GACKA-KRAŠKA LJEPOTICA

Svake godine posjetimo Gacku dolinu u potrazi za kakvom lijepom potočnom pastrvom. Skoro sličnog datuma smo i prošle godine mušičarili na rijeci Gackoj. Ekipa se nije promijenila. Davor Sečenj, Željko Kuk i moja malenkost i ove godine odlučili smo okušati sreću na ovoj nam prekrasnoj kraškoj ljepotici.
Od naplatne postaje Lučko, pa do grada Otočca je cca 150 km, što znači otprilike oko dva sata vožnje. Po dolasku u Otočac najprije se ispila jutarnja kava u centru grada, zatim smo kupili nešto za doručak i opskrbili se sa tekućinom koja je jako potrebna na vodi. Gacka je svojim tokom dosta otvorena i nema baš nekih mjesta gdje bi se sakrili u hlad. Znači treba se i adekvatno obući. Još ću napomenuti da je prilaz obali praktički pod vodom i da bi waders hlače i cipele bile pun pogodak. Ja osobno sam ovaj puta gacao po vodi u običnim gojzericama i kratkim hlačama, što mi i nije bio baš neki potez. No, na muci se poznaju junaci! I da….uzmite podmetač sa što duljom drškom, jer jako je teško kad ulovite ribu provući ju kroz visoku obraslu travu do same obale. Od pribora sam koristio kao i uvijek univerzalni greysov štap #5, 9 ft, uparenu sa žnorom broj 5 i na kraju predvez 0,16.
Kod Ličkog Lešća smo počeli sa ribolovom. Rijeka Gacka je puna rese i trave, samim tim i puna hrane za ribe. Navodno ovdje riba raste mnogo brže nego u bilo kojoj drugoj rijeci. Trebalo je tražiti tzv. rupe i tamo na dosta otežanim glavama muha spuštati do samog dna i tu očekivati nekakav griz. Najbolje je na viđeno, odnosno kad se vidi riba da ju onda pokušate uloviti. Bacati u nepoznato, odnosno na neviđeno je ipak optimističnija metoda, no itekako Vas iznenadi kad od nikud se stvori riba i zagrize. Mi smo se 90% držali prve metode. Ribe u Gackoj ima stvarno dosta i zavidnih dimenzija. Kako sam i napomenuo na početku ovog članka, bili smo u potrazi za lijepom potočnom pastrvom. Prije podne ju nismo vidjeli ni ulovili, no zato je sjelo 5-6 prekrasnih kalifornijskih pastrva.
Fotografiranje za uspomenu i puštanje ribe što je moguće brže. Kalifornijska pastrva je ubačena u rijeku Gacku i fino se prilagodila, nekad je tu živio i riječni rak, ali ga je kuga istrijebila. Osim ove dvije vrste pastrva još se tu mogu pronaći lipljan, štuka, linjak, šaran, klen i još par vrsti riba koje su vjerojatno došle kanalom kojim je za potrebe HE Senj Gacka spojena s Likom. No 90% ribe je pastrvske vrste.
Slijedio je odmor za ručak, pa smo se vratili u Otočac i počastili se sa finim hamburgerima. Popili dvije runde, razmijenili dojmove i krenuli na poziciju kod hotela Gacka. Kod hotela je bilo dosta turista koji su nam na neki način i plašili ribu. Opet smo se raštrkali po rupama, a Žac uspijeva prevariti potočnu pastrvu, dok i Davor i ja lovimo po par kalifa. Sunce je počelo polako zalaziti i otišli smo malo sjesti na klupice terase hotela i popili kavu. Sjedeći tako pregledavam cjenik usluga i mogu Vam reći da i nije ništa pretjerano skupo. Nismo imali vremena to ispitati, ali slijedeći put svakako. Na kraju nas je put odveo na ušće riječice Kostelke u Gacku i tamo smo čekali večernji skok. Sat vremena se riba dizala, ali nije to bilo ono što smo očekivali. Tu i tamo neki kolubar na površini. Uspjeli smo ipak prevariti par kalifornijskih pastrva i samim tim završiti i današnju priču. Vrijeme je samo tako preletjelo. Pospremanje i lagani put prema Zagrebu, odnosno Zagorju……

Više sadržaja o Gackoj dolini možete popratiti na web stranicama turističke zajednice grada Otočca.

