ZABORAVLJENO JEZERO OREŠJE

Ono…..kad Vam dan krene naopako, pa ispadne top! Upravo tako, Marko Martinjak i moja malenkost smo se dogovarali za ribolov štuke na dvije destinacije. Prva, kao i druga su bile taj dan zauzete zbog natjecanja plovkaroša i ostala nam je treća solucija……ili idemo doma ili idemo na jezero Orešje. U naslovu sam namjerno spomenuo zaboravljeno Orešje, jer smo ga i mi na neki način zaboravili ili smo ga čak izbjegavali, pošto nismo od nikog ništa čuli već duže vrijeme kakav je ribolov posljednjih godina na tom jezeru. Jest da smo kasnili na vodu, ali dan je bio dosta dugačak, tako da nije ništa bilo napeto. Nazvali smo ribočuvara i po dolasku istog smo kupili dnevne karte, ali i prvi put iznajmili čamac. Da smo planirali dan prije, uzeli bi i elektromotor, međutim danas je bilo kako bi se reklo na žgance. I ništa zato, polako smo krenuli u avanturu. Voda, odnosno cijelo jezero je pod lopočem, što nas je ograničilo na par mamaca koje koristimo za ribolov štuke. Dobrih dva sata bacanja je bilo uzalud i onda prvi štukir sa moje strane. Ako ima malih, ima i većih ! Upravo kad sam to izrekao Marko vadi štuku blizu tri kilograma i eto veselja. Lovimo dalje, mijenjamo mamce i Marko opet ima grizeve, ali mu se otkačuju oba dvije štuke koje su već praktički bile vani. Nakon još sat ribolova i veslanja odlazimo na obalu i radimo pauzu. Nakon gableca u čamac nam se pridružuje i Žac sa mušičarskim priborom. Nije bilo gužve na čamcu jer je dosta prostran i bez brige smo trojica lovili, a da jedan drugom nismo smetali. Nakon par zabačaja Žac je ulovio bassa. Znao sam da ih ima unutra, ali po meni je to bio čisti trefer. Tada smo krenuli na onaj drugi dio jezera i nabacali se pošteno, ali vjerovali ili ne nismo imali niti griza. Pokušaj sa površincima isto nije dao rezultata, tako da smo se vratili tamo gdje se je ipak nešto događalo. Sada ja dobivam dvije štuke, onako neki prosjek, ali ništa ozbiljno, mada su nas i one razveselile. Do kraja dana se Marko upisuje sa još dvije i to bi bilo to. Vrijeme je proletjelo samo tako, ali stvarno je bilo lijepo. Orešje i dalje nije zaboravljeno!

Jezero Orešje je umjetno jezero nastalo vađenjem šljunka. Nalazi se u zagrebačkoj županiji, u blizini sela Orešje i Bestovje, jezero se prostire na površini od 39 hektara. Nalazi se u vodozaštitnom području izvora Strmec i ima prosječnu dubinu od 1,5 do 2 metra, a najdublja točka doseže 4 metra. Jezerom upravlja sportsko ribolovno društvo “Sloga Orešje. Popularno je mjesto osim za ribolov i za obiteljske izlete, vožnju biciklom sa šetnicom oko jezera od oko 4 km.

Sve vezano uz SRD SLOGA iz Orešja možete vidjeti na linku https://www.srd-oresje.com/

