OTVORILI SMO SEZONU RIBOLOVA

Sezona ribolov je otvorena! Već tradicionalno u susjednoj nam Sloveniji u mjestu Mozirje, a na rijeci Savinji i njezinoj pritoci Dreti 01.03. u kalendarskoj godini je mjesto gdje se okupljaju ljubitelji mušičarenja i gdje se otvara ribolovna sezona na pastrve. Prijatelji kluba RD MOZIRJE nas svake godine pozove na taj događaj kojeg mi bez pogovora ne odgađamo, pa nas je tako ove godine iz Hrvatske došlo nas šestorica. Okupljanje je bilo do 8 sati, pa doručak i onda na vodu. Voda je bila malo povišena, a i još uvijek mrzla. Na vodi sigurno oko 50 ribolovaca, što na Dreti, a što na Savinji. Mi smo se podijelili u dvije grupe po trojica. Aco,Marko i ja, te Ivan,Sale i Žac. Na Savinji gužva, ali tako je to na otvorenju. Uz malo sreće se nešto i ulovi. U svakom slučaju konačno na vodi i na druženju. Oko 13 sati je slijedio ručak za sve ribolovce i podijele nagrada za najupornije. Nastavili smo naš ribolov na Dreti i isto tako uspješno kao i na Savinji. Uz par pauza i ribičkih priča ubrzo je prošlo vrijeme. Polako u sumrak posprema i laganini za Hrvatsku.
Hvala RD MOZIRJU na gostoprimstvu i hvala restoranu „RIBIČ“ na ukusnoj hrani. Vidimo se uskoro!

ZABORAVLJENO JEZERO OREŠJE

Ono…..kad Vam dan krene naopako, pa ispadne top! Upravo tako, Marko Martinjak i moja malenkost smo se dogovarali za ribolov štuke na dvije destinacije. Prva, kao i druga su bile taj dan zauzete zbog natjecanja plovkaroša i ostala nam je treća solucija……ili idemo doma ili idemo na jezero Orešje. U naslovu sam namjerno spomenuo zaboravljeno Orešje, jer smo ga i mi na neki način zaboravili ili smo ga čak izbjegavali, pošto nismo od nikog ništa čuli već duže vrijeme kakav je ribolov posljednjih godina na tom jezeru. Jest da smo kasnili na vodu, ali dan je bio dosta dugačak, tako da nije ništa bilo napeto. Nazvali smo ribočuvara i po dolasku istog smo kupili dnevne karte, ali i prvi put iznajmili čamac. Da smo planirali dan prije, uzeli bi i elektromotor, međutim danas je bilo kako bi se reklo na žgance. I ništa zato, polako smo krenuli u avanturu. Voda, odnosno cijelo jezero je pod lopočem, što nas je ograničilo na par mamaca koje koristimo za ribolov štuke. Dobrih dva sata bacanja je bilo uzalud i onda prvi štukir sa moje strane. Ako ima malih, ima i većih ! Upravo kad sam to izrekao Marko vadi štuku blizu tri kilograma i eto veselja. Lovimo dalje, mijenjamo mamce i Marko opet ima grizeve, ali mu se otkačuju oba dvije štuke koje su već praktički bile vani. Nakon još sat ribolova i veslanja odlazimo na obalu i radimo pauzu. Nakon gableca u čamac nam se pridružuje i Žac sa mušičarskim priborom. Nije bilo gužve na čamcu jer je dosta prostran i bez brige smo trojica lovili, a da jedan drugom nismo smetali. Nakon par zabačaja Žac je ulovio bassa. Znao sam da ih ima unutra, ali po meni je to bio čisti trefer. Tada smo krenuli na onaj drugi dio jezera i nabacali se pošteno, ali vjerovali ili ne nismo imali niti griza. Pokušaj sa površincima isto nije dao rezultata, tako da smo se vratili tamo gdje se je ipak nešto događalo. Sada ja dobivam dvije štuke, onako neki prosjek, ali ništa ozbiljno, mada su nas i one razveselile. Do kraja dana se Marko upisuje sa još dvije i to bi bilo to. Vrijeme je proletjelo samo tako, ali stvarno je bilo lijepo. Orešje i dalje nije zaboravljeno!