Upozorenje: Dio ove regije još uvijek je miniran!

Područje rijeke Gacke minirano je na pravcu Sinac – Otočac, u dijelu područja sjeveroistočnog predgrađa grada Otočca i širem području Drenova Klanca (nekadašnji desni rukavac Gacke). Na žalost, sva minirana područja nisu označena, pa vam savjetujemo da se ne krećete izvan ceste i često korištenih putova izvan gore navedenih područja. Karta miniranih područja nalazi se na internetskim stranicama Hrvatskog centra za razminiranje.

MRZLA VODICA-ODMOR ZA DUŠU

Već par godina dogovaramo jednodnevni izlet na jezero Mrzla Vodica u Gorskom kotaru. Ove godine smo konačno to i ostvarili. U dogovoru sa SRD Lokvarka, bili smo gosti na njihovom terenu, točnije na Mrzlovodičkom jezeru u mjestu Mrzla vodica.
Jezero je umjetno izgrađeno 1999.godine izgradnjom brane između Lokvarskog jezera sa kojim je spojeno i u kojeg se ulijeva. Smatra se jedno od najmlađih u Hrvatskoj. Prvobitno zamišljeno kao mrijestilište za pastrve i šarane, no sredinom prosinca 2010., uslijed jakih i učestalih kiša, otapanja većih količina snijega, vodostaj jezera se digao na nivo spajanja. Brana je poplavljena i ona riba koja se nije trebala naći u Mrzlovodičkom jezeru se ipak preselila. Prvenstveno štuka, koja je imala tada priliku se počastiti sa mlađom pastrvi koja je obitavala u Mrzlovodičkom jezeru. Od tada pa do danas štuka je glavni predator u jezeru. Osim štuke tu se mogu uloviti i veći primjerci potočne pastrve, kao i kapitalni ostriži. Naravno, tu plivaju i šaranske ribe.

U dogovoru sa DVD Špičkovina unajmili smo kombi vozilo i ujutro krenuli u 5 sati iz Zaboka. Za ovo doba godine rekli bi da će biti gužve u prometu, no nekako smo ostali iznenađeni, pogotovo na račvanju autoputa kod mjesta Bosiljevo. Praktički do Delnica neznam dali je kraj nas prošlo 50-tak automobila. No za te stvari nek se brinu drugi, nama je to odgovaralo. Sigurna vožnja i dolazak u Delnice. Jutarnja kavica i shoping u Konzumu, pa put ka Mrzloj vodici našem krajnjem odredištu. Od Delnica do jezera ima cca dvadesetak kilometara vožnje po lokalnoj cesti. Cesta sa dosta zavoja i treba biti oprezan, no mi smo sretno stigli i u Caffe baru „Mrzlica“ kupili dnevne ribolovne dozvole, te dogovorili za najam čamaca. Slijedi odlazak do ribičkog doma SRD Lokvarka, gdje smo dobili ključeve i sve stvari fino odložili i pripremili se za ribolov. Iz moje perspektive, ribički dom je u nekoj fazi finiša, ali sve potrebito se nalazi u njemu. Dobiti ključeve od doma i kompletni inventar na raspolaganju mogu samo osobe ili udruge od povjerenja, zato veliko HVALA domaćinu što nam je izašao u susret.