URBAN STREET FISHING 2024 – KRAPINA

U organizaciji Fishing Cluba Zagorje iz Zaboka i domaćina natjecanja SRD Krapina iz Krapine, održan je tradicionalni USF 2024 ( Urban street fishing ), memorijal „Zdravko Demirović Zagi“. U pravom jesenskom ambijentu, ugodnom i sunčanom vremenu nastupilo je 11 natjecatelja. Kroz dva izlaska od po dva sata natjecatelji su trebali uloviti najveće ribe po izlasku i zbroj tih riba je davao konačnog pobjednika. Bilo je napeto sve do kraja, jer su se nakon poluvremena izmijenila mjesta koja su ostvarena u prvom izlasku. Ove godine je pobjedu odnio Matija Štefek iz Donje Stubice, drugo mjesto za Krešimira Plečka iz Krapinskih Toplica, dok je treće mjesto uspio zadržati Gordan Horvat iz Krapine. Nagrade za ovo natjecanje su osigurali organizatori, kao i sponzorske majice za sve natjecatelje, dok nam je jelo i piće na samoj stazi osigurao „KOGUTEX tjestenine d.o.o“ iz Konjščine, firma koja radi najbolje mlince u Zagorju. Po tradiciji, nakon podjela medalja i nagrada nastavili smo druženje u pizzeria „Picikato“ u Krapini.
Vidimo se dogodine! U ime FCZ veliko Hvala svim akterima ovog prestižnog natjecanja!

RIBOLOV IZ BELLY BOATA

Prije pet godina posjetili smo ribolovni revir na Savi Dolinki, točnije jezero HE MOSTE. Ove godine smo odlučili ponoviti i obnoviti taj doživljaj. Dakle radi se o akumulaciji rijeke Save Dolinke kod mjesta Jesenice, a ribolov se odvija iz belly boata ( čamac u kojem sjedite i upravljate perajama ). Do Jesenica ima dosta vožnje i da smo krenuli direktno iz Zaboka, možda bi bili pola sata u prednosti, no trebali smo pokupiti i četvrtog člana ekspedicije u Celju. Nije nam se nikuda previše žurilo, jer najbrži si onda kad si najsporiji. Dakle u Celju smo pobrali Beska i pravac Jesenice. U društvu smo Marac, Orki, moja malenkost i Besko. Vjerovali ili ne, nismo nigdje stali, nego vožnja do predgrađa samih Jesenica. Za to nam je trebalo iz Celja sat i pol vožnje. Naravno nama do Celja oko sat, što bi značilo sveukupno dva i pol sata vožnje do naše današnje ribičke pustolovine. U o bližnjem dućanu smo se naoružali sa hranom i pićem te pravac na vodu. Ispod tvornice Acroni iz Jesenica se nalazi parking za ribiče, gdje se morate presvući i pripremiti za ribolov. Po dogovoru je došao ribočuvar i iznajmio nam je belly boate, dok je Marac svojeg dovezao od kuće. Imali smo neki popust, ali i to je bilo dosta papreno. Karte smo kupili tri dana prije na portalu „Ribiške karte“ i tako se predbilježili za ribolov. Stvar je u tome da je ograničen broj ribolovaca na vodi na deset, pa je poželjno planirati unaprijed i 7-10 dana da si kupite dnevnu kartu. Kartu možete isprintati na papir ili poslati sebi na mail ( mobitel ) i pokazati ribočuvaru koji ju onda skenira i zvanično potvrdi da se nalazite u ribolovu. Tak se to radi u Sloveniji. Jedva smo čekali da se otisnemo na vodu. Oko pola devet smo već sva četvorica plutali po vodi i počeli loviti ribe. Kao i uvijek posebni doživljaj i ribolov. Voda je bila nešto niža i nije bila toliko bistra kako smo očekivali, pa je možda to i bilo dobro, a možda i nije. U svakom slučaju smo se prilagodili situaciji i krenuli sa ulovima. Molite Boga da Vam vjetar ne puše, jer onda je vaša tjelesna aktivnost poduplana. Treba sa perajama veslat kontra vjetra, naravno ako želiš pretražiti neku veću površinu vode. Konkretno svaki od nas je ulovio po par riba do prvog izlaska iz vode, a koji je bio predviđen u dvanaest sati za ručak. Dojmovi odlični, ali i umor vidljiv na svakome od nas. Dva sata odmora i lagana čorka na klupama ispred kućice gdje smo ručali. Tada je slijedio i drugi ulazak u vodu i poslijepodnevni ribolov. Svakako moram napomenuti da ako ribolov izvodite iz belly boata, obavezan je podmetač, kliješta za vađenje udica iz usta, predvez na štapu mora biti minimalno 0,14, štap mušičarski ne ispod broja #5, udice bez kontrakuke i strimeri ne veći od 7 cm. To su sveta pravila i tko se toga ne drži, a uz možebitnu kontrolu ribočuvara može slobodno reći zbogom ribolovu u Sloveniji. Osim iz belly boata ribolov se može odvijati i sa obale. Mi nismo bili na tim pozicijama, ali navodno postoje i ribolovci dosta često tamo love, naravno uz ista pravila. Poslijepodne ista priča kao i izjutra, dakle svaki se još upisao sa par riba i oko pet sati smo izašli iz vode i našoj avanturi je bio kraj. Sve što je lijepo kratko traje i nevjerojatno kako dan brzo prođe. Slijedi žal za noćenjem jer smo propustili i možda najbolji tajming za ribolov, no mora se kući. Svakako preporučam noćenje jer si ribolov produžite sigurno za tri sata, a i nakon prespavane noći i svježeg jutra sigurnije putujete doma.

