Svatko tko je barem jednom na nekoj od naših rijeka doživio hranjenje bolena u jatu na površini sigurno nije ostao ravnodušan tim prizorom i vjerovatno je poželio da tu totalno nepredvidivu, zagonetnu i izuzetnu ribu ulovi. Puno ga je lakše uhvatiti početkom sezone u proljeće ili na nekim mjestima gdje riba nikada ili skoro nikada nije vidjela varalicu, a veoma rijetko i čovjeka nego na pozicijama koje su pod stalnim pritiskom ribiča i gdje svaki od tih bolena u sezoni vidi i svojom bočnom linijom osjeti više varalica nego ih velika većina ribiča ima u torbi, tu još dodajmo da ih je većina početkom sezone već ulovljena pa puštena pa se zato pred kraj ljeta pripremite na treniranje živaca i zaboravite na teoriju o opuštanju na ribolovu jer doživljavat ćete samo frustracije.
Naravno, postavlja se logično pitanje………. pa zašto onda loviti na takvom mjestu? Zašto ne otići do pozicije gdje žive “nevini„ boleni pa se naloviti i zašto se mučiti sa takvim ribama za koje kažemo da imaju diplomu tri fakulteta?? Odgovor je prilično jednostavan. Do pozicija gdje obitavaju oni „nevini“ većinom je vrlo teško doći i to traži vremena kojeg naravno nemamo, dok ovi „fakultetski obrazovani“ žive u našoj blizini u „gradovima“ ili neposrednoj blizini istih gdje možemo nakon odrađenog radnog dana doći kući, ručati , malo se odmoriti i još uvijek stići spakirati pribor pa otići na vodu. Tamo odraditi jedan brzopotezni ribolov i vratiti se kući prije početka utakmice lige prvaka, a jedno od takvih mjesta je svima dobro poznata pozicija ispod slapa kod Zagrebačke toplane gdje najčešće odlazim u takav popodnevni ribolov.
Kao što sam već prije rekao početkom sezone bolena je i na takvim mjestima relativno jednostavno uloviti, u proljeće su česte kiše pa je i voda zbog toga visoka, a ako je još i mutna nije toliko osjetljiv kao po bistroj vodi a i većina ribiča izbjegava takvu vodu što je sasvim krivo ali nama pogoduje jer nema gužve. Bolen je tada uz obalu i naravno da ga je lakše loviti kad je pod nogama nego kad je na sredini rijeke. Nagli porast nije baš dobar jer voda je previše mutna te nosi razno smeće koje se kači po varalicama, pa ribolov i nije baš neko veselje. Međutim čim se vodostaj malo stabilizira može se u ribolov… ali zato kad voda lagano raste ili je povećan vodostaj duže vrijeme, trebalo bi svakako otići na vodu. Po mutnoj vodi dobre su varalice red head dekora, ali varalice plave boje sa srebrnkastim odbljeskom pokazale su mi se kao najuspješnije. Najviše udaraca dobijao sam odprilike 2-3m od obale, na desetak centimetara od površine i to na umjereno i sporo povlačenje ko za smuđa, brzo vođenje nije baš palilo.
Ako je vodostaj normalan bolen se drži standarnih pozicija koje su na rubu najjače struje ili kontra struje i tu najbolje rade prirodni dekori varalica.
Uredu … proljeće je riba lijepo prima i netreba se puno truditi u izboru varalice …….. problemi o kojima želim pisati nastaju krajem ljeta i početkom jeseni kad ti „gradski dečki“ budu upoznati sa raznim vrstama varalica, a većina ih je već i osjetila udicu .. tada se dešava da predveče i za prvog mraka cca dvadesetak minuta pa do sat vremena voda kipi od raubova, a keder „prska“ na sve strane a nitko od ribiča kojih na tom potezu od odprilike sto metara zna biti i desetak ne ulovi ni jednu ribu ili se kome posreći pokoja. Nemalo puta sam odlazio kući i razmišljao kako je to moguće da od toliko ribe koja se hrani ni jedna ne pokupi varalicu? Istina da je od svih grabežljivaca koje varaličarim, bolen je riba koju je definitivno najteže prevariti, ali nemoguće da nepostoji način da se uspješno love i ribe na takvim “teškim” pozicijama.
Znamo da bolen ljeti lovi tako da se jedan iz jata zaleti među kedere, lupi repnom perajom po vodi i pokupi omamljenu ili zbunjenu ribicu koja nije uspjela pobjeći, a za njim tada kreće ostatak jata i tada nastaje lom … cijela akcija traje recimo jedno desetak sekundi. Znajući to pokušavao sam sa brzim provlačenjem varalica kroz jato koje lovi i tu sam znao uloviti pokojeg ali to bi prije nazvao „trefer“ nego ciljani ulov jer su ulovi bili rijetki. Tada sam počeo forsirati površince a naročito teže zare koje mogu dobaciti dovoljno daleko, lovio sam na način da nisam bjesomučno bacao varalice u vodu i kurblao kao što to radi večina nego sam pričekao kad je jato počelo loviti , prebacio ga jedno pet metara zatim doveo varalicu na željenu poziciju i pustio da je voda lagano nosi te samo svaku sekundu dvije lagano cimnuo zaru da ju „ekipa“ iz jata zapazi , eee … tu su rezultati bili već vidljivi. Jedna , dvije ribe po izlasku uz nekoliko fulanaca slabovidnih bolena to je već bilo za tu poziciju respektabilan rezultat….. Mjesto gdje bolen zarauba je po meni vrlo bitno ne samo da bi ga uhvatili u tom napadu, jer to se ne dogodi u većini slučajeva, već zbog toga što će obično ponoviti napad na kedere na približno istom mjestu i zbog toga tu zonu treba imati na nišanu. Bolen ne lovi na nekom mjestu slučajno, već zato sto mu je tu najlakše ulovti kedera. Razlozi mogu biti razni npr. podvodna prepreka, miješanje struja ili bistre i mutne vode, neka sjena itd. Tako da nije slučajno što se raubanje na nekim mjestima ponavlja.
Tako sam jedno vrijeme bio oduševljen površincima jer sam našao caku koja radi da sam bio uvjeren da kad bolen neće na površinca da je najbolje da se spakiraš i odeš kući jer taj dan bolena nečeš uloviti, a ako ga nisam ulovio za to sam krivio nizak vodostaj , mjesečeve mjene i neznam što sve , istina , bolen i nije nekada bio aktivan kao inače ali lovio je. Naravno da sam bio u krivu, a to mi je postalo jasno u jednom ribolovu kad je bolen lupao na svim pozicijama pa čak i uz samu obalu tako da me je i pošpricao u par navrata a nitko od prisutnih ribiča to popodne i večer nije ništa ulovio a što je najbitnije tada sam snimio da su još neki ribiči na poziciji počeli loviti na površince , znači favorit to definitivno više nije! Mijenjajući varalice vrlo brzo sam došao do zaključka da je bitna fora sa stajanjem u toku i puštanjem da struja nosi varalicu, te lagano cimanje koje oponaša omamljenu ribu a za varalicu nije bitno dali je to površinac ili vobler ali je jaaako bitno tj. najbitnije da ostali ribiči na toj poziciji ne love na takvu jer je bolen brzo prokuži i ignorira. Ponekad zna upaliti ako promjenimo nešto u načinu vođenja varalice, ali kao što sam već rekao najbitnije je biti drugačiji od drugih. Bitne stvari za vobler su još; da ima dovoljnu težinu da se mjesto gdje jato lovi prebaci barem dva – tri metara, zatim poželjna je boja srebrnkasta bijela ili plavkasta i veoma bitno naročito po danu da ima lijep odbljesak u vodi, a treba birati voblere takve konstrukcije koje vodena struja neće izbacivati na površinu već da pliva cca desetak centimetara ispod površine. Idealno je nabaviti nekoliko varalica koje nisu nabavljive u našim trgovinama ili izraditi sam neku varalicu tako da budete jedini koji će ih ponuditi bolenu na toj lokaciji i uz pravilnu prezentaciju imate jako dobre šanse da budete uspješniji od drugih.
