Blog - - Page 17 of 44 | Fishing Club Zagorje

Fishing Club Zagorje

3.RIBIČKI KUP POVODOM DANA BRANITELJA KZŽ

U sklopu proslave Dana branitelja Krapinsko-zagorske Županije, a u organizaciji Udruge dragovoljaca i veterana domovinskog rata (UDVDR) podružnica Krapinsko-zagorska
Ogranka Zabok i Kluba branitelja Veliko Trgovišće na rukavcu „Buljbač“ održan je 3. ribički kup branitelja u lovu ribe udicom na plovak.
Igre je u ime župana otvorio dopredsjednik županijske skupštine Tomislav Končevski, a na kraju natjecanja medalje, zahvalnice i diplome nagrađenima su uručili načelnik općine Veliko Trgovišće Robert Greblički, Vladimir Krmelić, Anđelko Pregiban, Licht Božidar, mr.Josip Horvatin, Duk Milivoj i Zvonko Vlahović………

Na natjecanju su ostvareni su slijedeći rezultati:

Pojedinačno:

Sektor A
1. Stjepan Kontrec iz UDVDR, klub Veliko Trgovišće I s 2260 boda
2. Ivica Fureš iz UDVDR, klub Veliko Trgovišće II s 1060 boda
3. Zvonimir Boršić iz ŠRD “Klen” Hum na Sutli s 880 bodova

Sektor B
1. Ivan Tušek iz ŠRK “Klen” Oroslavje s 3765 bodova
2. Zdravko Ivanek ŠRD “Zabok” Zabok s 2705 bodova
3. Zlatko Paučnik iz UDVDR, klub Veliko Trgovišće I s 2420 boda

Sektor C
1. Kristijan Ivanek iz UDVDR, klub Veliko Trgovišće I s 4660 boda
2. Kruno Konterc iz UDVDR, klub Veliko Trgovišće II s 1710 boda
3. Zoran Čuček iz ŠRD “Klen” Hum na Sutli s 1450 boda

Ukupni ekipni rezultati:

1. UDVDR Veliko Trgovišće I s 5 negativna boda

2. UDVDR Veliko Trgovišće II s 9 negativna boda

3. ŠRD „Klen“ Hum na Sutli s 10 negativna boda

4. ŠRD „Zabok“ Zabok s 11 negativna boda

5. ŠRK “Klen” Oroslavje s 12,5 negativna boda

6. UDVDR Bedekovčina I 18 negativna boda

7. UDVDR Bedekovčina II 20 negativna boda

8. UDVDR Zabok s 22,5 negativna boda

Ugodno i lijepo druženje branitelja i dragovoljaca završeno je zajedničkim druženjem s ribičima ŠRS KZŽ i ostalim prisutnim gostima uz zajednički ručak. Za pomoć u organizaciji natjecanja uručene su uramljene zahvalnice općini Veliko Trgovišće i ŠRD „Klen“ iz Oroslavja. Natjecanje je financijski potpomogla Krapinsko-zagorska županija, općina Veliko Trgovišće, a u organizacijskom dijelu ŠRS KZŽ i ŠRK „Klen“ iz Oroslavja kao domaćin natjecanja.

Zajednička fotografija svih sudionika

ZAVRŠNICA HRVATSKE LIGE PASTRVSKOG GRGEČA

Završena je i sedma sezona Hrvatske lige pastrvskog grgeča. Odličan nastup u zadnja dva kola ekipe ŠRK KOPRIVNICA BUMBLE LURE za koju nastupa i član Fishing Cluba Zagorje MATIJA ŠTEFEK iz Donje Stubice u paru sa starim asom BRANIMIROM KALINIĆEM iz Koprivnice donio im je sveukupno drugo mjesto i izravan plasman na SP slijedeće godine koje će se održati u Portugalu. Novi prvaci države su ekipa ŠRD SLOGA OKUMA TEAM iz Orešja u sastavu Pavlinić Siniša Josip i Vignjević Danijel oba iz Zagreba. Kroz šest kola na jezeru Petnja u Sibinju i staroj Savi u Crkvenom Boku sveukupno je ulovljeno175 riba ukupne težine 116,82 kg. Najteža riba 2 kg (ekipa ŠRK PODRAVKA BUMBLE LURE).
Opširnije izvještaje sa svih šest kola HLPG, kao i fotogalerije možete vidjeti na portalu
http://www.zabok-ribolov.com/cro-bass-liga/

GRAČNICA – “RIJEKA SJEČANJA”