Sve informacije vezane za ribolov na HE MOSTE možete vidjeti na web stranicama društva https://www.rdjesenice.si

RIJEKA KAMAČNIK

Ako razmišljate o nekakvom obiteljskom izletu, a prikladno možda za sve uzraste, te ako razmišljate uz to i skinuti nešto kilaže i lijepo i ugodno se provesti uz prekrasne prizore prirode, moja preporuka je kanjon Kamačnik.
Kanjon Kamačnik je dugačak oko 3 km i od samog ušća u rijeku Dobru, pa sve do izvora je šetnica.
Preporuka je da ne idete u japankama, nego barem tenisice.
No, naš dolazak u kanjon nije bio izletnički, nego ribički. Kolega iz kluba Marko i moja malenkost zaputili smo se prvi puta na tu prekrasnu vodu. Imali smo sve informacije što se tiče kupnje karata i gdje je najbolje odloviti rijeku. Od Zagreba do Vrbovskog, gdje se treba izaći sa autoputa je nekih sat vožnje i do samog ulaza u Kamačnik je nekih desetak minuta. Nije nam se nikamo žurilo, pa smo se malo provozali kroz Vrbovsko, onako na prvu dosta pitomi gradić sa svim popratnim sadržajem. Ispijamo kavu u jednom od kafića i kupujemo dnevne dozvole, naravno uz prijašnji dogovor sa ribočuvarem. Kupujemo si u trgovini i sendviče, tek toliko da nismo na tašte i lagano krenemo prema ulazu u kanjon. Dobro je da smo došli ranije, jer mjesta za parking baš i nema. Tu smo se presvukli u ribička odijela, spremili štapove i pravac kanjon. Već na samom ulazu doživljavamo lagani šok, naime na ulazu u kanjon je naplata 5 eura za ulaz u kanjon, a mi imamo dnevne dozvole! Preporuka je da svi koji dolaze u kanjon u ribolov, da uđu prije 8 sati, kako bi nepotrebno se doveli u situaciju plaćanja ulaza. Onako na prvu teren je dosta težak za ribolov i trebat će dosta muke da se to sve prelovi. U početku kod prvog drvenog mosta ja dobivam dvije ribe, prekarsne potočne pastrve, fotkanje i nastavak. Lovimo i Marko i ja bez brige na nimfe i svako malo imamo ribu na štapu. Nisu to kapitalne ribe, ali vesele, pogotovo jer je svaka na svoj način unikatna. Prošli smo otprilike pola kanjona, a iznad nas je viadukt autoceste, te smo tu napravili malu pauzu. Sjeli smo i popričali što i kako dalje uz okrijepu. Do sada smo skužili da u dubinama baš i nema riba, nego smo ribe dobivali u brzacima u pola metra vode. Pastrva je skrivena iza svakog kamena, grma i loma. Idemo dalje i što smo bliže izvoru to su nam šetači sve bliže i mi sve teže dobivamo ribe. No nismo se predavali i dali smo si truda onako baš sto posto. Ništa nismo prepustili slučaju i doslovce svaku obečavajuću poziciju smo odlovili profesionalno. Rezultat toga je bio ulov nekoliko predivnih potočnih pastrva. Dolaskom na izvor koji izgleda kao jezerce plavozelene boje, praktički je i završio naš današnji ribolov, ali vjerujte da će Vam i to biti itekako težak ribolov. Vraćali smo se po šetnici do izlaza. Ima se bogami kaj hodati, no na muci se poznaju junaci. Kad smo se presvukli i obnovili odjeću, otišli smo u Bistro Kamačnik koji se nalazi na samom ulazu u kanjon. Ponuda jela je raznovrsna i svatko će se u nečemu prepoznati. Ima tu svačega, od specijaliteta od divljači, pastrve na žaru, raznoraznih gulaša, jela sa roštilja, raznih štrudli, reklo bi se da nema čega nema i sve je to po pristupačnim cijenama. Navodno ako poželite prespavati, u sklopu Bistroa Kamačnik posluje i Planinarski dom Kamačnik. Raspolaže s tridesetak ležajeva uz mogućnost najma. U svakom slučaju jedan lijep ribički izlet.

