JESENSKI DAN NA SAVINJI – pastrve iz trofejnog revira

Neke ribolovne dane dugo planiramo, a neki se jednostavno poslože gotovo savršeno. Upravo takav bio je moj odlazak na rijeku Savinju u Sloveniji, u trofejni revir na području  RD Mozirje. Na Savinji me dočekao pravi jesenski dan kakav ribolovac samo može poželjeti. Jutro je bilo prilično hladno, s temperaturom od svega oko 4 °C, ali vedro nebo već je nagovještavalo lijep dan. Kako je sunce izlazilo sve više, tako je rasla i temperatura. Sunčano vrijeme zadržalo se tijekom cijelog dana i uvjeti za boravak na vodi bili su gotovo idealni. Jedini ozbiljniji izazov bio je – nizak vodostaj Savinje.

Kad je voda niska, ribu treba pronaći

Malen vodostaj značio je da se ribolovu trebalo prilagoditi. Na mnogim mjestima rijeka je bila plitka i bistra, pa nije imalo smisla nasumično pretraživati velike površine vode. Ribu je trebalo tražiti. Posebno zanimljivi bili su takozvani „džepovi“ – nešto dublja mjesta iza većeg kamenja, prijelazi između brzaka i mirnije vode te male udubine u riječnom koritu gdje pastrva pri niskom vodostaju pronalazi zaklon i mjesto s kojeg čeka hranu. Upravo su takva mjesta tijekom dana donosila najviše akcije. Lovio sam potezankama ( Slovenci je zovu „Račka“ i klasični crni i bijeli strimer), aktivno se krećući uz rijeku i pokušavajući pronaći svaki komadić vode koji bi mogao skrivati ribu. Pokazalo se da je taktika bila dobra.

Potočne pastrve i velike kalifornijske

Tijekom dana ulovio sam dosta potočnih pastrva. Bilo ih je na različitim pozicijama, a svaki novi „džep“ bio je nova prilika. Upravo je to jedan od najljepših dijelova ovakvog ribolova. Promatraš vodu, pokušavaš pročitati tok, biraš mjesto na kojem bi riba mogla stajati, prezentiraš potezanku i čekaš reakciju. A onda – udarac. Osim lijepog broja potočnih pastrva, Savinja me počastila i s nekoliko zaista lijepih kalifornijskih pastrva. Najveća je bila duga oko 53 centimetra. U brzoj vodi Savinje riba takve veličine pruža odličnu borbu. Kalifornijska pastrva poznata je po snazi, a kada tome dodamo riječnu struju i lagani mušičarski pribor, svaki takav ulov postaje pravi mali ribolovni dvoboj. Upravo zbog takvih trenutaka dolazimo na ovakve vode.

Trofejni revir koji traži malo više

Ribolov u trofejnom reviru Savinje nije bio samo pitanje broja ulovljenih riba. Nizak vodostaj tražio je razmišljanje. Trebalo je promatrati rijeku, tražiti dublje dijelove, čitati struju i procijeniti gdje bi pastrva mogla pronaći dovoljno zaklona. Kada je voda bistra i niska, treba računati i na to da riba vrlo dobro vidi što se događa iznad i oko nje. Zbog toga je svaki uspješno pronađen „džep“ i svaka riba koja je prihvatila potezanku donosila dodatno zadovoljstvo. Savinja je još jednom pokazala koliko različitih lica jedna rijeka može imati.

Hodanje po rijeci

Kretao sam se većinom sam po rijeci, što ovakvom ribolovu daje potpuno drugačiju atmosferu. Bilo je tu i stranih gostiju, koji su prošli prije mene neka mjesta. Nema žurbe, nema dogovaranja gdje ćemo dalje. Sam biraš tempo, zaustaviš se gdje želiš i koliko želiš. Ostaju samo rijeka, pribor i pokušaj da pročitaš vodu ispred sebe. A kada tome dodamo sunčan jesenski dan, prekrasnu prirodu oko Mozirja i dobar ribolov, dobije se jedan od onih dana zbog kojih se ribolovu uvijek ponovno vraćamo. Fotografija s ovog izlaska neće nedostajati. Bilo je dovoljno prilika za fotografiranje ulova, ali i same Savinje koja u jesenskom okruženju izgleda posebno lijepo.

Povratak je već dogovoren

Krajem listopada ponovno idemo u Mozirje, vjerojatno nas više. Bit će zanimljivo vidjeti koliko će se u samo nekoliko tjedana promijeniti rijeka. Jesen će tada već biti u punom zamahu, temperature niže, a možda nas dočeka i nešto viši vodostaj. Ali upravo je to čar ribolova na rijeci. Nikada zapravo ne dolazimo na potpuno istu vodu.
Savinja je ponovno opravdala očekivanja.

Tekst i fotografije : Siniša Kovačićek
Fishing Club Zagorje