SUSRET MUŠIČARA NA KRKI

Nakon dvije „covid“ godine pauze ponovno smo se našli na rijeci Krki kod mjesta Žužemberk u susjednoj nam Sloveniji. Tradicionalni 26. po redu susret mušičara ove godine privukao je nešto više od 25 natjecatelja iz Slovenije i Hrvatske. Domaćin RD NOVO MESTO kao i svake godine uz bogate prigodne nagrade za natjecatelje, potrudi se da nitko ne otiđe gladan i žedan. Izvrsna hrana i piće koliko tko može uz dnevnu ribolovnu kartu gdje si može svatko uzet jednu ribu i sve to za 25 eura smatram da je to daleko najbolje dobiveno za uloženo. No, nije sve u ribama! Ovakvi susreti su prvenstveno za zajednička druženja, stjecanje iskustava i naravno novih poznanstava, a toga Hvala Bogu nije manjkalo.
Naša ekipa Fishing Cluba Zagorje krenula je iz Zagreba oko 5 i 30 ujutro. U Žužemberk smo stigli za sat i pol. Noćno putovanje uz kišu i nije baš ono što svaki vozač želi, ali želja za ribolov je jača i od toga. Jutarnja kavica se pila u obližnjem kafiću uz sami stari grad Žužemberk. Dočekali smo i Andreja Šoštariča iz Celja i tako popunili ekipu za natjecanje. Još jedna runda i polako se spuštamo do ribičkog doma, gdje su se vršile prijave i gdje se možete susresti sa novim-starim ribičima. Uz doručak i ispijanje kave, čaja ili nešto konkretnog vrlo brzo smo potrošili vrijeme i trebalo je krenuti na stazu uzvodno u mjestu Šmihel. No prije toga smo dobili upute i pravila natjecanja koja se iz godine u godinu nisu ništa promijenila.
Kiša se pretvorila u snijeg i voda je porasla. Trebalo se sad prilagoditi i odabrati mjesto gdje se riba povukla. To nije tako jednostavno, a što smo i vidjeli kasnije da je bilo ribolovaca koji nisu ulovili ribu na natjecanju. No sreća prati hrabre. Ovaj put i uz malo stečenog iskustva se poklopilo da smo na kraju tekme i odradili dobar posao. U kategoriji za najveću ribu Andrej Šoštarič osvaja 5.mjesto, dok Marko Martinjak 2.mjesto. U kategoriji Ulovi i pusti za potočnu pastrvu moja malenkost osvaja 3.mjesto, dok Željko Brekalo osvaja 1.mjesto. Što reći, nego bravo!
Poslije dodjele nagrada slijedi ručak i kratak odmor, a nakon toga slobodni ribolov. Naravno da smo otišli na pozicije koje nismo vidjeli u toku natjecanja, a kad nemaš presing i pritisak je lakše. Kiša je stala i sve je nekako onda drugačije. Svi zajedno smo se nalovili lijepih prekrasnih riba i ovjekovječili ih naravno sa fotoaparatom.
Na kraju kad sve sumiramo, nema druge nego vidimo se dogodine!
Još jednom Hvala organizatoru na gostoprimstvu i ugodnom druženju.