ZANIMLJIVOSTI

Izvor Kamačnika se ubraja u pet najdubljih izvora u Hrvatskoj. Ronioci su do sada istražili njegovih 118 metara dubine, a planira se nastavak istraživanja.

Tekst : Siniša Kovačićek
Fotografije : Marko Martinjak i Siniša Kovačićek

KLUPSKO NATJECANJE NA ČABRANKI

I ove godine nastavili smo sa tradicionalnim klupskim natjecanjem na nama dragoj rijeci Čabranci u mjestu Plešce, a u samom srcu Gorskog kotara. Sakupilo se 14 članova kluba da bi odlovili svoje 18, po redu natjecanje. Vrijeme kao da je stalo u Gorskom kotaru, taman niti vruće, niti prehladno. U četverosatnom ribolovu za plasman ove godine pobjedu je odnio Davor Sečenj iz Zaprešića, drugo mjesto za Željka Brekala iz Zagreba, dok je treće mjesto zauzeo Gordan Horvat iz Krapine. Pobjedniku je pripao i carving potočne pastrve u izradi našeg člana Tihomira Martinovića iz Zagreba. Poslije ručka slijedio je slobodni ribolov, pa smo se svi raštrkali po Čabranci, praktički od izvora pa do ušća, te se pohvalili sa fotografijama ulova. Druženje uz natjecanje je i ovaj put bilo na nivou, a za to osim nas natjecatelja su svakako zaslužni i naši domaćini obitelj Klarić iz Plešca, te naš vozač Damir Papišta. Kao predsjednik Fishing Cluba Zagorje, zahvaljujem se svim sudionicima ovog našeg natjecanja i čestitam na fer i korektnoj borbi za medalje.

Vidimo se dogodine! 

