Prvi dan mjeseca ožujka je dan koji većina zaljubljenika u ribolov pastrva željno očekuje. Nekad u zimske dane bi se bušile rupe na đepnim kalendarićima do otvorenja sezone kao u vojsci, danas to pametni telefoni odbrojavaju sami i obavještavaju Vas svakodnevno koliko dana još ima do otvorenja pastrvske sezone. Mušičari i špineri su već odavno pripremili cijeli arsenal muha i varalica kako bi bili spremni za „ribički praznik“. Ove godine u našoj lijepoj Hrvatskoj smo mogli birati između dvije ozbiljnije vode. Gacka ili drenažni kanal HE Donja Dubrava. Nas četvorica smo izabrali ……
Prvi dan mjeseca ožujka je dan koji većina zaljubljenika u ribolov pastrva željno očekuje. Nekad u zimske dane bi se bušile rupe na đepnim kalendarićima do otvorenja sezone kao u vojsci, danas to pametni telefoni odbrojavaju sami i obavještavaju Vas svakodnevno koliko dana još ima do otvorenja pastrvske sezone. Mušičari i špineri su već odavno pripremili cijeli arsenal muha i varalica kako bi bili spremni za „ribički praznik“. Ove godine u našoj lijepoj Hrvatskoj smo mogli birati između dvije ozbiljnije vode. Gacka ili drenažni kanal HE Donja Dubrava. Nas četvorica smo izabrali drenažni kanal i uputili se u Međimurje. Tomislav Bare i Željko Kuk iz Zagreba, a Martin Kuhar i moja malenkost putem razgledavamo Zagorje. Dolaskom na vodu, prva stvar što morate učiniti prije nego krenete u ribolov je da kupite dnevnu dozvolu ako već nemate godišnju. Za salmonidne vode je na kanalu još uvijek cijena 150 kn. Pravac ribički dom ( na ulaznim vratima ima broj tel od ribočuvara), jer na otvorenju sezone je uvijek i otvoren, te od ribočuvara kupite bez brige ribičku dnevnu dozvolu. E sad peripetije oko unosa „e dozvole“ u mojem slijedećem članku. Kad smo to riješili, kao i jednu malu rakijicu, tada možete na vodu. Svi osim Martina smo se odlučili za mušičarenje i nismo promašili. Žac je kao i uvijek prednjačio u ulovima dok mi ostali smo se tu i tamo upoznali sa ribom. No u svakom slučaju osobno sam prošao jedno 5 km kanala i primijetio da malih riba nema. Ono što pliva su velike ribe i jako teško ima koja ispod mjere. Te velike ako imate sreće vadite, a ako ne onda su to trganja ili spadanja. Najnapetije mjesto na kanalu tzv.“potkova“ kao da je mrtva. Nekad su se na tom mjestu mušičari i špineri početnici učili loviti pastrve, dok danas tamo ste mogli zbrojiti ribe na dvije ruke. Domaći ribolovci vele da su kormorani odradili svoje i izgleda da je tako jer onih malih oko 20 cm nigdje nema. No uvijek se nađe neki potez gdje se riba u određenom vremenskom razdoblju nalazi, a zašto je baš tamo……e to neznam. Ako Vam ih je teško nalaziti, ne brinite, jer tamo se zadržava najveći broj ribiča koji su taj dan na vodi. Sad je samo na Vama da ih probate prevariti. Mi smo uspjeli nešto uhvatiti i ovjekovječiti sa fotografijama ulova.
Zanimljivosti:Ribolov na ovim prostorima prisutan je oduvijek, a organizirano se počinje javljati prije stotinjak godina. Točnije 1912.g. u Prelogu je registrirano najstarije ribolovno društvo u Međimurju, Glavatica iz Preloga.
Misli na druge CIJEPI SE !
“Misli na druge – cijepi se!”