Na red je došla i rječica Gračnica. Izvire na 460 nadmorske visine u naselju Planina pri Sevnici i nakon dvadesetak kilometara toka se ulijeva u rijeku Savinju kod Rimskih Toplica. Lijeva pritoka je rijeke Savinje. Slovenci ju slove kao potok, no ako su na njoj postavljene dvije omanje elektrane (Mišji dol i Brodnice u Zagračnici), ipak bi rekao da je to rječica, barem za mene i to 20 km predivnog toka kroz Gračansku dolinu! Andrej i ja smo se dogovorili već s početka ovogodišnje mušičarske sezone da ćemo ove godine odloviti rječicu Gračnicu, najviše iz Andrejove znatiželje, jer je on bio dugogodišnji član RD Laško koji je aktivno sudjelovao skoro u svakoj radnoj akciji na rječici Gračnici i praktično se brinuo o njoj nekoliko godina. Životni putevi su ga odveli u Celje gdje se skrasio sa obitelji i najviše zbog posla, manjka vremena, blizine te rječice, nije više u mogućnosti biti toliko aktivan kao prijašnjih godina dok je bio mlađi. Andreja je zanimalo kakav je trenutno riblji fond na njegovoj „Rijeci sjećanja“. Mene nije teško nagovoriti, a pogotovo kad se radi o takvom aktivnom ribolovu u kanjonu, gdje se na svakih desetak metara ponovno iznenadite sa onim što vidite. Zabok, pa prijelaz Kumrovec i pravac prema Bistrici ob Sotli, skretanje na prvom raskrižju desno prema Kozju, prolazite kroz Pilštanj i nakon toga skrenete lijevo prema Dobju pri Lesičnom, zatim prolazite Planinski vrh i Planinsku vas i dolazite u Loke pri planini i dalje pratite putokaz za Rimske Toplice. Možda djeluje komplicirano, ali nije nimalo. Najjednostavnije je uključiti navigaciju i nećete pogriješiti. Nakon 65 km puta dolazim do rječice Gračnice. Kilometar niže dolazim u Mrzlo Polje gdje mi se sa lijeve strane pruža pogled na ribnjak Marof koji je komercijalnog tipa i otvoren je samo vikendom i praznikom. Baš tu smo se sastali Andrej i moja malenkost i za dvije minute se dogovorili gdje ćemo sve danas loviti. Andrej ima Gračnicu u malom prstu i znao sam da ćemo loviti na najboljim dijelovima rječice. Dogovor je bio da se malo vratimo poviše, točnije da prve zabace u vodu napravimo pod Počerenskim slapom kojeg je majka priroda stvarala dok postoji rječice. Ispod slapa se u ljetnim mjesecima možete komotno okupati, a i po viđenim ostacima roštiljanja vjerojatno je to omiljena destinacija domaćih mještana. Par zabaca, jedan nerealizirani griz, fotografija za uspomenu i spuštamo se niže. Prolazimo kroz Jurklošter i vidim sa lijeve strane kartuzijanski samostan koji datira od davne 1170 god. Povijest kartuzijanaca nekom drugom prilikom, a mi smo tu napravili našu drugu postaju. Auto ostavljam na mjestu gdje ćemo se nakon prve etape ribolova vratiti i sjedam u Andrejov auto, te se spuštamo neki kilometar niže. Tu ulazimo u vodu i počinjemo sa ribolovom. U prvih nekoliko stotina metara lovimo svaki po par potočnih pastrva, no rijetko koju u mjeri. Nema veze jer ulovljene ribe izgledaju čarobno. Prilagodile su se prirodi i vodi u kojoj obitavaju. Pigment, kondicija savršeni. Na takvim rječicama je potreban poseban pristup ribolovu. To sam već pisao u nekim od prijašnjih članaka. Treba biti što tiši na vodi, ne hodati prebučno pogotovo na mjesta za koja mislite da skrivaju ribu, probajte se šuljati i nemojte biti lijeni kleknuti se, pa ako treba i zauzeti takvu pozu da se jedan drugome smije zbog toga. Izmjenjujte se na pozicijama jer za dvojicu nema mjesta i jedan drugome ćete plašiti ribu, nemojte prebacivati izgledno mjesto nego metar po metar uzvodno svaki zabac dok ne pročešljate poziciju. To mora biti pravilo i to je jedini način da budete uspješni na rječicama i potocima tipa Gračnice! Takav pristup nam donosi i prve mjerske ribe. Naravno potočne pastrve koje fotografiramo i neznamo koja je ljepša od druge. Prvi kilometar smo prošli i izašli gdje smo parkirali moj auto i spustili se niže opet do Andrejovog auta. Andrej se prebacuje u svoj auto i krećemo naniže. Dolazimo na kraj sela Lipni dol gdje opet ostavljamo moj auto i ja se prekrcavam u Andrejov i krećemo još niže i opet na neki kilometar zaustavljamo se i ulazimo u vodu. Točnije počeli smo loviti iznad kanjona Grahotje. Ovakav način prelaska od mjesta do mjesta je vrlo zahvalan jer Vam štedi energiju i možete kroz dan proći mnogo više terena nego sa jednim autom. Naša treća etapa ribolova je bila u rangu druge. Prekrasne ribe različitih dimenzija i naraštaja isto kao i teren kojeg prolazimo. Zaista je to jedna od najočuvanijih rječica u Sloveniji. Mnoštvo kaskada koje prolazimo, kameni dijelovi ostataka mlinova, slapići, virovi, brzaci koji svake godine mijenjaju konfiguraciju i preusmjeravaju tok rječice negdje i na dva dijela, pa se opet stapaju u jednu cjelinu. Obala sa mnoštvo endemskih i ugroženih vrsta bilja. Odmor za dušu i tijelo. Lovimo i guštamo kao grofovi Celjski prije osamsto godina. Četvrtu etapu koja je bila ujedno i zadnja započinjemo na početku Lipnog dola i krećemo se opet uzvodno jedno tristotinjak metara. Domaći ribiči bi rekli da smo lovili ispod“gamsa“(Gams je divokoza po Hrvatski). U tom djelu smo ulovili manje ribe, dali zbog toga što je nema ili zbog toga jer je već dobrano prošlo podne i riba slabije radi, to neka Andrej otkrije jednom drugom prilikom. U svakom slučaju na tom potezu Andrej lovi ribu dana. Potočna pastrva četrdesetak centimetara dugačka sa predivnim točkama nam je došla kao šlag na tortu. Ovjekovječili smo je sa par fotografija i zaključili da je vrijeme za gablec. Vikendica uz Gračnicu od Andrejove kolegice je bila idealno mjesto za odmor. Uz jelo i pilo prepričavamo današnji ribolov i Andrej zaključuje da je iznenađen stanjem na vodi. Veli da je od njegove zadnje posjete Gračnici voda dosta promijenila konfiguraciju terena i da je očekivao slabiji ribolov od ovog našeg današnjeg. Do ušća u Savinju je još dosta terena (cca 7 km), no za to treba imati i snage i volje, a visokih 30° C nam naprosto nije dalo šansu za nastavak mušičarenja. Odlučili smo prekinuti, a ja se nadam da se Andreju vratila nostalgija za njegovom „Rijekom sjećanja“!

RD LAŠKO gospodari osim sa rječicom Gračnicom i sa jednim dijelom rijeke Savinje koja je bogata ciprinidnom ribom, šaranskom ribom, grabežljivcima i salmonidima (mladica), te ribnjakom Marof koji je komercijalnog tipa i radi samo praznikom i vikendima. Na ribnjaku je moguć dogovor za veće skupine ribolovaca, pa se mogu organizirati razni piknici uz popratni rekreativni sadržaj.

Cijene ribolovnih dozvola:

Ciprinidi Savinja – 15 eura

Grabežljivci Savinja – 20 eura

Salmonidi Gračnica – 20 eura, dozvoljen ribolov od 01.04.-01.09. u tekućoj godini

Ciprinidi ribnjak Marof – 15 eura

Grabežljivci ribnjak Marof – 20 eura

Uz napomenu da za ribolov mladice na rijeci Savinji morate biti u pratnji sa jednim članom RD Laško ili ako ste član društva ribolov se mora odvijati u paru!
Sjedište RD LAŠKO se nalazi na adresi Trubarjeva 3, Laško. Uredovni dan je svaka srijeda od 17-18 sati. Telefon +386 (0)3 620 5519, email: druzina.lasko@amis.net, više o RD LAŠKO možete pročitati na web adresi: http://www.rdlasko.si/index.htm