SPORTSKI RIBNJAK CRNAJA

Sa 01.04. u tekućoj godini zvanično je otvoren ribolov na štuke. Imali smo na raspolaganju dosta voda koje se mogu posjetiti, ali odabrali smo nešto novo, tamo gdje još nitko od nas iz kluba nije lovio. Odluka je pala na sportski ribnjak Crnaja u sklopu ribnjačarstva Končanica. Za taj put smo posudili kombi vozilo od DVD Špičkovina. Nas sedmorica i pravac prema Daruvaru. Ciljano mjesto Končanica. Trebalo nam je nešto više od dva sata vožnje. Dolaskom na ribnjake najprije smo se zaputili kupiti dnevne ribolovne dozvole. Nisu to klasične ribičke dozvole, nego recimo kao neka vrsta naplate za usluge. U svakom slučaju cijena je 15 eura po osobi. Koliko sam uspio vidjeti u sklopu ribnjaka se nalazi ugostiteljski objekt sa drvenom sjenicom i klupama sa strane. Taman za odmor, ako slučajno prolazite tom cestom. Dvoje ribočuvara nas je otpratilo do jezera Crnaja kako bi nam otvorilo ulaz do vode, a koje se nalazi u tom kompleksu ribnjačarstva i za koje vrijedi pravilo ribolova u režimu Ulovi i pusti. Naravno kako sam i napomenuo, nama ciljana riba je štuka. Nakon slaganja opreme svi smo se raštrkali po jezeru. Oni to zovu jezero, ali prije bi to bio za mene neki stari rukavac rijeke Ilove. Mjesta su takva gdje god da zabacite izgledaju doista obećavajuće. Voda sa dosta granja, malih otočića sa travom, podvodnim raslinjem, porušenim drvima u vodi, dubine od metar i pol, pa doslovce do plićaka. Za nas špinere jako privlačno. Možete kombinirati baš sve varalice koje koristite za ribolov štuke. Moram priznati da nam je trebalo dosta vremena da upišemo ribu. Matija Štefek se pohvalio sa ulovom soma. Nije nešto pretjerano velik, ali veseli. Potom i ja dobivam štuku, malo preko sedamdeset centi. Bacali smo mi tako do podne i ništa se više konkretnog nije dogodilo, osim slučajnog ulova tolstolobika Marka Martinjaka.
Slijedilo je vrijeme za gablec. Jest da je bio Uskrs i očekivali bi da ćemo se napuniti opet šunke, ali smo se svi dogovorili da ćemo ipak peći na otvorenom. Dakle jeger, špek i kobase uz žar na laganoj vatrici. Neprocjenjivo. Sve smo to uspješno zalijevali sa gemištima. Nakon sat vremena, opet smo na radnim mjestima. Riba kao da je bolje počela raditi, pa Kiki dobiva lijepu štuku, pa Matija još jednu. Zatim slijedi kratka pauza za ispijanje kave i sažimanje dosadašnjih dojmova. Vrijeme kao da je stalo u Končanici. Već dugo nisam bio na takvom mjestu gdje osjetite tišinu i mir. Predobro. I zatim ide ona runda ribolova kad znate da za sat vremena idete prema domu. I u tom periodu štuku dobivaju Ivan i Neven. Taman da zaokružimo današnji ribolov uz zaista prekrasno druženje. Lagana posprema i put za Zagorje. A sutra opet na posel….
Ovim putem se zahvaljujemo domaćinima na zaista ugodnom gostoprimstvu, pogotovo ribočuvarima koji su nam cijelo vrijeme bili na raspolaganju. Ja se iskreno nadam da se još jednom vidimo ove godine.

Ribnjačarstvo Končanica 
Končanica 488, 43505 Končanica
Tel: 043/325-181
Fax: 043/325-184
E-mail: ribnjacarstvo.koncanica@bj.t-com.hr
Web: www.ribnjacarstvo-koncanica.hr 

ZANIMLJIVOSTI

Ribnjačarstvo Končanica najstarije je ribnjačarstvo u Republici Hrvatskoj. Uzgoj ribe u ribnjacima kod Končanice vuče porijeklo još iz feudalnog doba, no ostaje nepoznato tko je izgradio ove ribnjake. Prošle godine obnovljeno je i počelo s radom mrijestilište u kojemu se uzgaja vlastita mlađ. Zanimljiva je tehnologija koja se koristi. Naime, selekcija matica provodi se prije mrijesta kako bi se dobio goli šaran, male glave i repa, s velikim plosnatim trupom. Nekada je končanički šaran bio poznat po tome.

