivo više udaraca na manje varalice i tanji najlon jer vjerujem da ti mamci izgledaju i voda ih nosi prirodnije te su sličniji  prirodnoj  ribljoj  hrani, a što je najbitnije  borba sa ribom je neusporedivo žešća pa tako mogu testirati granice svog pribora i umijeća. Tehnika i koncentracija moraju biti uvijek savršene jer jednim krivim potezom gubimo ribu. Znači ribolov ultralight(UL) priborom  je puno više od klasičnog ribolova u kojem po nekom pravilu riba ima malo šansi da se oslobodi. Ovo je i više od borbe, to je nadmudrivanje sa ribom  visokog adrenalinskog naboja i garantira vrhunsku zabavu i uzbuđenja. Naravno da postoje granice i da će nam se desiti da u pravilu veće ribe prekinu najlon i ostanu neulovljene, ali moramo imati na umu da smo mi sportski ribolovci i da se sport sastoji od pobjeda i poraza pa će nam to dati još više poticaja da se usavršavamo u ribolovnim tehnikama.

PAR SAVJETA ZA RIBOLOV ULTRLIGHT PRIBOROM:

Kad lovite ultralight priborom nemojte mijenjati prečesto varalice. Na vodu treba doći sa planom i idejom.

Uvijek treba provjeravati čvorove osobito nakon svakog ulova ribe, a posebno treba obratiti pažnju na sitna oštećenja koji mogu prouzročiti i najmanje ribe svojim zubima koje obruse najlon  kao brusnim papirom što može biti kobno za tanke UL najlone.

Nosite kliješta za vađenje udica iz usta riba jer udice su male i teško ih je prstima izvaditi iz ribljih usta. Naročito je to bitno kod klenova jer su vrlo nemirni i nepredvidivi pa trokuke mogu vrlo lako završiti zabodene u prstu.

Pratite literaturu o životu riba i ribolovu jer tako se možemo približiti ribama i njihovim prehrambenim i životnim navikama, te ih samim tim i lakše uloviti.

Varalice koje sam koristio: mali twisteri, metalne žličice, vobleri jače vibracije za klena i nešto slabije za bolena …uglavnom sve što se može zabaciti i uspješno voditi priborom koji koristimo.

Marijan Jambrešić

SOM I KAKO GA NAJUSPJEŠNIJE LOVITI

Tokom nekoliko travanjskih dana somovi napadaju na sve što pliva u blizini. Proljetno ludilo slatkovodnih nemani. Savršeno opremljeni svim čulima somovi sa lakoćom nalaze plijen, napadaju ga žestoko i izuzetno precizno, a žrtvama ne ostavljaju ni najmanju šansu.

Ako je temperatura vode povoljna, najveće slatkovodne grabežljivice još u ožujku počinju da se intenzivno hrane i pripremaju za predstojeći mrijest. Iscrpljeni od dugog zimskog posta, somovi će rado nasrnuti na sve što im se učini pogodnim za jelo, ali se neće upuštati u jurnjavu za plijenom, već će ga vrebati iz nekog svojeg kutka u neposrednoj blizini plićaka, sprudova, travnatih zona i ostalih mjesta gdje se u proljeće prvo okupljaju jata bijele ribe. Već u travnju  situacija se drastično mijenja. Čim somovske ženke u pratnji čitavih jata mlađih mužjaka nađu mjesta pogodna za mrijest i naprave „bračna“ gnijezda, somove obuzme svojevrsno ludilo. U narednih nekoliko dana slatkovodne nemani bezglavo napadaju na sve što pliva u njihovoj blizini. Napadaju žestoko i precizno i žrtvama ne ostavljaju ni najmanju šansu. Međutim, zbog svoje pohlepe i sami somovi tada postaju izuzetno lak plijen. Zbog činjenice da se u jednom danu može uloviti i više krupnih komada soma, ribolovci u travnju bukvalno opsjedaju obale. Neki čak i uzimaju godišnje odmore kako bi u pravo vrijeme bili na pravom mjestu.
U proljetnom lovu na ovog predatora najbolje su se pokazale varalice sa snažnim vibracijama – teške  žlice, velike silikonske glavinjare, tvisteri i šedovi, ali i vobleri, pogotovo oni kruškastog oblika i sa ugrađenom „zvečkom“.

