U periodu od 01.06.-15.06.2015.g u galeriji gradske knjižnice „Ksaver Šandor Gjalski“ u Zaboku održana je 5. po redu izložba fotografija Fishing Cluba Zagorje. Tematika naravno ribolov! Na izložbi se moglo vidjeti 200 fotografija vezanih na nekoliko vrsta slatkovodnih riba, kao i prirodu koja ih okružuje. Osim fotografija bile su izložene drvene riblje skulpture iz privatne kolekcije, a odrađene od našeg kolege po štapu Tihomira Martinovića iz Zagreba, te slike motiva potočne pastrve Samoborca Ivana Oroza koji trenutno živi i radi u Zaboku. Izložba je dobila pozitivne kritike, a posebna zahvala ide ravnateljici Branki Vrbanec koja je animirala učenike i profesore Osnovne škole u Zaboku, koji su mogli ponoviti i učvrstiti gradivo iz biologije vezano na temu slatkovodnih riba.
PAUL ARDEN U HRVATSKOJ
Krajem 5.mjeseca imali smo mušičarsko druženje u gradu Ogulinu na rijeci Dobri i Vitunjčici. Okupilo se nas petnaestak mušičara od početnika do iskusnih, te uz pomoć MCI instruktora Paula Ardena iz Velike Britanije i Milana Kuprešanina iz Hrvatske naučili jako puno o tehnikama bacanja, prije svega eleganciji i lakoći mahanja štapovima. Paul je demonstrirao u subotu daljinska i precizna bacanja, nevjerojatno je kako taj čovjek baca, ispuca cijelu špagu i još 10-15 metara „backinga“ u 2-3 „false casta“ i sve to radi sa takvom lakoćom i elegancijom da čovjek ne povjeruje. Nakon demonstracija zabacivanja, održao je …..
Krajem 5.mjeseca imali smo mušičarsko druženje u gradu Ogulinu na rijeci Dobri i Vitunjčici. Okupilo se nas petnaestak mušičara od početnika do iskusnih, te uz pomoć MCI instruktora Paula Ardena iz Velike Britanije i Milana Kuprešanina iz Hrvatske naučili jako puno o tehnikama bacanja, prije svega eleganciji i lakoći mahanja štapovima. Paul je demonstrirao u subotu daljinska i precizna bacanja, nevjerojatno je kako taj čovjek baca, ispuca cijelu špagu i još 10-15 metara „backinga“ u 2-3 „false casta“ i sve to radi sa takvom lakoćom i elegancijom da čovjek ne povjeruje. Nakon demonstracija zabacivanja, održao je predavanje o osnovnim stvarima kod bacanja i nakon ručka i vezanja mušica radio sa pojedincima na ispravljanjima grešaka. Milan Kuprešanin je stvarno ljudina od čovjeka i nije bilo tog pitanja i problema kojeg nismo sa njim mogli riješiti. Osobno mi je pokazao par zabaca za omanje rijeke i potoke koje do sada nisam koristio, a koji će mi zasigurno pomoći jer sam se našao u bezbroj situacija na takvim vodama totalno bez ideje. Jedva čekam da to isprobam! Željko Borovec je prezentirao jednostavne tehnike vezanja tulara (sedge), posebno „sparkle sedge pupe“, a na kraju su svi izvadili škripce i počeli vezati muhe! Ja sam od onih koji to ne rade, ali zaista je bilo lijepo vidjeti sve na okupu u totalno opuštajućoj atmosferi. Predvečer je bio isplaniran ribolov na rijeci Dobri. Drugi dan u nedjelju je bio seminar kojeg je vodio Paul Arden. Bio je ograničen broj ljudi na dvanaest. Nisam sam se prijavio za seminar, ali moj kolega Ratko Štibrić iz Zagreba koji je i sve to osmislio mi je ukratko ispričao dojmove. „U nedjelju smo imali seminar, Paul nas je nakon prezentacije zadataka za vježbanje podijelio u grupe i onda je svaka grupa imala svojeg instruktora (Paul, Milan, Ti i Mi). Na kraju je Paul radio sa svakim individualno na provjeri vježbi i ispravljanju grešaka. Koliko god gledali filmove na Youtube, DVD-ove oko bacanja, na kraju se u živo nauče toliki sitni detalji koji olakšavaju bacanje i kako nam glupe sitnice mogu stvarati probleme. Ribolov na Vitunjčici je bio genijalan, od suhih malih jednodnevki do ogromnih sedgeva, pastrve su uzimale sve. Žao mi je što nije bilo više zainteresiranih za ovo druženje, jer ovo je bila prilika da se upoznate sa Paul Ardenom , gostima iz Malezije Mi i Ti (skraćena imena), te Milanom Kuprešaninom. Posebne zahvale domaćinima, Zlatimiru Kosteliću i junioru Daliboru na gostoprimstvu i posebno na brizi oko hrane, srneći gulaš je bio vrhunski i posebno dobro ispečene pastrve na roštilju (naravno iz obližnjeg ribogojilišta). Svim polaznicima je bio osiguran besplatan ribolov u subotu i nedjelju u kasnim popodnevnim satima i večeri, hvala Zlatko! Hvala svima na dolasku i nadam se da ćemo ovo pretvoriti u redovno godišnje okupljanje i na regionalnom nivou!“
Intervju sa Paulom Ardenom napisao Ratko Štibrić
Paul je jedan poseban čovjek, mušičar, mahač, instruktor i ribolovac, a posebno profesionalac u svojem poslu. Proveli smo ugodan vikend u druženju i učenju i vidjeli što se sve može sa mušičarskim štapom i špagom. Nakon vikenda, Paul je pristao odgovoriti na neka naša pitanja:
Kad i kako si počeo mušičariti i tko je bio tvoj prvi mentor?
Počeo sam u dobi od 10 godina nakon što sam dobio mušičarski štap. Prije sam učio gliste i crve plivati i pokušavao uloviti ribe čak sa malom mrežicom. Nikad nisam imao pravog mentora, ali kad sam počeo mušičariti na velikom jezeru sa pastrvama u UK-u družio sam se sa puno ribiča koji su me učili.
Kako si se odlučio za usavršavanje mahanja mušičarskim štapom? Kad si se počeo natjecati u mahanju?
Sa 16 godina počeo sam raditi na jezeru zato što se: a) pojavila prilika i pod b) cijena dozvola za 16-godišnjake je ista kao i za odrasle! Kad sam imao 24 godine, počeo sam učiti druge ljude mušičarenju i tako sam otišao u smjeru usavršavanja mahanja. Počeo sam se natjecati malo kasnije, nakon što sam učio Jon Allena, jednog od ozbiljnih natjecatelja u UK-u u tom trenutku. Pobijedio me u daljini mahanja odmah nakon lekcije i stvar je prerasla u međusobno natjecanje i prijateljstvo.