Cilj hrvatske nacionalne kampanje je građanima pružiti što više informacija o cjepivu, njegovim svojstvima i učincima, mogućim popratnim neželjenim pojavama nakon cijepljenja i kontraindikacijama za cijepljenje, kao i organizaciji i načinima provedbe programa cijepljenja za sve građane koji se odluče cijepiti. Kampanjom društvenog apela cilj je senzibilizirati društvo na potrebu solidarnosti, empatije i altruizma. Sloganom “Misli na druge – cijepi se!” nikoga se ne nagovara na cijepljenje, već se apelira na svijest svakog pojedinca o potrebi solidarnosti s drugim članovima zajednice. Korona virus sve nas je osudio na zajedništvo! Sve poduzete mjere u svijetu do sada pokazuju da moramo misliti jedni na druge. Jedni bez drugih ne možemo, a zajedno ipak možemo pobijediti. U tom svjetlu moramo promatrati sve što činimo, svaki pojedinac i cijela zajednica. Virus nas vraća jedne drugima, tamo gdje pripadamo. Svatko od nas dio je zajednice, veće ili manje, ali zajednička budućnost ovisi o svakome od nas!. Cilj kampanje nije nagovaranje bilo kojeg građanina ili skupine na nekritičko prihvaćanje odluke o cijepljenju, već ukazati na činjenice da je cijepljenje jedini uspješni način da se u skoroj budućnosti umanji utjecaj virusa Covid-19 na naše živote ili da se njegova pojava u budućnosti može držati pod kontrolom zdravstvenog sustava kao i neke druge virusne infekcije (gripa). Osobe koje se cijepe protiv COVID-19 stječu imunitet od zaraze u doglednoj budućnosti (za sada iz objektivnih razloga nema empirijske potvrde o duljini trajanja imuniteta). Osoba cijepljenjem smanjuje mogućnost da postane izvor ili prijenosnik zaraze za druge osobe s kojima dolazi u kontakt. Pravo je svake osobe da za sebe donese odluku za koju smatra da je za nju najbolja. Ali, svaka osoba dio je zajednice (obitelji, radne sredine….) i treba razmisliti da li u određenim okolnostima (odbijanjem cijepljenja) može biti izvor ili prijenosnik zaraze, a time i životne ugroze za druge osobe. Osobna isključivost pokazuje se (može se pokazati) vrlo opasnom za druge članove zajednice. Samo vlastita zaštita (cijepljenjem) ili pojedinačna izloženost zarazi (necijepljenjem) puno su slabija brana zarazi u budućnosti od procijepljenosti većine odraslog pučanstva zemlje. Cijepljenje je dragovoljno i slobodna je odluka svakog građanina.
Leđna peraja: 3-4 tvrde šipćice / 10-12 mekih šipćica Podrepna peraja: 3-4 tvrde šipćice / 8-12 mekih šipćica Repna peraja: 19 mekih šipćica Broj kralješaka: 60-66 Tijelo je izduženo. Po tijelu ima nepravilne crne točke. Hrbat je tamno-zelen, a na bočnim dijelovima tijela proteže se od glave do repa šarena linija duginih crvenkasto-rumenih boja. Obojenost ovisi o staništu i veličini same ribe. Jedinke koje obitavaju u rijekama tamnije su, dok su one u jezerima svjetlije, sjajnije i uglavnom srebrne boje.
Max veličina:
120 cm(mužjak); maksimalna zabilježena težina: 25.4 kg ; maksimalna zabilježena starost: 11 godina
Biologija:
Nastanjuje rijeke i jezera. Spolno sazrijeva u drugoj ili trećoj godini života. Ženka polaže ikru promjera oko 4,5 mm. Mlade jedinke hrane se zooplanktonom dok se odrasle jedinke hrane kukcima, školjkašima, rakovima i malim ribama.
Distribucija:
ALOHTONA VRSTA Pradomovina joj je sjeverna Amerika. Introducirana u Europu 1890. godine zbog kvalitetnog mesa i dosta lakog uzgoja. No zbog njenog prisustva u novonaseljenim vodama opala je populacija autohtonih vrsta pastrva
Leđna peraja: III-IV tvrde perajne šipćice / 14-20 mekanih perajnih šipćica Podrepna peraja: III tvrde perajne šipćice / 5-6 mekanih šipćica Broj ljusaka u bočnoj pruzi: 26-32 Broj kralješaka: 28-36 Ljuske su razmjerno dosta velike. Boja tijela je jako promjenjiva. Na nekim dijelovima tijela nalaze se izrazito crvene, crne ili bijele pjege, zbog različitih kombinacija pigmenata (ksantofora, melanofora i eritrofora).