Mrzlovodičko jezero iz ptičje perspektive

Poslije kiše dolazi sunce. I tako je i bilo. Taman završili sa ručkom i pojavilo se sunce. Krenuli smo u drugo poluvrijeme. Posade iste i volja za dobit ribu još veća. Domaći su nam predložili da lovimo skroz uz obalu u pojasu trave. Dobar savjet zlata vrijedi, pa se Marko Martinjak upisuje sa prvom štukom. Doslovce u najvećoj travi. Nakon par zabačaja i ja imam udarac, ali ne i sreće. Riba se odmah otkopčala sa udice. Malo dalje Neven vadi svoju prvu štuku. Pogođen prvi tajming. Nakon toga sat vremena ništa se nije dešavalo. I onda opet neki moment kad riba proradi. Neven lovi dvije štuke unutar deset minuta i Ivan Oroz sa obale također dvije ribe. E sad zašto je tome tako, ja neznam objasniti. Usput moram napomenuti da je nedavno ispražnjeno Lokvarsko jezero i da je velika većina riba sa Lokvarskog jezera završila upravo u Mrzlovodičkom jezeru. Nadali smo se većim ribama, ali ili nisu htjele ili ih mi nismo znali uloviti.

Isušeno Lokvarsko jezero fotografirano dronom

Tekst: Siniša Kovačićek
Fotografija: Fishing Club Zagorje

FISHING CLUB ZAGORJE NA ČABRANKI

Tradicionalno klupsko natjecanje Fishing Cluba Zagorje na rijeci Čabranki koje se svake godine održava u mjestu Plešce i ovaj put zaslužuje sve pohvale. Nastupilo je 13 članova kluba i jedan gost natjecanja. U ovim čudnim vremenskim prilikama, kao da smo imali sreću i pogodili dan kad smo ipak mogli odloviti natjecanje. Vrijeme je bilo promjenjivo, ali uglavnom taman dovoljno za kvalitetnu borbu svih sudionika. Kiša, oblaci, sunce i tako se to izmjenjivalo kroz cijeli dan. Ove godine pobjednik je Ivan Žnidarić iz Krapinskih Toplica i osvaja prekrasni fish carving potočne pastrve. Drugo mjesto za Davora Sečenja iz Zaprešića, dok broncu odnosi Martin Kuhar iz Jastrebarskog.

Kad putujete od Broda na Kupi prema Plešcu, to Vam je tako kao da je vrijeme stalo. Naprosto je nemoguće, a da ne uživate u svakom trenutku provedenom u toj prekrasnoj prirodi. Cijela naša ekipa…..neprocjenjivo!
Već nebrojeni put zahvaljujemo se obitelji Klarić, koja nas svake godine dočeka široke ruke i jednim velikim radosnim osmjehom. Bez njih je naše natjecanje nezamislivo. Damir Papišta, naš šofer uvijek siguran, a roštilj kojeg pripremi je „par excellence“. I na kraju kao predsjednik zahvaljujem svim sudionicima na fer i korektnoj borbi i ako bude zdravlja da se vidimo dogodine!

Živjeli!

LOKVARSKO JEZERO – ATRAKTIVNO LJETO

Ove godine na Lokvarskom jezeru je predviđen remont brane za potrebe HES Vinodol. Zbog toga je potrebno isušiti jezero kako bi se mogli ukloniti nedostaci na postojećoj brani. To se radi otprilike svakih dvadeset godina. Posljednje isušivanje je bilo 2001. godine. Dok je jezero u normali je jedno od najljepših umjetnih jezera u Hrvatskoj, potpuno stopljeno sa okolišem koji ga okružuje. Za šetače, planinare, bicikliste i avanturiste je omiljeno mjesto, a tek za ribiče!
Lokvarsko jezero je izuzetno bogato sa ribom. Pretežno se to odnosi na populacije šarana, štuke i pastrve. Ima i drugih vrsta riba, ali ne toliko zastupljene i atraktivne kao ove koje sam nabrojao. Pošto smo znali da je jezero u fazi pražnjenja, te da postoji velika šansa za dobar ribolov, posjetili smo ga kroz dva vikenda………