tekst: Siniša Kovačićek

OTVORENJE SEZONE PASTRVA NA SAVINJI

Prvi dan u trećem mjesecu je u Sloveniji za ljubitelje mušičarenja praznik. Uzimaju se slobodni dani, godišnji, sve se prilagođava tom datumu jer na taj dan je otvorenje ribolovne sezone na pastrve. Isto tako i kod nas u Hrvatskoj na vodama sjeverno od Save počinje sezona lova na pastrve.
Žac, kolega iz kluba i moja malenkost već smo dogovorili sa kolegama iz Slovenije da im dolazimo u posjet na dan otvorenja. Sve je teklo po planu i sve nam je išlo na ruku. Iz Zaboka smo krenuli oko 5 sati ujutro i moram priznati da smo se naputovali do Mozirja jer je radni dan i ljudi odlaze na posao. Svi na našoj ruti gravitiraju prema Celju, pa nam je i gužva bila neizbježna. No kad se ide na ribolov, ne pita se i ima se strpljenja za sve. Dolaskom u ribički dom u Mozirju bili smo fino dočekani sa gablecom, toplim čajem i kavom. Krenule su priče, jer to je normalno u takvim prilikama i nikako na vodu. Osim nas kao gosti iz Hrvatske, došlo je u Mozirje i puno ribolovaca iz različitih dijelova Slovenije. RD Mozirje je jedna od najbolje organiziranih ribičkih družina u Sloveniji i zato ribiči vole kod njih dolaziti jer se redovito vraćaju prezadovoljni za uloženo-dobiveno. Mi smo već navikli na takve situacije prijašnjih godina, a tako je bilo i ove.
Krenuli smo od ušča riječice Drete u Savinju i pogodili, bar smo tako mislili u početku dok nas nisu drugi ribiči i sami sebe razuvjerili u daljnjem ribolovu. Ribe ima doslovce svugdje. Vodostaj je bio dosta nizak i voda bistra, trebalo je samo naći malu dubinu i to je bilo to. Prvi zabaci su bili nagrađeni i prvim ribama, pa smo u jednom trenutku vadili i oboje ribu na istoj poziciji. Kretali smo se nizvodno uz tok i svako izgledno mjesto doslovce do kraja prelovili. Koristili smo strimere, jer smo skužili da se riba aktivira povlačenjem, a na nimfe nije išlo. No u tom prvom dijelu dana mogu samo reći da je bilo pregršt ulova i otkvačivanja i trganja, ma svega.
Nakon toga vratili smo se u ribički dom na ručak. Fino smo se najeli i sa ostatkom ekipe ispričali prve dojmove. Zajednički stav je bio da je ribolov do sada odličan i da se domaćin stvarno potrudio razveselite sve ribiče goste na njihovim vodama. Popila se i pokoja pivica, a poslije kavice opet na vodu. Nismo previše razmišljali kud bi dalje jer stvarno je bilo nemoguće izbjeći mjesto a da nema pokoja riba. Vjetar nas je praktički otjerao sa vode, a i sama voda je bila na 5 stupnjeva. Pošto smo Žac i ja slobodno mogu to i napisati već ljudi u nekim godinama i kad dolaziš u stadij kad treba i misliti na zdravlje prije svega, odustali smo možda i najranije do sada od nekih naših zajedničkih ribolova. Završili smo na granici trofejnog revira sa još nekoliko prekrasnih ulova kalifornijske pastrve. Sve je ovjekovječeno sa prekrasnim fotkama i pokojim video mini klipovima. Završetak i rastanak opet kod ribičkog doma i vidimo se uskoro kad će ipak biti malo toplije!
Sve vezano za ribolov na Savinji dijelom koji gospodari RD MOZIRJE možete pogledati na slijedećem linku.

tekst: Siniša Kovačićek
fotografija: Siniša Kovačićek i Željko Brekalo

FOTOGALERIJA

ŠTUKA U KASNU JESEN

Kasna jesenska subota. Vani -5 stupnjeva. Lagani vjetar već u sedam ujutro. Pijem kavu ispred vrata na terasi i razmišljam dali će Marko zvati ili ne. Jesmo se dan prije dogovorili, ali zima je zima! I ja razmišljam dali bi ili ne bi u ribolov. Zvoni mobitel i nema se druge. Idemo na jezero Orešje štuke ganjat. Marko dolazi oko 10 h u Zabok, pretovarujemo stvari u moj auto i laganini za Orešje. Nismo namjerno išli ranije kako bi izbjegli minus temperaturu da nam se ne bi od ranoga jutra dešavalo da nam se lede vodilice ili špaga na štapu. Pogodili jesmo jer se temperatura digla do podnošljivih nula stupnjeva dok smo stigli na jezero. U toku vožnje koja ne traje dugo ( 24 km ) rješavamo dogovor sa ribočuvarom. U domu kupujemo dnevne ribolovne karte po cijeni od 70 kuna i startamo sa ribolovom. Vjerovali ili ne, Marko u prvom zabačaju ima ribu. Štuka ne nešto velika, ali veseli, valjda riba „radi“, a naše je da ju pronađemo. Poslije fotkanja, uredno je vraćena natrag u jezero i selimo dalje. Sat i nešto pretražujemo mjesta, ali ništa se ne dešava. Dolazi još ribiča špinera i isto tako se trude ne bi li prevarili koju štuku. Mijenjamo arsenal varalica svako malo. Vjetar se neda i dodatno nam otežava i to malo ribolova za kojeg smo se odlučili. Oko 13 h odlučimo se za odmor i gablec. Onak pravi zagorski sa suhim kobasama, špekom i lukom, malo sira, kila kruha i pivarice. U slast smo to pojeli i nakon ručka dogovorili se da idemo na drugu stranu jezera. Možda će tamo biti više sreće. No druga strana je dosta plića i nije davala rezultate. U proljeće će najvjerojatnije tamo biti bolje, ali ovu subotu nama nije zagrizla ni jedna riba. Sunce je polako gubilo na svojoj jačini, što je bio znak da se vratimo na mjesto od kud smo i startali današnji ribolov. Nije prošla ni minuta zabacivanja, a da se i meni posrećilo sa ribom. Moram priznati da štuke sa Orešja imaju prekrasnu pigmentaciju, zaista djeluju onako lijepo prirodno sa tim svojim šarama i pikama. Prave ljepotice. Marko mi čestita i zapalim jednu cigaretu da odmorim. Nisam ju do kraja ni popušio kad Marko vadi svoju drugu štuku. Bravo Marac! Polako ju oslobađamo i zajedno sa prostirkom je vraćamo natrag u vodu. E sad smo se odlučili i kucnuti! Nakon „odmaranja mjesta“ krećemo dalje. Polako u sumrak Marko dobiva i treću štuku. Marac me razvalio, ali neka. Proveli smo ugodno poslijepodne na ribolovu i bili pet sati na svježem zraku. Što bi htjeli više od toga!? Naš prijatelj Krešo Plečko bi rekao: „Tko ti to more platit!?“ I zaista je tako!