Jezero Orešje je umjetno jezero nastalo vađenjem šljunka. Nalazi se u zagrebačkoj županiji, u blizini sela Orešje i Bestovje, jezero se prostire na površini od 39 hektara. Nalazi se u vodozaštitnom području izvora Strmec i ima prosječnu dubinu od 1,5 do 2 metra, a najdublja točka doseže 4 metra. Jezerom upravlja sportsko ribolovno društvo “Sloga Orešje. Popularno je mjesto osim za ribolov i za obiteljske izlete, vožnju biciklom sa šetnicom oko jezera od oko 4 km.

Sve vezano uz SRD SLOGA iz Orešja možete vidjeti na linku https://www.srd-oresje.com/

URBAN STREET FISHING 2024 – KRAPINA

U organizaciji Fishing Cluba Zagorje iz Zaboka i domaćina natjecanja SRD Krapina iz Krapine, održan je tradicionalni USF 2024 ( Urban street fishing ), memorijal „Zdravko Demirović Zagi“. U pravom jesenskom ambijentu, ugodnom i sunčanom vremenu nastupilo je 11 natjecatelja. Kroz dva izlaska od po dva sata natjecatelji su trebali uloviti najveće ribe po izlasku i zbroj tih riba je davao konačnog pobjednika. Bilo je napeto sve do kraja, jer su se nakon poluvremena izmijenila mjesta koja su ostvarena u prvom izlasku. Ove godine je pobjedu odnio Matija Štefek iz Donje Stubice, drugo mjesto za Krešimira Plečka iz Krapinskih Toplica, dok je treće mjesto uspio zadržati Gordan Horvat iz Krapine. Nagrade za ovo natjecanje su osigurali organizatori, kao i sponzorske majice za sve natjecatelje, dok nam je jelo i piće na samoj stazi osigurao „KOGUTEX tjestenine d.o.o“ iz Konjščine, firma koja radi najbolje mlince u Zagorju. Po tradiciji, nakon podjela medalja i nagrada nastavili smo druženje u pizzeria „Picikato“ u Krapini.
Vidimo se dogodine! U ime FCZ veliko Hvala svim akterima ovog prestižnog natjecanja!