Na ovoj poziciji lovim isključivo na najlon sa fluorokarbonskim premazom jer mislim da zbog toga imam više uspjeha a i izbačaj mi je sa najlonom dalji nego uprednicom, a bolen nije previše borbena riba tako da je najlon promjera maximalno 0,28 uparen sa štapom od 40 g., duljine 2,70 m i nekom rolom koja ima solidnu kočnicu čine idealan pribor za ribolov u ovakvim okolnostima. Kočnica mora biti podešena tako da prokliže kod prvog udarca kad bolen pokupi varalicu a tu i najlon koji je elastičniji od krute uprednice odradi svoje. U večini slučajeva kontra nije potrebna jer se riba sama kaći na vobler, uostalom nema šanse da stigneš dati kontru kad riba pokupi varalicu jer bolen to radi takvom brzinom da nestigneš ni trepnuti, mislim da sam negdje proćitao da taj torpedo od ribe može postići brzinu oko 8m/s . To što večina ribića „lupa“ kontru, to je na već zakačenu ribu … tada je već zakačeni bolen otprilike drugi put „zapumpao“ a tek je onda usljedila kontra …. tom kontrom imate samo šanse da mu potrgate usta !
Sve dalje je stvar rutine, inače otkad lovim na najlon nije mi se desilo da mi riba ravna trokuke na varalicama što mi se na uprednici zbog njene krutosti znalo dešavat naročito kad ribu privučem skroz uz obalu pa je želim dohvatiti rukom u tom zadnjem trzaju kad je riba samo na metar- dva uprednice na manjim varalicama znaju udice popustiti.
Još jedna stvar na koju bi želio upozoriti a to je prihvaćanje i držanje ribe. Ribu treba jednom rukom čvrsto primiti visoko pod škržne poklopce pazeći pritom da se ne dodirnu škrge, a drugom za korijen repa tako smo najsigurniji da se riba prilikom trzanja neće izmaknuti i pasti na kamenje koje će je nažalost znatno oštetiti. Mnogi možda i u najboljoj namjeri kod slikanja sa ribom bolena drže kao šarana i tada se desi da kad se riba prvi put trzne da je zbog njene klizavosti nemogu je više zadržati u rukama, riba tada pada na stijene i bacaka se po njima, od tog prizora mi se svaki put koža naježi. Dosta ribe koju ulovim pod toplanom je oštećena pa mislim da je dobro upozoriti i na taj problem.
A ako vam se sve to ipak čini prekompliciranim još uvijek ima na Savi pozicija gdje kroz trnje , šipražje i koprive možete doći do mjesta gdje boleni primaju na skoro svaki ponuđeni mamac … ali ako želite ravnopravnog protivnika s kojim će te se nadmudrivati i ako ste spremni neki put doživjeti poraz pozicije kao što je ova kod toplane su mjesta za vas. Bistro!
Marijan Jambrešić
RIBOLOV U PARKU PRIRODE ŽUMBERAK
Nedavno sam napisao jedan članak o Kupskoj dolini, no nisam mogao zamisliti da u svojoj kolekciji reportaža zaobiđem Žumberak i Samoborsko gorje. Dao sam si truda i sa svojim klupskim kolegom iz Zaprešića g. Vranar Mladenom obišao sam i te ribolovne terene. U uvodu ću spomenuti da je područje 28. svibnja 1999. odlukom Hrvatskog sabora proglašeno zaštićenom prirodnom vrijednošću kao Park prirode. Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje obuhvaća oko 333 km². Proteže se kroz dvije županije Zagrebačka i Karlovačka. Od većih gradova obuhvaća Samobor, Jastrebarsko i Ozalj, te općine Žumberak, Krašić i Klinča Sela. Pošto smo mi ribolovci, tako smo se bazirali na vodotoke u Parku prirode kojih ima podosta i koji su svaki na svoj način jedinstveni. Slapnica, Bregančica, Jaševnica, Kupčina, Volavčica, Reka……itd. Taj dan i nismo baš imali sreće. Iz Zagorja smo krenuli po suncu i taman kad smo došli u Žumberak počela je kiša. Niti malo nas nije smela, a i bili smo pripremljeni za tu vrstu iznenađenja. Ti svi potoci su praktički u kanjonu i natkriveni šumskim drvećem tako da su nas kišna odijela bez brige očuvala 2-3 sata da ne pokisnemo, a da imamo potrebnu komociju u ribolovu. Pošto ja mušičarim, a kolega Mladen špina tako smo i uzeli pribor. Iskreno neznam od kud smo krenuli, ali mi je to izgledalo kao da sam u divljini i znao sam da smo trenutno u dolini Slapnice. Potok Slapnica je dobio ime po brojnim slapištima i kaskadama niz koje se voda spušta uskom i dubokom usječenom dolinom cca 10 km. U tom periodu godine je voda mala i bistra, a samim tim i otežavajuća za ribolov. Kretali smo se uzvodno i svako malo zabacivali na izgledna mjesta. Nisu to lake pozicije. Svaki zabačaj se treba potruditi. Nema mjesta. Ili rollcast sa mušičarcem ili žabica sa špinerom. No ide nam nekako i svako malo uspijevamo uloviti pokoju ribu. Ribe su prave autohtone divlje potočne pastrve. Naprosto koju smo god ulovili oduševljavali smo se sa njihovom pigmentacijom. Svaka riba ima boje svojeg staništa. Nevjerojatno. Nisu to velike ribe, niti nam je cilj bio uzimati ribu, nego smo se već počeli natjecati tko će uloviti ljepšu! Rijetko da će te i uloviti mjersku ribu. Kiša je stala i mi smo napravili pauzu. Kratak odmor uz gablec i par obostranih savjeta. Nedugo zatim smo se premjestili nizvodnije. Mladen mi pokazuje ribički dom ŠRD JASTREBARSKO koji se nalazi tik uz potok Slapnica. Prava mala oaza mira. Putem nailazimo na par vikend kuća gdje se odmara uz roštiljadu. Za drugi ulazak sam i ja uzeo spin štap. Nekako sam bio viđenja da će mi lakše biti baratati nego sa mušičarcem. I nisam pogriješio jer mi se to pokazala bolja solucija. U početku sam rekao da je voda mala i bistra, pa sam sa špin štapom ipak mogao sa veće razdaljine gađati lovne pozicije, što je bila prednost jer su ribe bile jako oprezne. Ribolov i ulovi isti kao i u gornjem dijelu. Mogu slobodno napisati da smo već i napravili neku kilometražu uzvodno po vodi i da smo naišli na brojne prepreke koje su se ispriječile po sredini toka. U više navrata smo izlazili i van vode i kretali se po obali. Flora i fauna uz Slapnicu je fascinantna. Vjerojatno je razlog geološka podloga, klima, vodeni režim, a po meni najviše što čovjek nije utjecao na prirodu. Nije ju dirao i zato je tome tako. Uspjeli smo fotografirati i riječnog raka koji je ovdje domaći stanovnik vode. Navodno se ovdje gnijezdi i rijetka ptica vodenkos koja može loviti i pod vodom, ma ima tu života napretek. Nailazimo na mjesta za koje mislite da se nalazite u sred neke đungle, samo Vam fale gorile! Da, doslovce je tako! Treći naš ulazak je bio još nizvodnije i kraj našeg današnjeg ribolova. Ostalo nam je vremana da obiđemo autom ono što nismo uspjeli po vodi. U dolini Slapnice izdvaja se Vranjački slap optočen sedrom koja i dan danas nastaje. Još uzvodnije se nalazi slap Brisalo koji je jedan i od najviših slapova u parku prirode. Do izvora nismo išli. U povratku na ušću Slapnice u Kupčinu možete razgledati kuriju plemenite obitelji Medven. Staro seosko gospodarstvo koje potječe iz davne 1868.godine i koje danas još uvijek prkosi cyber svijetu. U dolini se nekada nalazilo više mlinova. Danas je očuvan samo Draganov mlin.Za razgledavanje više nije bilo vremena, ali nam je ostalo za jednu rundu u obližnjoj gostioni u Pribiću. Umor, onaj zdravi nas je ušutkao do povratka u Zagorje, no nije nam bilo teško i vrijedilo je truda.