PREMA KANJONU KAMNIŠKE BISTRICE

Kamniška Bistrica je lijeva pritoka rijeke Save. Dugačka je 33 km,a izvire na cca 600 metara nadmorske visine podno Kamniških alpa i tipična je alpska rijeka. Podijeljena na četiri revira. Izvorski dio tzv. rezervat u kojem je zabranjen ribolov, dvojka, trojka i četvorka. Nikad u životu nisam imao teži ribolov od ovog prema kanjonu Kamniške Bistrice. Ne mislim na ulov ribe, nego na fizičku aktivnost koja je ovaj put zaista bila zahtjevna. Za ovaj ribolov slobodno mogu reći da je to bio pravi „fly rock fishing“ i usudio bi se reći ribolov za „prave muškarce“. Iz Zaboka do Celja sat vožnje i pretovar u Andrejov auto i ovaj put po staroj cesti prema Kamniku. Neznatno više vožnje i dodatno razgledavanje susjedne nam Slovenije. U samom Kamniku prelazimo preko mosta ispod kojeg teče Nevljica i koja se u samom gradu ulijeva u Kamnišku Bistricu. Nevljica mi je ostala u lijepom sjećanju od prošle godine gdje smo se nalovili zaista lijepih potočnih pastrva. Bili smo mi lani i na Kamniškoj Bistrici u reviru broj 4 gdje je dozvoljeno špinanje i mušičarenje, ali nekako nam je ostala dužna ta rijeka, pa smo odlučili ove godine otići prema izvoru, točnije u revir broj 2 koji se proteže od mosta između gornjeg i donjeg Stranja, pa do mosta ispod rezervata. Cijeli taj dio je salmonidni revir i dozvoljen je ribolov samo mušicom. U vodu smo ušli u naselju Stahovica točnije kod mosta Koželjev pot i kretali se uzvodno po rijeci. Već kod samog mosta lovimo naizmjenično Andrej i ja nekoliko potočnih pastrva. Sve su to ribe koje su se prirodno izmrijestile u toj rijeci. Voda je tirkizne boje, na plićim dijelovima modrozelena, a prije svega čista planinska koju možete i popiti. Ribe su se prilagodile toj okolini i djeluju onako bljedunjavo, ali prekrasnog pigmenta, a posebno su me se dojmile njihove repne peraje sa crvenkastim obrubom. Već u prvih par stotina metara našeg ribolova uzvodno po rijeci dalo se naslutiti da će biti teško. Kamniška Bistrica na tom dijelu nema pristupačne obale, sve je to divljina i naše kretanje se odvija uzvodno po vodi uz prelaženje svih mogućih prirodnih prepreka. Svakako moram napomenuti da se nemojte upuštati u ovaj revir 2 u ribolov sa proljeća kad je vodostaj povišen, jer nećete se moći uopće kretati po vodi. Najbolje je ljetno vrijeme kad nema desetak dana kiše i vodostaj se donekle oporavi, jer jedino tako možete hodati po toku, a da Vas voda ne nosi i da Vam ne predstavlja dodatne teškoće u kretanju. Bacamo na najizglednije pozicije uz samu obalu i tamo svako malo dobivamo ribu. Ribe nisu nešto velike, ali su u dobroj kondiciji, rekao bi da su u top formi. Fotografiramo svaki detalj za uspomenu, što vode, što okoliša što ribe. Izmjenjujemo se za mjesta, jer na pojedinim dijelovima rijeke nema mjesta za dva mušičara. Prokužili smo da bez dodatnog otežanja ili tungsten glava nema dobrog ribolova. Nakon prvog prijeđenog kilometra slijedila je pauza i to zaslužena pauza. Sjeli smo na kamen i obnovili i pregledali pribor. Nije dugo trajalo, jer znatiželja je bila veća od umora. Svakih desetak metara novo iznenađenje na vodi, nova prepreka, novi izazov. Kako smo sve više odlazili u nepoznato, tako su i ribe koje smo ulovili bile većih dimenzija. U jednom trenutku sam se okliznuo i ostao bez vrha na štapu. S obzirom kako i na koji način sam lovio i kud smo se kretali, još sam i dobro prošao. Nastavio sam sa nimfarenjem preko druge vodilice. Malo mi se motala žnora iznad vodilice, ali niti u jednom trenutku nisam pomišljao na odustajanje. Svaka dubina ima ribu i ako je nisi zakvačio u prvom zabačaju, drugog pokušaja više nema. To je ta poznata prepoznatljivost autohtonih riba koje su izrasle u svojem prirodnom okruženju. Daju ti jednu šansu i ako je nisi ulovio: „Vidimo se drugom prilikom!“. Nakon 5 sati nadmudrivanja sa rijekom prošli smo i drugi kilometar. Da dobro ste pročitali! 5 sati ribolova i prijeđenih cca 2 km! Nalovili smo se prekrasnih potočnih pastrva. Maksimalno smo ovjekovječili svaki detalj u toj našoj avanturi, ali do kraja nismo došli. Naprosto nije bilo više snage u tijelu i odlučili smo se za kraj današnjeg ribolova. E sad slijedi ono što si naprosto nisam niti u snu mogao zamisliti, jer smo se Andrej i ja malo „zaigrali“ i otišli dosta daleko prema kanjonu. DA, treba se sad vratiti natrag gdje smo ostavili auto. Andrej predlaže povratak po vodi nizvodno, no ja govorim da nema šanse da se više vraćam po vodi. Pada odluka da se penjemo uzbrdo i to kakvo uzbrdo. Planinarenje 50 metara uzbrdo pod kutem cca 80° je bio „šlag na tortu“ ovog našeg pustolova. Kad smo ugledali cestu koja ide paralelno uz Kamnišku Bistricu skroz do izvora bili smo veseli ko mala djeca. Povratak do auta još 2,5 km cestom, fotografija Kamniško-Savinjskih alpa u pozadini i pogled na korito rijeke. Koliko nam god bilo teško u tim trenucima, toliko smo bili i zadovoljni viđenim i ostvarenim. Dolazak do auta, te gablec koji nam je fino sjeo. Da nebi završio samo na tome, pobrinula se pčela koja me ubola u desnu šaku. Eto valjda zato što smo se nalovili riba iz njezine rijeke. Ma neka je, nema veze. Put do Celja sam prespavao u autu. Nek se Andrej ne uvrijedi jer nije to baš moj običaj, ali ovaj put je to bilo opravdano. Nisam baš siguran da je netko od domaćih ribiča tu etapu nedavno prošao. Dolazak u Zabok i ravno na „google maps“. Pogled na kartu mi ukazuje da smo prošli cca 1/3 revira 2 i da još ima 5,5 km do izvorskog dijela. Naravno da je pao dogovor da odradimo revir 2 do kraja, ali u dvije etape……………….zbogom pameti!

ROYAL TENEN SPIN CUP 2015.