Max veličina:
do 35-40 cm i 900 grama
Biologija:
—
Distribucija:
ALOHTONA VRSTA
Kod nas se uzgaja kao ukrasna riba u parkovima, bazenima i akvarijima. Unesena sa Dalekog Istoka: otok Hajnan, Kina, južna Mongolija, Koreja, Japan, otok Formozi
Leđna peraja: 3-4 tvrde šipćice / 13-22 mekane šipćice Podrepna peraja: 2-3 tvrde šipćice / 5-7 mekanih šipćica Repna peraja: 18-20 šipćica Prsne peraje: 1 tvrda šipćica / 12-15 mekanih šipćica Trbušne peraje: 2 tvrde šipćice / 7-8 mekanih šipćica Broj kralješaka: 32 Broj ljusaka u bočnoj pruzi: 32-33 Broj ljusaka iznad bočne pruge: 7-8 Broj ljusaka ispod bočne pruge: 5-6 Visina tijela stane 1,8 do 2 puta u dužinu tijela bez repne peraje. Glava je rzmjerno mala. Usta su završna i bez brčića. Zadnja tvrda šipćica u leđnoj peraji je nazubljena. Na prvom škržnom luku nalazi se 22-35 škržnih šipćica (branhiospina). Ždrijelni zubi su 4-4. Bočna pruga je često isprekidana. Haploidni broj kromosoma je 47. Razlikuje se od babuške (Carassius gibelio) po tome što je zadnja tvrda šipćica u leđnoj i podrepnoj peraji slabije razvijena i samo blago nazubljena sa svoje unutrašnje strane. Leđna i podrepna peraja su svojim gornjim rubom kod karasa blago izbočene, a kod babuške (Carassius gibelio) blago udubljene.
Max veličina:
64.0 cm (mužjak); maksimalna zabilježena masa: 3000 g
Biologija:
Živi u slatkim i boćatim vodama, uglavnom na dubini do 5 metara. Javlja se u plitkim umjetnim jezercima, jezerima bogatim biljkama i polaganim rijekama. Zakopava se u mulj u sušnim razdobljima ili tijekom zime. Podnosi hladnoću, organsko zagađenje i nisku razinu kisika u vodi. Dobro podnosi jake promjene temperature, dolazi u vodama sa rasponom temperature od oko 0°C do preko 30°C. Tijelo je maslinasto ili brončano roskasto, a s trbušne strane bjelkasto ili žućkasto. Peraje su sive ili zlatno brončane. Kod mladih postoji tamna okrugla pjega pri bazi repa. Hrani se biljkama, ličinkama kukaca i planktonom. Spolno zrele postaju sa 3-4 godine starosti. Ženka na vodeno bilje smjesti nekoliko tisuća jaja. Jaja su ljepljiva i spajaju se sa substratom. Mladi izlaze iz jaja nakon 5-10 dana, ovisno o temperaturi. Kad izađu iz jaja dugi su 4 mm.
Distribucija:
Istočna i srednja Europa, uključujući Englesku i skandinavske zemlje. Ne susreće se u južnoj Francuskoj, Italiji i Švicarskoj. U Hrvatskoj živi u Dravi, Muri, Savi i njihovim pritocima te u Dunavu Ima ga i u jezerima Bajer i Lokve u Gorskom kotaru, Švičkom i Gusić jezeru kod Otočca, jezeru Sabljaci kod Ogulina, te rijeci Liki i Krušićkom jezeru.