Ove godine na Lokvarskom jezeru je predviđen remont brane za potrebe HES Vinodol. Zbog toga je potrebno isušiti jezero kako bi se mogli ukloniti nedostaci na postojećoj brani. To se radi otprilike svakih dvadeset godina. Posljednje isušivanje je bilo 2001. godine. Dok je jezero u normali je jedno od najljepših umjetnih jezera u Hrvatskoj, potpuno stopljeno sa okolišem koji ga okružuje. Za šetače, planinare, bicikliste i avanturiste je omiljeno mjesto, a tek za ribiče!
Lokvarsko jezero je izuzetno bogato sa ribom. Pretežno se to odnosi na populacije šarana, štuke i pastrve. Ima i drugih vrsta riba, ali ne toliko zastupljene i atraktivne kao ove koje sam nabrojao. Pošto smo znali da je jezero u fazi pražnjenja, te da postoji velika šansa za dobar ribolov, posjetili smo ga kroz dva vikenda.

VIKEND prvi
Martin Kuhar i ja. Do Lokvi mi treba iz Zaboka otprilike sat i pol vožnje. To je nekih 150 km. U Jaski sam pobrao Martina i krenuli smo put Gorskog kotara. Usputna kava na nekoj od postojećih benzinskih pumpi, te kupnja hrane i pića za doručak. Dolazak u Lokve gdje smo u dogovoru sa ribočuvarem kupili dnevne karte i pravac na vodu. Dobili smo upute da si uzmemo waders hlače i cipele jer ćemo loviti sa obale i velika je mogućnost da ćemo se negdje morati smočiti, a i blato je uz samu obalu. Tako je i bilo. Većina našeg ribolova je bila uz samu branu i lijevo-desno kojih stotinjak metara. Nevjerojatno, ali Martin već u trećem zabačaju ima ribu. Potočna pastrva nekih 35 cm. Fotografija i puštanje. I tada je slijedilo dugo vremena praznine kad riba naprosto nije reagirala ili je nismo mogli naći. Onda je došlo mojih deset minuta kad vadim dvije lijepe štuke preko 70 cm. Slijedi ručak u obližnjem restoranu Eva gdje srećemo i Marka Martinjaka sa svojim sinom Maksom koji su isto taj dan lovili ribe na jezeru ali iz čamca. Članovi kluba u akciji…..nije loše.
Poslije ručka drugo poluvrijeme i krećemo se lijevo od brane. Sretnemo dosta lokalnih ribiča, a na vodi viđamo i par ekipa u čamcima. Kako su prošli ovi u čamcima, neznamo, a mi dobivamo još jednu štuku i imamo jedno trganje. Martin lovi do noći, dok sam ja odustao jer više nisam mogao hodati po blatu, a i godine su za vratom. Poslije saznajemo da je naša ekipa M&M u čamcu dobila prekrasnu potočnu pastrvu. Naravno zbog toga smo i došli na Lokvarsko jezero.

VIKEND II
Marko Martinjak i ja. Za tjedan dana opet u Lokvama. Sve je isto kaj se tiče puta ( nisam išao u Jasku) i onog dijela odlaska  do jutarnje kave, jer smo ju popili u lokalnom kafiću u Lokvama uz društvo tajnika i ribočuvara SRD Lokvarka. Kupnja ribolovnih karata i pravac jezero. Dolaskom na jezero vidimo da je vidno pao vodostaj za još barem dva metra kroz sedam dana. Imali smo i čamac kojeg su nam ustupili domaći ribiči. Bili smo stvarno „nabrijani“ i nekako smo očekivali više nego zadnji put, baš zato jer imamo čamac i imamo kud i kamo veće mogućnosti istraživanja po jezeru. No, što je krenulo po zlu!? Vjetar…..dosadni vjetar nas je uništavao cijeli dan i nismo si mogli pomoći. Baciš varalicu i onda ti je odjednom ispod čamca. Nije da nismo probali sve moguće tehnike, ali naprosto nije išlo. Uz sve te muke još smo i ostali bez „štroma“ u akumulatoru. Kad te neće onda te neće. Čamac smo ostavili privezan za obalu, a dušu smo ispustili dok smo stvari nosili do ceste na skroz drugoj strani jezera gdje nam nije je bio parkiran auto, pa onda pješke do auta i nanovo ukrcavanje stvari. Izgubili smo dosta vremena, pošteno se umorili i već razmišljali da je to to. Idemo doma i neka ide sve u pm. Ali intuicija čini svoje i jedan drugog pogledamo i odlučimo se spustiti na još sat vremena, pa probati sa obale. To je bio pun pogodak, jer Marko je ulovio prekrasnu potočnu pastrvu 63 cm, a i ja sam imao pastrvu na štapu koja mi je nažalost otpala u drilu. Toliko o ribolovu iz čamca!