Povodom obilježavanja dana Domovinske zahvalnosti u Kninu je treću godinu zaredom održan spin kup pod nazivom „Royal Tenen spin cup 2015.“ Nastupilo je 28 natjecatelja iz Hrvatske i susjedne nam Bosne i Hercegovine. Natjecatelji su bili podjeljeni u dva sektora. Sektor A je lovio na rijeci Krki, dok je sektor B lovio na rijeci Butižnici desnoj pritoci rijeke Krke. Pobjednik ovog međunarodnog natjecanja je Boris Ladan iz Jajca (BiH) sa ulovljene 22 pastrve i sa 9 negativnih bodova (A sektor). Drugo mjesto za Mario Putnik iz Trilja sa prvim sektorskim mjestom (B sektor) i 14 negativnih bodova, a treće mjesto osvojio je Anto Mrkonja iz Knina sa drugim sektorskim mjestom (A sektor) i 10 negativnih bodova. Ulovljeno je sveukupno 188 riba (128 na rijeci Krki i 60 na rijeci Butižnici). Domaćin ŠRD Krka iz Knina, uz potporu TZ grada Knina i samog grada Knina, te uz sponzore natjecanja V.I.R.B.U.S d.o.o ribogojilište, GENERALI osiguranje i Anglers´zone Pontoon 21 omogućio je svim natjecateljima poslije natjecanja slobodni ribolov na rijeci Krki, kao i ugodan cjelodnevni boravak u ribarskoj kućici. Nagrade najboljima je uručio dogradonačelnik grada Knina gosp. Nikola Blažević. Kuriozitet ovog natjecanja je bio ulov Siniše Kovačićeka iz Zaboka, koji je u četvrtom izlasku na vodu ulovio u B sektoru na rječici Butižnici pastrvu dugačku 64 cm i tešku cca 3 kg. Domaći ribolovci govore da unatrag deset godina nije ulovljena takva riba u Butižnici.
Članovi Fishing Cluba Zagorje zahvaljuju DVD Zabok-Gubaševo na ustupljenom vozaču i kombi vozilu, te domaćinu natjecanja na ugodnom gostoprimstvu. Vidimo se dogodine!
REZULTATI PRVIH DESET NATJECATELJA:
1. Boris Ladan plasman 1 sektor A
2. Mario Putnik plasman 1 sektor B
3. Anto Mrkonja plasman 2 sektor A
4. Mato Pavić plasman 2 sektor B
5. Dujo Samardžić plasman 3 sektor A
6. Mirko Hanžeković plasman 3 sektor B
7. Nikola Despotušić plasman 4 sektor B
8. Mario Lacić plasman 4 sektor A
9. Pero Radić plasman 5 sektor A
10.Robert Čalopek plasman 5 sektor B

ČLANOVI RD MOZIRJE U CRKVENOM BOKU

Imao sam tu čast pozvati u goste članove RD MOZIRJE iz Slovenije na jedan neobavezan ribolov u Hrvatsku. Izrazili su želju za ribolov na pastrvskog grgeča. Crkveni Bok mi je odmah pao na pamet jer realno gledajući kod nas u Hrvatskoj je to voda na kojoj možeš stvarno doći i uloviti tu ribu. Stara Sava u mjestu Crkveni Bok je ujedno i mjesto gdje se redovito već par godina odigravaju utakmice Hrvatske lige pastrvskog grgeča. Pošto sam i sam bio natjecatelj te iste lige znao sam unaprijed što nas čeka. Može biti odlično, a može biti i katastrofa, no u svakom slučaju ribu ćemo vidjeti, a to mi je bilo najvažnije u ovoj našoj maloj avanturi. Subota ujutro oko 7 sati na moju adresu dolazi kombi SLO registracije. Njih šestorica iskrcavaju hranu i piće na terasi obiteljske kuće. Gablec nakon puta iz Slovenije im je baš pasao. Na brzinu je to sve išlo jer nas je još čekao put od 160 km do Crkvenog Boka. Nakon pola sata ukrcavamo se u kombi i krećemo. Atmosfera kod polaska vesela i na putu ka Crkvenom Boku stajemo svako malo u nekoj gostioni uz cestu. Onako kako smo i planirali na odredište dolazimo oko 12 sati. Naš domaćin Samir Alijanović iz Siska nas srdačno dočekuje u svojoj staroj hrastovoj( hrast lužnjak) drvenoj kući koja je stara zasigurno preko 100 godina i koju konzumira samo za svoje kolege po štapu. Ja sam jedan od njih pa mi nije bilo teško ga nagovoriti da primi delegaciju iz Slovenije, ipak je on član Fishing Cluba Zagorje. Kratko upoznavanje sa gazdom kuće i krenulo je lagano opuštanje uz poneku pivicu. Kad smo već prošli onu barijeru sa upoznavanjem krenuli smo na vodu. Tri čamca i svaki na svoju stranu. Osobno u čamcu sam bio sa Andrejom Šoštaričem koji je izrazio želju da lovi bassa mušičarskim priborom i Dušanom Žuntarom koji je zajedno samnom špinao. Nije bilo nikakvih problema oko toga. Ja sam bio skiper i dovozio sam ih na najizglednije pozicije, te usput kad je bila prilika zabacivao svoje mamce. U druga dva čamca Rudi Mutec i Bojan Lukše, te Milan Kojc i Janez Brinovec su imali ipak nešto više komocije. To subotnje poslijepodne je prošlo relativno brzo, a i osjetio se umor nakon putovanja te smo ribolov završili sa ulovljenih par basseva po svakom čamcu. Riba nije radila bog zna što, ali ipak se je ulovilo nešto manjih primjeraka. U svakom slučaju bili su zadovoljni viđenim. Bitno je bilo da su ulovili i to me je jako veselilo. Slijedio je nastavak priče pod nadstrešnicom našeg domaćina. Roštilj i ribički razgovori do kasno u noć. Drugog dana ujutro buđenje. Dok su neki još čvrsto spavali Andrej i ja smo otišli u jutarnji ribolov sa obale. U pola sata bacanja nekolicina omanjih basseva i to je bilo sve. Ostatak ekipe se budio na rate, pa tako oni koji su išli najkasnije prileći ti su i kasnili ujutro na doručak. No oko 8 sati svi smo bili za stolom. Uz kavicu pada dogovor i taktika. Naveliko se sprema pribor i eto nas u čamcima. Posade iste kao i jučer. Andrej i danas ganja bassa sa mušičarcem, dok Dušan i ja teramo po svome. Druga dva čamca gubimo već sa vidika i dolazimo na početak starog toka i tu forsiramo da bi ulovili ipak neku veću ribu. Lopoč, granje i velika drva u vodi su upravo zapreke i zakloni gdje bi se bass trebao skrivati. Uporno bacamo i uspijevamo iščeprkati par respektabilnijih primjeraka. Čujemo i da su se druga dva čamca upisala sa ribom. Polako nas vjetar nosi natrag po toku i za nekoliko minuta smo na molu gdje se iskrcavamo i sažimamo dojmove. Osmijeh od uha do uha mi ukazuje na to da je misija ispunjena i da smo relativno zadovoljni sa ribolovom. Osobno sam očekivao više lijepih riba, jer znam da ih Crkveni Bok krije, no očigledno su to oni dani kad je bass u nekoj letargiji. Kasnije doznajemo od gazde da je najbolji termin od 11-17 sati i da u tom periodu kad su najveće vrućine je bass najaktivniji. No mi starci i nismo baš za te egzibicije, mi smo više za hlad! No kako god bilo mislim da smo se lijepo podružili i zabavili kroz ova dva dana u Crkvenom Boku.
Starom Savom u Crkvenom Boku gospodari Zajednica športsko-ribolovnih udruga Siska koja broji dvadeset društava iz Siska i okolice. U njihovoj ingerenciji je 386 km rijeka i potoka na ukupno cca 4700 hektara površine. Od toga otpada 530 hektara na vode stajačice. Cijena dnevne karte je 60 kuna. Stara Sava u Crkvenom Boku bogata je i šaranskom ribom. Ovdje plivaju lijepi primjerci kapitalnih amura i šarana, babuške su nerijetko preko kile. Ima štuke, smuđa, soma, kao i bijele ribe. Prilaz vodi je uređen na par mjesta, no uglavnom najbolje se isplati ribolov iz čamca. Čamci mogu imati i elektromotore. Nemojte se začuditi ako pokraj Vas prođe koja krava ili konj ili bilo koja domaća životinja, jer ovdje je manje-više sve na slobodnoj ispaši. U Crkvenom Boku „vrijeme stoji“ i tako je i nama bilo, no kratko je stajalo! I onda opet taj dosadni ponedjeljak!
Više o ZŠRU Sisak možete pogledati na web portalu http://www.zsru-sisak.hr/