Leđna peraja: 3 tvrde šipćice / 8 mekanih šipćica Podrepna peraja: 3 tvrde šipćice / 6-7(8) mekanih Trbušne peraje: 2 tvrde šipćice / 8 mekanih šipćica Prsne peraje: 1 tvrda šipćica / 17 mekanih šipćica Repna peraja: 19 šipćica. Broj kralježaka: 39-41. Broj ljusaka u bočnoj pruzi: 87 – 115 Broj ljusaka iznad bočne pruge: 30 – 35 Broj ljusaka ispod bočne pruge: 9 – 32 Tijelo je relativno debelo i dosta visoko. Visina tijela stane 3 puta u dužinu tijela bez repa. Dužina glave manja je od visine tijela i četiri dužine glave čine dužinu tijela ne računajući repnu peraju. Repno stablo je kratko i dosta visoko. Usta su mala, a na rubovima se nalazi par kratkih brčića. Ždrijelni zubi su jednoredni. Ljuske su sitne. Bočna pruga je puna i u prednjem dijelu tijela blago nagnuta prema dolje, a na repnom stablu prolazi srednjim dijelom tijela. Ljuske imaju karakterističan izdužen oblik i duboko su usađene u kožu, tako da je slobodan dio ljusaka 3-4 puta manji od sakrivenog. Škržne šipćice (branhiospine) su dosta duge i na prvom škržnom luku ima ih 12-13. Diploidni broj kromosoma iznosi oko 92. Krajevi svih peraja su zaobljene. Repna peraja je blago usječena. Druga tvrda šipćica trbušnih peraja u mužjaka ja jako zadebljala, posebno kod spolno zrelih primjeraka. Leđa su tamnozelena, bokovi zelenožuti, a peraje tamne.
Max veličina:
Dužina 60 cm; masa do oko 7,5 kg.
Biologija:
Živi u stajaćim i tekućim vodama, posebno sa glinenom i muljevitom podlogom. Drži se pojedinačno pri dnu i među biljkama. Izbjegava jaku svjetlost. Zimi se zakopava u mulj. Može živjeti u vodi sa niskom koncentracijom kisika. Spolnu zrelost postiže u trećoj ili četvrtoj godini života pri dužini od 20 cm. Mrijesti se od svibnja do kolovoza. Ikra je sitna, a odlaže se na biljke. Plodnost je do 900 000 jaja. U početku se mlađ hrani zooplanktonom, ali ubrzo prelazi na prehranu faunom dna, naročito sitnim mekušcima i rakovima. Intenzivno se hrani samo ljeti.
Distribucija:
Raširen po cijeloj Europi (osim Islanda, Škotske, Norveške, Švedske i Finske, te Jadranskog sliva i Grčke) i velikom dijelu Azije. 1915 naseljen i u Ameriku. U Hrvatskoj naseljava čitavi dunavski slijev iako je postao iznimno rijetka vrsta nakon unosa brojnih stranih vrsta koji mu predstavljaju konkurenciju (babuška, somić itd.). Unesen u vodotoke Gackog, Ličkog i Krbavskog polja gdje se odlično prilagodio te predstavlja problem za zaštitu endemskih vrsta
Leđna peraja: 3-4 tvrde šipćice / 15-19 mekanih šipćica Podrepna peraja: 2-3 tvrde šipćice / 5-6 mekanih šipćica Repna peraja: 17-19 šipćica Prsne peraje: 1 tvrda šipćica / 14 mekanih šipćica Trbušne peraje: 2 tvrde šipćice / 9 mekanih šipćica Broj kralješaka: 30 Broj ljusaka u bočnoj pruzi: 28-34 Broj ljusaka iznad bočne pruge: 5-7 Broj ljusaka ispod bočne pruge: 5-7 Visina tijela iznosi 39-42% od dužine tijela bez repne peraje. Razlikuje se od karasa (Carassius carassius) po tome što je zadnja tvrda šipćica u leđnoj i podrepnoj peraji jače razvijena i nazubljena sa svoje unutrašnje strane. Leđna i podrepna peraja su svojim gornjim rubom kod babuške blago udubljene, a kod karasa blago izbočene. Škržnih šipćica (branhiospina) na prvom škržnom luku ima od 39-52.