KVALITETOM NA SOMOVE

Somovi su žilavi i nepredvidljivi borci, pa ribolovni pribor mora biti robustan, kvalitetan i u besprijekornom stanju. Preporučuju se jaki štapovi, težine bacanja od 100 grama, pa naviše, i izdržljive mašinice sa preciznom kočnicom i velikim kapacitetom špule. Podrazumijeva se i kvalitetan najlon, sa što manjom memorijom promjera od 0,40 do 0, 50 mm, ili strune od barem 0,25 mm. Udice moraju biti izuzetno jake i besprijekorno oštre.  Neophodno je znati da su somovi savršeno opremljeni svim čulima, pa se preporučuje korištenje plastificiranih olova, kao i umjetnih varalica namirisanih raznim ribljim uljima. Mada majstori varaličarenja neprestano lome koplja oko najubojitije varalice za soma u ovo doba godine, većina tvrdi da su ipak najefikasnije žlice  svjetlije boje i težine veće od 30 grama.  Ako se ove varalice nepredvidivo vode  sa naglim promjenama pravca, iznenadnim ubrzanjima, ili zastojima u povlačenju, one bljeskaju i stvaraju takve vibracije da somovi jednostavno ne mogu da im odole.  Dugoljaste žlice  idealne su za okomito vođenje kroz vrtloge, jake riječne struje ili tik uz podvodne prepreke, dok su široke pravi izbor za pretraživanje srednjih slojeva vode, sprudova ili travnatih sektora. Varaličarski majstori govore da je najbolje da se žlice  zabacuju visoko u vis i da jako pljusnu kada padnu na vodu, pošto taj zvuk privlači somove.  Ako se lovi na rijeci, varalicu treba povlačiti pod kutem od 45 stupnjeva u odnosu na obalu. Silikonske varalice su zbog svoje lovnosti, ali i niske cijene postale nezamjenjive za lov na zakrčenim terenima sa dosta podvodnih prepreka. Njihov mekan i pokretljiv rep odlično radi i pri sporom povlačenju. Za lov soma u rano proljeće najbolje su se pokazale glavinjare, veliki šedovi i tvisteri drečavih boja opterećeni težim olovnim glavama. Dobre stare žlice su itekako poznate starim i iskusnim liscima dok početnici i oni manje iskusni ribolovci na prvi pogled sumnjaju u ovu ubojitu varalicu koja lovi soma, štuku, smuđa, klena, mrenu itd..  Bilo da se radi o proljeću, ljetu, jeseni, ulov je zagarantiran uz malo znanja. Lov grabežljivaca na žlicu je izuzetno zanimljiva tehnika, ali ipak treba imati neko osnovno znanje i dobar pribor, pogotovo ako ciljate krupnije ribe.
Što kažu stari ribolovci, nikad se ne zna što će vam udariti pa tako som od 30 i više kilograma može da pokupi žlicu od samo 2 cm. Mislim da u skoro svakom članku napominjemo koliko je važno voditi računa o kvaliteti pribora da kasnije ne bi bilo da nismo znali. Gubljenje kapitalne ili ribe života zbog lošeg štapa ili role, a još žalosnije zbog udice ili najlona je ravno katastrofi i kajanje za cijeli život.
I najmanji som u trenu ispegla nekvalitetniju udicu ili trokuku pa je neophodno prije ribolova iste zamijeniti nekim kvalitetnijim poput onih od firme VMC. Razmislite o ovome prije nego se uputite na vodu!