DOJMOVI
Meni su to bili prvi ribolovi na Lokvarskom jezeru. Marko i Martin su već imali iskustva sa jezera, ali po znatno većem vodostaju, dok je jezero u normali. Imali su i tada uspjeha. Meni ostaje utjeha da sam upisao i Lokvarsko jezero sa nekom ribom, jer tko zna dali ću više ikad imati takvu priliku. Naime sva riba će se povući iz jezera i preselit će se u obližnja jezera i potoke. Članovi SRD Lokvarke se pripremaju za taj izlov i  vele da unutra trenutno ima cca tridesetak tona ribe. E sad si razmislite koliko će trebati vremena da se riblji fond obnovi na tom nivou. Vjerujem da unutra plivaju kapitalne štuke, šarani i potočne pastrve. Sedamdesetih godina je izvađena pastrva od 25,4 kg, što je abnormalna težina za tu vrstu ribe. Pa živi bili pa vidjeli! Jedan manji preparat pastrve, ako želite vidjeti nalazi u muzeju žaba u Lokvama.

Lokvarsko jezero je akumulacija za potrebe hidro energetskog sustava Vinodol. Izgradnjom brane koja je završena pedesetih godina zaustavljen je tok rijeke Lokvarke i tako je nastalo. Na pojedinim mjestima doseže i dubine do 40 metara, što je vjerojatno i istina, jer smo naišli na dosta rupa dok smo zabacivali svoje mamce. Jezero ima i svoju šetnicu za koju Vam je potrebno oko 5 sati pješačenja, otprilike 17 km staze.

Postoje i biciklističke rute, kupalište i za turiste vožnja splavom. No za kupanje i vožnju čamcem ili splavom će trebati čekati slijedeću godinu, jer za jezero od cca 2,5 km dužine će trebati po mojoj procjeni barem pola godine da se napuni i da opet dobije svoju konturu i primat najljepšeg akumulacijskog jezera u Hrvatskoj.
No ovo je prilika da se ovo ljeto posjeti isušeno jezero, pa čak da ga se i prehoda, što je itekako atraktivno ( najavljen početak punjenja kraj devetog mjeseca). Možda naiđete na ostatke naselja Srednji jarak (ceste Lujzijane, ostatke kuća, pilane i gostionice). Ja Vam mogu reći da je i sad napola prazno stvarno čudo! Nemojte slučajno a da ne posjetite i restoran Eva koji će Vam ponuditi tradicionalna gorska jela. Uglavnom pratite portale vezane za općinu Lokve, turističku zajednicu i SRD Lokvarka. Tako ćete biti na vrijeme informirani o događanjima na isušenom jezeru i naravno da si isplanirate jedan vikend izlet u Lokve.