LJETNO ZUJANJE NA SAVI

35 je u hladu, Sava je na -253 cm i kiše nema na vidiku. S obzirom da su bassevi još traljavi poslije mrijesta, pala je odluka da se malo posvetimo našoj najvećoj rijeci. Stižemo oko pet popodne na već dobro poznatu poziciju, nakon što smo preživjeli pokušaj gospođa da nam nametnu osjećaj krivnje zbog cjelonoćnog ribolova i jedno kuhanje auta . Iskrcavanje, punjenje kajaka svim potrebitim stvarima, spuštanje do pogodnog mjesta za ulaz i konačno…otisnuli smo se. Laganim veslanjem stižemo na cca 500 metara udaljenu adu….iskrcavanje, slaganje pribora. Sunce peče nenormalno, voda mala….niti r od rauba. Mrtvo more. Probamo laganim priborom i provjerenim varalicama na izgledna mjesta za klenove. Ništa. Niti praćenja. Vidimo ribe pod nogama, velike ribe. Lijeno se miču kada prolazi varalica. Konačno dobivam jednoga. Pa pajdo dobiva jednoga. Mali su, takve imamo i doma u Krapinici, komentiram…..nismo za to išli na Savu. Sedam sati, vruće za popi…t,konačno je počelo gristi. Šteta samo što ribe nisu u pitanju. Tko jedno ljetno večer ili noć nije proveo blizu Save, nezna što su komarci. Bježali smo i mahali rukama u jednom trenutku, jer brijem da smo stali, srušili bi nas i iscijedili kao spužve. Strašno. Jedan drugog smo špricali autanom u agoniji. Jedva smo se spasili. Idemo dalje….bacamo…dobivamo još po klena, čekamo sumrak, jer ako onda neće, neće nikad. Mijenjamo poziciju, selimo se na drugu adu i tamo se raspakiravamo i slažemo šator….tu ćemo noćiti. Sumrak….nema rauba, nema griza…mrtvo. Bacamo i mijenjamo varalice, taktiku, pozicije….ništa. Frendu dosta, on bi doma. Jedva ga odgovaram. Kud ćeš na Savu kajakom po mraku. Nismo neiskusni, ali…..čemo tražiti vraga. Idemo bacati, bit će nešto. Konačno zvukovi po vodi, keder se komeša, posvijetlimo pod noge, milijuni sitneži u 10 centimetara vode. Raub, pa još jedan, pa kederi lete, pa nas ribe špricaju. Kao da je netko stisnuo prekidač, odjednom lom na vodi, oko nas. Briga grabežljivce što tamo neka dva tipa stoje na sred Save i pokušavaju kao nešto uloviti. Lupaju nas kederi po nogama u paničnom bijegu, lupaju nas veće ribe koje love kedere. Gledamo i šutimo skamjenjeni. Neznam koji se sjetio prvi zabaciti. Griz, pa još jedan, pa još….riba, dvije, tri….kud zabaciš tu je riba ili barem griz. Klen, ne sitan više, jer takve imamo i doma, klen preko pedeset. Mrene, bolen, smuđ. Som je lupio nedaleko od nas. Puno drilova, puno spadanja. Koštale su nas male troce na voblerima. Lovili smo do pola tri ujutro, uopće nismo osjećali vrijeme. Tad je mene uhvatilo u leđima, a frenda u želucu, pa smo išli nešto pojesti i odmoriti malo. Zavukli smo se u šator i odlučili sat vremena odspavati. Nažalost malo nam je pobjeglo, pa smo propustili svitanje….šteta, no što je tu je….bacamo opet, prvih par zabaca sedam drilova i dvije mrene na suhom. Hoćemo još i ignoriramo bolene koji raubaju na 50 metara. No bilo je dosta, sunce se je pokazalo i riba je nestala, jednostavno nestala. Ekipa iznad nas je dobro istukla one bolene koje smo mi ignorirali, ali stali su i oni, to je bilo to. Pakiramo se i slijedi uzvodno veslanje protiv ne baš slabašne struje. Stigli smo doma polomljeni, ali sretni kao mala djeca. Ponovilo se čim prije.

Goran Ovčar
Fishing Club Zagorje

5. IZLOŽBA FOTOGRAFIJA FISHING CLUBA ZAGORJE

U periodu od 01.06.-15.06.2015.g u galeriji gradske knjižnice „Ksaver Šandor Gjalski“ u Zaboku održana je 5. po redu izložba fotografija Fishing Cluba Zagorje. Tematika naravno ribolov! Na izložbi se moglo vidjeti 200 fotografija vezanih na nekoliko vrsta slatkovodnih riba, kao i prirodu koja ih okružuje. Osim fotografija bile su izložene drvene riblje skulpture iz privatne kolekcije, a odrađene od našeg kolege po štapu Tihomira Martinovića iz Zagreba, te slike motiva potočne pastrve Samoborca Ivana Oroza koji trenutno živi i radi u Zaboku. Izložba je dobila pozitivne kritike, a posebna zahvala ide ravnateljici Branki Vrbanec koja je animirala učenike i profesore Osnovne škole u Zaboku, koji su mogli ponoviti i učvrstiti gradivo iz biologije vezano na temu slatkovodnih riba.