RIBOLOV NA SOMA ŽLICOM
Dolazi nam proljeće, a to je idealno vrijeme da se provoze žlice koje love ne samo u proljeće, ali za proljeća su se pokazale itekako lovne, naravno ne svaka.
Žlice raznih kineskih, turskih i sličnih proizvođača slobodno možete da bacite u kantu za smeće, bolje to nego da je ostavite u vodi, može se neko nabosti, ako ga uspije ubosti uopće!?
Ima mnogo razloga što takve žlice ne valjaju. Te varalice su rađene od najlošijih materijala, krenuvši od žlice – tijela pa sve do trokuka koje su više nego loše pa nisu vrijedne ni da ih spominjemo, ali ajde da to napomenemo  kako se ne bi zeznuli i kupili ovo sr..e. Većina nas misli da je žlica obični komad željeza, ali to nije baš tako… Djeluje na prvi pogled, ali istina je nešto drugo.  U glavnom, dobra kvalitetna žlica lovi ribu. Do sad su se idealne pokazale čuvene Damove „effzett“ žlice koje su kvalitetne, a jeftine i dostupne svakome. Tko si može priuštiti neku bolju, nije na odmet, ali stara Damova solidno odrađuje posao s tim da je poželjno promijeniti trokuke. Veličina zavisi od terena, vrste ribe i ribolovca pa nije loše imati više dekora i veličina za sve prilike. Velike (ekstremne) žlice preko 8cm rado uzima štuka i som, dok smuđ, mrena, klen, bolen itd.. radije se odlučuju za one manje. Poznati model od 22 grama ima dužinu od samo 5,5 cm pa nemojte da se zavarate i slomite štap misleći da je žlica lakša. Postoje obične i duple žlice. Duple žlice na izgled liče kao i obična ali imaju dva tijela. Razlika je slijedeća:
Dupla žlica se lakše vodi pri površini vode, lakše se sa njom manevrira dok obična brze tone i moramo paziti da nam ne zakači dno, nije loše da ponekad dotakne dno, naravno ako je ono čisto jer u protivnom možemo ostati bez varalice. Možda je ovo nekima nejasno, ali dupla žlica brže tone od obične jer ima manji otpor, ali pri povlačenju dupla žlica ima drugačiji rad i struja vode prolazi između spoja dviju žlica te se ista lakše diže sa dna i jednostavnije je vodimo u srednjem i površinskom sloju. Dupla ima još jedan adut …  jer se lagano ljulja kroz vodu, a također zvecka prilikom rada što neki smatraju adutom, ali za ovu tvrdnju za sad nema dokaza. Vođenje žlica je jednostavno, samo treba biti smiren, ništa nervozno. Žlice su itekako lovne kad som rauba po površini vode, tad nijedna druga varalica nije ravna žlici. Sa njom se može veoma uspješno, čak odlično loviti i pri dnu, ali to zahtijeva već malo iskustva kako je ne bi ostavili na dnu. Dekor zavisi od boje vode, godišnjeg doba, doba dana pa i samog ribolovca. Nema tu mnogo filozofije, treba se držati nekih prostih stvari i srebrene žlice koristiti po tmurnom danu, a one zlatne, bakarne po svjetlijem vremenu i bistrijoj vodi. Uglavnom pravila nema, ali eto ovo navedeno se pokazalo kao  točnije, iako se može nekad desiti da bude sve obratno. Dobra kombinacija je i kad žlica ima srebrenu ili zlatnu boju, a pod njom se nazire kontra boja, npr. ako je žlica srebrena, naziranje zlatne ispod je idealno. Vođenje žlice mora biti umjereno sa blagim ubrzavanjima i u toplijem dijelu godine sa blagim cimanjem prilikom vođenja, ali nikako nervozno! Pravila nema, a najvažnije je da varalica ne miruje. Bit svega je da vođenjem imitiramo ranjenu ili bolesnu ribicu, a kad ponekad lagano cimnemo vrhom štapa tad dobivamo onaj odsjaj i blago skretanje sa pravca, nakon toga pretežno uslijedi udarac.