RIBOLOV IZ BELLY BOATA

Prije pet godina posjetili smo ribolovni revir na Savi Dolinki, točnije jezero HE MOSTE. Ove godine smo odlučili ponoviti i obnoviti taj doživljaj. Dakle radi se o akumulaciji rijeke Save Dolinke kod mjesta Jesenice, a ribolov se odvija iz belly boata ( čamac u kojem sjedite i upravljate perajama ). Do Jesenica ima dosta vožnje i da smo krenuli direktno iz Zaboka, možda bi bili pola sata u prednosti, no trebali smo pokupiti i četvrtog člana ekspedicije u Celju. Nije nam se nikuda previše žurilo, jer najbrži si onda kad si najsporiji. Dakle u Celju smo pobrali Beska i pravac Jesenice. U društvu smo Marac, Orki, moja malenkost i Besko. Vjerovali ili ne, nismo nigdje stali, nego vožnja do predgrađa samih Jesenica. Za to nam je trebalo iz Celja sat i pol vožnje. Naravno nama do Celja oko sat, što bi značilo sveukupno dva i pol sata vožnje do naše današnje ribičke pustolovine. U o bližnjem dućanu smo se naoružali sa hranom i pićem te pravac na vodu. Ispod tvornice Acroni iz Jesenica se nalazi parking za ribiče, gdje se morate presvući i pripremiti za ribolov. Po dogovoru je došao ribočuvar i iznajmio nam je belly boate, dok je Marac svojeg dovezao od kuće. Imali smo neki popust, ali i to je bilo dosta papreno. Karte smo kupili tri dana prije na portalu „Ribiške karte“ i tako se predbilježili za ribolov. Stvar je u tome da je ograničen broj ribolovaca na vodi na deset, pa je poželjno planirati unaprijed i 7-10 dana da si kupite dnevnu kartu. Kartu možete isprintati na papir ili poslati sebi na mail ( mobitel ) i pokazati ribočuvaru koji ju onda skenira i zvanično potvrdi da se nalazite u ribolovu. Tak se to radi u Sloveniji. Jedva smo čekali da se otisnemo na vodu. Oko pola devet smo već sva četvorica plutali po vodi i počeli loviti ribe. Kao i uvijek posebni doživljaj i ribolov. Voda je bila nešto niža i nije bila toliko bistra kako smo očekivali, pa je možda to i bilo dobro, a možda i nije. U svakom slučaju smo se prilagodili situaciji i krenuli sa ulovima. Molite Boga da Vam vjetar ne puše, jer onda je vaša tjelesna aktivnost poduplana. Treba sa perajama veslat kontra vjetra, naravno ako želiš pretražiti neku veću površinu vode. Konkretno svaki od nas je ulovio po par riba do prvog izlaska iz vode, a koji je bio predviđen u dvanaest sati za ručak. Dojmovi odlični, ali i umor vidljiv na svakome od nas. Dva sata odmora i lagana čorka na klupama ispred kućice gdje smo ručali. Tada je slijedio i drugi ulazak u vodu i poslijepodnevni ribolov. Svakako moram napomenuti da ako ribolov izvodite iz belly boata, obavezan je podmetač, kliješta za vađenje udica iz usta, predvez na štapu mora biti minimalno 0,14, štap mušičarski ne ispod broja #5, udice bez kontrakuke i strimeri ne veći od 7 cm. To su sveta pravila i tko se toga ne drži, a uz možebitnu kontrolu ribočuvara može slobodno reći zbogom ribolovu u Sloveniji. Osim iz belly boata ribolov se može odvijati i sa obale. Mi nismo bili na tim pozicijama, ali navodno postoje i ribolovci dosta često tamo love, naravno uz ista pravila. Poslijepodne ista priča kao i izjutra, dakle svaki se još upisao sa par riba i oko pet sati smo izašli iz vode i našoj avanturi je bio kraj. Sve što je lijepo kratko traje i nevjerojatno kako dan brzo prođe. Slijedi žal za noćenjem jer smo propustili i možda najbolji tajming za ribolov, no mora se kući. Svakako preporučam noćenje jer si ribolov produžite sigurno za tri sata, a i nakon prespavane noći i svježeg jutra sigurnije putujete doma.

Sve informacije vezane za ribolov na HE MOSTE možete vidjeti na web stranicama društva https://www.rdjesenice.si

