Kad se u ribolovnom svijetu spomene mjesto Radeče u Sloveniji, tada prvo na što ribolovci pomisle je ribolov bijele ribe na rijeci Savi. Sava kod Radeča je poznata svjetska natjecateljska destinacija u disciplini ribolov na plovak. Tamo su se održavala u više navrata svjetska pojedinačna i klupska prvenstva. No osim Save i jednog dijela Savinje, RD RADEČE gospodari i jednom salmonidnom vodom. To je rječica Sopota. Upravo zbog nje smo i došli u Radeče. Sopota je desna pritoka rijeke Save. Dugačka je 18 km. Izvire na 760 metara nadmorske visine u mjestu Velika Preska, 2 km južno od naselja Polšnik u općini Litija i ulijeva se i u rijeku Savu u mjestu Radeče u općini Radeče. Dolina rijeke Sopote je iznimno bogata florom i faunom, a sama rijeka je prirodna granica triju općina (Litija, Zagorje, Radeče). Većina toka rijeke je kanjonski dio sa puno uskih kamenih prolaza i brzaka. Sopota je puna slapova i umjetnih kaskada. Posebno je zanimljiv slap Sušjek pod kojim se mnogi mladi parovi udavali ili oženili. Par kilometara do samog ušća u rijeku Savu, Sopota je regulirana betonskim koritom i tamo je ribolov zabranjen.
Moj kolega iz Celja Andrej Šoštarič i moja malenkost još prošle godine smo dogovarali ribolov na Sopoti, no datume smo uskladili tek ove godine. „Fly rock fishing“ kako to ja volim naglasiti, jer teren na Sopoti je upravo takav da nakon par kilometara pješačenja uzvodno po rijeci, te prelaženje kojekakvih prepreka , daje Vam za pravo da nakon toga možete reći da ste se dobrano namučili i da ste spremni samo za krevet!
Iz Zaboka sam krenuo oko 5 i 30. Zagorskom magistralom do Zaprešića, pa preko graničnog prijelaza Harmica(Hrvatska)-Rigonce(Slovenija) u Brežice i pravac Krško. Poslije Krškog pratite putokaz za Zidani Most-Celje i nakon par kilometara prije samog prelaska preko mosta na rijeci Savi skrenete lijevo prema mjestu Radeče. Trebalo mi je oko 1 sat i 15 minuta lagane vožnje. Svakako ću spomenuti da se skoro cijelo vrijeme vozite uz rijeku Savu i da Vam je to neki putokaz da nemožete promašiti odredište. Tu sam se našao sa Andrejom i nismo baš previše gubili vrijeme nego smo odmah krenuli na vodu. Odlučili smo se da počnemo u samom mjestu Radeče pa uzvodno. Dobili smo saznanja da je tu manji pritisak na vodu, da se ribiči više orijentiraju na ribolov u gornjem toku rječice. Nismo pogriješili jer već u prvim zabačajima dobivamo svaki po par riba. Jesu omanje, ali nismo ni očekivali veće ribe s obzirom da je Sopota doista mala rječica. Voda je bila kristalno čista, vodostaj stabilan. Fotografiramo se jer tko zna kako će sve ovo danas proći. Može biti dobro, a može biti i loše. U svakom slučaju došli smo ugodno provesti dan ma kakav god ribolov bio. Polako smo se kretali uzvodno i zabacivali na svako izgledno mjesto gdje bi se mogla skrivati pastrva. Sopota je dosta slična našem Curku (rječica u Kupskoj dolini) i da bi bio uspješan na takvoj vodi, moraš se dodatno potruditi, što je pak značilo da smo morali prilaziti lovnim pozicijama sa distance, hodati uzvodno po toku rječice što tiše, bacanje većinom „rollcast“ ili klasično nimfarenje, predvezi što tanji to bolji, štapovi ne preveliki i ne premali, uglavnom kad sve to posložite nebi trebalo biti problema. Jedini problem koji se desio je taj što su ribe u Sopoti prave divlje ribe. A one su malo drugačijeg mentalnog sklopa. Ako Vam ne pobere muhu u dva zabačaja, možete slobodno dalje, jer naprosto te ribe prokuže da to nije