Napomena :
Jezerom Orešje gospodari SRD Sloga iz Orešje. Jezero je veličine oko 40 hektara sa puno sprudova i raslinja. Dubina varira do pojedinih mjesta i do 4 m. Bogato je grabežljivom ribom (prevladava štuka), no i šaranskom populacijom. Treba se obratiti pažnja na vodostaj jer dosta ovisi o rijeci Savi, tako da se prije ribolova konzultirate sa vrlo ugodnim i susretljivim ribočuvarem Miroslavom Vlašićem na broj mob. 099 337 1666

I na kraju samo da podsjetim da nam je SRD Sloga iz Orešja prije 5 godina ustupila prostorije ribičkog doma, gdje smo proslavili našu desetu godišnjicu osnivanja Fishing Cluba Zagorje. Još jednom Hvala!

LOV NA KAPITALNE ŠTUKE

Svake godine otprilike sredinom rujna pa do početka listopada vrijeme je kad ja kažem da štuke najbolje uzimaju varalice. Štuka osjeti da dolaze hladniji dani, pa se intenzivnije počinje hraniti kako bi sa što više sala mogla prezimiti zimu i niske temperature koje slijede, a pogotovo na jezerima koja nemaju neku preveliku dubinu. Upravo takvo jezero sam odlučio posjetiti ovih dana, što mi se i na kraju isplatilo sa lijepim ulovima štuke. Radi se o jezerima u Novakima kojim gospodare SRD JASTREBARSKO iz Jaske.
SRD JASTREBARSKO je osnovano davne 1940. godine za vrijeme Banovine Hrvatske.
Članovi društva aktivni su pobornici zaštite okoliša, te svojim radom kroz mnogobrojne organizirane radne akcije i ponašanjem doprinose do očuvanja i zaštite prirode. Na terenu se to najbolje osjeti i vidi. Jezero br.3 u Novakima je uredno i čisto. Staza za nas „špinere“ prohodna i neobrasla. Šaranske pozicije dobro posložene i imaju dostatan razmak za obavljanje šaranskih aktivnosti. Jezero je u režimu „Ulovi i pusti“, te je potrebno uz dnevnu dozvolu imati i adekvatan podmetač i prostirku, dok šaranaši moraju imati i kadicu za prihvat ribe. Osim trojke, tu su još dva jezera. Jezero 1 površine oko hektara i jezero 2 sa oko 4 ha vodene površine gdje je također moguć ribolov na grabežljivce i šaransku ribu.
Iz Zaboka do Jaske ima cca 45 min vožnje. Izlaz Jaska pa na staru karlovačku i čim se prođe mjesto Jastrebarsko, prvo skretanje desno (postoji putokaz za ribnjake Novaki). Vozite se cca km i na desno ćete ugledati padajuću rampu. Nemojte ulaziti unutra jer postoji velika šansa da Vam dok obavljate ribolov ribočuvari zaključaju rampu, pa nećete moći izaći van kompleksa jezera. Iskreno, nema ni potrebe za ulaskom jer je voda i prve lovne pozicije udaljeno tridesetak metara od ulaza. Cijela ta strana jezera je predviđena upravo za špinere i to je u biti Vaše današnje kretanje. Kad bi uređene šaranske pozicije bile slobodne, onda bi postojala mogućnost i špinanja po cijeloj stazi jezera. No to je dosta rijetka slučajnost i zato je najbolje držati se te slobodne strane jezera. Prije samog početka ribolova morate imati dnevnu ribolovnu kartu koju kupite po dogovoru sa jednim od ribočuvara. Kako sam već i spomenuo nemojte zaboraviti dobar podmetač i prostirku.