Tekst i fotografija : Siniša Kovačićek

OTVORENJE PASTRVSKE SEZONE

Otvorena je sezona na pastrve. Sa prvim danom trećeg mjeseca ljubitelji mušičarenja i spin ribolova dolaze na svoje. U Hrvatskoj je to na vodama sjeverno od Save. U susjednoj nam Sloveniji znamo da je to rijeka Savinja, pa smo se i uputili kod naših prijatelja u Mozirje. Ovaj puta u najvećem broju, sa dva auta uputili smo se za Sloveniju. Vozili smo ovaj put po autoputu. Ugodnija i brža vožnja, možda nešto dulja po kilometraži, ali vremenski prije stižemo.
Ribički dom još nije bio otvoren, pa smo jutarnje druženje započeli u restoranu koji je u sklopu ribičkog doma. Nakon jutarnjih kavica, krenuli smo na vodu. Rasporedili smo se po grupama i otišli na različite dijelove vodotoka rijeke Savinje. Klupski kolega Krešimir Plečko i moja malenkost smo se odlučili otići na ušće rijeke Drete sa Savinjom. Nismo nimalo pogriješili. Nimfe ili bijeli strimer je odigrao svoje za početak i uz par fotografija smo ovjekovječili jutarnji ribolov.

U 10 sati je bio dogovoren ručak u ribičkom domu, pa smo se vratili i nastavili druženje sa domaćinima. Ugodna atmosfera i pokoja anegdota i tako do poslijepodneva. Osim nas kao gosti koji dolaze iz Hrvatske, tu je bilo i kolega iz drugih dijelova Slovenije. RD MOZIRJE je dobar gospodar na rijeci Savinji, pa zato ribiči mušičari vole dolaziti ovdje na ribolov.

Poslijepodne nastavili smo gdje smo i počeli. Riba se malo popikala, ali još uvijek se dalo lijepo loviti. Bilo je i par lijepih debelih riba na udici koje su se ili otkvačile ili su potrgale, no to je sastavni dio ribolova i već smo se navikli na takve situacije. Skoro do sumraka gazili smo nizvodno po vodi i guštali si ribolov uz pokoju pauzu onako uz vodu na nekom kamenu. Ma kud ćeš ljepše!

No sve što je lijepo kratko traje, nevjerojatno je kako brzo vrijeme prođe u ribolovu. Slijedi povratak u ribički dom, gdje smo se do mraka nastavili družiti uz naravno suma sumarum današnjeg dana. I onda povratak u Hrvatsku………zbogom Savinja, vidimo se uskoro!

Sve vezano za ribolov na Savinji dijelom koji gospodari RD MOZIRJE možete pogledati na slijedećem linku.

Urban street fishing Krapina 2022

USF KRAPINA 2022. – memorijal “Zdravko Demirović Zagi“ održan je 08.10.2022. na rijeci Krapinici u centru grada Krapine.
Pravi jesenski ugođaj sa prekrasnim sunčanim danom upotpunio je ovaj događaj još čarobnijim. Prije samog natjecanja zajednički doručak uz ribičke anegdote u centralnom boxu. Nastupilo je 12 natjecatelja iz kontinentalne Hrvatske koji su kroz dva izlaska pokušali uloviti najveće ribe i u konačnom zbroju pobijediti. Ove godine je to uspjelo Marko Martinjaku iz Konjščine, drugo mjesto za Ivana Žnidarića iz Krapinskih Toplica, dok je treće mjesto osvojio Željko Spasić iz Karlovca.
Sponzorske ribičke nagrade su omogućili „ Lov i ribolov „ iz Bjelovara i „Kuzma fishing tackle“ iz Koprivnice, a sponzorske majice natjecanja „ Niskogradnja Hren “ iz Donje Stubice.
Druženje uz zajednički ručak, već tradicionalno se nastavilo u pizzeria „Picikato“ u samom središtu grada Krapine.
U ime Fishing Cluba Zagorje i ŠRD Krapina još jedno zahvala svim sudionicima ovog natjecanja. Čestitke pobjednicima i vidimo se dogodine!
Napomena: Kuriozitet ovog natjecanja je da smo imali do sada najmlađeg sudionika, a to je bio Lovro Plečko iz Krapinskih Toplica. Bravo Lovro i samo tako nastavi!