Max veličina:
45.0 cm (mužjak); maksimalna zabilježena masa: 3 kg
Biologija:
Živi u slatkim vodama ali može se pojaviti i u boćatim. Voli bogate rijeke sa slabom strujom i raslinjem, a posebno jezerca močvarnih rijeka ili rukavce velikih rijeka. Može se naći u malim umjetnim jezercima i močvarama. Podnosi pH raspon od 7.1 do 7.5. Živi u umjerenoj klimi, gdje su temperature uglavnom između 10 i 20 °C. To je istočnoeuropski ili divlji oblik zlatne ribice. Babuška je svejed. Hrani se uglavnom vodenim beskralješnjacima koje traži po dnu, ali i vodenim biljem i organskim detritusom. Spolnu zrelost postižu u 3 ili 4 godini života. Plodnost je 160 000 d 380 000 jaja. U našim vodama daleko su zastupljenije ženke, mada se mogu pronaći i mužjaci. One se mrijeste i sa mužjacima drugih vrsta riba, tako da spermatozoid ulazi u jaje ali ne dolazi do oplodnje. Dakle mogu se razmnožavati i iz neoplođenih jaja. Za vrijeme mrijesta skupljaju grančice kako bi uhvatili rubnu vegetaciju pri dnu. Jaja se vežu za biljke. Jedinke koje nastanjuju jezera sele u riječna ušća da bi izbjegle nisku koncentraciju kisika u vodi tijekom zime. Tijekom zimskih perioda zakopava se u substrat dna. Izgleda da u tom stanju može preživjeti i najniže temperature.
Distribucija:
ALOHTONA VRSTA . Babuška ima najveći utjecaj na autohtonu ihtiofaunu. Njena pradomovina je Kina, odakle se proširila vodama šireg područja istočne Azije i Sibira. U europski dio bivšeg SSSR-a prenesena je 1948. godine, zatim se vrlo brzo proširila prema zapadu, prešavši put od gotovo nepoznate vrste pedesetih godina do invazivne vrste vrlo velikih populacija. Glavni razlozi nezadrživog širenja te vrste su specifičan način razmnožavanja – ginogeneza, izostanak prirodnih predatora i otpornost na nepovoljne uvjete (promjene temperature i koncentracije kisika). Ženke se mrijeste i s mužjacima drugih vrsta. Babuška je izrazito adaptivna vrsta koja je velikom brojnošću prisutna u gotovo svim vodama i crnomorskog i jadranskog sliva. Izravni je konkurent šaranu čije su se populacije proporcionalno smanjile.
Leđna peraja: 3-4 tvrde šipćice / (15) 16-21 (22) mekanih šipćica, najčešće 18-20 Podrepna peraja: 3 tvrde šipćice / 5 (6) mekanih šipćica Broj kralješaka: 36-38 Broj ljusaka u bočnoj pruzi: (32) 33-40 (41), najčešće 36-39 Broj ljusaka iznad bočne pruge: 5-7 Broj ljusaka ispod bočne pruge: 5-7 Leđna peraja je srazmjerno dugačka. U leđnoj i podrepnoj peraji postoji tvrda koštana šipćica koja je s unutarnje strane nazubljena. Usta su donja i otvaraju se poput harmonike, što odgovara za traženje hrane u mulju. Na gornjoj usni s obje strane nalazi se po jedan kraći i jedan dulji brk. Ždrijelni zubi su troredni 1.1.3. – 3.1.1. ili 1.2.2. – 3.2.1. Na vanjskoj strani prvog škržnog luka ima 21-29 škržnih šipćica, obično 23. Diploidni broj kromosoma iznosi 104. Boja je veoma različita jer ovisi o terenu po kojem se riba kreće (mulj, šljunak, kamen itd.). Na leđima je pretežno uljano-zelena, prema trbuhu zelenkasta do zlatasto-žuta, a trbuh je žućkasto-bijeli, ili svijetlo žut. Peraje su mu sivkasto smeđe boje s maslinasto-zelenim i crvenkastim preljevima. Raspoznavanje spolova sa sigurnošću se može utvrditi samo za vrijeme mriješćenja (travanj-lipanj). Unutrašnja strana prsne peraje je kod mužjaka blago hrapava. To se nekad može primijetiti i na koži i na glavi.