ŠRD JASTREBARSKO Osnovano je 1955.g. Na početku su to bili samo entuzijasti, no kako je vrijeme odmicalo, tako je i članstvo raslo. Danas su članovi aktivni pobornici u očuvanju okoliša. U nebrojenim radnim akcijama čišćenja vodotoka svojim radom doprinose očuvanju i zaštiti prirode. Osim toga vrlo su aktivni i u natjecateljskom dijelu kroz mnoštvo kategorija i uzrasta. Pojedini članovi danas brane boje Hrvatske reprezentacije u nekim od ribičkih disciplina. Dnevne dozvole mogu se kupiti svaki radni dan od 09:00 do 13:00 i 14:00 do 19:00 sati, te subotom od 09:00 do 13:00 sati u trgovini Carpista, na adresi Cvetkovačka 1b (01/6272666 ili 0917982928) Voditelj ribočuvarske službe je Nikola Bauer (0915968008) Predsjednik ŠRD JASTREBARSKO Nenad Viboh (098696805) Više informacija možete saznati na web portalu http://www.srd-jastrebarsko.hr/
ZANIMLJIVOSTI
Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje je jedinstven kraj u kojem ima elemenata alpske, dinarske i panonske klime i prirode. Pronađeno je puno ugroženih rijetkih biljaka, a park ima četrdeset vrsta orhideja, nađene su četiri vrste ljiljana, preko sto vrsta ptica… U Žumberku ima ukupno 64 arheološka lokaliteta i to od prapovijesti, antike do srednjeg vijeka. Žumberak ima 847 izvora vode, a također postoji 260 vodotoka i nekoliko slapova.
ROYAL TENEN SPIN CUP 2016.
U sklopu obilježavanja dana Domovinske zahvalnosti u Kninu održan je 30.07.2016.g četvrtu godinu zaredom spin kup pod nazivom „Royal Tenen spin cup 2016.“ Nastupilo je 26 natjecatelja iz Hrvatske i susjedne nam Bosne i Hercegovine. Natjecanje se odvijalo na rijeci Krki, a natjecatelji su bili podijeljeni u dva sektora. Pobjednik ovogodišnjeg međunarodnog natjecanja je Boris Ladan iz Jajca (BiH) sa ulovljenih 15 pastrva i sa 10 negativnih bodova (A sektor), koji je ujedno i obranio naslov od prošle godine. Drugo mjesto za domaćina Antu Mrkonju iz Knina sa prvim sektorskim mjestom (B sektor) sa 14 ulovljenih pastrva i 14,5 negativnih bodova, dok je treće mjesto osvojio Pero Radić iz Jajca sa drugim sektorskim mjestom (A sektor) sa 8 ulovljenih riba i 10,5 negativnih bodova. Ulovljeno je sveukupno 125 riba. Domaćin ŠRD Krka iz Knina, uz potporu TZ grada Knina i samog grada Knina, te uz sponzore natjecanja Anglers´zone Pontoon 21, „Svijet varalica“ i Tito Craft HM lures, omogućio je svim natjecateljima poslije natjecanja slobodni ribolov na rijeci Krki, kao i ručak na Kninskoj tvrđavi. Nagrade najboljima je uručio dogradonačelnik grada Knina gosp. Nikola Blažević. Članovi Fishing Cluba Zagorje zahvaljuju DVD Zabok-Gubaševo na ustupljenom vozaču i kombi vozilu, te domaćinu natjecanja na ugodnom gostoprimstvu u ribarskoj kućici i Kninskoj tvrđavi. Spomenut ćemo da su u nedjelju svoje natjecanje odlovili i mladi špineri, a pobjednik je Kristijan Babić iz Trilja.
REZULTATI NATJECATELJA:
1. BORIS LADAN 2. ANTO MRKONJA 3. PERO RADIĆ 4. MARIO MATIJAŠIĆ 5. DRAŽAN GILIĆ 6. IGOR LACIĆ 7. SINIŠA KOVAČIĆEK 8. MLADEN MILANOVIĆ 9. PREDRAG DIMITRIEVSKI 10. ILIJA KALEB 11. MARKO MARTINJAK 12. JURICA POKROVAC 13. SAŠA PETKOVIĆ 14. TOMICA KRALJ 15. MARIO PUTNIK 16. ROBERT ČALOPEK 17. NIKOLA DESPOTUŠIĆ 18. MIHOVIL ROŠA 19. DUJO SAMARDŽIĆ 20. TONI KROLO 21. EMIL ŠPEC 22. IVAN LIVIĆ 23. MLADEN VRANAR 24. KREŠIMIR PLEČKO 25. PETAR MARIĆ 26. ANTE MATIĆ
RIBOLOV U KUPSKOJ DOLINI
Unatrag već par godina želim napisati neki članak o ribolovu u Kupskoj dolini. Nikako da se primim toga posla, no pošto sam već četvrtu godinu zaredom član ŠRU „GORAN“ Brod na Kupi mislim da je došlo vrijeme i da Vas upoznam sa ovim ribolovno-mušičarskim rajem. Kupska dolina je po meni najbolja mušičarska destinacija u Hrvatskoj i koju svaki ribič muharoš mora obavezno posjetiti…….