PAUL ARDEN U HRVATSKOJ

Krajem 5.mjeseca imali smo mušičarsko druženje u gradu Ogulinu na rijeci Dobri i Vitunjčici. Okupilo se nas petnaestak mušičara od početnika do iskusnih, te uz pomoć MCI instruktora Paula Ardena iz Velike Britanije i Milana Kuprešanina iz Hrvatske naučili jako puno o tehnikama bacanja, prije svega eleganciji i lakoći mahanja štapovima. Paul je demonstrirao u subotu daljinska i precizna bacanja, nevjerojatno je kako taj čovjek baca, ispuca cijelu špagu i još 10-15 metara „backinga“ u 2-3 „false casta“ i sve to radi sa takvom lakoćom i elegancijom da čovjek ne povjeruje.
Nakon demonstracija zabacivanja, održao je predavanje o osnovnim stvarima kod bacanja i nakon ručka i vezanja mušica radio sa pojedincima na ispravljanjima grešaka. Milan Kuprešanin je stvarno ljudina od čovjeka i nije bilo tog pitanja i problema kojeg nismo sa njim mogli riješiti. Osobno mi je pokazao par zabaca za omanje rijeke i potoke koje do sada nisam koristio, a koji će mi zasigurno pomoći jer sam se našao u bezbroj situacija na takvim vodama totalno bez ideje. Jedva čekam da to isprobam! Željko Borovec je prezentirao jednostavne tehnike vezanja tulara (sedge), posebno „sparkle sedge pupe“, a na kraju su svi izvadili škripce i počeli vezati muhe! Ja sam od onih koji to ne rade, ali zaista je bilo lijepo vidjeti sve na okupu u totalno opuštajućoj atmosferi. Predvečer je bio isplaniran ribolov na rijeci Dobri.
Drugi dan u nedjelju je bio seminar kojeg je vodio Paul Arden. Bio je ograničen broj ljudi na dvanaest. Nisam sam se prijavio za seminar, ali moj kolega Ratko Štibrić iz Zagreba koji je i sve to osmislio mi je ukratko ispričao dojmove.
„U nedjelju smo imali seminar, Paul nas je nakon prezentacije zadataka za vježbanje podijelio u grupe i onda je svaka grupa imala svojeg instruktora (Paul, Milan, Ti i Mi). Na kraju je Paul radio sa svakim individualno na provjeri vježbi i ispravljanju grešaka. Koliko god gledali filmove na Youtube, DVD-ove oko bacanja, na kraju se u živo nauče toliki sitni detalji koji olakšavaju bacanje i kako nam glupe sitnice mogu stvarati probleme. Ribolov na Vitunjčici je bio genijalan, od suhih malih jednodnevki do ogromnih sedgeva, pastrve su uzimale sve. Žao mi je što nije bilo više zainteresiranih za ovo druženje, jer ovo je bila prilika da se upoznate sa Paul Ardenom , gostima iz Malezije Mi i Ti (skraćena imena), te Milanom Kuprešaninom. Posebne zahvale domaćinima, Zlatimiru Kosteliću i junioru Daliboru na gostoprimstvu i posebno na brizi oko hrane, srneći gulaš je bio vrhunski i posebno dobro ispečene pastrve na roštilju (naravno iz obližnjeg ribogojilišta).
Svim polaznicima je bio osiguran besplatan ribolov u subotu i nedjelju u kasnim popodnevnim satima i večeri, hvala Zlatko!
Hvala svima na dolasku i nadam se da ćemo ovo pretvoriti u redovno godišnje okupljanje i na regionalnom nivou!“

Intervju sa Paulom Ardenom napisao Ratko Štibrić

Paul je jedan poseban čovjek, mušičar, mahač, instruktor i ribolovac, a posebno profesionalac u svojem poslu. Proveli smo ugodan vikend u druženju i učenju i vidjeli što se sve može sa mušičarskim štapom i špagom. Nakon vikenda, Paul je pristao odgovoriti na neka naša pitanja:

Kad i kako si počeo mušičariti i tko je bio tvoj prvi mentor?

Počeo sam u dobi od 10 godina nakon što sam dobio mušičarski štap. Prije sam učio gliste i crve plivati i pokušavao uloviti ribe čak sa malom mrežicom. Nikad nisam imao pravog mentora, ali kad sam počeo mušičariti na velikom jezeru sa pastrvama u UK-u družio sam se sa puno ribiča koji su me učili.

Kako si se odlučio za usavršavanje mahanja mušičarskim štapom? Kad si se počeo natjecati u mahanju?

Sa 16 godina počeo sam raditi na jezeru zato što se: a) pojavila prilika i pod b) cijena dozvola za 16-godišnjake je ista kao i za odrasle! Kad sam imao 24 godine, počeo sam učiti druge ljude mušičarenju i tako sam otišao u smjeru usavršavanja mahanja. Počeo sam se natjecati malo kasnije, nakon što sam učio Jon Allena, jednog od ozbiljnih natjecatelja u UK-u u tom trenutku. Pobijedio me u daljini mahanja odmah nakon lekcije i stvar je prerasla u međusobno natjecanje i prijateljstvo.

U čemu najviše uživaš što se tiče mahanja i samog ribolova?

Oduvijek sam gajio ljubav prema ribama. Ribolov mi je na prvom mjesto toliko dugo vremena, toliko kako ne mogu zamisliti ništa drugo. Pretpostavljam da se radi o posebnim trenucima u ribolovu. Ugledati ribu, uzimanje mušice, kontra, puštanje ribe nazad u vodu. Ribolov me vodi svuda po svijetu i daje smisao životu. Svi moji prijatelji mušičare. Obožavam kampiranje i život na otvorenom, vjerojatno neki oblik slobode koji takav život pruža.

Najbolje od svega je kontinuirano učenje. I kad pomisliš da su se svi elementi slagalice složili i da znaš sve što je potrebno, dovoljno je samo promijeniti fokus na neku drugu riblju vrstu ili drugu lokaciju na svijetu i opet postaneš (zamalo) potpuni početnik.

Koja ti je omiljena lokacija za ribolov? Koja ti je omiljena vrsta riba?

Trenutno, definitivno Malezija. Živim tamo na malom aluminijskom brodu (čamcu) u džungli u Sjevernoj Maleziji, mušičareći primarno „Giant Snakehead“ ribe, ali i Gourami i Grgeče. Snakehead ribe su mi se uvukle ispod kože, sanjam stalno o njima. To je totalno genijalna riba, nevjerojatno teško uhvatljiva na mušicu i još teže dovesti je do ruke.
Kampiram u džungli, sa slonovima, zmijama, majmunima, čak i tigrovima! To je najstarija kišna šuma na svijetu i nevjerojatno mjesto. Ove godine planiram provesti 8 mjeseci mušičareći tamo i za to vrijeme ću uspjeti samo malo zagrepsti ispod površine svega čarobnog što tamo postoji.

Volim i ribolov u tropskim krajevima, npr. Exmouth u Zapadnoj Australiji je jedno od omiljenih mjesta. Mušičario sam i na Novom Zelandu gotovo 20 godina i obožavao potočnu pastrvu.

Još uvijek volim mušičariti pastrve na jezerima, posebno ako su divlje.

Otprilike zaluđenost sa nekom lokacijom i vrstom ribe traje oko 15 godina i onda je vrijeme za nešto novo!

Mušičarenje – bijeg od cura/žena ili ih pokušati zaraziti sa mušičarenjem? Koji su izazovi u toj priči?

Uvijek učim cure mušičarenju! Proveo sam jako puno vremena tražeći curu koja mušičari i voli putovanja. Sve moje veze sa ženama su propale zato što stavljam mušičarenje na prvo mjesto. „Žene dolaze i odlaze, ali ribe uvijek ostaju“.