prirodna hrana i neće uzimati Vaše muhe. Sopotu nastanjuju kalifornijska i potočna pastrva koje se prirodno mrijeste i svaka riba izgleda skoro pa savršeno. Prvi dio smo odlovili cca 2,5 km uzvodno po toku dosta dobro i napravili pregršt lijepih fotografija, što prirode i okruženja, drilova i samih riba. Posebno me dojmila Andrejova „šarenka“ cca 50 cm ulovljena u najdubljem dijelu koji smo prošli taj dan. Ribolov čini zanimljivim i okolina uz rijeku, prolazite kraj okućnica, vrtova, ispod mostova, prelazite mnoštvo umjetnih kaskada, ostataka starih mlinova, uglavnom ima se što za vidjeti. Stali smo u naselju Njivice, te se odlučili za pauzu. Nakon domaće hrane i zasluženog odmora krenuli smo još uzvodnije. Od Njivica, preko Starog Dvora do Jagnjenice. Staza malo kraća i sve teži ribolov. Vidi se da je ovaj teren na neki način izlovljen i da fali riba. No mi smo i dalje čisto solidno lovili. Sve ribe koje su ulovljene su nakon fotografiranja vraćene natrag u rječicu. Inače na Sopoti se slobodno uzima riba, ali teško ćete naći rječicu koja ima tu količinu divlje ribe i zbilja je šteta što se ne uvede režim „Ulovi i pusti“. Andrej je čuvao za kraj najizdašnije mjesto. Dolazimo do mjesta kojeg domaći ribiči nazivaju „Peskolov“ . Proširenje rječice koja ulazi u uži dio na slap, a odmah ispod slapa kaskada. Riba se ne vidi, ali se osjeća. Dubina je solidna. Na gornjem mirnom dijelu je pijesak, a ispod slapa dosta velikog kamenja. Andrej se prikrada poziciji i zabacuje uz rub trave koja se zaustavila na betonskoj brani. Na padanje muhe dolazi odnikud barem desetak riba i zateže onu najveću od njih. Inače se uvijek manje ribe polakome,ali ovaj put je to bilo drugačije. Slijedi kontra i savijanje štapa. Dril je započeo, ali nažalost nakon par izvlačenja žnore riba se uspjela otkvačiti i nestala u pravcu od kud je i došla. Andrej predlaže smirivanje mjesta i prebacuje se na slap, a ja na kaskadu ispod slapa. Ja nisam ni došao do mjesta kad Andrej zateže ribu. No događa mu se kao i sa onom iznad slapa. Nakon par bjegova riba se oslobađa i opet ostajemo bez fotografije. Na kaskadi zabacujem,ali ništa. Andrej je i dalje ispod slapa, no više ni traga ribi. Tada oboje dolazimo na betonsku branu i zabacujemo, no riba je i dalje preplašena. Par izmjena muha, ali neda se više ništa uloviti. Kad se on i ja pogledamo u takvim situacijama u oči, tada znamo da je to završetak još jedne naše avanture po Sloveniji. Kao i uvijek dok se pakiramo za doma slijedi prepričavanje današnjeg ribolova, a stekao se dojam da je ribolov bio odličan s obzirom da smo lovili divlje ribe na tako niskom vodostaju.
Slijedila je runda kave u restoranu na samom ušću Sopote u Savu, par fotografija za uspomenu, te odlazak u ribički dom RD RADEČE u mjestu Hotemež. Tamo me Andrej vodi do legendarne natjecateljske staze na rijeci Savi. Staza koja je dugačka 700 metara i skoro je ravne linije i približno iste dubine, pa zbog toga pruža svakom natjecatelju iste uvjete kod natjecanja. Izgleda onako otmjeno i djeluje dosta impresivno.
O RD RADEČE nemam baš previše podataka, osim da je osnovana 1957.g i da trenutno broji preko stotinjak članova. Uredovni dan u ribičkom domu je svaka srijeda od 17-19 sati. Mogu se pohvaliti i svojom ribogojnicom u mjestu Zagrad koja godišnje proizvede 400000 komada mlađi potočne pastrve namijenjene za ubacivanje istih u uzgojne potoke diljem Europske unije. To je prva ribogojnica sa europskim certifikatom.