Unatrag već par godina želim napisati neki članak o ribolovu u Kupskoj dolini. Nikako da se primim toga posla, no pošto sam već četvrtu godinu zaredom član ŠRU „GORAN“ Brod na Kupi mislim da je došlo vrijeme i da Vas upoznam sa ovim ribolovno-mušičarskim rajem. Kupska dolina je po meni najbolja mušičarska destinacija u Hrvatskoj i koju svaki ribič muharoš mora obavezno posjetiti. Prvo što će Vam se dogoditi kad dođete ujutro u Brod na Kupi ćete pomisliti da je vrijeme stalo! No kad sjednete sa kolegama na prvu jutarnju kavicu tu i tamo se netko pojavi, ali svatko ima taj dan svoju ulogu i zna zašto je baš u Kupskoj dolini. Osim nas ribiča vidjet ćete planinare, raftingaše, trekere, kupače, kajakaše, gljivare, obične šetače turiste, bajkere i tko zna još koga u svojoj misiji. I vjerujte da nitko nije pogriješio što dolazi u Kupsku dolinu jer to je zaista mjesto za opuštanje, mjesto koje definitivno rješava depresiju i stres! Svake godine si priuštim u više navrata ribolov na vodama kojim gospodari ŠRU“GORAN“ u kojoj sam i sam član. Zadnji je bio sredinom sedmog mjeseca. Ciljana riba lipljan kojeg u Kupskoj dolini ima zaista u zavidnoj veličini, bez obzira na kojoj rijeci ili potoku mušičarili. Pratnja mi je moj dragi kolega iz Zagreba gospodin Željko Kuk inače reprezentativac u spin ligi HŠRS, no isto tako zaljubljenik u mušičarenje i Kupsku dolinu. Sedmi mjesec je dosta kompliciran zbog prijevoza, jer turistička sezona je već u jeku, stvaraju se gužve na autoputu, tako da smo putovanje usmjerili po staroj cesti prema Rijeci. Nije to uopće loše, stariji će se prisjetiti gdje su možda „mahnuli“ koju kilu janjetine, a mlađi će vidjeti i upoznati Goranski kraj onako nekako pobliže. Žac onako odmilja kako ga i zovemo je ugodan šofer i ribičke priče koje smo „istračali“ su rezultirale doista brzim dolaskom u Brod na Kupi. Naravno najprije kavica i kako sam i rekao vrijeme nam je počelo stajati! Još putem smo se dogovorili što ćemo i kako ćemo i uz kavicu smo samo to i potvrdili. Danas ćemo loviti na potoku Curaku i kasnije idemo na „večernji skok“ na rijeku Kupicu. Zašto je tome tako………….obadvojica imamo iskustva jer već dugi niz godina posjećujemo Kupsku dolinu i naprosto se morate odlučiti ako idete na jednodnevni ribolov gdje ćete loviti. Kupu je nemoguće kvalitetno obići za jedan dan jer ćete više izgubiti vremena na premještanja, nego na ribolov. Morali bi izabrati jedan dio i manje-više se tog mjesta i držati, a možete i fulati. Kupica je pritoka Kupe i na njoj je dozvoljen samo ribolov na suhu muhu. E sad ako netko ima volje „sušiti“ muhu cijeli dan i kvalitetno ju proći, nek proba i nek nam javi, ali isto to osobno smatram nemogućom misijom. Curak je potok gdje se smije loviti svim vrstama muha, većinom je u hladu u sedmom mjesecu i tu smo prevagnuli. Kupica predvečer na suhu muhu nekih dva sata nam se čini razumni slijed za jednodnevni ribolov u ovo doba godine. Ima tu još jedna „caka“, a to je da namjerno biramo ljetne mjesece za ribolov u Kupskoj dolini iz razloga toga što nema tolikog pritiska od stranih i domaćih turista ribiča. Nekako smatraju da riba slabije radi i da se neće toliko naloviti kao u proljeće ili pak najesen. Mi ćemo ih kao i uvijek razuvjeriti u te priče! Prednost je u tome što ste na takvom potoku prvi na vodi i riba još nije poplašena i ispikana. Curka ima oko sedam kilometara i šetnica oko potoka je fino uređena i može Vas odvesti sve do izvora tzv. Zelenog Vira. Naš prvi ulaz je bio negdje upola Curka kod mjesta Ložac i tu smo uglavnom lovili divlje potočne pastrve. Spuštajući se nizvodnije započeli smo i svoju misiju. Počeli smo loviti lipljane. Lipljani su prekrasnog pigmenta i u dobroj kondiciji. Svako malo Žac i ja jedan drugoga fotografiramo i tako spremamo uspomene. U ovo doba nimfe moraju biti na manjem broju udice(16), kraći i mekaniji štap, predvez max 0,12, što tiše hodanje po vodi i naravno maksimalna koncetracija. Sa sobom ponesite obavezno tekućine, oni koji ne vide i dodatne naočale sa dioptrijom, nevjerojatno koliko je voda ledena što je znak da morate biti i kvalitetno obučeni. Kad mislim na kvalitetno obučeni to znači da imate dobre waders hlače i cipele, a ne majice i jakne sa dugim rukavima, jer to nije potrebno na Curku, dapače u ovo doba godine je Curak koji rashlađuje ribiče i zato je po meni najbolji izbor za sedmi i osmi mjesec. Napravili smo i nekoliko pauza, sjeli, popričali, zapalili pokoju cigaretu, a vrijeme nam ipak nije stalo, nek je prošlo u trenu. Ribe u prosjeku 30-35 cm. Nije da nema većih, ali ih treba znati nadmudriti. Slijedio je povratak u kafić, ali na poslijepodnevnu kavicu. Prije toga smo konzumirali gablec. Kava i nešto osvježavajuće je baš sjelo. Odmor od pola sata i pravac Kupica. Kupica je desna pritoka Kupe i ušće joj je u samom Brodu na Kupi. Baš kod visećeg mosta kojih na Kupici ima nekoliko, ali nažalost nisu više u funkciji smo ušli u vodu i krenuli uzvodno. Tada slijedi „zujanje“ suhih muha i ribolov na neviđeno. Svako malo Žacu ili meni lipljan pobere sa površine suhu muhu. Ovjekovječujemo svaki takav trenutak i naprosto uživamo u ribolovu. Specifično za Kupicu i Kupsku dolinu da baš u tim mjesecima se spušta maglica tik iznad vode i ona kao takva otežava ribolov na suhu muhu. Naime u tom trenutku se riba ne diže i ne uzima sa površine ili jako rijetko, pa ribolov postaje samim tim i otežan. No svaki iole mali vjetrić je tada Vama saveznik i čim nestane maglice pojave se i novi grizevi. Čudo od prirode! I tako polako sunce je odaslalo svoje posljednje zrake i tama je sve više otežavala pračenje naših suhih muha, što je značilo i kraj našeg današnjeg ribolova. Sav taj umor pada u zaborav na putu ka domu, jer zaista je neprocjenjivo provesti jedan dan u Kupskoj dolini.