U svakom slučaju, sad imam curu u Maleziji i učim je mušičariti. Morate shvatiti da mušičarim preko 300 dana u godini, sve što radim je samo mušičarenje, moj posao, moji prijatelji i moja putovanja od 10 mjeseci godišnje, život na otvorenom, sve je vezano samo uz mušičarenje. Svaka moja cura mora mušičariti, putovati i naravno, biti malo luda!

Kad ljudi dođu do nekog srednjeg nivoa u mahanju, koji su problemi koji sprečavaju daljnje napredovanje?

Zapravo ih nema. Puno veći problem je stići do srednjeg nivoa. Za doći do toga morate uživati u mahanju i vježbanju sa ciljem napredovanja. Čim se stvori ljubav prema mahanju, sve granice nestaju. Poznam jako puno genijalnih bacača po cijelom svijetu. Svi oni vježbaju kad nisu na ribolovu. Svi obožavaju mahanje.

Kad planinarim, nosim štap sa sobom i povremeno vježbam mahanje na vrhu planine. Zapravo nosim štap spreman za mahanje kud god idem kako bih mogao vježbati kad god poželim. Mahanje je forma opuštanja i zabave, oslobađanje od stresa.

Nemam televizor i nisam gledao televiziju 25 godina. Umjesto televizije idem bacati.

Koji su najveći problemi kod ljudi koji su samouki u mahanju (koristeći knjige, Youtube, DVD-ove)?

I ja sam originalno samostalno naučio bacati, kao i većina mušičara. Uobičajeni problemi su „tracking“ – vrh štapa ne ide po pravcu, loša kontrola „loopa“ , korištenje previše sile, neefikasan „double haul“- povlačenje špage kod mahanja nazad i naprijed, te skroman izbor vrsta mahanja. Najčešće učim upravo takve ljude, sa možda 20 godina iskustva u mušičarenju. Rijetko radim sa potpunim početnicima.

Kao korisnik „Sexyloops“ mobilne aplikacije za učenje mahanja, zanima me budućnost aplikacije, da li se spremaju kakve novosti?

Plan je povezati aplikaciju sa „Sexyloops“ web mjestom. Nakon svake lekcije, pojavit će se opcija za posjet posebnoj web stranici vezano za tu lekciju. Stranica će sadržavati ključne točke, možda usporene video snimke i veze prema dodatnim sadržajima. Na kraju, cilj je poticati ljude za postavljanje pitanja na „Sexyloops“ forumu kako bih mogao pomoći korisnicima i naravno poboljšati aplikaciju.

Reci nam nešto o životu u Mađarskoj, kako si završio tamo, što misliš o njihovoj hrani, ženama i rijekama?

Nisam završio tamo! Kratak odgovor je da putujem po svijetu od svoje 20-te godine i sa 37 godina, pitao sam se da li ću biti sretan spavajući u autu u 50-tim ili 60-tim godinama života. To je bio izvor ideje kako bi bilo zgodno imati neku brvnaru negdje jednog dana.

Vodio sam seminar mahanja u Mađarskoj, upoznao curu, zaljubio se, kupio malo zemlje, izgradio brvnaru, prekinuo sa curom, ali još uvijek imam brvnaru. Uglavnom, provodim nekoliko mjeseci godišnje tamo.

Obožavam mušičarenje bolena na Dravi – vidim Dravu iz moje kuće, te općenito volim mušičarenje na rijekama bivše Jugoslavije. Ironija je u cijeloj priči, kako opet puno putujem i spavam na otvorenom.

I dalje je to lijep projekt, volim život u Mađarskoj, imam mali vinograd i nekoliko jako dobrih prijatelja. Mislim da je to najbliže što ću se ikad približiti životu u gradovima.

Koji su planovi za mušičarska putovanja u budućnosti?

Ove godine se vraćam u Maleziju. Moram početi ozbiljno provoditi vrijeme u mušičarenju tamo, razmišljam o 8 mjeseci godišnje u bližoj budućnosti. Isto se moram vratiti u Sjevernu Ameriku zbog puno prijatelja, nevjerojatnih mjesta za mušičarenje i predivne prirode i naravno to je veliko tržište za posao koji radim.

U nekom trenutku za 10-tak godina, planiram malo promijeniti fokus, kupiti jedrilicu, jedriti i mušičariti na putu oko svijeta u trajanju od 10 godina.

Kako si se proveo za vikend sa nama u Ogulinu? Kako je prošao seminar, kakvi su ljudi, koji je bio nivo mahanja?

Proveo sam jako dobar vikend, hvala na svemu! Uvijek uživam u upoznavanju novih prijatelja i oduvijek sam imao odlične prijatelje u Hrvatskoj. Gostoljubivost kao uvijek je fantastična. Isto kao i ja, prijatelji iz Malezije koje sam poveo, odlično su se proveli.

Nivo mahanja je bio OK. Siguran sam kako možete u kratkom vremenu dovesti to do vrlo visokog nivoa. U svakom slučaju, nije sve u mahanju, ipak je ribolov na prvom mjestu, ali dobro mahanje puno pomaže u ribolovu! Nadam se da ću biti u blizini slijedeći put kad ćete organizirati nešto slično.