Sad ono najvažnije, a to je ribolov. Osobno sam prvi puta bio na toj vodi i sa konzultacijama sa svojim kolegama koji su već imali dosta ribolova na toj vodi, odlučio sam raditi sve kontra onoga što su mi rekli. Možda će nekome zvučati smiješno, ali takve vode su kroz ljeto dosta napadnute, jezero je u režimu Ulovi i pusti, riba je vjerojatno naviknuta na već tradicionalne mamce…….itd itd, pa sad zaključite zašto sam ja baš kontra svega radio nego što su mi govorili.
Rezultat moga ribolova su tri prekrasne štuke od 85-100 cm!

Napomena :

Cijena ribolovne karte je 80 kn.
Broj ribočuvara 091 970 0723

Tekst i fotografije : Siniša Kovačićek

USF KRAPINA 2021

Tradicionalni USF KRAPINA 2021. – memorijal „Zdravko Demirović-Zagi“ ove godine je održan 16.10.2021. Možda i jedan od najhladnijih do sada. Ujutro maglovito, ali se ubrzo vrijeme promijenilo na ugodnih i sunčanih 15 stupnjeva. Ribolov na rijeci Krapinici kroz sam centar grada Krapine je uvijek atrakcija za ribiče natjecatelje i znatiželjne šetače. Nastupilo je 14 natjecatelja iz kontinentalne Hrvatske. Domaćin natjecanja SRD Krapina, a oko organizacije se pobrinuo Fishing Club Zagorje iz Zaboka.
Ove godine pobjednik je kao i lani Matija Štefek iz Donje Stubice, drugo mjesto za Martina Kuhara iz Jastrebarskog, dok je treće mjesto zauzeo domaći natjecatelj Gordan Horvat iz Krapine.
Glavne nagrade za prva tri mjesta je osigurao Fishing Club Zagorje i KUZMA FISHING TACKLE iz Koprivnice, a sponzorske majice za sve natjecatelje darovao je „O5“ premium spirit bar iz Velikog Trgovišća.
Druženje uz zajednički ručak se nastavilo u pizzeria „Picikato“ u samom središtu grada Krapine.

Čestitke pobjednicima i vidimo se dogodine!

15. KLUPSKO NATJECANJE FCZ

Jubilarno 15. po redu klupsko natjecanje članova Fishing Cluba Zagorje na rijeci Čabranki u mjestu Plešce. Atmosfera odlična, sunčano i toplo, društvo veselo, Čabranka puna riba, a vrijeme kao da stoji. U tim uvjetima ne možete se loše provesti. I tako je i bilo. Stvarno smo guštali u zajedničkom druženju u prekrasnom ambijentu Gorskog kotara uz rječicu Čabranku. Kuriozitet ovog 15. po redu natjecateljskog zdanja je bio što se ove godine lovila nadprosječno velika riba. Prvo mjesto je pripalo Željku Brekalu iz Zagreba, drugo mjesto za Mladena Vranara iz Zaprešića, dok je treće mjesto zauzeo Martin Kuhar iz Jaske u „pripetavanju“ sa Tihomirom Martinovićem iz Zagreba jer su imali isti rezultat na kraju natjecanja.
Kao i uvijek odlično domaćinstvo od strane obitelji Klarić iz Plešca, te ŠRU Čabranke koja nam pomaže da naše klupsko natjecanje i dalje bude tradicija na ovim prostorima. Zahvala i našem vozaču Damiru Papišti koji je ove godine prvi puta bio u ribičkoj ekspediciji i koji se pobrinuo da ne ostanemo gladni i da se kao i uvijek vratimo sigurno u Zagorje.
Fish & Chill………..to je to.