Kad se sve skupa zbroji i oduzme dolazim do zaključka da je jedan dan u Kupskoj dolini premalo, pogotovo za one koji će se prvi puta odlučiti za ribolovno-turistički posjet ovog prekrasnog dijela gorske Hrvatske. Moja preporuka je sedam dana u jednom od mnogobrojnih apartmana koji se nalaze uzduž Kupe i u samom centru Broda, a upravo prilagođeni ribičima mušičarima i ostalim zaljubljenicima u prirodu. Ako to nije moguće tada svakako provedite barem vikend sa obitelji ili prijateljima u Kupskoj dolini. Ako niste sigurni u svoje ribolovne mogućnosti uvijek postoji ribolovni vodič koji će Vas odvesti na najpopularnija mjesta duž cijele Kupske doline. Osim ribolova u Kupskoj dolini raširili su se i drugi oblici turizma poput planinarenja, vodenih sportova(kajak,rafting) ,lovstva, gljivarenja, gastro ponuda i sl. Nemojte slučajno zaboraviti otići na izvor rijeke Kupe i potoka Curka ili pak rijeke Kupice. Svaki izvor ima svoju čar. Imajte na umu da se nalazite svega 20-ak km od mora, pa Vam se mogućnosti još više otvaraju……………recimo spojite kupanje na moru i noćenje u ugodnoj planinskoj klimi gdje se doslovce osjeti ugodan gorski zrak. Spavat ćete ko male bebe! Ma ima još toga, ali naprosto ne stane u ovaj članak……….
Dnevne ribolovne karte možete kupiti u kafiću „Zrinski„ u samom središtu Broda na Kupi tik do jedine trgovine sa mješovitom robom.
Sve informacije vezane za udrugu možete dobiti kod tajnika društva gosp. Boris Hrašovec na broj mobitela +385(0)91 2549892 ili na mail boris.hrasovec@email.t-com.hr Ribočuvarska služba – Dražen Jakovac, broj mobitela +385(0)91 5138868
HLPG 2016 3. i 4. kolo
Na staroj Savi u Crkvenom Boku u subotu i nedjelju (02. i 03.07.2016.) održano je treće i četvrto kolo Hrvatske lige pastrvskog grgeča. Nastupilo je 11 ekipa i ulovljena je 71 mjerska riba kroz dva dana natjecanja. Samo natjecanje je prošlo u fer i korektnoj borbi, a ŠRZSMŽ sekcija „ Ulovi i pusti“ se iskazala opet kao odličan domaćin kola lige. Nakon četiri kola lige u vodstvu je ekipa ŠRD SLOGA OKUMA TEAM iz Orešja, slijedi UŠR PETNJA iz Sibinja i treći su ŠRD PIŠKOR 2 iz Zagreba. Spomenut ćemo i nastup Matije Štefeka člana FCZ za ekipu ŠRK PODRAVKA iz Koprivnice. Opširniji izvještaj kao i fotogaleriju možete vidjeti na portalu HLPG na stranicama http://www.zabok-ribolov.com/cro-bass-liga/ Nastavak natjecanja, odnosno završetak HLPG će se održati na jezeru Petnja u Sibinju (24. i 25.09.2016.)
PAKA – RIBOLOV NA DIVLJE PASTRVE
Slovenska rijeka Paka nalazi se u Velenjskoj kotlini, te jednim dijelom prolazi i kroz sami centar grada Velenja. Dugačka je 40 kilometara, izvire na Pohorju ispod brda Volovica, a ušće joj je u mjestu Rečica ob Paki gdje se ulijeva u Savinju. Paka je specifična rječica jer svakih nekoliko kilometara potpuno promijeni smjer toka i kao takva mijenja i krajolik oko sebe. Lijeva je pritoka rijeke Savinje. Andrej i ja smo se odlučili odloviti dio od centra Velenja pa uzvodno do kraja revira u mjestu Gornje Doliče. To je potez cca 4-5 km kojim gospodari RD VELENJE i dosta je neprohodan i samim tim i nama zanimljiv, a sve sa ciljem da ulovimo prave divlje autohtone potočne pastrve. Njemu i meni potpuno nepoznata rječica i zato smo prije samog odlaska napravili strategiju kako i od kuda da krenemo. Ujutro nije baš slutilo na dobro, jer putem za Sloveniju je počela padati kiša i crni oblaci su se nadvili nad Celjem. Andrej me dočekao sa „coffee to go“ , te nismo baš previše gubili vrijeme i krenuli smo putem ka Velenju. Svaki sa svojim autom jer je to bio dio strategije. Od Celja do Velenja je nekih dvadesetak kilometara i kako smo se približavali Velenju tako je i kiša osjetno oslabila i oblaci su dosta brzo prošli to područje. Ribolovne karte smo kupili preko web portala „Ribiške karte“ dan prije, tako da nismo imali dodatne zafrkancije oko pronalaženja neke gostilne gdje se prodaju dnevne karte ili ribočuvara. To je velika prednost za svaku ribišku družinu i svakog ribiča turista u Sloveniji. Postoji čak i mobilna aplikacija koja javlja svakom ribočuvaru da je kupljena dnevna turistička karta za taj i taj dan na tom i tom reviru! Zaista fenomenalno. I mi Hrvati bi se trebali ugledati na te promjene koje su u današnje vrijeme za mene doista neizbježne. Tempo života je brz, pa zašto ga ne olakšati! Kako smo se oblačili i spremali opremu, tako je i kiša stala. Vrijeme je bilo ujutro prohladno i dobro smo se obukli. Prvo što smo napravili je izviđanje terena. Sjeli se u auto odvezli se uzvodno do mjesta Paka pri Velenju i pregledali taj dio terena. Točno se dogovorili gdje ostavljamo jedan auto, a gdje idemo sa drugim autom. Otprilike uvijek ostavljamo jedan auto na dijelu gdje završavamo sa ribolovom i vraćamo se natrag sa drugim gdje počinjemo sa ribolovom. To je kako sam i rekao dio strategije jer tako dobivamo na mobilnosti i puno više vremena provodimo na vodi, a samim tim stvara se mogućnost za što više ulova. Ključeve od auta obavezno uzimati i staviti u neki pretinac jakne ili prsluka kojeg nosite u ribolovu, nikako ga nemojte zaboraviti jer će te se vraćati pješice do auta od kojeg ste krenuli i samim tim ste izgubili na vremenu i uzaludno pješačili. Krenuli smo na dio revira Paka 4 nešto malo uzvodnije od centra Velenja prema mjestu Paka pri Velenju i tamo odlovili tri runde ribolova dok nismo došli do kraja revira. Što reći o ribolovu. Najprije moram spomenuti da je to zahtjevan ribolov gdje treba imati dosta fizičke kondicije i psihološki moraš biti dosta jak za takve vrste terena. U podsvijesti ti mora biti jasno da si došao uloviti divlje potočne pastrve i samo takvo razmišljanje ima smisla. To je rječica sa dosta različitom konfiguracijom terena. Ima tu svakakvih prepreka na koje smo Andrej i ja već navikli na takvim vodama. Nema tu mahanja i isprobavanja nekakvih specijalnih tehnika, to je doslovce teško nimfarenje, modificirano sa ponekim „Slingshottingom“. Moram priznati da nam je danas išlo na ruku i vrijeme odnosno vodostaj rijeke Pake. Malo povišena i dobro zamućena, rekli bi taman idealna za ribolov. Rezultat toga je zavidan broj ulovljenih divljih potočnih pastrva različitih dimenzija i pigmenta. Prekrasne ribe nema kaj! Još uvijek sam uvjerenja da se nisu posložili ti svi segmenti , da bi upola manje ulovili, a ovako je to ispala prava zabava. Drugi dio nakon kratke pauze i kavice smo odlovili kroz sam centar Velenja. Osim jednostavnijeg pristupa vodi, sve je bilo kao i u gornjem dijelu Pake, no vrijeme i umor čine svoje. Noge je sve teže vući za sobom, a i tu su se neke godine navukle u tijelo. Nije sad da kukam, ali postoje neki limiti za ljude u srednjim godinama………… Osobno bi svakome preporučio jedan takav ribolov, jer to nije samo hobi, to je i očuvanje zdravlja i kondicije. Svjež zrak i naprosto spojite ugodno sa korisnim. Pa neka baš to bude rijeka Paka!
