Kasna jesenska subota. Vani -5 stupnjeva. Lagani vjetar već u sedam ujutro. Pijem kavu ispred vrata na terasi i razmišljam dali će Marko zvati ili ne. Jesmo se dan prije dogovorili, ali zima je zima! I ja razmišljam dali bi ili ne bi u ribolov. Zvoni mobitel i nema se druge. Idemo na jezero Orešje štuke ganjat. Marko dolazi oko 10 h u Zabok, pretovarujemo stvari u moj auto i laganini za Orešje. Nismo namjerno išli ranije kako bi izbjegli minus temperaturu da nam se ne bi od ranoga jutra dešavalo da nam se lede vodilice ili špaga na štapu. Pogodili jesmo jer se temperatura digla do podnošljivih nula stupnjeva dok smo stigli na jezero. U toku vožnje koja ne traje dugo ( 24 km ) rješavamo dogovor sa ribočuvarom. U domu kupujemo dnevne ribolovne karte po cijeni od 70 kuna i startamo sa ribolovom. Vjerovali ili ne, Marko u prvom zabačaju ima ribu. Štuka ne nešto velika, ali veseli, valjda riba „radi“, a naše je da ju pronađemo. Poslije fotkanja, uredno je vraćena natrag u jezero i selimo dalje. Sat i nešto pretražujemo mjesta, ali ništa se ne dešava. Dolazi još ribiča špinera i isto tako se trude ne bi li prevarili koju štuku. Mijenjamo arsenal varalica svako malo. Vjetar se neda i dodatno nam otežava i to malo ribolova za kojeg smo se odlučili. Oko 13 h odlučimo se za odmor i gablec. Onak pravi zagorski sa suhim kobasama, špekom i lukom, malo sira, kila kruha i pivarice. U slast smo to pojeli i nakon ručka dogovorili se da idemo na drugu stranu jezera. Možda će tamo biti više sreće. No druga strana je dosta plića i nije davala rezultate. U proljeće će najvjerojatnije tamo biti bolje, ali ovu subotu nama nije zagrizla ni jedna riba. Sunce je polako gubilo na svojoj jačini, što je bio znak da se vratimo na mjesto od kud smo i startali današnji ribolov. Nije prošla ni minuta zabacivanja, a da se i meni posrećilo sa ribom. Moram priznati da štuke sa Orešja imaju prekrasnu pigmentaciju, zaista djeluju onako lijepo prirodno sa tim svojim šarama i pikama. Prave ljepotice. Marko mi čestita i zapalim jednu cigaretu da odmorim. Nisam ju do kraja ni popušio kad Marko vadi svoju drugu štuku. Bravo Marac! Polako ju oslobađamo i zajedno sa prostirkom je vraćamo natrag u vodu. E sad smo se odlučili i kucnuti! Nakon „odmaranja mjesta“ krećemo dalje. Polako u sumrak Marko dobiva i treću štuku. Marac me razvalio, ali neka. Proveli smo ugodno poslijepodne na ribolovu i bili pet sati na svježem zraku. Što bi htjeli više od toga!? Naš prijatelj Krešo Plečko bi rekao: „Tko ti to more platit!?“ I zaista je tako!

Napomena :
Jezerom Orešje gospodari SRD Sloga iz Orešje. Jezero je veličine oko 40 hektara sa puno sprudova i raslinja. Dubina varira do pojedinih mjesta i do 4 m. Bogato je grabežljivom ribom (prevladava štuka), no i šaranskom populacijom. Treba se obratiti pažnja na vodostaj jer dosta ovisi o rijeci Savi, tako da se prije ribolova konzultirate sa vrlo ugodnim i susretljivim ribočuvarem Miroslavom Vlašićem na broj mob. 099 337 1666

I na kraju samo da podsjetim da nam je SRD Sloga iz Orešja prije 5 godina ustupila prostorije ribičkog doma, gdje smo proslavili našu desetu godišnjicu osnivanja Fishing Cluba Zagorje. Još jednom Hvala!