Predak današnjeg šarana bez ljusaka, jest ljuskama potpuno pokriven šaran kojemu je tijelo dulje od tijela oplemenjenih vrsta. Tjelesne mjere izražavaju se indeksom profila koji dobivamo ako standardnu duljinu tijela (duljina bez repa) podijelimo sa najvećom visinom tijela. Indeks profila kod prašarana (divlji oblik) iznosi 2,8-3,5, a kod oplemenjenog šarana, koji se koristi za uzgoj, 2,2-2,7, te kod šarana valjkastog oblika iznad 3,5. Postoje četiri forme ribnjačarskog šarana: 1) ljuskavi šaran kod kojeg je cijelo tijelo pokriveno ljuskama; 2) veleljuskavi šaran ili cajler, koji ima duž bočne linije jedan red velikih ljusaka; 3) maloljuskavi ili špigler, koji ima ljuske od glave do repa, ali one u repnom dijelu nisu ravnomjerno raspoređene i 4) goli šaran, bez ljusaka, ili samo sa vrlo malim brojem ljusaka. Vrsta šarana koja nema ljuske na bokovima, nego samo jedan red ispod hrpta, odnosno oko repne, podrepne, trbušnih i prsnih peraja, najtraženiji je u prodavaonicama od strane potrošača. Zato uzgajivači riba oplemenjuju šarana uzgojem u tim pravcima.
Max veličina:
dužina: 25-75 cm, maksimalno 100cm; težina: maksimalno do 30kg
Trenutni rekord 110 cm i 37,30 kg iz Rumunjske.
Biologija:
Naseljava stajaće i tekuće slatke vode, mada se susreće i u bočatim vodama. Zimi se zavlači u dublje slojeve vode i miruju u grupama. Spolnu zrelost postiže između treće i pete godine života, pri dužini od 25cm. U drugoj godini života postiže dužinu od 15,1 cm i težinu od 78,3 grama. Mrijesti se porciono od travnja do lipnja ovisno o vodostaju i temperaturi vode. Mrjestilišta su površine dna, obrasle makrofitskom vegetacijom ili svježe poplavljeni travnati tereni. Mužjaci glavama gurkaju ženke, i to u parovima (2 mužjaka i 1 ženka). Inkubacija jaja traje oko167 sati pri temperaturi vode od 15 do 20°C. Plodnost ženke varira od 26 000 do preko 1 000 000 komada ikre. Jaja su ljepljiva. Mlađ se hrani organizmima dna, ličinkama kukaca koje žive u barskoj vegetaciji. Odrasli se hrane mekušcima, ličinkama kukaca i biljkama. Povremeno se hrane i sitnim ribama.
Distribucija:
Rasprostranjen po cijeloj Europi i Aziji. U Hrvatskoj naseljava i Dunavski i Jadranski sliv. Pradomovina su mu Kina, Japan, Srednja Azija, odnosno vodeni sliv Crnog mora, odnosno Dunava. Plemenita vrsta niskog indeksa profila (sa visokim leđima, bez ljusaka) uzgojena je u Čehoslovačkoj.
Leđna peraja: 3 tvrde šipćice / 7-8 mekanih šipćica; Podrepna peraja: 3 tvrde šipćice / 7-11 mekanih šipćica; Repna peraja: 18 šipćica Broj ljusaka u bočnoj pruzi: 40-45 Usta su poludonja. Nema brčiće. Kratka gubica, njena dužina je manja ili jednaka promjeru oka. Čelo je relativno široko. Postorbitalna dužina je veća od polovice dužine glave. Ljuske su razmjerno velike i po slobodnom rubu su tamne. Ždrijelni zubi su dvodijelni, jako zašiljeni sa izduženom brazdom na površini za žvakanje. Leđa su zelena, bokovi tamnozeleni, a trbuh svijetlozelene boje. Leđna i repna peraja su tamne, a sve ostale svijetle.
