OTVORENJE PASTRVSKE SEZONE NA RIJECI DRETI

Tekst i fotografije: Siniša Kovačićek

HIDEGVOLGYI HORGASZTO – MADŽARSKA

Više od godinu dana se dogovaramo za jedan ribički izlet u susjednu nam Madžarsku. Eto i to se konačno dogodilo. Ove godine smo bili odlučni u nakani, samo je trebalo složiti tajming da smo u tjednu slobodni. Ponedjeljak! Tko još u ponedjeljak ide u ribolov? A ne pita se kad je sila. Marko Martinjak, Ivan Kozina i moja malenkost krenuli smo put Madžarske. Ciljano mjesto je jezero HIDEGVOLGY kod grada Siofoka. Otprilike je to oko 230 km na relaciji Krapina-Lepoglava-Ivanec-izlaz na autoput-granični prijelaz Goričan-Siofok. Trebalo nam je oko 3 sata vožnje do jezera. Jesmo stali dva puta da protegnemo noge i putem popijemo kavu na nekoj od benzinskih stanica uz autocestu. Uglavnom putovanje je bilo ok, nije bilo gužve. U Siofoku kad siđete sa autoputa pa do jezera je cca 10 min vožnje, s tim da je zadnja 3 km doslovce šumski put. Dolaskom na vodu, vidjeli smo da je to jako lijepo uređen kompleks i okoliš u koji se uklapa jezero. Oko jezera dosta klupica za sjedenje, kućice za šaranaše da se mogu skloniti od kiše ili da mogu prenoćiti u njima, te glavna kućica gdje se prodaju karte i gdje dobivate instrukcije kako se ponašati na jezeru. Prije samog jezera je veliki parking za automobile. Ovisi dali ste došli na šaraniju ili ribolov grabežljivaca, gazda Vas uredno pita prije konzumacije ribolova. Stvar je u tome da je za špinere obavezna upotreba podmetača, prostirke i kadice, dok šaranaši osim tog dijela mogu uzeti pomoćna kolica da si kompletnu opremu iz auta stave u njih i dovuku do pozicije gdje će loviti ribe. Inače cijela staza oko jezera je prohodna i bez brige se krećete. U glavnoj kućici je i wc za obavljanje nužde, tako da i po tom pitanju je sve riješeno. Tako je i bilo. Krenuli smo krug oko jezera. Prvo zabacivanje je bilo i više nego spektakularno od strane Marka. Veliki jerk vobler na prvi zabačaj i štuka. Kad je jerk pao u vodu, ostali domaći špineri su sa čuđenjem gledali kaj je to sad, ali brzo su shvatili da se nismo došli zezat u Madžarsku, nego lovit ribe. Kao što sam već rekao s početka, obavezna je kadica uz podmetač i riba koju ulovite se u kadici otkopčava i slikanje se obavlja u čučnju ili u klečećem položaju, što i ima smisla jer se riba zna često otrgnuti iz ruku i pasti direktno na pod i tako se ošteti. Tako smo došli do zaključka da ćemo za klub kupiti par komada, pa neka se ima kad se ide na takva mjesta sa kapitalnom ribom gdje se sva riba ulovljena mora obavezno vraćati u vodu. Krenuli smo dalje i cijelu lijevu stranu prošli i tražili na što će najbolje primati. U vodi ima pun kufer šaranske ribe i kad se vuče varalica svako malo se osjeti da okrznete neku ribu. Ovaj dio jezera smo prošli i skužili da uopće nema nigdje dubine. Doslovce plićak i morali smo početi kemijati sa varalicama. Krenuli smo i na drugu stranu jezera i onda je počelo. Pronašli smo dobitnu kombinaciju pa su slijedili i grizevi. Marko se upisuje sa smuđem, a Ivan sa štukom. Svako novo pomjeranje sa mjesta je nosilo i ribu. I tako do zasluženog gableca. Od kuće smo si uzeli hranu i piće, jer nismo bili sigurni dali na jezeru ima što na ponudi. Zasluženi odmor. Nakon ručka slijedi nastavak sa ribolovom. Vraćamo se na pozicije koje su do sada rodile plodom i nastavljamo sa ulovima. Meni baš i ne ide, ali zato Ivan, a posebno Marko svako malo vade ribu uz fotografiranje svake ulovljene za uspomenu sa jezera. Da Vam sad velim na što smo dobivali ribe, ne bi bilo pošteno, jer ipak se svaka škola plaća! I tako sve što je lijepo dođe kraju. U 18 sati ribolov na jezeru završava. Kupimo stvari i polako prema parkingu. Posprema i laganini prema Hrvatskoj.