Dnevne ribolovne karte možete kupiti u gostišču „Strnad“ u Hotemežu i na benzinskoj pumpi Petrol (magistralna cesta od Radeča prema Sevnici)
Cijena dnevne karte za ribolov na Sopoti je 18 eura, Sava (ciprinidi) – 12 eura, Sava (grabežljivice) – 13 eura, postoji i trening karta na natjecateljskoj stazi – 4 eura, te noćni ribolov 13 eura, ali da bi bili sigurni posjetite web portal http://www.ribiska-druzina-radece.si/ i tamo će Vam se pružiti više podataka o samoj RD RADEČE.
Moj kolega iz Celja Andrej Šoštarič i moja malenkost još prošle godine smo dogovarali ribolov na Sopoti, no datume smo uskladili tek ove godine. „Fly rock fishing“ kako to ja volim naglasiti, jer teren na Sopoti je upravo takav da nakon par kilometara pješačenja uzvodno po rijeci, te prelaženje kojekakvih prepreka , daje Vam za pravo da nakon toga možete reći da ste se dobrano namučili i da ste spremni samo za krevet!
Iz Zaboka sam krenuo oko 5 i 30. Zagorskom magistralom do Zaprešića, pa preko graničnog prijelaza Harmica(Hrvatska)-Rigonce(Slovenija) u Brežice i pravac Krško. Poslije Krškog pratite putokaz za Zidani Most-Celje i nakon par kilometara prije samog prelaska preko mosta na rijeci Savi skrenete lijevo prema mjestu Radeče. Trebalo mi je oko 1 sat i 15 minuta lagane vožnje. Svakako ću spomenuti da se skoro cijelo vrijeme vozite uz rijeku Savu i da Vam je to neki putokaz da nemožete promašiti odredište. Tu sam se našao sa Andrejom i nismo baš previše gubili vrijeme nego smo odmah krenuli na vodu. Odlučili smo se da počnemo u samom mjestu Radeče pa uzvodno. Dobili smo saznanja da je tu manji pritisak na vodu, da se ribiči više orijentiraju na ribolov u gornjem toku rječice. Nismo pogriješili jer već u prvim zabačajima dobivamo svaki po par riba. Jesu omanje, ali nismo ni očekivali veće ribe s obzirom da je Sopota doista mala rječica. Voda je bila kristalno čista, vodostaj stabilan. Fotografiramo se jer tko zna kako će sve ovo danas proći. Može biti dobro, a može biti i loše. U svakom slučaju došli smo ugodno provesti dan ma kakav god ribolov bio. Polako smo se kretali uzvodno i zabacivali na svako izgledno mjesto gdje bi se mogla skrivati pastrva. Sopota je dosta slična našem Curku (rječica u Kupskoj dolini) i da bi bio uspješan na takvoj vodi, moraš se dodatno potruditi, što je pak značilo da smo morali prilaziti lovnim pozicijama sa distance, hodati uzvodno po toku rječice što tiše, bacanje većinom „rollcast“ ili klasično nimfarenje, predvezi što tanji to bolji, štapovi ne preveliki i ne premali, uglavnom kad sve to posložite nebi trebalo biti problema. Jedini problem koji se desio je taj što su ribe u Sopoti prave divlje ribe. A one su malo drugačijeg mentalnog sklopa. Ako Vam ne pobere muhu u dva zabačaja, možete slobodno dalje, jer naprosto te ribe prokuže da to nije prirodna hrana i neće uzimati Vaše muhe. Sopotu nastanjuju kalifornijska i potočna pastrva koje se prirodno mrijeste i svaka riba izgleda skoro pa savršeno. Prvi dio smo odlovili cca 2,5 km uzvodno po toku dosta dobro i napravili pregršt lijepih fotografija, što prirode i okruženja, drilova i samih riba. Posebno me dojmila Andrejova „šarenka“ cca 50 cm ulovljena u najdubljem dijelu koji smo prošli taj dan. Ribolov čini zanimljivim i okolina uz rijeku, prolazite kraj okućnica, vrtova, ispod mostova, prelazite mnoštvo umjetnih kaskada, ostataka starih mlinova, uglavnom ima se što za vidjeti. Stali smo u naselju Njivice, te se odlučili za