RIJEKA KAMAČNIK

Ako razmišljate o nekakvom obiteljskom izletu, a prikladno možda za sve uzraste, te ako razmišljate uz to i skinuti nešto kilaže i lijepo i ugodno se provesti uz prekrasne prizore prirode, moja preporuka je kanjon Kamačnik.
Kanjon Kamačnik je dugačak oko 3 km i od samog ušća u rijeku Dobru, pa sve do izvora je šetnica.
Preporuka je da ne idete u japankama, nego barem tenisice.
No, naš dolazak u kanjon nije bio izletnički, nego ribički. Kolega iz kluba Marko i moja malenkost zaputili smo se prvi puta na tu prekrasnu vodu. Imali smo sve informacije što se tiče kupnje karata i gdje je najbolje odloviti rijeku. Od Zagreba do Vrbovskog, gdje se treba izaći sa autoputa je nekih sat vožnje i do samog ulaza u Kamačnik je nekih desetak minuta. Nije nam se nikamo žurilo, pa smo se malo provozali kroz Vrbovsko, onako na prvu dosta pitomi gradić sa svim popratnim sadržajem. Ispijamo kavu u jednom od kafića i kupujemo dnevne dozvole, naravno uz prijašnji dogovor sa ribočuvarem. Kupujemo si u trgovini i sendviče, tek toliko da nismo na tašte i lagano krenemo prema ulazu u kanjon. Dobro je da smo došli ranije, jer mjesta za parking baš i nema. Tu smo se presvukli u ribička odijela, spremili štapove i pravac kanjon. Već na samom ulazu doživljavamo lagani šok, naime na ulazu u kanjon je naplata 5 eura za ulaz u kanjon, a mi imamo dnevne dozvole! Preporuka je da svi koji dolaze u kanjon u ribolov, da uđu prije 8 sati, kako bi nepotrebno se doveli u situaciju plaćanja ulaza. Onako na prvu teren je dosta težak za ribolov i trebat će dosta muke da se to sve prelovi. U početku kod prvog drvenog mosta ja dobivam dvije ribe, prekarsne potočne pastrve, fotkanje i nastavak. Lovimo i Marko i ja bez brige na nimfe i svako malo imamo ribu na štapu. Nisu to kapitalne ribe, ali vesele, pogotovo jer je svaka na svoj način unikatna. Prošli smo otprilike pola kanjona, a iznad nas je viadukt autoceste, te smo tu napravili malu pauzu. Sjeli smo i popričali što i kako dalje uz okrijepu. Do sada smo skužili da u dubinama baš i nema riba, nego smo ribe dobivali u brzacima u pola metra vode. Pastrva je skrivena iza svakog kamena, grma i loma. Idemo dalje i što smo bliže izvoru to su nam šetači sve bliže i mi sve teže dobivamo ribe. No nismo se predavali i dali smo si truda onako baš sto posto. Ništa nismo prepustili slučaju i doslovce svaku obečavajuću poziciju smo odlovili profesionalno. Rezultat toga je bio ulov nekoliko predivnih potočnih pastrva. Dolaskom na izvor koji izgleda kao jezerce plavozelene boje, praktički je i završio naš današnji ribolov, ali vjerujte da će Vam i to biti itekako težak ribolov. Vraćali smo se po šetnici do izlaza. Ima se bogami kaj hodati, no na muci se poznaju junaci. Kad smo se presvukli i obnovili odjeću, otišli smo u Bistro Kamačnik koji se nalazi na samom ulazu u kanjon. Ponuda jela je raznovrsna i svatko će se u nečemu prepoznati. Ima tu svačega, od specijaliteta od divljači, pastrve na žaru, raznoraznih gulaša, jela sa roštilja, raznih štrudli, reklo bi se da nema čega nema i sve je to po pristupačnim cijenama. Navodno ako poželite prespavati, u sklopu Bistroa Kamačnik posluje i Planinarski dom Kamačnik. Raspolaže s tridesetak ležajeva uz mogućnost najma. U svakom slučaju jedan lijep ribički izlet.

ZANIMLJIVOSTI

Izvor Kamačnika se ubraja u pet najdubljih izvora u Hrvatskoj. Ronioci su do sada istražili njegovih 118 metara dubine, a planira se nastavak istraživanja.

Tekst : Siniša Kovačićek
Fotografije : Marko Martinjak i Siniša Kovačićek

KLUPSKO NATJECANJE NA ČABRANKI

I ove godine nastavili smo sa tradicionalnim klupskim natjecanjem na nama dragoj rijeci Čabranci u mjestu Plešce, a u samom srcu Gorskog kotara. Sakupilo se 14 članova kluba da bi odlovili svoje 18, po redu natjecanje. Vrijeme kao da je stalo u Gorskom kotaru, taman niti vruće, niti prehladno. U četverosatnom ribolovu za plasman ove godine pobjedu je odnio Davor Sečenj iz Zaprešića, drugo mjesto za Željka Brekala iz Zagreba, dok je treće mjesto zauzeo Gordan Horvat iz Krapine. Pobjedniku je pripao i carving potočne pastrve u izradi našeg člana Tihomira Martinovića iz Zagreba. Poslije ručka slijedio je slobodni ribolov, pa smo se svi raštrkali po Čabranci, praktički od izvora pa do ušća, te se pohvalili sa fotografijama ulova. Druženje uz natjecanje je i ovaj put bilo na nivou, a za to osim nas natjecatelja su svakako zaslužni i naši domaćini obitelj Klarić iz Plešca, te naš vozač Damir Papišta. Kao predsjednik Fishing Cluba Zagorje, zahvaljujem se svim sudionicima ovog našeg natjecanja i čestitam na fer i korektnoj borbi za medalje.

Vidimo se dogodine!