U čemu najviše uživaš što se tiče mahanja i samog ribolova?
Oduvijek sam gajio ljubav prema ribama. Ribolov mi je na prvom mjesto toliko dugo vremena, toliko kako ne mogu zamisliti ništa drugo. Pretpostavljam da se radi o posebnim trenucima u ribolovu. Ugledati ribu, uzimanje mušice, kontra, puštanje ribe nazad u vodu. Ribolov me vodi svuda po svijetu i daje smisao životu. Svi moji prijatelji mušičare. Obožavam kampiranje i život na otvorenom, vjerojatno neki oblik slobode koji takav život pruža.
Najbolje od svega je kontinuirano učenje. I kad pomisliš da su se svi elementi slagalice složili i da znaš sve što je potrebno, dovoljno je samo promijeniti fokus na neku drugu riblju vrstu ili drugu lokaciju na svijetu i opet postaneš (zamalo) potpuni početnik.
Koja ti je omiljena lokacija za ribolov? Koja ti je omiljena vrsta riba?
Trenutno, definitivno Malezija. Živim tamo na malom aluminijskom brodu (čamcu) u džungli u Sjevernoj Maleziji, mušičareći primarno „Giant Snakehead“ ribe, ali i Gourami i Grgeče. Snakehead ribe su mi se uvukle ispod kože, sanjam stalno o njima. To je totalno genijalna riba, nevjerojatno teško uhvatljiva na mušicu i još teže dovesti je do ruke. Kampiram u džungli, sa slonovima, zmijama, majmunima, čak i tigrovima! To je najstarija kišna šuma na svijetu i nevjerojatno mjesto. Ove godine planiram provesti 8 mjeseci mušičareći tamo i za to vrijeme ću uspjeti samo malo zagrepsti ispod površine svega čarobnog što tamo postoji.
Volim i ribolov u tropskim krajevima, npr. Exmouth u Zapadnoj Australiji je jedno od omiljenih mjesta. Mušičario sam i na Novom Zelandu gotovo 20 godina i obožavao potočnu pastrvu.
Još uvijek volim mušičariti pastrve na jezerima, posebno ako su divlje.
Otprilike zaluđenost sa nekom lokacijom i vrstom ribe traje oko 15 godina i onda je vrijeme za nešto novo!
Mušičarenje – bijeg od cura/žena ili ih pokušati zaraziti sa mušičarenjem? Koji su izazovi u toj priči?
Uvijek učim cure mušičarenju! Proveo sam jako puno vremena tražeći curu koja mušičari i voli putovanja. Sve moje veze sa ženama su propale zato što stavljam mušičarenje na prvo mjesto. „Žene dolaze i odlaze, ali ribe uvijek ostaju“.
U svakom slučaju, sad imam curu u Maleziji i učim je mušičariti.Morate shvatiti da mušičarim preko 300 dana u godini, sve što radim je samo mušičarenje, moj posao, moji prijatelji i moja putovanja od 10 mjeseci godišnje, život na otvorenom, sve je vezano samo uz mušičarenje. Svaka moja cura mora mušičariti, putovati i naravno, biti malo luda!
Kad ljudi dođu do nekog srednjeg nivoa u mahanju, koji su problemi koji sprečavaju daljnje napredovanje?
Zapravo ih nema. Puno veći problem je stići do srednjeg nivoa. Za doći do toga morate uživati u mahanju i vježbanju sa ciljem napredovanja. Čim se stvori ljubav prema mahanju, sve granice nestaju. Poznam jako puno genijalnih bacača po cijelom svijetu. Svi oni vježbaju kad nisu na ribolovu. Svi obožavaju mahanje.
Kad planinarim, nosim štap sa sobom i povremeno vježbam mahanje na vrhu planine. Zapravo nosim štap spreman za mahanje kud god idem kako bih mogao vježbati kad god poželim. Mahanje je forma opuštanja i zabave, oslobađanje od stresa.
Nemam televizor i nisam gledao televiziju 25 godina. Umjesto televizije idem bacati.
Koji su najveći problemi kod ljudi koji su samouki u mahanju (koristeći knjige, Youtube, DVD-ove)?
I ja sam originalno samostalno naučio bacati, kao i većina mušičara. Uobičajeni problemi su „tracking“ – vrh štapa ne ide po pravcu, loša kontrola „loopa“ , korištenje previše sile, neefikasan „double haul“- povlačenje špage kod mahanja nazad i naprijed, te skroman izbor vrsta mahanja. Najčešće učim upravo takve ljude, sa možda 20 godina iskustva u mušičarenju. Rijetko radim sa potpunim početnicima.
Kao korisnik „Sexyloops“ mobilne aplikacije za učenje mahanja, zanima me budućnost aplikacije, da li se spremaju kakve novosti?
Plan je povezati aplikaciju sa „Sexyloops“ web mjestom. Nakon svake lekcije, pojavit će se opcija za posjet posebnoj web stranici vezano za tu lekciju. Stranica će sadržavati ključne točke, možda usporene video snimke i veze prema dodatnim sadržajima. Na kraju, cilj je poticati ljude za postavljanje pitanja na „Sexyloops“ forumu kako bih mogao pomoći korisnicima i naravno poboljšati aplikaciju.
Reci nam nešto o životu u Mađarskoj, kako si završio tamo, što misliš o njihovoj hrani, ženama i rijekama?
Nisam završio tamo! Kratak odgovor je da putujem po svijetu od svoje 20-te godine i sa 37 godina, pitao sam se da li ću biti sretan spavajući u autu u 50-tim ili 60-tim godinama života. To je bio izvor ideje kako bi bilo zgodno imati neku brvnaru negdje jednog dana.
Vodio sam seminar mahanja u Mađarskoj, upoznao curu, zaljubio se, kupio malo zemlje, izgradio brvnaru, prekinuo sa curom, ali još uvijek imam brvnaru. Uglavnom, provodim nekoliko mjeseci godišnje tamo.
Obožavam mušičarenje bolena na Dravi – vidim Dravu iz moje kuće, te općenito volim mušičarenje na rijekama bivše Jugoslavije. Ironija je u cijeloj priči, kako opet puno putujem i spavam na otvorenom.
I dalje je to lijep projekt, volim život u Mađarskoj, imam mali vinograd i nekoliko jako dobrih prijatelja. Mislim da je to najbliže što ću se ikad približiti životu u gradovima.
Koji su planovi za mušičarska putovanja u budućnosti?