NA VODAMA RD ŠEMPETER
Nakon pola godine kolega Andrej iz Slovenije i ja konačno zajedno na ribolovu. Ovaj put smo posjetili vode ribiške udruge Šempeter iz Slovenije. Redom potok Motnišnicu, potok Bolsku i rijeku Savinju revir broj 6 kojim gospodari RD Šempeter, dok za potok Ložnica i revir broj 7 na Savinji nije bilo vremena. To su ujedno i salmonidne vode o kojima se brine dotična udruga. RD Šempeter je udruga koja se nalazi u sredini od 6 ribolovnih udruga koje gospodare rijekom Savinjom, pa mi je put prema Šempetru isti kao i za Mozirje. Granični prijelaz u Kumrovcu i vožnja prema Celju. U Celju se prekrcavamo u Andrejov auto i pravac po staroj cesti za Ljubljanu. Putem se nalazimo na kavi sa ribočuvarem gosp. Sandijem Škrabarom koji će danas biti naš vodič po salmonidnim vodama kojim gospodare RD Šempeter. Upoznavanje sa Sandijem i pola sata ugodnog razgovora uz kavu je prošlo u trenu. Vozimo se zajedno prema Ljubljani no ne skrećemo za Mozirje, nego nastavljamo dalje 5 kilometara i skrećemo u mjesto Motnik. POTOK MOTNIŠNICA Kroz Motnik prolazi potok Motnišnica, lijeva pritoka potoka Bolska i to je naša prva ribička stanica. Andrej ovaj puta u ulozi fotografa, a ja kao ribolovac. Motnišnica je potok dug 5 kilometara i zaista se nalazi u netaknutoj prirodi. Sva mjesta nije moguće odloviti , no i to malo je bilo zanimljivo. Prekrasnih potočnih i kalifornijskih pastrva ima na pretek i svaki slap i malo dublja voda krije 4-5 riba. Nisu to velike ribe, ali količina ulovljenih riba je zapanjujuća. Kroz sat vremena smo prošli nekoliko takvih mjesta i ja sam već mogao reći da sam se danas nalovio! POTOK BOLSKA Slijedeća naša ribička destinacija je potok Bolska, desna pritoka rijeke Savinje. Dugačak je 32 km, te prolazi kroz veliki dio Savinjske doline do samog ušća u rijeku Savinju. Na Bolskoj lovimo Andrej i ja, dok nas Sandi navodi na njemu provjerena mjesta. Morate priznati kad bi došli prvi puta na takvu vodu da nebi znali kud i kamo, jer 32 km takvog terena je previše i za najhrabrije i najupornije ribiče. Bolska je ipak ozbiljnija voda od Motnišnice i krije lijepe pastrve. No da bi ih ulovili treba uložiti dosta truda , a najviše u samom pristupu ribolovu. Naravno da ti domaćin preporuči muhe koje ovdje rade, ali mišljenja sam da je ipak važniji pristup nego muha. Na takvim vodama je najbitnije što tiše hodanje povodi, što manje lupanja po obali, na izglednim pozicijama bacanje sa distance, ponekad treba kleknuti ili se savinuti, a sve u misiji da se ne preplaši riba. Te ribe su divlje i imate samo jednu šansu da ju prevarite. Svako odstupanje od ovih pravila za Vas će biti poražavajuće i kako bi to mnogi ribiči tada rekli, a složit će se i Andrej sa tim da „na tom potoku nema ribe“. Ma ribe ima, ali ju treba nadmudriti. Prolazimo dosta izglednih pozicija, uglavnom su to slapovi kojih na Bolskoj ima puno i svako malo Andrej ili ja ulovimo pokoju pastrvu. Nevjerojatan podatak je da je na potoku Bolska nekad u prošlosti bilo 107 pilana, 34 mlina i još 9 objekata. Ribe su kao i na Motnišnici prave autohtone i u dobroj kondiciji. Sandi nam je ispričao da je 2014. godine bio veliki pomor ribe u potoku i da treba vremena da se riblji fond obnovi, no mi smo bili zadovoljni i sa tim mjerskim ribama koje smo ulovili. Na preskokce smo mi prošli mjesta Vransko- Tabor-Kaplja Vas i eto nas već na ušću Bolske u Savinju koja je ujedno i naša treća voda koju smo danas posjetili. SAVINJA REVIR 6 Za Savinju revir broj 6 smo dobili kratke upute od Sandija i nastavili ribolov sami. Ulazak u dio Savinje koji moram priznati je dosta opasan. Voda je brza i teška za hodanje. Dno je na većini predjela laporasto i sklisko, pa čak je i uz obalu dosta otežano kretanje. Andrej prati lijevu obalu, dok ja sa desne strane pokušavam uloviti ribu. Nije baš lako jer prije svega pazim da se ne poskliznem i padnem u tok, jer bojim se da bi se loše proveo bez obzira što sam odličan plivač. Ovaj dio Savinje kao i revir broj 7 je poznat po kapitalnim ulovima mladice i to su ustvari baš prilagođeni tereni za tu ribu. No mi smo tražili pastrvu i Andrej ju je konačno uspio uloviti i to prekrasnu šarenku blizu dva kilograma. Prolazimo dio gdje je rijeka Savinja najuža u svojem toku, svega 5 metara i baš poslije tog dijela se i ja upisujem sa jednom potočnom pastrvom, a Andrej još ima dvije ribe koje nije uspio izvaditi. Slijedila je pauza i gablec uz vodu. Razmjena obostranih dojmova i krenuli smo dalje uzvodnije kod mjesta Letuš. Tu je već situacija na vodi puno drugačija. Savinja dosta široka i plića nego nizvodnije i tu smo komotnije lovili ribe. Trebalo je samo pronaći kamenito ili pjeskovito dno i tu je bila riba. Napravili smo nekoliko fotografija za uspomenu, a vrhunac je bio ulov potočne zlatovčice koja se ni kriva ni dužna našla baš tamo gdje smo mi lovili. Bilo je i trganja, spadanja i lijepih obostranih ulova pastrva i zato od srca zahvaljujemo RD Šempeter i našem domaćinu Sandiju Škrabaru što su nas pozvali da budemo njihovi gosti na salmonidnim terenima sa kojim gospodari Ribiška družina Šempeter. Zaista lijep i ugodno proveden dan u Savinjskoj dolini! UKRATKO O RD ŠEMPETER RD Šempeter je osnovana 1955. godine, te je jedno od starijih ribolovnih društva u Sloveniji. U toku je još uvijek proslava 60 godina od osnutka ribičke udruge koja se manifestira kroz razna kulturna i sportska događanja u općini Žalec gdje i spada mjesto Šempeter. RD Šempeter ima dugu tradiciju športskog ribolova i svake godine se na jezerima Preserje održavaju raznorazna ribička natjecanja na lokalnom, regionalnom i državnom nivou. Osim 4 salmonidne vode tu su i 4 ribnjaka Preserje koji se nalaze u sklopu ribičkoga doma i Braslovško jezero izuzetno bogate šaranima, amurima, smuđevima, te kapitalnim štukama. Za špinere moja topla preporuka je Braslovško jezero. U zaista velikom ribičkom domu je i restauracija gdje se može fino pojesti i ako treba i prespavati. Postoji i piknik prostor za obiteljske izlete uz svu popratnu infrastrukturu, a sve za što ugodniji i opušteniji boravak u prirodi. Sve informacije o RD Šempeter su Vam dostupne na web adresi www.rd-sempeter.si , a svoje upite šaljite na kontakt mail adresu info@rd-sempeter.si
Adresa RD ŠEMPETER: Preserje 9a, 3314 Braslovče Predsjednik društva : gosp. Boštjan Zagožen mob. 00386(0)41 456994 Gospodar voda : gosp. Milan Zvonar Tajnik društva : gosp. Gregor Dolinšek Uredovni dan ribičkog društva je četvrtak od 17-19 sati Restauracija u sklopu ribičkoga doma : tel. 00386(0)3 6200348 ili 00386(0)31 805 277 Radno vrijeme restauracije : 12-21 h,subota i nedjelja od 11-21 h, dok je ponedjeljkom zatvoreno.