Uzimanje ribe na žlicu je veoma agresivno i treba dobro držati štap jer ga griz soma lako može izbiti iz ruku, pa čak i riba od samo 2 kg. Nakon udarca skoro da i nije potrebna kontra, ali ako se nadate krupnijoj ribi možete blago potvrditi. Otkvačivanja su rijetka jer je trokuka na žlici skroz slobodna i blago rotira te se veoma lako zabada u riblju čeljust, a samim agresivnim napadom ribe u većini slučajeva se sama i zakači. Žlicom se može loviti i po mutnoj, velikoj, maloj, bistroj, odnosno svakakvoj vodi, a odlična je kako danju tako i noću. Osim vizualnog efekta ova vrsta varalice ima i snažnu vibraciju pa je grabljivica brzo detektira kao potencijalni plijen, ako je sve na svom mjestu.
BUĆKA

Bućka ili bućkalo je obični komad drveta posebno dizajniran kako bi se proizveo specifičan zvuk koji se dugi niz godina pokazao dobrim pri lovu soma. Još uvijek se ne zna točno porijeklo i odakle nam dolazi bućka, a spominju se razne lokacije poput Rusije, Ukrajine itd.. Stare bućke su rađene od drveta, a danas ih možemo naći i od raznih metala ili u kombinaciji metal-drvo, plastika-drvo, plastika-metal. Namjena im je ista, izazvati, primamiti soma da napadne naš mamac ili varalicu.
Ovaj sistem se pretežno upotrebljava u lovu soma iz čamca, a može se koristiti i sa obale gdje to prilike dozvoljavaju. Važno je napomenuti da ovo nije čarobna palica već alat koji samo pripomaže ribolovcu. Da bi ste bili što uspješniji potrebno je znati dobru lokaciju, tj. uzaludno vam je bućkanje na pogrešnoj lokaciji gdje nema soma. Bućka je najefikasnija na lokacijama gdje som obitava ili je u potrazi za hranom, tj. razne nagle promjene dubine, jame, rupe, sprudovi, virovi, potopljeno drveće, panjevi, lom itd.. Dosta toga je napisano o ovom alatu, ali se još ne zna što to točno potiče soma za napad!? Jedni kažu zvuk, drugi vibracija, treći oboje, a ima i onih koji kažu da ga ovo nervira, dok neki ribari kažu da ovaj zvuk i vibracija imitiraju lupanje soma repom od površinu vode dok je on u lovu.
I dan danas nije do kraja istraženo što se dešava, mada ima na stotine podvodnih snimaka koji ukazuju da bućka privuče soma, ali zašto, to još ne znamo, a pitanje da li ćemo ikada i saznati jer priroda je čudo. Malo sam analizirao ovu napravu i pokusao shvatiti neke stvari, ali jako mi je teško sa sigurnošću nešto potvrditi ili negirati već napisano. Kažu da se som diže prema ovom zvuku, ako se diže, zašto se mamac spusti na metar dubine iznad dna, ako se lovi npr. na dubini preko 15 metara = pada u vodu da se on diže u pravom smislu. Na nekim snimkama vidimo kako som prođe mamac i digne se skroz ispod bućke na 1 metar, a lovi se na dubini od 10 metara = sad pada u vodu ovaj prvi zaključak. Nakon ovog i još par detalja sam odustao od istraživanja jer mi bućka nije prioritet, ali ću vam napisati neke osnovne stvari koje zanimaju svakog ribolovca, a pogotovo bućkaroše ili one koji to namjeravaju biti. Stari ribari su lovili sa žnjorom u ruci, ali ovo se nije pokazalo bas sigurnim za ribolovca, pogotovo kad se žnora omota oko ruke. Ukoliko se desi da zakačimo krupnog soma ribolovac lako može ispasti iz čamca i teško se u toj panici može osloboditi namotaja na ruci koji ga povlači u dubine. Neki ribari su smrtno stradali, a kasnije su pričane priče kako ih je som izvrnuo i pojeo. To nije istina, jedina je istina da se nesretni ribari nisu uspjeli osloboditi namotaja sa ruke i tako su zaplivali u vječna lovišta pod vučom krupnog soma. Ovaj sistem se i dan danas koristi, mada ga toplo NE preporučujem!Zašto riskirati kad to isto možete raditi i sa ribičkim štapom, a ako niste dvojica u čamcu  tada možete na čamcu fiksirati štap, a u ruci držati najlon ili strunu i kontrirati, te brzo pustiti strunu i uzeti štap u ruke te nastaviti sa zamaranjem. Loveći na štap, sve ovo ima još jednu dodatnu čar. Mamci koji su se koristili prije, a i dan danas su: snop glista, keder, školjka, crvi, rovci, jetrica, pileća crijeva, te razne kombinacije, a danas u moderno doba sve zastupljeniji je lov umjetnim varalicama, pogotovo onim silikonskim sa izraženom vibracijom. Sistem je vertikalno jiganje i ubitačan je u kombinaciji sa bučkom! Koristi se jak i robustan pribor jer nikad ne znate kakva će grdosija naletjeti. Dosta ribolovaca svoju varalicu ukrašava crvenom vunom, vuna se stavlja na sam vrh varalice ili iznad na 10-20cm. Ovaj dodatak je izuzetno zastupljen, a i za njega imaju 3 različite verzije:

Prva je da svojom vibracijom vunica dodatno iritira soma, drugi je da svojom bojom mami na napad, dok treća kaže da prilikom napada soma, vunica se kaci za njegovu četku i on teze može ispljunuti varalicu. Sve troje navedeno ima logike u različitim uslovima itd.. Neki ribolovci vunicu natapaju u riblje ulje i razno razne smradove i dipove za ciljani lov soma. Vunicu možete sami napraviti od raznih konaca za šivanje, a najbolji su oni sto su ga naše majke koristile za pletenje vesta , kapi, šalova itd..

Bućkanje mora biti konstantno uz mijenjanje razmaka između udaraca, ubrzavanje, usporavanje itd.. Različite bućke proizvode i različit zvuk pa ih imamo u raznim oblicima i završetcima, tj. njihovim vrhovima. Bućkanje i nije tako jednostavan proces i treba malo vježbe da se u potpunosti ovlada ovom tehnikom te se nemojte iznenaditi ako pri prvim izlascima i ribolovima ne možete proizvesti zadovoljavajući i karakterističan zvuk bloomp. Imajte na umu da ovo pali onda kad se som intenzivno hrani, a stari ribari kažu da upotreba bućke kreče kad jorgovan počne da cvjeta. Najučinkovitije je početkom ljeta pa do kasno u jesen. Još jednom napominjem, lokacija je najbitnija ! Bućku možete koristiti kako na stajaćoj tako i na tekućoj vodi s tim da vas upozoravam kako su napadi u brzoj vodi mnogo agresivniji. Kako napraviti bućku?
Bućku možete i sami napraviti, to nije neko špansko selo, ali zahtijeva malo truda kako bi sve leglo na svoje mjesto i dobio se zadovoljavajući zvuk. Izrada bućke je staložen i smiren proces i nemojte žuriti, a izrađuje se od raznih vrsta drveta: egzotičnih, hrasta, bukve itd.. Posebno obratite pažnju na vrh bućke tj. čašicu, ukoliko ona nije dobro odrađena i fino centrirana, bućka neće raditi – proizvoditi dobar zvuk. Umjesto bućke možete koristiti i razno razne druge alate koji mogu proizvesti sličan karakterističan zvuk. Sa bućkom su lovljeni i love se kako mali, tako i kapitalni somovi preko 100kg pa se pripremite na svakakva iznenađenja. Ništa ne prepuštajte slučaju i što brze odvajajte soma od dna kako ne bi našao neku prepreku, koristite snažan i povjerljiv pribor. Nemoj da gubite ribu života zbog loše trokuke, udice ili najlona.