Ove godine se vraćam u Maleziju. Moram početi ozbiljno provoditi vrijeme u mušičarenju tamo, razmišljam o 8 mjeseci godišnje u bližoj budućnosti. Isto se moram vratiti u Sjevernu Ameriku zbog puno prijatelja, nevjerojatnih mjesta za mušičarenje i predivne prirode i naravno to je veliko tržište za posao koji radim.
U nekom trenutku za 10-tak godina, planiram malo promijeniti fokus, kupiti jedrilicu, jedriti i mušičariti na putu oko svijeta u trajanju od 10 godina.
Kako si se proveo za vikend sa nama u Ogulinu? Kako je prošao seminar, kakvi su ljudi, koji je bio nivo mahanja?
Proveo sam jako dobar vikend, hvala na svemu! Uvijek uživam u upoznavanju novih prijatelja i oduvijek sam imao odlične prijatelje u Hrvatskoj. Gostoljubivost kao uvijek je fantastična. Isto kao i ja, prijatelji iz Malezije koje sam poveo, odlično su se proveli.
Nivo mahanja je bio OK. Siguran sam kako možete u kratkom vremenu dovesti to do vrlo visokog nivoa. U svakom slučaju, nije sve u mahanju, ipak je ribolov na prvom mjestu, ali dobro mahanje puno pomaže u ribolovu! Nadam se da ću biti u blizini slijedeći put kad ćete organizirati nešto slično.
Puno pozdrava, Paul
BRZACI I SLAPOVI SOPOTE
Kad se u ribolovnom svijetu spomene mjesto Radeče u Sloveniji, tada prvo na što ribolovci pomisle je ribolov bijele ribe na rijeci Savi. Sava kod Radeča je poznata svjetska natjecateljska destinacija u disciplini ribolov na plovak. Tamo su se održavala u više navrata svjetska pojedinačna i klupska prvenstva. No osim Save i jednog dijela Savinje, RD RADEČE gospodari i jednom salmonidnom vodom. To je rječica Sopota. Upravo zbog nje smo i došli u Radeče. Sopota je desna pritoka rijeke Save. Dugačka je 18 km. Izvire na 760 metara nadmorske visine u mjestu Velika Preska, 2 km južno od naselja Polšnik u općini Litija i ulijeva se i u rijeku Savu u mjestu Radeče u općini Radeče. Dolina rijeke Sopote je iznimno bogata florom i faunom, a sama rijeka je prirodna granica triju općina (Litija, Zagorje, Radeče). Većina toka rijeke je kanjonski dio sa puno uskih kamenih prolaza i brzaka. Sopota je puna slapova i umjetnih kaskada. Posebno je zanimljivslap Sušjek pod kojim se mnogi mladi parovi udavali ili oženili. Par kilometara do samog ušća u rijeku Savu, Sopota je regulirana betonskim koritom i tamo je ribolov zabranjen. Moj kolega iz Celja Andrej Šoštarič i moja malenkost još prošle godine smo dogovarali ribolov na Sopoti, no datume smo uskladili tek ove godine. „Fly rock fishing“ kako to ja volim naglasiti, jer teren na Sopoti je upravo takav da nakon par kilometara pješačenja uzvodno po rijeci, te prelaženje kojekakvih prepreka , daje Vam za pravo da nakon toga možete reći da ste se dobrano namučili i da ste spremni samo za krevet! Iz Zaboka sam krenuo oko 5 i 30. Zagorskom magistralom do Zaprešića, pa preko graničnog prijelaza Harmica(Hrvatska)-Rigonce(Slovenija) u Brežice i pravac Krško. Poslije Krškog pratite putokaz za Zidani Most-Celje i nakon par kilometara prije samog prelaska preko mosta na rijeci Savi skrenete lijevo prema mjestu Radeče. Trebalo mi je oko 1 sat i 15 minuta lagane vožnje. Svakako ću spomenuti da se skoro cijelo vrijeme vozite uz rijeku Savu i da Vam je to neki putokaz da nemožete promašiti odredište. Tu sam se našao sa Andrejom i nismo baš previše gubili vrijeme nego smo odmah krenuli na vodu. Odlučili smo se da počnemo u samom mjestu Radeče pa uzvodno. Dobili smo saznanja da je tu manji pritisak na vodu, da se ribiči više orijentiraju na ribolov u gornjem toku rječice. Nismo pogriješili jer već u prvim zabačajima dobivamo svaki po par riba. Jesu omanje, ali nismo ni očekivali veće ribe s obzirom da je Sopota doista mala rječica. Voda je bila kristalno čista, vodostaj stabilan. Fotografiramo se jer tko zna kako će sve ovo danas proći.Može biti dobro, a može biti i loše. U svakom slučaju došli smo ugodno provesti dan ma kakav god ribolov bio. Polako smo se kretali uzvodno i zabacivali na svako izgledno mjesto gdje bi se mogla skrivati pastrva. Sopota je dosta slična našem Curku (rječica u Kupskoj dolini) i da bi bio uspješan na takvoj vodi, moraš se dodatno potruditi, što je pak značilo da smo morali prilaziti lovnim pozicijama sa distance, hodati uzvodno po toku rječice što tiše, bacanje većinom „rollcast“ ili klasično nimfarenje, predvezi što tanji to bolji, štapovi ne preveliki i ne premali, uglavnom kad sve to posložite nebi trebalo biti problema. Jedini problem kojise desio je taj što su ribe u Sopoti prave divlje ribe. A one su malo drugačijeg mentalnog sklopa. Ako Vam ne pobere muhu u dva zabačaja, možete slobodno dalje, jer naprosto te ribe prokuže da to nije prirodna hrana i neće uzimati Vaše muhe. Sopotu nastanjuju kalifornijska i potočna pastrva koje se prirodno mrijeste i svaka riba izgleda skoro pa savršeno. Prvi dio smo odlovili cca 2,5 km uzvodno po tokudosta dobro i napravili pregršt lijepih fotografija, što prirode i okruženja, drilova i samih riba. Posebno me dojmila Andrejova „šarenka“ cca 50 cm ulovljena u najdubljem dijelu koji smo prošli taj dan. Ribolov čini zanimljivim i okolina uz rijeku, prolazite kraj okućnica, vrtova, ispod mostova, prelazite mnoštvo umjetnih kaskada, ostataka starih mlinova, uglavnom ima se što za vidjeti. Stali smo u naselju Njivice, te se odlučili za pauzu. Nakon domaće hrane i zasluženog odmora krenuli smo jošuzvodnije. Od Njivica, preko Starog Dvora do Jagnjenice. Staza malo kraća i sve teži ribolov. Vidi se da je ovaj teren na neki način izlovljen i da fali riba. No mi smo i dalje čisto solidno lovili. Sve ribe koje su ulovljene su nakon fotografiranja vraćene natrag u rječicu. Inače na Sopoti se slobodno uzima riba, ali teško ćete naći rječicu koja ima tu količinu divlje ribe i zbilja je šteta što se ne uvede režim „Ulovi i pusti“. Andrej je čuvao za kraj najizdašnije mjesto. Dolazimo do mjesta kojeg domaći ribiči nazivaju „Peskolov“ . Proširenje rječice koja ulazi u uži dio na slap, a odmah ispod slapa kaskada. Riba se ne vidi, ali se osjeća. Dubina je solidna. Na gornjem mirnom dijelu je pijesak, a ispod slapa dosta velikog kamenja. Andrej se prikrada poziciji i zabacuje uz rub trave koja se zaustavila na betonskoj