ZANIMLJIVOSTI
Ako Vas put ikad odvede u Šempeter uzmite si slobodno sat vremena i posjetite rimsko groblje Nekropolu koje spada u najvažnije arheološke spomenike u Sloveniji. Nalazi se u središtu Šempetra i lijepo je uređeno i dostupno. Na groblju se nalazi preko 100 grobova i nekoliko grobnica Rimskih obitelji. Naime Rimljani su imali pravilo da svoje mrtve zakapaju uz ceste van utvrda, pa tako Nekropola ustvari predstavlja ostatke grada Celjske elite.
FISHING CLUB ZAGORJE NA ČABRANKI
8. po redu tradicionalno druženje članova Fishing Cluba Zagorje održano je na rijeci Čabranci u mjestu Plešce (Gorski kotar). Za taj dio Čabranke se brine ŠRU ČABRANKA iz Čabra, a Fishing Club ZAGORJE kao gosti već dugi niz godina ima drugačiji tretman od drugih ribolovnih udruga. Osim druženja sa domaćinima, taj dan je i organizirano klupsko natjecanje za članove FCZ, a po pravilima tradicionalnog domaćeg natjecanja „Zlatna pastrva Čabranke“. Vrijeme nas je ove godine poslužilo i bila je zaista uživancija udisati zrak uz rijeku Čabranku. Fish carving“ potočne pastrve ove godine osvaja Siniša Kovačićek iz Zaboka, drugo mjesto za Josipa Pavlića iz Kumrovca , dok brončanu medalju osvaja Mladen Vranar iz Zaprešića. Poslije podne u slobodnom ribolovu po cijeloj Čabranci uz pregršt ulovljenih potočnih pastrva, a druženje se je nastavilo sve do mraka. Domaćinu ŠRU ČABRANCI iz Čabra jedno veliko HVALA za gostoprimstvo koje nam svake godine pruža. Posebna zahvala ide DVD Gubaševo koji nam je omogućio prijevoz i tako smanjio troškove putovanja, te vozaču kombija Petek Zdenku na izvrsno odrađenom roštilju. Bilo je i medvjeda, pa ne propustite ………..
8. po redu tradicionalno druženje članova Fishing Cluba Zagorje održano je na rijeci Čabranci u mjestu Plešce (Gorski kotar). Za taj dio Čabranke se brine ŠRU ČABRANKA iz Čabra, a Fishing Club ZAGORJE kao gosti već dugi niz godina ima drugačiji tretman od drugih ribolovnih udruga. Osim druženja sa domaćinima, taj dan je i organizirano klupsko natjecanje za članove FCZ, a po pravilima tradicionalnog domaćeg natjecanja „Zlatna pastrva Čabranke“. Vrijeme nas je ove godine poslužilo i bila je zaista uživancija udisati zrak uz rijeku Čabranku. Fish carving“ potočne pastrve ove godine osvaja Siniša Kovačićek iz Zaboka, drugo mjesto za Josipa Pavlića iz Kumrovca , dok brončanu medalju osvaja Mladen Vranar iz Zaprešića. Poslije podne u slobodnom ribolovu po cijeloj Čabranci uz pregršt ulovljenih potočnih pastrva, a druženje se je nastavilo sve do mraka. Domaćinu ŠRU ČABRANCI iz Čabra jedno veliko HVALA za gostoprimstvo koje nam svake godine pruža. Posebna zahvala ide DVD Gubaševo koji nam je omogućio prijevoz i tako smanjio troškove putovanja, te vozaču kombija Petek Zdenku na izvrsno odrađenom roštilju. Bilo je i medvjeda, pa ne propustite pogledati fotogaleriju. Vidimo se dogodine!