Sve vezano za ribolov na jezeru HIDEGVOLGYI možete vidjeti na stranicama https://www.hidegvolgyihorgaszto.hu/

Tekst : Siniša Kovačićek

Fotografija : Marko Martinjak, Ivan Kozina, Siniša Kovačićek

USF KRAPINA 2023

U organizaciji Fishing Cluba Zagorje iz Zaboka i domaćina natjecanja SRD Krapina iz Krapine, održan je na rijeci Krapinici popularni USF 2023( Urban street fishing ), memorijal „Zdravko Demirović Zagi“. Te subote 14.10.2023. po izuzetno lijepom i ugodnom vremenu nastupilo je 14 natjecatelja iz kontinentalne Hrvatske, koji su u dva izlaska ( po 2 sata) trebali uloviti najveće ulove i zbroj tih ulova je davao konačnog pobjednika. Ove godine je bilo napeto i za prvo mjesto je odlučio veći ulov u drugom izlasku, kojeg je ostvario Martin Kuhar iz Jastrebarskog, drugo mjesto kao i prošle godine pripalo je Ivanu Žnidariću iz Krapinskih Toplica ( Ivek drži kontinuitet i na Čabranci je ove godine pobijedio ), treće mjesto za Matiju Štefeka iz Donje Stubice. Da bi sve bilo u natjecateljskom tonu, nagrade za ovo natjecanje su osigurali Kuzmić Hrvoje iz Koprivnice ( asortiman Flagman-štap i varalice ) i naš stari i vjerni sponzora IDRA iz Karlovca. Sponzorske majice za sve natjecatelje osigurao je City Caffe iz Zaboka.
Po tradiciji, nakon podjela medalja i nagrada nastavili smo druženje u pizzeria „Picikato“ u Krapini.
Vidimo se dogodine! U ime FCZ veliko Hvala svim akterima ovog prestižnog natjecanja!

