Svake godine posjetimo Gacku dolinu u potrazi za kakvom lijepom potočnom pastrvom. Skoro sličnog datuma smo i prošle godine mušičarili na rijeci Gackoj. Ekipa se nije promijenila. Davor Sečenj, Željko Kuk i moja malenkost i ove godine odlučili smo okušati sreću na ovoj nam prekrasnoj kraškoj ljepotici.
Od naplatne postaje Lučko, pa do grada Otočca je cca 150 km, što znači otprilike oko dva sata vožnje. Po dolasku u Otočac najprije se ispila jutarnja kava u centru grada, zatim smo kupili nešto za doručak i opskrbili se sa tekućinom koja je jako potrebna na vodi. Gacka je svojim tokom dosta otvorena i nema baš nekih mjesta gdje bi se sakrili u hlad. Znači treba se i adekvatno obući. Još ću napomenuti da je prilaz obali praktički pod vodom i da bi waders hlače i cipele bile pun pogodak. Ja osobno sam ovaj puta gacao po vodi u običnim gojzericama i kratkim hlačama, što mi i nije bio baš neki potez. No, na muci se poznaju junaci! I da….uzmite podmetač sa što duljom drškom, jer jako je teško kad ulovite ribu provući ju kroz visoku obraslu travu do same obale. Od pribora sam koristio kao i uvijek univerzalni greysov štap #5, 9 ft, uparenu sa žnorom broj 5 i na kraju predvez 0,16.
Kod Ličkog Lešća smo počeli sa ribolovom. Rijeka Gacka je puna rese i trave, samim tim i puna hrane za ribe. Navodno ovdje riba raste mnogo brže nego u bilo kojoj drugoj rijeci. Trebalo je tražiti tzv. rupe i tamo na dosta otežanim glavama muha spuštati do samog dna i tu očekivati nekakav griz. Najbolje je na viđeno, odnosno kad se vidi riba da ju onda pokušate uloviti. Bacati u nepoznato, odnosno na neviđeno je ipak optimističnija metoda, no itekako Vas iznenadi kad od nikud se stvori riba i zagrize. Mi smo se 90% držali prve metode. Ribe u Gackoj ima stvarno dosta i zavidnih dimenzija. Kako sam i napomenuo na početku ovog članka, bili smo u potrazi za lijepom potočnom pastrvom. Prije podne ju nismo vidjeli ni ulovili, no zato je sjelo 5-6 prekrasnih kalifornijskih pastrva.
Fotografiranje za uspomenu i puštanje ribe što je moguće brže. Kalifornijska pastrva je ubačena u rijeku Gacku i fino se prilagodila, nekad je tu živio i riječni rak, ali ga je kuga istrijebila. Osim ove dvije vrste pastrva još se tu mogu pronaći lipljan, štuka, linjak, šaran, klen i još par vrsti riba koje su vjerojatno došle kanalom kojim je za potrebe HE Senj Gacka spojena s Likom. No 90% ribe je pastrvske vrste.
Slijedio je odmor za ručak, pa smo se vratili u Otočac i počastili se sa finim hamburgerima. Popili dvije runde, razmijenili dojmove i krenuli na poziciju kod hotela Gacka. Kod hotela je bilo dosta turista koji su nam na neki način i plašili ribu. Opet smo se raštrkali po rupama, a Žac uspijeva prevariti potočnu pastrvu, dok i Davor i ja lovimo po par kalifa. Sunce je počelo polako zalaziti i otišli smo malo sjesti na klupice terase hotela i popili kavu. Sjedeći tako pregledavam cjenik usluga i mogu Vam reći da i nije ništa pretjerano skupo. Nismo imali vremena to ispitati, ali slijedeći put svakako. Na kraju nas je put odveo na ušće riječice Kostelke u Gacku i tamo smo čekali večernji skok. Sat vremena se riba dizala, ali nije to bilo ono što smo očekivali. Tu i tamo neki kolubar na površini. Uspjeli smo ipak prevariti par kalifornijskih pastrva i samim tim završiti i današnju priču. Vrijeme je samo tako preletjelo. Pospremanje i lagani put prema Zagrebu, odnosno Zagorju……
Više sadržaja o Gackoj dolini možete popratiti na web stranicama turističke zajednice grada Otočca.
Upozorenje: Dio ove regije još uvijek je miniran!
Područje rijeke Gacke minirano je na pravcu Sinac – Otočac, u dijelu područja sjeveroistočnog predgrađa grada Otočca i širem području Drenova Klanca (nekadašnji desni rukavac Gacke). Na žalost, sva minirana područja nisu označena, pa vam savjetujemo da se ne krećete izvan ceste i često korištenih putova izvan gore navedenih područja. Karta miniranih područja nalazi se na internetskim stranicama Hrvatskog centra za razminiranje.
http://zabok-ribolov.com/index.php/423-gacka-kraska-ljepotica?layout=default&print=1&tmpl=component#sigProGalleria484123891c
Tekst i fotografija : Siniša Kovačićek