Tekst i foto : Siniša Kovačićek

JEZERO BAJER – FUŽINE

Nije nam dugo trebalo za slijedeći ribolov. Ovaj put smo se odlučili posjetiti jezero Bajer u Fužinama. Dakle put nas je odveo u Gorski Kotar. Bili smo malo skeptici po pitanju vremena, ali ipak smo se odlučili bez obzira kakve će nas vremenske prilike dočekati. Iz Zaboka smo krenuli Aleksandar Antonić i moja malenkost. Oboje smo članovi kluba i idemo po prvi puta na to jezero. Sat i pol vožnje od Zaboka do Fužina. Krenuli smo dosta rano jer sve što prvi put radite zna se uvijek odužiti, a mi nismo htjeli gubiti vrijeme na te sitnice. Jest da smo stali u Vukovoj gorici na benzinskoj na kavi koju smo ispili vjerojatno u rekordnom vremenu, ali želja za novom pustolovinom je veća od svega. Slijedi izlaz sa autoputa (Vrata) i dolazak u Fužine. Ciljano u hotel „Bitoraj“ gdje se kupuju dnevne ribolovne dozvole. Kao što sam rekao kad ideš prvi put nekamo neznaš što te dočeka, pa smo i mi tako morali čekati gospodina koji prodaje karte na recepciji hotela i njegovo radno vrijeme koje je počelo od sedam sati. Tih pola sata smo iskoristili za kupnju u obližnjem dućanu što se tiče namirnica za gablec i konačno se dočekali i tih dnevnih karata. Hotel Bitoraj, meni osobno izgleda vrlo simpatično, a osoblje je vrlo ugodno i susretljivo. Osim što možete prespavati, vidjeli smo i ponudu jelovnika koji je onako jako zanimljiv i prilagođen kraju u kojem se hotel nalazi. Ovdje možete probati i žablje krakove, gulaš od raznih divljači, pečenja onakva, juhe ovakve, deserti…. ukratko ima svega i ne može se fulati u odabiru, a i hotel je bio navodno pun, a još se nije ni sezona zahuktala. Mislim da hotel živi 100 na sat.
Mi smo svoj auto parkirali na parkingu iza benzinske pumpe u Fužinama. Tu smo se spremili za ribolov i lagano krenuli. Onako na prvu mi se svidjelo mjesto, kao da ima dušu. Niti Aleksandar, niti ja ne znamo ništa o jezeru, jedino što znamo je to koje ribe plivaju u njemu. Svaki po dva štapa i gas na jezero. Počeli smo od brane i krenuli desnom obalom jezera. Skroz je šetnica i doslovce od svikud možete plasirati svoje varalice. Nakon jedno sat vremena ja imam prvi griz, ne znam o kojoj se ribi radi, ali pretpostavljam da je pastrva. Onako okrenula se i vidio sam crvenu prugu po sredini tijela, ali nisam je uspio izvući van. Idemo dalje i ja dobivam klena, lijep primjerak, poslikamo se i krećemo se dalje. Došli smo i do kraja jezera sa te desne strane, ali nas sreća nije pomazila. Vraćamo se natrag skroz do auta i imamo pauzu za gablec. Taman kad smo završili stigli su dečki sa mora. Naime Marko Martinjak i Gordan Horvat se vraćaju sa morskog ribolova i pridružuju se nama na jezeru. Nije prošlo ni par minuta i Marko se upisuje sa kalifom, pa slijedi niz od Aleksandra sa par kalifa i štukom. Nedugo zatim nas posjećuje predsjednik društva Zlatko Polić. Kako je i sam rekao pošto smo prvi put na jezeru, red je da se i on predstavi. Slijedila je pauza uz par kratkih iz njegova auta. Čovjek na mjestu i zaista nam se svidio. Da je barem više takvih predsjednika društva. Uputio nas je i objasnio ukratko ribolov na jezeru, no bilo je kasno za neke egzibicije, ali nadam se da ćemo to slijedeći put iskoristiti. Ponudio nam je na korištenje i klupsku kućicu uz jezero kad se slijedeći put odlučimo za ribolov na jezeru Bajer. Do mraka još svaki lovi poneku ribu i to bi bilo ukratko to. Slijedi dvije runde u obližnjem kafiću i pravac Zagorje.

O ŠRD BAJER Fužine

Na vodama kojima gospodari ŠRU Bajer Fužine ribolov je dozvoljen tijekom cijele godine uz poštivanje lovostaja i mjera za ribe zaštićene zakonom. Prilikom obavljanja ribolova obavezno je poštivati odredbe Zakona o slatkovodnom ribarstvu NN 63/2019 i Pravilnika o ribičkim dozvolama NN 139/2020 uz obaveznu upotrebu aplikacije mribic. 