brani. Na padanje muhe dolazi odnikud barem desetak riba i zateže onu najveću od njih. Inače se uvijek manje ribe polakome,ali ovaj put je to bilo drugačije. Slijedi kontra i savijanje štapa. Dril je započeo, ali nažalost nakon par izvlačenja žnore riba se uspjela otkvačiti i nestala u pravcu od kud je i došla. Andrej predlaže smirivanje mjesta i prebacuje se na slap, a ja na kaskadu ispod slapa. Ja nisam ni došao do mjesta kad Andrej zateže ribu. No događa mu se kao i sa onom iznad slapa. Nakon par bjegova riba se oslobađa i opet ostajemo bez fotografije. Na kaskadi zabacujem,ali ništa. Andrej je i dalje ispod slapa, no više ni traga ribi. Tada oboje dolazimo na betonsku branu i zabacujemo, no riba je i dalje preplašena. Par izmjena muha, ali neda se više ništa uloviti. Kad se on i ja pogledamo u takvim situacijama u oči, tada znamo da je to završetak još jedne naše avanture po Sloveniji. Kao i uvijek dok se pakiramo za doma slijedi prepričavanje današnjeg ribolova, a stekao se dojam da je ribolov bio odličan s obzirom da smo lovili divlje ribe na tako niskom vodostaju. Slijedila je runda kave u restoranu na samom ušću Sopote u Savu, par fotografija za uspomenu, te odlazak u ribički dom RD RADEČE u mjestu Hotemež. Tamo me Andrej vodi do legendarne natjecateljske staze na rijeci Savi. Staza koja je dugačka 700 metara i skoro je ravne linije i približno iste dubine, pa zbog toga pruža svakom natjecatelju iste uvjete kod natjecanja. Izgleda onako otmjeno i djeluje dosta impresivno. O RD RADEČE nemam baš previše podataka, osim da je osnovana 1957.g i da trenutno broji preko stotinjak članova. Uredovni dan u ribičkom domu je svaka srijeda od 17-19 sati. Mogu se pohvaliti i svojom ribogojnicom u mjestu Zagrad koja godišnje proizvede 400000 komada mlađi potočne pastrve namijenjene za ubacivanje istih u uzgojne potoke diljem Europske unije. To je prva ribogojnica sa europskim certifikatom. Dnevne ribolovne karte možete kupiti u gostišču „Strnad“ u Hotemežu i na benzinskoj pumpi Petrol (magistralna cesta od Radeča prema Sevnici) Cijena dnevne karte za ribolov na Sopoti je 18 eura, Sava (ciprinidi) – 12 eura, Sava (grabežljivice) – 13 eura, postoji i trening karta na natjecateljskoj stazi – 4 eura, te noćni ribolov 13 eura, ali da bi bili sigurni posjetite web portalhttp://www.ribiska-druzina-radece.si/i tamo će Vam se pružiti više podataka o samoj RD RADEČE.
URBAN STREET FISHING KRAPINA 2015.
Tradicionalno za prvomajske praznike već 4. godinu zaredom provedemo u gradu Krapini, točnije na rijeci Krapinici i odradimo ultra light spin ribičko natjecanje pod nazivom URBAN STREET FISHING-„Memorijal Zdravko Demirović-ZAGI“. U organizaciji ŠRD Krapina kao domaćina natjecanja i Fishing Cluba Zagorje iz Zaboka, te uz potporu ŠRSKZŽ i ove godine je bilo doista zanimljivo natjecanje. Učestvovalo je 15 natjecatelja većinom su to članovi Fishing Cluba Zagorje, te njihovi gosti ove godine dečki iz Zagreba i Zaprešića. Urban street fishing dobiva sve veću popularnost među hrvatskim ribolovcima upravo iz razloga što je ponekad dosta i dva sata takvog ribolova da se ispuhate nakon što Vas šef na poslu baš taj dan izmaltretirao, a sami pribor kojeg trebate za takvu vrstu ribolova i nije pretjerano skup. U pojedinim mjestima ili gradovima Urban street fishing dobiva polako i mjesto među kulturnim događanjima. Okupljanje je do 8 sati,slijede prijave, pa podjela startnih lista i sve to uz doručak kojeg nam pripreme vrijedni domaćini. Nakon toga kratko upoznavanja sa pravilima ovog natjecanja, pa slijedi start u 9 sati. Svi natjecatelji kreću iz tzv. „centralnog boxa“ i po slobodnoj procjeni se raspodjele po stazi. Staza je duga cca 2,5 km i proteže se od Autobusnog kolodvora pa sve do Osnovne škole August Cesarec u samom centru grada. Nažalost staza nemože primiti više od 20 natjecatelja, pa je broj svake godine limitiran i svi učesnici su pozvani osobno od organizatora na pozivnicu. Natjecateljska staza je i ove godine bila dosta zahtjevna,jer je bila teško prohodna zbog nepokošene trave i dosta klizava zbog jutarnje rose. Vodostaj na rijeci Krapinici je bio taman za ribolov, ali i bistra rijeka je dala naslutiti da će si trebati dati dosta truda za ulov ribe. Riba u Krapinici zaista ima puno. 99% riblji fond sačinjava klen, dok u gornjem dijelu se može vidjeti i poneka potočna mrena, krkuša ili klenić, no svi natjecatelji su bazirali za spin ribolov klena. Nakon duljeg vremena konačno su se mogli vidjeti lijepi primjerci klenova. Natjecanje traje 2×2 sata uz pauzu od 30 minuta. Prva runda natjecanja je završila u 11 sati. Svi natjecatelji su došli ponovno u centralni box gdje su se mogli okrijepiti sa pićem kojeg su mogli konzumirati tokom cijelog natjecanja. Uslijedio je zaslužan odmor, te razmjena iskustva i krenulo se u drugu rundu. Natjecanje je završilo u 13 i 30 sati, nakon čega smo se uputili na proglašenje pobjednika uz zajednički ručak u sami centar grada Krapine, točnije u pizzeriu“Mama Mia“, a u sklopu terse caffe bara „Mala Ramona“. Slijedilo je proglašenje pobjednika, a ove godine USF u Krapini osvaja Martin Miladić iz Zagreba. Martin je ulovio 26 klenova ukupne dužine 435 cm, te imao i najveću ribu natjecanja klena od 39 cm. Drugo mjesto osvaja Siniša Kovačićek iz Zaboka sa ulovljenih 19 klenova ukupne dužine 422 cm, dok treće mjesto osvaja Dejan Kovačić iz Zaprešića, također sa ulovljenih 19 klenova, ali ukupne dužine 320 cm. Statistika nam govori da je ulovljeno 147 riba, da su ulove ostvarili svi natjecatelji, što ispada skoro 10 riba po natjecatelju, a ukupna dužina ulovljenih riba je 29 m i 80 cm. Na kraju svakako moramo spomenuti i sponzore ovoga natjecanja. Za to su se pobrinuli trgovina ribolovnom opremom TOPFISHING iz Zagreba, webshop ribolovna trgovina KOSTEVC iz Slovenije (http://www.kostevc.com.hr/), ribolovna trgovina SPINNKA iz Zagreba, IDRA iz Karlovca, te Tomislav Segedi iz Velike Gorice. Zahvala ide i ŠRD KRAPINA i njegovom predsjedniku Franji Vodolšaku koji je sa svojim članovima osigurao logistiku ovog natjecanja. U ime FISHING CLUBA ZAGORJE zahvaljujem od srca svima koji su se odazvali na ovo natjecanje. Vidimo se dogodine!