KRKA ŽUŽEMBERK – natjecanje na salmonide
Svoje drugo ovogodišnje mušičarenje ponovio sam na rijeci Krki, ali nešto nizvodnije od izvora u mjestu Žužemberk, na reviru K2 kojim gospodari RD NOVO MESTO. Proteže se od slapa kod HE Zagradec pa sve do slapa u Žužemberku gdje se i nalazi ribički dom. Ribički dom je kao i prošlih godine bio tu subotu omiljeno okupljalište ribiča željnih zabave i dobrog ribolova. Tradicionalno natjecanje u mušičarenju salmonida okupilo je ove godine pedesetak natjecatelja iz Slovenije i Hrvatske. Iz Zaboka smo krenuli moj kolega Ivan i moja malenkost. Moram priznati da sam nagovarao i druge svoje kolege, ali neke druge obaveze, bolest i posao ponekad su važniji od najdražeg hobija. Put nas je vodio na granični prijelaz Bregana i autoputom prema Novom Mestu, te malo dalje izlaz Trebnje. Kad iziđete sa autoputa, tada pratite putokaze za Žužemberk i nećete pogriješiti. Moram i napomenuti da nemojte zaboraviti uzeti vinjetu koju kupujete na prvoj benzinskoj stanici kad pređete granicu sa Slovenijom. Od Zaboka do Žužemberka je 120 km vožnje od kojih je 80 % po autoputu. Dolaskom u Žužemberk svakom turistu će najprije upasti u oko stari grad Žužemberk koji stoji tu od 13. stoljeća i neizostavan je dekor svake fotografije. Došli smo malo ranije pa smo imali i vremena razgledati ljepote rijeke Krke, a po pričanju svih Slovenskih ribiča mušičara ovo je najljepši dio Krke na kojem oni konzumiraju ribolov. Kod ribičkog doma već se polako skupljaju natjecatelji, te uz topli čaj, kavu i nešto „ljutoga“ svaki od njih ima neku svoju priču od prošle sezone. Susrećem „stare“ prijatelje i sve uspijemo prepričati u pola sata. Atmosfera je više za druženje nego za neko natjecanje i mislim da je tako i najbolje. Par sendviča tek toliko da nebudem gladan i jedan putni „cviček“ je meni bio kao start za početak natjecanja. Prije samog odlaska na stazu nam ljubazni domaćini zažele svima dobrodošlicu, te nas upoznaju sa pravilima natjecanja i upute nas na stazu koja se nalazi malo uzvodnije od ribičkog doma u mjestu Šmihel. Tamo se spuštamo do mosta na rijeci Krki i parkiramo auto. Ivan i ja smo spremni i odlučili smo krenuti uzvodno jer sam ja već imao neko iskustvo od prošle godine sa tog natjecanja. Prvih par pozicija su zauzeta, ali uzvodno još ima dosta dobrih mjesta i uvjeravam Ivana da ćemo proći dobro i samo nek ne brine. Upozorio sam ga i na kretanje po vodi, jer je Krka na ovom dijelu puna „lahkovca“, kamenih sedri koje kriju rupe u vodi, a koju sam ja prošle godine najbolje „osjetio“. Prva naša mjesta daju i ribe. Ivan se upisuje sa šarenkom od 30 cm, dok meni na treći zabac udara torpedo od 53 cm. Par minuta drila i riba je u podmetaču. Nemrem vjerovat u takav početak. Fotografiranje i riba koju definitivno nosim na izmjeru. Krećemo se i dalje uzvodno i svako slobodno mjesto pretražujemo sa muhama. Pronašao sam mjesto gdje su se nastanile potočne pastrve, pa dobivam par omanjih i 2-3 oko 30-35 cm. Ove veće ribe su ubačene, kao i većina šarenki, no to nimalo ne umanjuje doživljaj na vodi. Ivan se upisuje sa par riba i ima jedno trganje. Par fotografija drila, prirode i polako prema startnoj poziciji. Tu susrećem kolegu od prošle godine, nećete vjerovat ali čovjek ima preko osamdeset godina i kreće se po vodi kao neki mladić. Sklopili smo štapove i nisam mogao odbiti odlazak u okrepčevalnicu pri Medenu koja se nalazi na samoj rijeci Krki. Doslovce sam se okrepio sa jednom Union pivom i u ugodnom razgovoru čekao Ivana da se vrati sa staze. Kako se bližio kraj natjecanja, tako se je terasa kod Medena sve više popunjavala, jer je upravo i na nagovor ribiča otvorena ta domačija kako bi se ribiči mogli odmoriti, a usput i nešto popiti i pojesti u pauzi od cjelodnevnog ribolova. Ivan se vidno umoran vratio do auta i krenuli smo natrag u ribički dom gdje nas je čekalo proglašenje pobjednika i zajednički ručak. Kao i prošle godine catering je počeo sa vrućom juhicom, nastavio se sa 4-5 vrsti jela i završio sa desertom. Nakon toga par cviček gemišta i proglašenje pobjednika. Ispalo je da sam završio na petom mjestu od pedeset natjecatelja što je za mene odličan rezultat, te nakon čestitanja pobjednicima krenuli smo na slobodan ribolov. Pokušali smo obići ona mjesta koja nismo kroz natjecanje. To je rezultiralo sa još par ulova šarenki i potočara. Nizvodnije na vodi srećemo stare poznanike sa Savinje. Andrej Šoštarič i Blaž Rožej podučavaju mlade dečke i ide im to dobro. Kratki odmor i prepričavamo dojmove sa utakmice. Zaključak je vrlo jednostavan, a to je da se vidimo dogodine. Kasno poslijepodne, sunce je počelo zalaziti i vrijeme je da se ide kući. Polako do auta i put ka Zagorju! Doviđenja Krko!
RD NOVO MESTO je osnovana davne 1946.g. Najbrojnija je od 64 RD koje djeluju u Sloveniji. Trenutno broji preko šestotinjak članova. Zbog velikog obujma djelatnosti RD NOVO MESTO je podijeljeno na pododbore Žužemberk, Straža-Dolenjske Toplice, Novo Mesto-desni breg, Novo Mesto – levi breg, Kronovo, Temenica i Ljubljana. Osnovni cilj i djelatnost društva je zaštita voda te vodenih i riječnih ekosustava, intenzivni i opsežni uzgoj ribe za svoje potrebe, ribolov i upravljanje vodama na svojim revirima i jezerima, te športsko-rekreacijska djelatnost. RD NOVO MESTO gospodari sa ukupno 350 ha vodene površine, ponosni su gospodari voda gdje se nalaze ugrožene i stalno zaštićene autohtone vrste riba i rakova, te nebrojenih uzgojnih potoka. Osim rijeke Krke na reviru K2 i K3, RD NOVO MESTO gospodari i sa rijekom Radeščicom,Temenicom,Težkom vodom i jezerom Blato. Na rijeci Temenici u mjestu Luknja pri Prečnom se nalazi ribogojilište u kojem društvo uzgaja „svoje“ autohtone vrste riba poput podusta, plotice, potočne pastrve, mladice, lipljana, linjaka, štuke, soma i smuđa, a sa kojima kasnije poribljava svoje vode.
Sve informacije o ribolovu na rijeci Krki kod Žužemberka i na ostalim vodama kojim gospodari RD NOVO MESTO možete dobiti na info mail: internet.rdnm@gmail.com
Na staroj Savi u Crkvenom Boku u subotu i nedjelju (02. i 03.04.2016.) održana su prva dva kola Hrvatske lige pastrvskog grgeča. U osmoj sezoni natjecanja nastupilo je 11 ekipa i ulovljeno je svega 13 mjerskih riba kroz dva dana natjecanja. Razlog tome leži u činjenici da je termin kola natjecanja u četvrtom mjesecu ne baš dobro odabran od strane vijeća ligaša. Samo natjecanje je prošlo u fer i korektnoj borbi, a ŠRZSMŽ sekcija „ Ulovi i pusti“ se iskazala kao odličan domaćin kola lige. Nakon dva kola lige u vodstvu je ekipa UŠR PETNJA iz Sibinja, slijedi ŠRD SLOGA OKUMA TEAM iz Orešja i treći su ŠRD PIŠKOR 2 iz Zagreba. Svakako treba spomenuti nastup Matije Štefeka člana FCZ za ekipu ŠRK PODRAVKA iz Koprivnice. Opširniji izvještaj možete vidjeti na portalu HLPG na stranicama http://www.zabok-ribolov.com/cro-bass-liga/ Nastavak natjecanja, odnosno 3. i 4. kolo HLPG će se održati na starom rukavcu rijeke Save u Crkvenom Boku (02. i 03.07.2016.)