RIBOLOV LEPICOM

Lepica je narodni naziv za kukca koji živi u nizinskim dijelovima naših rijeka – prvenstveno Kupe i Une. Nekada jer bila brojna i u rijeci Savi oko Jasenovca ali je danas tamo više nema, najvjerojatnije zbog zagađenja kojima Zagreb i Sisak godinama truju Savu. Ličinka cijelu godinu živi bušeći kanale u dnu, a samo jednu noć u godini se pretvara u leptira. Tada izliječe iz vode, polaže jajašca na vodu i ugiba. Njen životni ciklus doživljava svoj vrhunac tj. masovno rojenje obično oko 15. kolovoza. Obično je vrlo teško predvidjeti koju večer ce se dogoditi ovo masovno rojenje pa zaljubljenici u ribolov soma na ovaj način dežuraju svaku večer, pokušavajuci predvidjeti točan termin…  Naime, ličinka izleti kad sazre, a to u mnogome ovisi o temperaturi vode kroz cijelu godinu. Ako se poželite okušati u ovom “sportu”, bit će vam potrebne bijele plahte, akumulator i far od auta. Naime, u vrijeme kada se roj ovih kukaca digne nad vodu, već je potpuni mrak a leptiri koje želite sakupiti lete na svjetlost. Bit će dovoljno da far uperite u bijelu plahtu, a lepica će sama odraditi ostalo. I čuvajte se stršljena! Miris dobre lepice je fini miris po friškoj ribi koji se vodom brzo širi, neodoljivo mameći soma. Zar postoji i loša?.. Naravno. Ekipa koja sakuplja lepicu često ne zna da se leptiri moraju odmah po ulovu vrlo brzo ohladiti jer se oni svojim tijelima treperenjem, a i pod farom jako zagriju u plahti. Ako ih brzo ne rashladite i spremite u škrinju, velika je mogućnost da će vam se cijeli ulov propasti u samo par sati. Tj. dobili ste kiselu lepicu koja ne lovi soma.

PRIBOR ZA RIBOLOV LEPICOM

Trokuka – najbolje su one namijenjene za morski ribolov jer su vrlo jake. Špagu debelu stavljam jer voda manje baca purak (a ne smeta debljina),feder na trokuki može biti od spajalica za papir jer na njemu nema nikakve sile -funkcija mu je samo da bolje drži lepicu. Feder-na križni odvijač  se namota spajalica koju ste prethodno izravnali,i kad ste dobili spiralu navučete je na trokuku i stisnete krajeve da stoji fiksno na trokuki . Podvez-optimalna dužina 25-30 cm. Virbla-samo da je pouzdana. Između virble i olova staviti komadić bužira koji služi da se strunu na čvoru ne oštećuje olovo.
PRIPREMA LEPICE

Najjednostavnije je da odmrznutu lepicu rastresete u nekakvu kanticu koja ima poklopac(od marmelade,šaranske hrane i sl…).
Lepica je prirodno vlažna i NIKAD je ne cijedite. Na lepicu koju ste rastresli pomalo dodavajte pšenično brašno (oštro tip 500 ),poklopite i miješajte kanticu kao veš-mašina(perilica),na taj način se ravnomjerno pomiješa sa brašnom. Otvorite kanticu i probajte napraviti purak,ako se ne veže dobro rastresete purak nazad u kanticu i dodajte još malo brašna. Tako radite dok purak ne bude dobro povezan,ali ne smije biti pretvrd. Ako je pretvrd znači da ima previše brašna i sigurno nije dobar tj. lovan, zato je bolje dodavati pomalo brašno nego uništiti  lepicu. Spas je da ostavite malo lepice čiste ako se zaigrate ,kao i kod pripreme hrana za ribolov na plovak. Purak koji je tvrd poput boile neće biti lovan jer se ne topi, a bit lepice je da dovede soma tragom jajašca koja voda nosi nizvodno. Griz-može biti odjednom i energičan ili sa prethodnom najavom tj. laganim ali jakim povlačenjem. Ako se som objesio na lepici tj. primio je i samo pustio da ga voda nosi niz struju unazad-je banana jer 99% takvih grizova je fulanje tj.  kontra po četki po kojoj trokuka iscuri iz usta ili dril od 10-15 sekundi dok ne otvori usta. Kontra se ne lupa na prvi trzaj,nego mu se ravnomjerno (NIKAD NAGLO I ODJEDNOM) popusti malo da se okrene i onda. Kad se malo okrene trokuka se zabija u rub usta tj.  “korner” gdje se rijetko izravna ili otkači bez obzira na veličinu i trokuke i ribe. Ako je bio griz a niste zatezali kontru ne vadite van barem par minuta jer će glavonja ponoviti pa makar ako lepice im samo u federu! Ako mislite slušati nebuloze da lepicu stavljate u žensku najlon čarapu ili u svinjsko,janjeće…crijevo ne bacajte novce na lepicu nego tako stavite pileći jetrica. Jedina ispravna priprema je sa brašnom,može prezle ali previše je suši i daje tvrdoću-(ali može)i purak mora biti mekan poput dobro izmiješanog plastelina. Kod kupovine lepice pazite da je dobro pakovana tj. da se nije osušila (ako je vrećica poderana bila u ledenici),da nije miješana sa brašnom prije pakovanja jer takva prokisne koju ne potrošite možete držati u hladnjaku za drugi dan ribolova. Ako je sljedeći ribolov nešto kasnije tj. nakon xy dana lepica se napravljena spremi nazad u duboko, ali u pravilu samo jednom se može pripravljena ponovo smrznuti a da bude OK. Ako se koristi tj. smrzava više od jednom 90% će prokisnuti zbog brašna i u njoj će se pojaviti mucice poput komadića filtera od cigarete može i takva loviti ali je izgubila intenzitet mirisa i nije više dobra. Slična stvar se desi i lepici koja nije spremljena kako treba nakon što je ulovljena ili ako nije spremljena u vrećice koje su dobro podvezane da ne može doći do zraka. Čak i lepica lošije kvalitete će biti lovna ako je pripremljena kako treba (tu mislim na tvrdoću purka) i sa stopostotnom sigurnošću tvrdim da neuspjeh ribolova lepicom možete pripisati jedino tome da soma tu gdje ste lovili NEMA ili da je lepica pretvrda pa ju nije ispiralo. Ako je premekana može se uvijek pojačati sa brašnom koje nosite u vrećici i na vodu ako se smoči malo. Što se tiče sitne ribe i lepice nema problema, jer će ju spakovati samo mrena i klen, a sića ne čačka po njoj previše.. zapravo čak ako se i skupi daje dodatno pojačan efekt kad brko dođe po lepicu jer je uočljivija i po vibri od ribica koje se razbježe a on mazne ono po što je i krenuo. U ekstremnim uvjetima u lepicu se može dodati KUČINA (koriste je vodoinstalateri) pa je njena vlakna armiraju a ne gubi na mekoći i ispiranju. Za primjer koliko je bitna priprema lepice !!!!!