URBAN STREET FISHING ODRA 2015.
U nedjelju 19.04.2015. g. na rijeci Odri u Čičkoj poljani održan je drugi po redu URBAN STREET FISHING ODRA 2015. Sudjelovalo je 25 natjecatelja iz kontinentalne Hrvatske što je za razliku od prošle godine izuzetan pomak, a samim time se daje do znanja da je u današnje vrijeme ovakva vrsta ribolova sve više popularna na našim vodama. Ultra light ribički pribor, varalice prilagođene veličini ribe koje se love su u nedostatku vremena odličan su hobi na nekom potoku, omanjoj rječici za aktivni odmor poslije napornog radnog dana. Na natjecanju je ulovljeno 48 riba (24 sunčanice i 24 grgeča) u sveukupnoj dužini 1001 cm. Prvo mjesto osvaja Antonio Stanišak Savicki Lucija koji je ujedno i ulovio najveću ribu natjecanja (sunčanica 21 cm), drugo mjesto Vibor Vulpe dok je treći bio Ivan Špela. Osim trojice prvoplasiranih, sponzorsku nagradu osvaja i najmlađi natjecateljIvan Sebastijan Kolarić. Organizacija ovakve vrste natjecanja dobija potporu i od grada Velike Gorice. Domaćin ŠRU Velika Gorica se potrudila da natjecateljima bude što ugodnije na natjecanju, pa su pripremili izvrsne kobase za doručak, gratis piće na stazi, te finiš uz ručak u restoranu „Odranski ribič“ gdje je bilo i proglašenje pobjednika. Svakako treba spomenuti i sponzore ovog natjecanja, a to su redom: Maguro Proshop, Topfishing, Fishermans Partner, Interland, AnglersZone Pontoon21,Vuk lures,Fantasia Lures,Salmo Croatia BBS trgovina,Kingfishing,Goran Abramović. Ipak treba spomenuti i onoga od kojeg je potekla ta ideja i koji si daje najviše truda u svemu tome, a to je Tomislav Segedi član ŠRU Velika Gorica i Fishing Cluba Zagorje. Još da je i riba malo bolje radila bili bi zadovoljniji, no za to ćemo čekati slijedeću godinu!
ONTARIO CHALLENGE 2015.
U organizaciji ribolovne trgovine „Topfishing“ iz Zagreba i domaćina natjecanja ŠRD PIŠKOR iz Zagreba održan je treći po redu Ontario Challenge cup 2015. Na popularnom zagrebačkom jezeru Ontario kojim gospodari ŠRD Piškor nastupilo je točno 93 natjecatelja iz Hrvatske i susjedne nam Slovenije. Ulovljeno je sveukupno 47 štuka. Ulove je ostvarilo 35 natjecatelja, a najbolje se snašao Marko Stanić te sa ulovljene tri štuke ukupne težine 6500 grama osvaja Challenge 2015. Svakako ću napomenuti da je Marko cijelu tekmu odlovio sa varalicom “MIŠ” od našeg poznatog domaćeg proizvođača metalnih varalica gosp. Ivana Ilijanića vlasnika trvtke IDRA iz Karlovca. Drugo mjesto pripalo je Mateju Ložnjaku sa ulovljene dvije štuke ukupne težine 6150 grama, dok je treće mjesto zauzeo domaći natjecatelj , a prošlogodišnji pobjednik Miroslav Fistrić sa ulovljene tri štuke ukupne težine 4670 grama. Najzanimljiviji dio cijele priče je svakako ulov najveće štuke koja je i ove godine nosila sretniku 1000 eura u kešu, a ove godine je to pošlo za rukom Željku Vedernjaku iz Zagreba koji je sa ulovljenom štukom težine 3870 grama osvojio ovu prestižnu nagradu te veliki prijelazni pehar. Osim nagrade za najveću ulovljenu ribu natjecanja , tu su bile i utješne nagrade za prvu desetoricu osigurane od strane sponzora, partnera i prijatelja Topfishing trgovine veleprodaje ribolovne opreme Olivari iz Samobora, te poznatog brenda proizvođača ribolovne oopreme “Sakura”. U organizaciji natjecanja puno je pomogla tvrtka Fest d.o.o. koja je osigurala ogromni šator za sve natjecatelje i organizatore samog natjecanja. Za “štimung” poslije tekme pobrinuli su se odlični „Picksiebneri“, band koji se već udomačio na ovom natjecanju. Uz atraktivne hostese voditelj programa Kristijan Ugrina proglašava pobjednike i sve se stapa u jedno veliko zajedničko druženje do kasno u noć. Zasigurno dobra pozivnica i za sljedeću godinu, jer tko zna gdje Vas čeka štuka od soma eura!
KRKA KOD ŽUŽEMBERKA
Nakon Drete i Savinje nastavio sam sa mušičarenjem po susjednoj nam Sloveniji. Sasvim slučajno je to ispala rijeka Krka kod mjesta Žužemberk sa kojom u tom dijelu gospodari RD NOVO MESTO. Naime svake godine RD NOVO MESTO tradicionalno organizira natjecanje u ribolovu salmonida, pa sam na nagovor Andreja Šoštariča iz Celja odlučio otići na to natjecanje. Ustvari najprije smo se dogovorili da se nećemo natjecati, nego kupiti dnevne karte i odloviti cijeli dan na rijeci Krki. No domaćin je ove godine malo izmijenio pravila, pa se je moglo na natjecateljsku kartu mušičariti i poslije natjecanja. To nam je izuzetno odgovaralo jer smo u cijeni kotizacije od 15 eura………..