GACKA-KRAŠKA LJEPOTICA

Svake godine posjetimo Gacku dolinu u potrazi za kakvom lijepom potočnom pastrvom. Skoro sličnog datuma smo i prošle godine mušičarili na rijeci Gackoj. Ekipa se nije promijenila. Davor Sečenj, Željko Kuk i moja malenkost i ove godine odlučili smo okušati sreću na ovoj nam prekrasnoj kraškoj ljepotici.
Od naplatne postaje Lučko, pa do grada Otočca je cca 150 km, što znači otprilike oko dva sata vožnje. Po dolasku u Otočac najprije se ispila jutarnja kava u centru grada, zatim smo kupili nešto za doručak i opskrbili se sa tekućinom koja je jako potrebna na vodi. Gacka je svojim tokom dosta otvorena i nema baš nekih mjesta gdje bi se sakrili u hlad. Znači treba se i adekvatno obući. Još ću napomenuti da je prilaz obali praktički pod vodom i da bi waders hlače i cipele bile pun pogodak. Ja osobno sam ovaj puta gacao po vodi u običnim gojzericama i kratkim hlačama, što mi i nije bio baš neki potez. No, na muci se poznaju junaci! I da….uzmite podmetač sa što duljom drškom, jer jako je teško kad ulovite ribu provući ju kroz visoku obraslu travu do same obale. Od pribora sam koristio kao i uvijek univerzalni greysov štap #5, 9 ft, uparenu sa žnorom broj 5 i na kraju predvez 0,16.
Kod Ličkog Lešća smo počeli sa ribolovom. Rijeka Gacka je puna rese i trave, samim tim i puna hrane za ribe. Navodno ovdje riba raste mnogo brže nego u bilo kojoj drugoj rijeci. Trebalo je tražiti tzv. rupe i tamo na dosta otežanim glavama muha spuštati do samog dna i tu očekivati nekakav griz. Najbolje je na viđeno, odnosno kad se vidi riba da ju onda pokušate uloviti. Bacati u nepoznato, odnosno na neviđeno je ipak optimističnija metoda, no itekako Vas iznenadi kad od nikud se stvori riba i zagrize. Mi smo se 90% držali prve metode. Ribe u Gackoj ima stvarno dosta i zavidnih dimenzija. Kako sam i napomenuo na početku ovog članka, bili smo u potrazi za lijepom potočnom pastrvom. Prije podne ju nismo vidjeli ni ulovili, no zato je sjelo 5-6 prekrasnih kalifornijskih pastrva.
Fotografiranje za uspomenu i puštanje ribe što je moguće brže. Kalifornijska pastrva je ubačena u rijeku Gacku i fino se prilagodila, nekad je tu živio i riječni rak, ali ga je kuga istrijebila. Osim ove dvije vrste pastrva još se tu mogu pronaći lipljan, štuka, linjak, šaran, klen i još par vrsti riba koje su vjerojatno došle kanalom kojim je za potrebe HE Senj Gacka spojena s Likom. No 90% ribe je pastrvske vrste.
Slijedio je odmor za ručak, pa smo se vratili u Otočac i počastili se sa finim hamburgerima. Popili dvije runde, razmijenili dojmove i krenuli na poziciju kod hotela Gacka. Kod hotela je bilo dosta turista koji su nam na neki način i plašili ribu. Opet smo se raštrkali po rupama, a Žac uspijeva prevariti potočnu pastrvu, dok i Davor i ja lovimo po par kalifa. Sunce je počelo polako zalaziti i otišli smo malo sjesti na klupice terase hotela i popili kavu. Sjedeći tako pregledavam cjenik usluga i mogu Vam reći da i nije ništa pretjerano skupo. Nismo imali vremena to ispitati, ali slijedeći put svakako. Na kraju nas je put odveo na ušće riječice Kostelke u Gacku i tamo smo čekali večernji skok. Sat vremena se riba dizala, ali nije to bilo ono što smo očekivali. Tu i tamo neki kolubar na površini. Uspjeli smo ipak prevariti par kalifornijskih pastrva i samim tim završiti i današnju priču. Vrijeme je samo tako preletjelo. Pospremanje i lagani put prema Zagrebu, odnosno Zagorju……

Više sadržaja o Gackoj dolini možete popratiti na web stranicama turističke zajednice grada Otočca.

Upozorenje: Dio ove regije još uvijek je miniran!

Područje rijeke Gacke minirano je na pravcu Sinac – Otočac, u dijelu područja sjeveroistočnog predgrađa grada Otočca i širem području Drenova Klanca (nekadašnji desni rukavac Gacke). Na žalost, sva minirana područja nisu označena, pa vam savjetujemo da se ne krećete izvan ceste i često korištenih putova izvan gore navedenih područja. Karta miniranih područja nalazi se na internetskim stranicama Hrvatskog centra za razminiranje.

MRZLA VODICA-ODMOR ZA DUŠU

Već par godina dogovaramo jednodnevni izlet na jezero Mrzla Vodica u Gorskom kotaru. Ove godine smo konačno to i ostvarili. U dogovoru sa SRD Lokvarka, bili smo gosti na njihovom terenu, točnije na Mrzlovodičkom jezeru u mjestu Mrzla vodica.
Jezero je umjetno izgrađeno 1999.godine izgradnjom brane između Lokvarskog jezera sa kojim je spojeno i u kojeg se ulijeva. Smatra se jedno od najmlađih u Hrvatskoj. Prvobitno zamišljeno kao mrijestilište za pastrve i šarane, no sredinom prosinca 2010., uslijed jakih i učestalih kiša, otapanja većih količina snijega, vodostaj jezera se digao na nivo spajanja. Brana je poplavljena i ona riba koja se nije trebala naći u Mrzlovodičkom jezeru se ipak preselila. Prvenstveno štuka, koja je imala tada priliku se počastiti sa mlađom pastrvi koja je obitavala u Mrzlovodičkom jezeru. Od tada pa do danas štuka je glavni predator u jezeru. Osim štuke tu se mogu uloviti i veći primjerci potočne pastrve, kao i kapitalni ostriži. Naravno, tu plivaju i šaranske ribe.