Par puta se desilo da sam lovio sa prijateljem koji lovi lepicu, ima je i ZNA je pripremiti, ali mu se malo omaklo. Rezultat je bio da sam ja imao grizove (skupa smo u čamcu) a on ne na svoju,pa smo mijenjali lepicu i bilo je isto on je lovio a ja ne-na kraju smo oba lovili sa mojom ! Radije radite polako i napravite je kako treba jer je preskupa da se baci i da ne lovite kako treba ! Ribolov soma na lepicu dok je voda ispod 14 stupnjeva  nema nekog efekta zbog mirisa,kao i kod ostalih prihrana. Za bilo koju vrstu ribolova (da bi uspješno lovio) moraš jako puno znati o toj vrsti ribe i njenim prehrambenim i ostalim navikama. Tako bi za soma morao znati gdje je tokom dana tj. kad miruje,to može biti u nekoj rupi tj. dubljem djelu riječnog toka, ili negdje u žilama gdje je podlokana obala-uglavnom mirniji dio toka gdje mu struja nije prejaka. Odatle izlazi na lov i najbolje je biti negdje na prelazu sa takvog dijela u brzak ili kamenjar gdje ima dosta bijele ribe. Za ribolov lepicom je najoptimalnije na brzaku ili dijelu koji dosta struji jer daleko ispire lepicu,još ako je brzak ispred neke rupe ništa bolje. Prvi zabac je uvijek bolje da je dalje i svako prezabacivanje ga pomalo skraćivati, mada nije potrebno pogotovo ako je bilo grizova onda uvijek na isto mjesto. Na rijekama poput Save ,Dunava i sl. gdje soma ima dosta jocker mjesto je tamo gdje ima dosta mrene, jer som je voli više od ičega. Vremenom dobiješ instinktivan osjećaj za prepoznati dobro mjesto,ali kako rekoh najbitnije je znati što više o navikama ribe koju loviš -onda su mjesta ukazuju sama od sebe! Bistro!

Marijan Jambrešić