Nakon Drete i Savinje nastavio sam sa mušičarenjem po susjednoj nam Sloveniji. Sasvim slučajno je to ispala rijeka Krka kod mjesta Žužemberk sa kojom u tom dijelu gospodari RD NOVO MESTO. Naime svake godine RD NOVO MESTO tradicionalno organizira natjecanje u ribolovu salmonida, pa sam na nagovor Andreja Šoštariča iz Celja odlučio otići na to natjecanje. Ustvari najprije smo se dogovorili da se nećemo natjecati, nego kupiti dnevne karte i odloviti cijeli dan na rijeci Krki. No domaćin je ove godine malo izmijenio pravila, pa se je moglo na natjecateljsku kartu mušičariti i poslije natjecanja. To nam je izuzetno odgovaralo jer smo u cijeni kotizacije od 15 eura dobili cjelodnevni ribolov. Iz Zaboka put me vodio na granični prijelaz Harmica te kroz Dobovu došao do Brežica gdje sam se našao sa Andrejom, Blažom Rožejem i Milanom Vičičem koji su članovi RD MOZIRJE. Prekrcavanje stvari u Andrejov auto i pravac na autocestu prema Novom Mestu. Nakon cca 60 km izlaz Žužemberk i začas smo se spustili do ribičkog doma RD NOVO MESTO koji se nalazi na samoj rijeci Krki ispod starog grada Žužemberk koji moram priznati daje osebujni štih na toj vodi. Ujutro kako to već biva na takvim vrstama druženja domaćin nam osigurava topli napitak i doručak. Uplaćujemo kotizaciju uz koju ide i prigodni poklon bočica rakije za „dobar prijem“. Vrijeme je bilo oblačno i nagoviještala se kiša. Temperatura zraka oko 4°, tako da nam je ta bočica za „dobar prijem“ dobro došla kasnije za zagrijavanje. Prije samog početka natjecanja predsjednik i dopredsjednik RD NOVO MESTO gosp. Djordje Vučković i gosp. Zoran Leko zaželjeli su nam dobrodošlicu i dobar ulov na natjecanju.Predsjednik RIBIŠKE ZVEZE SLOVENIJE dr. Miroslav Žaberl također je upriličio svojim prisustvom ovo druženje na rijeci Krki. Kratko objašnjenje pravila natjecanja i krenuli smo na vodu. Kad već spominjem pravila ona su vrlo jednostavna. Uloviš ribu za koju misliš da će ti donijeti rezultat i tu istu nosiš na mjerenje i tvoj natjecateljski ribolov tada završava. Pobjednik je dužan slijedeće godine donijeti 25 litara „cvičeka“ i ta tradicija se već održava i njeguje 20 godina. Ovo je bilo 21. po redu takvo natjecanje. Učestvovalo je preko pedeset natjecatelja. Mi smo ustvari došli na slobodni ribolov, pa ribe koje smo ulovili nismo nosili na mjerenje. Osobno mi je to bio prvi ribolov na salmonidnom dijelu Krke i moram priznati da sam oduševljen ljepotom rijeke i prirode koja ju okružuje u ovom dijelu. Zbilja sam guštao. Još da je bilo malo zelenije……….no za to ima vremena. Dakle krenuli smo na vodu ali malo uzvodnije, točnije kod mjesta Šmihel. Tu smo parkirali auto i presvukli se iz civilke u ribičku odjeću. Spustili se do obližnjeg mosta gdje smo krenuli uzvodnije lijevom obalom rijeke Krke(revir K2). Malo smo kasnili pa su prva slobodna mjesta na vodi već bila popunjena. No uzvodnije je bilo mjesta za sve pa se je i počelo sa ribolovom. Revir K2 se proteže od slapa kod HE Zagradec pa sve do slapa u Žužemberku gdje se i nalazi ribički dom. Milan i ja smo se pratili jedno vrijeme i usput nešto ovjekovječili sa fotografijama. Uglavnom lovili smo ubačenu kalifornijsku pastrvu tzv.šarenku. Za ribu se trebalo ulaziti u vodu jer ribolov sa obale je gotovo nemoguć na većini mjesta. Dno rijeke Krke u ovom reviru je puno sedri koje mještani zovu „lahkovec“ i treba biti dodatno oprezan kod hodanja po vodi. Isto tako primjetio sam na par mjesta sa lijeve strane obale dosta starih vodenica uz vodu. Niti jedna nije u funkciji i izgledaju staro i oronulo. Baš šteta jer da se obnove zasigurno bi privukle gosta više u ovaj Dolenjski kraj. U svakom slučaju 4 sata natjecanja je prošlo dosta brzo, a ja sam se i nalovio riba. Uslijedio je povratak do auta i odlazak na rundu pijače u „Domačiju Meden“ gdje smo uz kavicu i pivicu saželi dojmove sa jutarnjeg „natjecateljskog“ribolova. „Domačija Meden“ je na samoj rijeci Krki i zanimljivo je da su otvaranje ovoga ugostiteljskog objekta isforsirali sami ribiči, jer nakon napornog dnevnog ribolova su htjeli negdje sjesti i u miru popiti kavicu i nešto fino domače pojesti. Mi smo nakon što smo popili piće sjeli u auto i otišli natrag u Žužemberk u ribički dom gdje nas je čekalo proglašenje pobjednika i ručak za sve natjecatelje. Pošto je vani baš padala kiša ručak smo obavili u ribičkom domu. Jest da je bila malo gužva, ali svi su se snašli i uspjeli stisnuti. Na repertoaru je bio savršen catering, sa vrućom juhicom, 4-5 vrsta glavnog jela uz obilje salate i na kraju desert. Moram priznati da nakon ovakve organizacije natjecanja, a vjerujte da sam istih takvih u Hrvatskoj zaista mnogo prošao, RD NOVO MESTO je podiglo ljestvicu naviše. S obzirom na uloženo i dobiveno je ovo definitivno“best buy“ natjecanje koje sam do sada pohodio. Svaka čast organizatoru! Nakon ručka vratili smo se natrag na vodu, ali sad bez nekog pritiska od natjecanja, mada ga nismo ni imali dok je trajalo. Opet smo se uputili u mjesto Šmihel, gdje smo se spustili do mosta na rijeci Krki samo što smo sada krenuli nizvodno. Ovaj put smo se držali nas četvorica zajedno i polako svako mjesto pretražili onako kako se to i treba pretraživati. Nije više bio toliki pritisak na vodi, jer je većina ribiča odustala i nastavila sa druženjem u ribičkom domu, pa su i ulovi bili učestaliji. Jedno vrijeme se riba počela intenzivnije hraniti sa površine, pa je to bila prilika za bacanje suhe muhe. Nekoliko izmjena i pogođena muha daje rezultate. Blaž i ostatak ekipe relativno dobro lovi na suhu muhu, dok se ja i dalje bavim samo nimfama. Lovim između omanjih preljeva i gađam svaku rupu ili prolaz kraj sedre. To mi nosi još par riba i fotografija za uspomenu. Vrijeme zaista leti na ribolovu, a sve što je lijepo relativno i kratko traje, no uspomene ostaju i ostat će zasigurno na ovu ugodnu provedenu travanjsku subotu. Osobno sam siguran da ću barem još jednom posjetiti rijeku Krku kod Žužemberka. Nek se samo malo zazeleni i da lipljanu prođe lovostaj i eto mene, a za natjecanje sam se već predbilježio za slijedeću godinu!