Na svim ribolovnim vodama ograničena je upotreba prihrane (boili, peleti, žitarice, brašnaste hrane i slično) na 2kg po danu/ribiču.

Pribor se ne smije ostavljati bez nadzora i na čuvanje drugim ribičima, jer se to smatra ribolovom sa prekobrojnim priborom.

Ribu je dozvoljeno čuvati samo u odgovarajućim čuvaricama, plastičnim ili platnenim (nikako metalnim)

Ribolov je dozvoljeno obavljati od 5:00 do 23:00 h

Upotreba čamaca i svih vrsta plovila za ribolov, transport opreme do ribolovne pozicije i slične aktivnosti vezane uz ribolov, nije dozvoljena, osim za potrebe ribočuvarske službe.

Ribolov se obavlja na vlastitu odgovornost ribiča

Kadeti mogu obavljati ribolov sa jednim štapom i uz obavezno prisustvo punoljetnog pratitelja.

Ribolov na kanalima, pritocima, brani i zapornici na jezeru Bajer, te na Pečarićevom jazu (uzgojno područje), kanalu HE Lepenice, kanalu HE Vrelo, uzvodno od ušća Malog vrela (bijeli most) nije dozvoljen.

Dozvoljen je ribolov sa po tri(3) ribolovna alata sa po jednom udicom, osim kod umjetnih mamaca koji tvornički imaju više udica (varalice).

Najstrože je zabranjeno parkirati vozila uz vodu.

Ribolovne pozicije nisu numerirane niti imaju rezervacije.

Lovostaji, mjere i dozvoljeni dnevni ulov:

Šarane dužine preko 70cm, zlatnog karasa i piora (friglja) najstrože je zabranjeno zadržati.

Dozvoljeno je zadržati dva(2) komada ribe koje su u ograničenju dnevnog ulova, a moguće su kombinacije po vrstama (npr. jedan šaran i jedan linjak ili slično)

Ukupan dnevni ulov ribe može iznositi do 5kg, osim kod ulova kapitalnih primjeraka ribe koje ne treba obavezno vratiti.

Jezero Bajer

nalazi se u režimu ULOVI I PUSTI. Ribolov grabežljivaca (štuke, pastrve, grgeča, klena,…) dozvoljen je samo umjetnim mamcima, ribolovnim tehnikama varaličarenjem i mušičarenjem. Ribolov ostalih vrsta riba može se obavljati ostalim tehnikama, ali bez upotrebe glisti, crva, živih i mrtvih riba i njihovih dijelova kao mamca.

Jezera Lepenice i Potkoš

Dozvoljen je ribolov sa po tri(3) ribolovna alata sa po jednom udicom, sve vrste ribolovnih tehnika i upotreba svih vrsta mamaca. 

Dnevne dozvole mogu se kupiti u Hotelu Bitoraj po cijeni od 20 eura uz predočenje osobne iskaznice. Dozvole vrijede za jezera Bajer, Lepenica i Potkoš. Informacije o godišnjim dozvolama mogu se dobiti u ŠRU Bajer: 