Puno pozdrava, Paul

BRZACI I SLAPOVI SOPOTE

Kad se u ribolovnom svijetu spomene mjesto Radeče u Sloveniji, tada prvo na što ribolovci pomisle je ribolov bijele ribe na rijeci Savi. Sava kod Radeča je poznata svjetska natjecateljska destinacija u disciplini ribolov na plovak. Tamo su se održavala u više navrata svjetska pojedinačna i klupska prvenstva. No osim Save i jednog dijela Savinje, RD RADEČE gospodari i jednom salmonidnom vodom. To je rječica Sopota. Upravo zbog nje smo i došli u Radeče. Sopota je desna pritoka rijeke Save. Dugačka je 18 km. Izvire na 760 metara nadmorske visine u mjestu Velika Preska, 2 km južno od naselja Polšnik u općini Litija i ulijeva se i u rijeku Savu u mjestu Radeče u općini Radeče. Dolina rijeke Sopote je iznimno bogata florom i faunom, a sama rijeka je prirodna granica triju općina (Litija, Zagorje, Radeče). Većina toka rijeke je kanjonski dio sa puno uskih kamenih prolaza i brzaka. Sopota je puna slapova i umjetnih kaskada. Posebno je zanimljiv slap Sušjek pod kojim se mnogi mladi parovi udavali ili oženili. Par kilometara do samog ušća u rijeku Savu, Sopota je regulirana betonskim koritom i tamo je ribolov zabranjen.
Moj kolega iz Celja Andrej Šoštarič i moja malenkost još prošle godine smo dogovarali ribolov na Sopoti, no datume smo uskladili tek ove godine. „Fly rock fishing“ kako to ja volim naglasiti, jer teren na Sopoti je upravo takav da nakon par kilometara pješačenja uzvodno po rijeci, te prelaženje kojekakvih prepreka , daje Vam za pravo da nakon toga možete reći da ste se dobrano namučili i da ste spremni samo za krevet!
Iz Zaboka sam krenuo oko 5 i 30. Zagorskom magistralom do Zaprešića, pa preko graničnog prijelaza Harmica(Hrvatska)-Rigonce(Slovenija) u Brežice i pravac Krško. Poslije Krškog pratite putokaz za Zidani Most-Celje i nakon par kilometara prije samog prelaska preko mosta na rijeci Savi skrenete lijevo prema mjestu Radeče. Trebalo mi je oko 1 sat i 15 minuta lagane vožnje. Svakako ću spomenuti da se skoro cijelo vrijeme vozite uz rijeku Savu i da Vam je to neki putokaz da nemožete promašiti odredište. Tu sam se našao sa Andrejom i nismo baš previše gubili vrijeme nego smo odmah krenuli na vodu. Odlučili smo se da počnemo u samom mjestu Radeče pa uzvodno. Dobili smo saznanja da je tu manji pritisak na vodu, da se ribiči više orijentiraju na ribolov u gornjem toku rječice. Nismo pogriješili jer već u prvim zabačajima dobivamo svaki po par riba. Jesu omanje, ali nismo ni očekivali veće ribe s obzirom da je Sopota doista mala rječica. Voda je bila kristalno čista, vodostaj stabilan. Fotografiramo se jer tko zna kako će sve ovo danas proći. Može biti dobro, a može biti i loše. U svakom slučaju došli smo ugodno provesti dan ma kakav god ribolov bio. Polako smo se kretali uzvodno i zabacivali na svako izgledno mjesto gdje bi se mogla skrivati pastrva. Sopota je dosta slična našem Curku (rječica u Kupskoj dolini) i da bi bio uspješan na takvoj vodi, moraš se dodatno potruditi, što je pak značilo da smo morali prilaziti lovnim pozicijama sa distance, hodati uzvodno po toku rječice što tiše, bacanje većinom „rollcast“ ili klasično nimfarenje, predvezi što tanji to bolji, štapovi ne preveliki i ne premali, uglavnom kad sve to posložite nebi trebalo biti problema. Jedini problem koji se desio je taj što su ribe u Sopoti prave divlje ribe. A one su malo drugačijeg mentalnog sklopa. Ako Vam ne pobere muhu u dva zabačaja, možete slobodno dalje, jer naprosto te ribe prokuže da to nije prirodna hrana i neće uzimati Vaše muhe. Sopotu nastanjuju kalifornijska i potočna pastrva koje se prirodno mrijeste i svaka riba izgleda skoro pa savršeno. Prvi dio smo odlovili cca 2,5 km uzvodno po toku dosta dobro i napravili pregršt lijepih fotografija, što prirode i okruženja, drilova i samih riba. Posebno me dojmila Andrejova „šarenka“ cca 50 cm ulovljena u najdubljem dijelu koji smo prošli taj dan. Ribolov čini zanimljivim i okolina uz rijeku, prolazite kraj okućnica, vrtova, ispod mostova, prelazite mnoštvo umjetnih kaskada, ostataka starih mlinova, uglavnom ima se što za vidjeti. Stali smo u naselju Njivice, te se odlučili za pauzu. Nakon domaće hrane i zasluženog odmora krenuli smo još uzvodnije. Od Njivica, preko Starog Dvora do Jagnjenice. Staza malo kraća i sve teži ribolov. Vidi se da je ovaj teren na neki način izlovljen i da fali riba. No mi smo i dalje čisto solidno lovili. Sve ribe koje su ulovljene su nakon fotografiranja vraćene natrag u rječicu. Inače na Sopoti se slobodno uzima riba, ali teško ćete naći rječicu koja ima tu količinu divlje ribe i zbilja je šteta što se ne uvede režim „Ulovi i pusti“. Andrej je čuvao za kraj najizdašnije mjesto. Dolazimo do mjesta kojeg domaći ribiči nazivaju „Peskolov“ . Proširenje rječice koja ulazi u uži dio na slap, a odmah ispod slapa kaskada. Riba se ne vidi, ali se osjeća. Dubina je solidna. Na gornjem mirnom dijelu je pijesak, a ispod slapa dosta velikog kamenja. Andrej se prikrada poziciji i zabacuje uz rub trave koja se zaustavila na betonskoj brani. Na padanje muhe dolazi odnikud barem desetak riba i zateže onu najveću od njih. Inače se uvijek manje ribe polakome,ali ovaj put je to bilo drugačije. Slijedi kontra i savijanje štapa. Dril je započeo, ali nažalost nakon par izvlačenja žnore riba se uspjela otkvačiti i nestala u pravcu od kud je i došla. Andrej predlaže smirivanje mjesta i prebacuje se na slap, a ja na kaskadu ispod slapa. Ja nisam ni došao do mjesta kad Andrej zateže ribu. No događa mu se kao i sa onom iznad slapa. Nakon par bjegova riba se oslobađa i opet ostajemo bez fotografije. Na kaskadi zabacujem,ali ništa. Andrej je i dalje ispod slapa, no više ni traga ribi. Tada oboje dolazimo na betonsku branu i zabacujemo, no riba je i dalje preplašena. Par izmjena muha, ali neda se više ništa uloviti. Kad se on i ja pogledamo u takvim situacijama u oči, tada znamo da je to završetak još jedne naše avanture po Sloveniji. Kao i uvijek dok se pakiramo za doma slijedi prepričavanje današnjeg ribolova, a stekao se dojam da je ribolov bio odličan s obzirom da smo lovili divlje ribe na tako niskom vodostaju.
Slijedila je runda kave u restoranu na samom ušću Sopote u Savu, par fotografija za uspomenu, te odlazak u ribički dom RD RADEČE u mjestu Hotemež. Tamo me Andrej vodi do legendarne natjecateljske staze na rijeci Savi. Staza koja je dugačka 700 metara i skoro je ravne linije i približno iste dubine, pa zbog toga pruža svakom natjecatelju iste uvjete kod natjecanja. Izgleda onako otmjeno i djeluje dosta impresivno.
O RD RADEČE nemam baš previše podataka, osim da je osnovana 1957.g i da trenutno broji preko stotinjak članova. Uredovni dan u ribičkom domu je svaka srijeda od 17-19 sati. Mogu se pohvaliti i svojom ribogojnicom u mjestu Zagrad koja godišnje proizvede 400000 komada mlađi potočne pastrve namijenjene za ubacivanje istih u uzgojne potoke diljem Europske unije. To je prva ribogojnica sa europskim certifikatom.
Dnevne ribolovne karte možete kupiti u gostišču „Strnad“ u Hotemežu i na benzinskoj pumpi Petrol (magistralna cesta od Radeča prema Sevnici)
Cijena dnevne karte za ribolov na Sopoti je 18 eura, Sava (ciprinidi) – 12 eura, Sava (grabežljivice) – 13 eura, postoji i trening karta na natjecateljskoj stazi – 4 eura, te noćni ribolov 13 eura, ali da bi bili sigurni posjetite web portal http://www.ribiska-druzina-radece.si/ i tamo će Vam se pružiti više podataka o samoj RD RADEČE.