RD NOVO MESTO je osnovana davne 1946.g. Najbrojnija je od 64 RD koje djeluju u Sloveniji. Trenutno broji 650 članova. Zbog velikog obujma djelatnosti RD NOVO MESTO je podijeljeno na pododbore Žužemberk, Straža-Dolenjske Toplice, Novo Mesto-desni breg, Novo Mesto – levi breg, Kronovo, Temenica i Ljubljana. Osnovni cilj i djelatnost društva je zaštita voda te vodenih i riječnih ekosustava, intenzivni i opsežni uzgoj ribe za svoje potrebe, ribolov i upravljanje vodama na svojim revirima i jezerima, te športsko-rekreacijska djelatnost. RD NOVO MESTO gospodari sa ukupno 350 ha vodene površine, ponosni su gospodari voda gdje se nalaze ugrožene i stalno zaštićene autohtone vrste riba i rakova, te nebrojenih uzgojnih potoka. Osim rijeke Krke na reviru K2 i K3, RD NOVO MESTO gospodari i sa rijekom Radeščicom,Temenicom,Težkom vodom i jezerom Blato. Na rijeci Temenici u mjestu Luknja pri Prečnom se nalazi ribogojilište u kojem društvo uzgaja „svoje“ autohtone vrste riba poput podusta, plotice, potočne pastrve, mladice, lipljana, linjaka, štuke, soma i smuđa, a sa kojima kasnije poribljava svoje vode. Sve informacije o ribolovu na rijeci Krki kod Žužemberka i na ostalim vodama kojim gospodari RD NOVO MESTO možete dobiti na info mail:
Dugo smo vagali kamo na otvorenje mušičarske sezone jer u Hrvatskoj kao i u susjednoj nam Sloveniji priroda je učinila svoje i limitirala nas ribiče mušičare samo na određene vode i to baš na početku mjeseca ožujka. Ovisilo je o tome dali su rijeke kraškoga tipa ili alpskoga tipa. Rijeke ponornice(kraški tip) nisu bile lovne, jer je vodostaj na većini rijeka bio abnormalno velik, dok na vodama alpskog tipa još nije došlo do otapanja snijega, pa su vode na većini takvih rijeka bile lovne, a vodostaj stabilan. Pošto smo cijelu zimu bili aktivni preko ribičkih portala sa kolegama iz Slovenije, tako smo se Tomica Kralj i moja malenkost (autor teksta) odlučili da otvorimo mušičarsku sezonu na rijeci Dreti u Sloveniji i vjerujte bio je to pun pogodak! Rijeka Dreta je alpskoga tipa i desna je pritoka rijeke Savinje. Prosječna dubina je od 0,5 i 1,0 m osim ispod slapova gdje ima veću dubinu. Dno rijeke je uglavnom od vapnenastog kamenja ili lapora. Prosječni protok u petom mjesecu je 4 m3/s, a prosječna temperatura je 6 ° C. Revir na Dreti počinje kod izvora podno brda Črnivec u Kamniško-Savinjskim alpama i završava kod ušća u Savinju u kraju Nazarje ukupne dužine 22 km. Cijelu zimu smo čekali taj 01.03. da bi započeli mušičarsku sezonu. U subotu navečer zadnji dogovor sa Tomicom i naravno postrojavanje pribora po stanu. Sve je složeno i prebačeno u auto. Nekad kad sam bio mlađi mi se znalo desiti da ne spavam po noći od nekog uzbuđenja, ali sad kad sam došao u srednje godine i to se promijenilo. No sama spoznaja da sutra idem nekud na ribolov nakon predugog zimskog postaipak je dignula neku dozu adrenalina u meni. Relaciju od Zaboka do Đurmanca sam prošao u trenu, tada slijedi pretovar u Tomičin auto i pravac Mozirje. Granicu prelazimo u Humu na Sutli i krećemo se prema Celju, pa skroz do našeg odredišta u restoran“Ribič“ gdje je bio dogovor da se sastanemo sa Slovenskim kolegama. Restoran se nalazi na samom jezeru Gaj kojim upravlja i gospodari RD Mozirje iz Mozirja. Tamo nas je dočekao Andrej Šoštaričsa kojim sam prošle godine odradio dosta ribolova po Sloveniji. Naravno da smo popili kavicu i prepričali događaje iz prošle sezone. Nakon nekih desetak minuta već se je lagano stvarala gužva na terasi restorana. Domaći ribiči su dizali godišnje dozvole, turisti su kupovali dnevne karte, uglavnom svi nabrijani na ribolov. Andrej mi je slao po završetku lanjske sezone sms poruke svaki tjedan koliko još dana ostajedo otvorenja nove sezone. Tada sam shvatio bit tih sms poruka, a to je da ti dečki žive za taj dan. Osudio bih se reći da je to na granici fanatizma! Upoznao sam se sa nekim novim članovima RD Mozirje, izmjenili iskustva i konačno krenuli na vodu. Pošto je Andrej bio zauzet privatnim poslovima, Tomica i ja uputili smo se u pratnji njegovih i sada naših kolega(Besko i Matjaž) na revir „Ulovi i pusti“ u mjestu Bočno ob Dreti. Dolaskom na vodu vidjeli smo da ribe ima, ali isto tako smo vidjeli i veoma bistru rijeku, što je značilo da treba sa velikim oprezom prilaziti lovnim pozicijama. Kod mosta u selu Bočno domaćin nam prepušta poziciju i tamo Tomica i ja dobivamo svaki po par riba. Nakon prvih ulova osobno sam iznenađen veličinom pastrva, jer mi je još ostao u sjećanju lanjski ribolov na Dreti kod mjesta Šmartno ob Dreti, a tamo su ribe koje smo ulovili bile dosta manjih dimenzija. Odmah smo logički zaključili da je to zbog revira „Ulovi i pusti“ koji se proteže od sela Kropa gdje istoimena rječica ulazi u Dretu, pa do Rjavčeve žage u ukupnoj dužini 2,5 km. Nastavljamo ribolov uzvodnije Dretom i svako malo zatežemo ribu. Skoro svaka pozicija na tom prvom potezu od nekih dvjesto metara je lovna i već u nekih dva sata