U dogovoru sa DVD Špičkovina unajmili smo kombi vozilo i ujutro krenuli u 5 sati iz Zaboka. Za ovo doba godine rekli bi da će biti gužve u prometu, no nekako smo ostali iznenađeni, pogotovo na račvanju autoputa kod mjesta Bosiljevo. Praktički do Delnica neznam dali je kraj nas prošlo 50-tak automobila. No za te stvari nek se brinu drugi, nama je to odgovaralo. Sigurna vožnja i dolazak u Delnice. Jutarnja kavica i shoping u Konzumu, pa put ka Mrzloj vodici našem krajnjem odredištu. Od Delnica do jezera ima cca dvadesetak kilometara vožnje po lokalnoj cesti. Cesta sa dosta zavoja i treba biti oprezan, no mi smo sretno stigli i u Caffe baru „Mrzlica“ kupili dnevne ribolovne dozvole, te dogovorili za najam čamaca. Slijedi odlazak do ribičkog doma SRD Lokvarka, gdje smo dobili ključeve i sve stvari fino odložili i pripremili se za ribolov. Iz moje perspektive, ribički dom je u nekoj fazi finiša, ali sve potrebito se nalazi u njemu. Dobiti ključeve od doma i kompletni inventar na raspolaganju mogu samo osobe ili udruge od povjerenja, zato veliko HVALA domaćinu što nam je izašao u susret.

Mrzlovodičko jezero iz ptičje perspektive

Poslije kiše dolazi sunce. I tako je i bilo. Taman završili sa ručkom i pojavilo se sunce. Krenuli smo u drugo poluvrijeme. Posade iste i volja za dobit ribu još veća. Domaći su nam predložili da lovimo skroz uz obalu u pojasu trave. Dobar savjet zlata vrijedi, pa se Marko Martinjak upisuje sa prvom štukom. Doslovce u najvećoj travi. Nakon par zabačaja i ja imam udarac, ali ne i sreće. Riba se odmah otkopčala sa udice. Malo dalje Neven vadi svoju prvu štuku. Pogođen prvi tajming. Nakon toga sat vremena ništa se nije dešavalo. I onda opet neki moment kad riba proradi. Neven lovi dvije štuke unutar deset minuta i Ivan Oroz sa obale također dvije ribe. E sad zašto je tome tako, ja neznam objasniti. Usput moram napomenuti da je nedavno ispražnjeno Lokvarsko jezero i da je velika većina riba sa Lokvarskog jezera završila upravo u Mrzlovodičkom jezeru. Nadali smo se većim ribama, ali ili nisu htjele ili ih mi nismo znali uloviti.

Isušeno Lokvarsko jezero fotografirano dronom

Tekst: Siniša Kovačićek
Fotografija: Fishing Club Zagorje

FISHING CLUB ZAGORJE NA ČABRANKI

Tradicionalno klupsko natjecanje Fishing Cluba Zagorje na rijeci Čabranki koje se svake godine održava u mjestu Plešce i ovaj put zaslužuje sve pohvale. Nastupilo je 13 članova kluba i jedan gost natjecanja. U ovim čudnim vremenskim prilikama, kao da smo imali sreću i pogodili dan kad smo ipak mogli odloviti natjecanje. Vrijeme je bilo promjenjivo, ali uglavnom taman dovoljno za kvalitetnu borbu svih sudionika. Kiša, oblaci, sunce i tako se to izmjenjivalo kroz cijeli dan. Ove godine pobjednik je Ivan Žnidarić iz Krapinskih Toplica i osvaja prekrasni fish carving potočne pastrve. Drugo mjesto za Davora Sečenja iz Zaprešića, dok broncu odnosi Martin Kuhar iz Jastrebarskog.

Kad putujete od Broda na Kupi prema Plešcu, to Vam je tako kao da je vrijeme stalo. Naprosto je nemoguće, a da ne uživate u svakom trenutku provedenom u toj prekrasnoj prirodi. Cijela naša ekipa…..neprocjenjivo!
Već nebrojeni put zahvaljujemo se obitelji Klarić, koja nas svake godine dočeka široke ruke i jednim velikim radosnim osmjehom. Bez njih je naše natjecanje nezamislivo. Damir Papišta, naš šofer uvijek siguran, a roštilj kojeg pripremi je „par excellence“. I na kraju kao predsjednik zahvaljujem svim sudionicima na fer i korektnoj borbi i ako bude zdravlja da se vidimo dogodine!

Živjeli!