pauzu. Nakon domaće hrane i zasluženog odmora krenuli smo još uzvodnije. Od Njivica, preko Starog Dvora do Jagnjenice. Staza malo kraća i sve teži ribolov. Vidi se da je ovaj teren na neki način izlovljen i da fali riba. No mi smo i dalje čisto solidno lovili. Sve ribe koje su ulovljene su nakon fotografiranja vraćene natrag u rječicu. Inače na Sopoti se slobodno uzima riba, ali teško ćete naći rječicu koja ima tu količinu divlje ribe i zbilja je šteta što se ne uvede režim „Ulovi i pusti“. Andrej je čuvao za kraj najizdašnije mjesto. Dolazimo do mjesta kojeg domaći ribiči nazivaju „Peskolov“ . Proširenje rječice koja ulazi u uži dio na slap, a odmah ispod slapa kaskada. Riba se ne vidi, ali se osjeća. Dubina je solidna. Na gornjem mirnom dijelu je pijesak, a ispod slapa dosta velikog kamenja. Andrej se prikrada poziciji i zabacuje uz rub trave koja se zaustavila na betonskoj brani. Na padanje muhe dolazi odnikud barem desetak riba i zateže onu najveću od njih. Inače se uvijek manje ribe polakome,ali ovaj put je to bilo drugačije. Slijedi kontra i savijanje štapa. Dril je započeo, ali nažalost nakon par izvlačenja žnore riba se uspjela otkvačiti i nestala u pravcu od kud je i došla. Andrej predlaže smirivanje mjesta i prebacuje se na slap, a ja na kaskadu ispod slapa. Ja nisam ni došao do mjesta kad Andrej zateže ribu. No događa mu se kao i sa onom iznad slapa. Nakon par bjegova riba se oslobađa i opet ostajemo bez fotografije. Na kaskadi zabacujem,ali ništa. Andrej je i dalje ispod slapa, no više ni traga ribi. Tada oboje dolazimo na betonsku branu i zabacujemo, no riba je i dalje preplašena. Par izmjena muha, ali neda se više ništa uloviti. Kad se on i ja pogledamo u takvim situacijama u oči, tada znamo da je to završetak još jedne naše avanture po Sloveniji. Kao i uvijek dok se pakiramo za doma slijedi prepričavanje današnjeg ribolova, a stekao se dojam da je ribolov bio odličan s obzirom da smo lovili divlje ribe na tako niskom vodostaju.
Slijedila je runda kave u restoranu na samom ušću Sopote u Savu, par fotografija za uspomenu, te odlazak u ribički dom RD RADEČE u mjestu Hotemež. Tamo me Andrej vodi do legendarne natjecateljske staze na rijeci Savi. Staza koja je dugačka 700 metara i skoro je ravne linije i približno iste dubine, pa zbog toga pruža svakom natjecatelju iste uvjete kod natjecanja. Izgleda onako otmjeno i djeluje dosta impresivno.
O RD RADEČE nemam baš previše podataka, osim da je osnovana 1957.g i da trenutno broji preko stotinjak članova. Uredovni dan u ribičkom domu je svaka srijeda od 17-19 sati. Mogu se pohvaliti i svojom ribogojnicom u mjestu Zagrad koja godišnje proizvede 400000 komada mlađi potočne pastrve namijenjene za ubacivanje istih u uzgojne potoke diljem Europske unije. To je prva ribogojnica sa europskim certifikatom.
Dnevne ribolovne karte možete kupiti u gostišču „Strnad“ u Hotemežu i na benzinskoj pumpi Petrol (magistralna cesta od Radeča prema Sevnici)
Cijena dnevne karte za ribolov na Sopoti je 18 eura, Sava (ciprinidi) – 12 eura, Sava (grabežljivice) – 13 eura, postoji i trening karta na natjecateljskoj stazi – 4 eura, te noćni ribolov 13 eura, ali da bi bili sigurni posjetite web portal http://www.ribiska-druzina-radece.si/ i tamo će Vam se pružiti više podataka o samoj RD RADEČE.
View the embedded image gallery online at:
http://zabok-ribolov.com/index.php/293-brzaci-i-slapovi-sopote?layout=default&print=1&tmpl=component#sigProGalleria2a79d69718