ribolova imamo popriličan broj fotografija za uspomenu. Baš sam rekao Tomici da sad i prekinem sa ribolovom bilo bi mi za danas dosta. No tek je slijedio pravi šou. Najprije nailazimo na područja gdje se zadržao lipljan, pa svaki dobiva po par komada. Jest da je lipljan u lovostaju, ali mi ne znamo što je pod vodom. Naravno sve ribe su puštene poslije fotografiranja neozlijeđene natrag u vodu. Kontrakuke su zabranjene i nema apsolutno nikakvih problema sa bilo kojom ribom. Idemo dalje još uzvodnije i tada se pred nama stvori vir. Brzak i nagli ulaz u dubinu. Polarizacione naočale mi omogućuju da vidim tri velika kamena na dnu vira. Tomica i ja raspoređujemo sesvaki sa jedne strane obale. Prvi zabačaj i vadim kalifornijsku pastrvu oko 30 cm, drugi zabačaj imam ribu oko kilograma, skok iz vode i ode. Treći zabačaj i tada zatežem kao u kamen! No kamen se počeo micati………….da to je bio griz „torpeda“ ! Imao sam sreće i nakon nekih desetak minuta riba je bila spremna za fotografiranje. Definitivno najulov današnjeg dana. Prekrasna kalifornijska pastrva mezaista jako razveselila. Tomica dobiva također par lijepih riba koje isto tako ovjekovječujemo i krećemo još uzvodnije. Kako smo se sve više udaljavali od našeg početnog položaja, tako su i grizevi bili rjeđi, a i vjetar je počeo jače puhati, pa smo odlučili napraviti pauzu. Vraćamo se do auta i tada slijedi gablec. Na drugo poluvrijeme stiže i Andrej. Sad se krećemo nizvodno po obali i gledamo izgledne pozicije. Sporadično se spuštamo i lovimo da jedan drugome ne plašimo ribe. Poslije podne vjetar se još jače okomio na sve ribiče i sve više je otežavao ribolov. No nismo se ni tada predali, nego dapače nastavili u istom ritmu kao i prijepodne. Tomica me dva puta zove na fotografiranje i dva puta mu riba ispada iz ruke, te ostaje bez fotografije i to lijepih riba. Na jednom dijelu dobivam tri potočne pastrve zaredom, Andreja konačno ulovim u kadar i imam njegovu fotografiju. Totalna ludnica na vodi! Dinamika ribolova je takva da ja više ne mogu ništa. Sjedam ispod mosta i čekam konačno taj umor kod svojih kolega pa da okončamo današnji ribolov. Tada mi dolazi simpatični stariji gospodin po imenu Janez Kolar i predstavlja se kao ribočuvar. Osim što je ribočuvar, on je i tajnik u RD Mozirje. Slijedi kontrola karata i naravno fotografija za uspomenu. Nedugo zatim dolaze Tomica i Andrej i tada sam znao da je današnjem ribolovu došao kraj. Nakon toga slijedi povratak u restoran“Ribič“ gdje se osvježavamo i prepričavamo današnji dan………………da to je bila Dreta!
Pravila ribolova:
U reviru DRETA dozvoljen je ribolov na potočnu pastrvu, šarenku-kalifu, lipljana, sulca-mladicu. Turisti mogu loviti samo na način ulovi i pusti. Potočnu pastrvu je dozvoljeno loviti od 01. 03. do 30.09.u tekućoj godini. Ribolov je dozvoljen sa svim vrstama umjetnih mušica (suha muha, nimfa, potezanka). Ribolov se izvodi sa mušičarskim štapom i jednom navezanom umjetnom muhom, vezanom na udici bez kontra kuke ili sa stisnutom kukom. Lipljana je dozvoljeno loviti od 01. 06. do 30.9. u tekućoj godini. Ribolov je dozvoljen sa svim vrstama umjetnih mušica (suha muha, nimfa, potezanka). Ribolov se izvodi sa mušičarskim štapom i jednom navezanom umjetnom mušicom,vezanom na udici brez kontra kuke ili sa stisnutom kukom. Kalifornijsku pastrvu(šarenku) je dozvoljeno loviti od 01. 03. do 31.11. Ribolov je dozvoljen sa svim vrstama umjetnih muha (suha muha, nimfa, potezanka). Ribolov se izvodi sa mušičarskim štapom i jednom navezanom umjetnom mušicom, vezano na udicu brez kontra kuke ili sa stisnutom kukom. Mladicu(sulca) je dozvoljeno loviti od 01. 11. do 14.02., sa umjetnim mamcima (vobler, silikonska ribica, potezanka), koja mora biti dulja od 10 cm. Ribolov se izvodi sa dnevnom ribolovnom dozvolom. Ribolov se izvodi isključivo u paru. Kod ribolova na mladicu(sulca)preporuča se upotreba udice brez kontra kuke ili sa stisnutom kukom. Bijela riba (mrena, klen) je dozvoljeno loviti kroz cijelu sezonu, osim u lovostaju od 01.06 do 30.06. Ribolov je dozvoljen samo sa članom RD Mozirje. Cijena dnevne dozvole je 35 eura. Dnevna dozvola vrijedi i za rijeku Savinju. Cijena ribolovne dozvole za bijelu ribu iznosi 12 eura. Cijena godišnje dozvole iznosi150 eura. Kada postaneš član RD Mozirje dozvoljeno ti je 15 mušičarskih izlazaka na rijeku Dretu i Savinju, te 10 ciprinidnih izlazaka na jezero Gaj u vremenskom periodu od 01.03.-30.11. u tekućoj godini. Osim ribolova imate pravo na reviju „Ribič“. Članovi RD Mozirje imaju i popust kod kupnje dozvola za ribolov mladice(sulca) koja tada iznosi 10 eura, dok za turiste iznosi 40 eura. Sve vezano za ribolov na rijeci Dreti i Savinji možete vidjeti na web stranici http://www.rd-mozirje.si
Prva izložba fotografija
PRVA IZLOŽBA FOTOGRAFIJA FC ZAGORJE 02.04.2007.g. otvorena je i prva izložba ribičkih fotografija FISHING CLUBA ZAGORJE u gradskoj knjižnici u Zaboku.Dojmovi i kritike su na našoj strani!
