Prvi dan u trećem mjesecu je u Sloveniji za ljubitelje mušičarenja praznik. Uzimaju se slobodni dani, godišnji, sve se prilagođava tom datumu jer na taj dan je otvorenje ribolovne sezone na pastrve. Isto tako i kod nas u Hrvatskoj na vodama sjeverno od Save počinje sezona lova na pastrve.
Žac, kolega iz kluba i moja malenkost već smo dogovorili sa kolegama iz Slovenije da im dolazimo u posjet na dan otvorenja. Sve je teklo po planu i sve nam je išlo na ruku. Iz Zaboka smo krenuli oko 5 sati ujutro i moram priznati da smo se naputovali do Mozirja jer je radni dan i ljudi odlaze na posao. Svi na našoj ruti gravitiraju prema Celju, pa nam je i gužva bila neizbježna. No kad se ide na ribolov, ne pita se i ima se strpljenja za sve. Dolaskom u ribički dom u Mozirju bili smo fino dočekani sa gablecom, toplim čajem i kavom. Krenule su priče, jer to je normalno u takvim prilikama i nikako na vodu. Osim nas kao gosti iz Hrvatske, došlo je u Mozirje i puno ribolovaca iz različitih dijelova Slovenije. RD Mozirje je jedna od najbolje organiziranih ribičkih družina u Sloveniji i zato ribiči vole kod njih dolaziti jer se redovito vraćaju prezadovoljni za uloženo-dobiveno. Mi smo već navikli na takve situacije prijašnjih godina, a tako je bilo i ove.
Krenuli smo od ušča riječice Drete u Savinju i pogodili, bar smo tako mislili u početku dok nas nisu drugi ribiči i sami sebe razuvjerili u daljnjem ribolovu. Ribe ima doslovce svugdje. Vodostaj je bio dosta nizak i voda bistra, trebalo je samo naći malu dubinu i to je bilo to. Prvi zabaci su bili nagrađeni i prvim ribama, pa smo u jednom trenutku vadili i oboje ribu na istoj poziciji. Kretali smo se nizvodno uz tok i svako izgledno mjesto doslovce do kraja prelovili. Koristili smo strimere, jer smo skužili da se riba aktivira povlačenjem, a na nimfe nije išlo. No u tom prvom dijelu dana mogu samo reći da je bilo pregršt ulova i otkvačivanja i trganja, ma svega.
Nakon toga vratili smo se u ribički dom na ručak. Fino smo se najeli i sa ostatkom ekipe ispričali prve dojmove. Zajednički stav je bio da je ribolov do sada odličan i da se domaćin stvarno potrudio razveselite sve ribiče goste na njihovim vodama. Popila se i pokoja pivica, a poslije kavice opet na vodu. Nismo previše razmišljali kud bi dalje jer stvarno je bilo nemoguće izbjeći mjesto a da nema pokoja riba. Vjetar nas je praktički otjerao sa vode, a i sama voda je bila na 5 stupnjeva. Pošto smo Žac i ja slobodno mogu to i napisati već ljudi u nekim godinama i kad dolaziš u stadij kad treba i misliti na zdravlje prije svega, odustali smo možda i najranije do sada od nekih naših zajedničkih ribolova. Završili smo na granici trofejnog revira sa još nekoliko prekrasnih ulova kalifornijske pastrve. Sve je ovjekovječeno sa prekrasnim fotkama i pokojim video mini klipovima. Završetak i rastanak opet kod ribičkog doma i vidimo se uskoro kad će ipak biti malo toplije!
Sve vezano za ribolov na Savinji dijelom koji gospodari RD MOZIRJE možete pogledati na slijedećem linku.

tekst: Siniša Kovačićek
fotografija: Siniša Kovačićek i Željko Brekalo

FOTOGALERIJA