Max veličina:
150.0 cm (mužjak); najveća zabilježena masa: 45.0 kg
Biologija:
Dolazi u jezerima, umjetnim jezerima, bazenima i rukavcima velikih rijeka, preferirajući velike, polako tekuće ili stajaće vode sa biljkama. Podnosi širok raspon temperatura od 0°C do 38°C, salinitiet čak do 10 ppt i niske razine kisika čak do 0.5 ppm. Spolnu zrelost kod nas dostiže u četvrtoj godini pri težini od 3,5kg. Mrijesti se u proljeće u koritu rijeke sa vrlo snažnom strujom vode. Ikru odlaže pri temperaturi vode od 26-30°C. Ikra je pelagička i slobodno pliva po vodi (N. Fijan, J. Vojta, 1969) Plodnost ženki je od 29 000 do 816 000 komada ikre. Juvenilni oblik se hrani zooplanktonom, dok se odrasli hrane višim vodenim biljem i rubnom travom, no uzimaju također i detritus, kukce i druge beskralješnjake. Do nedavno se smatralo da se u našim područjima gotovo isključivo razmnožava umjetnim putem, ali je ustanovljeno da se vjerojatno može razmnožavati i u rijeci Dravi. Jedna je od svjetski najvažnijih vrsta akvakulture, i također se koristi za kontrolu korova u rijekama, ribljim umjetnim jezerima i rezervoarima.
Distribucija:
ALOHTONA VRSTA Bijeli amur unesen je u europske vodotoke 1960-tih i 1970-tih godina radi kontrole vodene vegetacije na ribnjacima, a odatle se proširio u otvorene riječne sustave. Brojnost bijelog amura u rijekama crnomorskog sliva, posebice u rijeci Dravi, vrlo je velika pa ozbiljno ugrožava prirodne populacije ostalih vrsta. Premda se vjerovalo da se ne mrijesti u otvorenim vodama, velike populacije te vrste ukazuju na suprotno.
Izvor: Hrvatsko društvo za biološka istraživanja
URBAN STREET FISHING KRAPINA 2020
Tradicionalni 8. po redu susret URBAN STREET FISHING KRAPINA 2020 – „Memorijal Zdravko Demirović Zagi“ održan je kao i svake godine u gradu Krapini na rijeci Krapinici. Osim zagoraca gosti na ovom natjecanju su bili dečki iz Koprivnice, Zagreba i okolice. Vrijeme nas je stvarno poslužilo i jedan lijep jesenski dan uspjeli smo pretvoriti u fenomenalno zajedničko okupljanje na otvorenom, naravno uz ribolovno natjecanje. Domaćin je kao i svake godine ŠRD KRAPINA, a organizator susreta kroz natjecanje je FISHING CLUB ZAGORJE. Nije bilo nikakve žurbe i početak je bio zakazan u 10 sati. Prije toga zajednički doručak uz pokoju ribičku zgodu. Od ove godine nova pravila. Dva izlaska iz centralnog boxa po 1,5 sati i fotografiranje najveće ulovljene ribe. Zbroj dvije najveće ribe je bio konačni rezultat. Najsretniji, odnosno najspretniji je ove godine bio Matija Štefek iz Donje Stubice, drugo mjesto zauzima Martin Kuhar iz Jaske, dok je treći Krešimir Plečko iz Krapinskih Toplica. Sponzor ovogodišnjeg prestižnog natjecanja je web shop KUZMA FISHING TACKLE iz Koprivnice sa asortimanom brenda „Flagman“, te trgovina ribolovnim priborom „Pero“ iz Bjelovara. Nakon podijele medalja najboljima, sve je završilo zajedničkim ručkom u „Pizzeria Picikato“ u samom centru Krapine. Odlična hrana i zabava na otvorenoj terasi pizzerije produžila se do samoga mraka. Zahvala domaćinu ŠRD Krapina, sponzorima natjecanja i HZJZ grada Krapine koji su nam dali upute o pridržavanju mjera zbog COVID 19 krize, a kako bi što odgovornije odradili ovo tradicionalno spin natjecanje. Napomena: Svi sudionici ovog natjecanja imaju pravo na popust od 15% na web shopu KUZMA FISHING TACKLE!