Predsjednik: Zlatko Polić 098 172 2551 zlatkopolic@yahoo.com

 Tekst i fotografija: Siniša Kovačićek

RADEŠČICA – SLOVENIJA

Drugi vikend zaredom u ribolovu. Nakon sedam godina, ponovno na Radeščici. Riječica u susjednoj nam Sloveniji, desna pritoka rijeke Krke. Izvire blizu Dolenjskih toplica u mjestu Podturn iz malog jezerca podno Kočevskog gorja i ulijeva se u rijeku Krku blizu Meniške Vasi. Bogata bujnom florom i faunom, a za ribe treba dosta znanja. Ne da ih nema, nego su toliko oprezne da se treba pošteno potruditi za ulov. Radeščica ima jako spori tok, bistra je i na velikom dijelu i nepristupačna za ribolovce. Zato je i Slovenci zovu Mala Gacka, jer podsjeća na našu Gacku. To je ono što otežava ribolov. No i u takvim uvjetima uvijek se nešto da iščeprkati.
Kolega iz kluba Marko Martinjak i ja krenuli smo put Slovenije nešto ranije jer smo se odlučili ići skroz po lokalnim cestama do našega cilja, odnosno do riječice Radeščice, a kako bi izbjegli kupovinu vinjete. Dvadesetak minuta kasniji dolazak ne znači apsolutno ništa kad idete u ribolov na cijeli dan. Prelazak na starom graničnom prelazu i dolaskom u Sloveniju samo pratite putokaz za Novo Mesto, pa za Dolenjske toplice i mjesto Podturn. Za prvi put je poželjna navigacija koja će Vas dovesti doslovce na vodu, ali prije toga morate kupiti dnevne ribolovne karte koje se prodaju u hotelu „Pri mostu“ na samom putu do Podturna. Prije su se karte prodavale u gostilni „Štravs“ koja je neposredno do Radeščice i tamo smo parkirali auto i pripremili se za ribolov.
Dolazak na vodu kod samog izvora i na prvom slapu svaki lovi po jedno 4-5 riba i to samo potočne pastrve. I onda kreće onaj teži dio, odnosno ribolov na mirnim dijelovima riječice. Kako sam i napomenuo, riječica je bistra i ako se previše približite vodi, riba Vas vidi i preplaši se. U nekim trenucim doslovce smo se šuljali po obali i svaku poziciju gdje smo vidjeli ribu smo sa velikim oprezom prezentirali svoje mamce. Težak je to ribolov, obala je dosta zaraštena i nema se baš mjesta za neke normalne izbačaje. Sve je to neka vrsta improvizacije, a na mjestima gdje se da normalno zabacivati i nema baš ribe ili ju nismo vidjeli. U svakom slučaju Radeščica krije velike ribe i za nju nije dosta jednom doći i uloviti ju, treba biti uporan, a to je omogućeno domaćim ribolovcima. Nismo se predavali, a vrijeme je prošlo samo tako.
Slijedila je pauza uz gablec. Klasika, špek, jeger i luk i onda kod Štravsa na dvije runde pive. Slijedi ugodan razgovor sa domaćinom koji je također ribolovac, te nas upućuje na kraj revira jez kod Nardina. Osobno sam prvi put tamo na tom dijelu Radeščice. Ono što smo primjetili je da ima više mjesta za zabacivanje, a i voda je na tom mjestu nešto dublja nego gore kod izvorskog dijela. U jednom trenutku riba je počela kupiti nešto sa površine. To nam je bio signal da promijenimo taktiku i prebacimo se na suhe muhe, što nam doneslo i par lijepiih primjeraka kalifornijske pastrve. A onda je stalo…..stali smo i mi.
Povratak istim putem prema Zagorju….i tako ubismo nedjelju!

RIBOLOVNI REŽIM NA RADEŠČICI

Radeščicom gospodari RD NOVO MESTO.
Ribolov na Radeščici je dozvoljen od 01.03. do 30.11. u tekućoj godini od izvora do slapa Nardin, te od 01.05. do 30.11. u tekućoj godinu od slapa Nardin pa do ušća sa rijekom Krkom.
Ribolov se obavlja mušičarskim štapom uz obaveznu upotrebu podmetača i udica bez kontrakuke. Zabranjeno je bilo kakvo otežanje na predvezima, kao i signalizatori grizeva.
Dozvoljeno je uzeti dvije ribe od kojih jedna može biti i potočna pastrva( do 30.09.) ili pak jedna riba preko 50 cm. Minimalna mjera za kalifornijsku pastrvu je 24 cm dok za potočnu 40 cm. Ribolov se obavlja od zore do sumraka. Lipljan je u režimu „Ulovi i pusti“.
KONTAKT
RD NOVO MESTO
tel. +386(0)7 337 38 88
GSM +386 (0)40 196 040
Email: internet.rdnm@gmail.com
WEB : https://www.rdnovomesto.si/