Svaku prvu subotu u četvrtom mjesecu, a unatrag već ne znam ni sam koliko godina odlazimo na tradicionalno natjecanje ( srečanje ) u susjednu nam Sloveniju, točnije u mjesto Žužemberk na rijeku Krku kojom gospodari u tom dijelu RD NOVO MESTO. Ovo je trideseto po redu srečanje. Nije nam ništa nepoznato, sve znamo…….gdje se nalazimo, kud na kavu, kad je okupljanje, kad počne natjecanje, kud trebamo na stazu, gdje su dobra mjesta, manje-više na što se lovi i da ne nabrajam ostalo. Tako je bilo i ove godine. Odlazak iz Zagorja taman da se sve to stigne. Vožnja oko sat i pol uz plaćenu vinjetu. Dolazak na stari grad Žužemberk i ispijanje kavice. Temperatura oko nule, ali nakon ovih prošlih nekoliko dana, danas je od jutra obasjalo sunce i bilo je ugodno na suncu popiti kavu. Marko, moja malenkost, Žac iz Zagreba i njegov kolega iz USA Nathan Robinson. Nakon kave spustili smo se do ribičkog doma. Narezak za doručak, pa prijava za natjecanje. Navodno je bilo prijavljeno preko pedeset natjecatelja.
Sunčana subota na obalama rijeke Krke okupila je strastvene ribolovce iz regije na natjecanju koje je obuhvaćalo dvije kategorije: najveća kalifornijska pastrva i najveća potočna pastrva. Idealni vodostaj, bistroća rijeke i vrijeme stvorili su savršene uvjete za natjecanje. Moram priznati da je ove godine bilo teško što se ribolova tiče. Ribolovci su se rasporedili duž najatraktivnijih dionica rijeke Krke kod mjesta Šmihel, poznate po svojoj raznolikoj populaciji salmonida i izazovnim terenima koji zahtijevaju strpljenje i iskustvo. Možda je ove godine presudilo strpljenje. Barem smo takav zaključak donijeli Marko i ja. Trebalo je na poziciji biti uporan. Bacalo se i pola sata bez griza i onda kao da krenu i onda se ulovi, netko bi tu prošao i rekao bi da nema ribe. E sad to bi moglo proći i pod iskustvo sa takvog natjecanja, jer kako sam i na početku napisao nije nam to prvi put, mi smo već dugogodišnji gosti na tom tradicionalnom natjecanju. Natjecanje je proteklo u prijateljskom, ali itekako natjecateljskom duhu. Svaka ulovljena riba za koju si smatrao da bi bila u plasmanu se fotografirala na metru kojeg smo dobili od domaćina natjecanja i na kraju utakmice se pokazivala organizatoru dužina i vrsta ulova. Po završetku natjecanja smo se vratili u ribički dom gdje nas je čekao zaista obilan ručak i odlična atmosfera među ribolovcima.
Dan za pamćenje……..
Čekalo se proglašenje pobjednika u dvije kategorije. Marko i ja smo prijavili ribe u kategoriji potočne pastrve, dok kolege jesu ulovili ribe, ali nisu ništa prijavljivali. Najprije su krenule nagrade za kategoriju kalifornijske pastrve, ali neka mi ne zamjere domaćini, ja sam samo zapamtio da je prvo mjesto odnio moj kolega poznanik iz Slovenije Petar Škufca, član RD NOVO MESTO. Slijedilo je proglašenje za kategoriju potočna pastrva. Marko je dobio nagradu za treće mjesto, dok sam ja uspio pobijediti sa najvećom ulovljenom potočnom pastrvom od 48 cm. Dobili smo i pehare kao nagrade, a ja sam dobio i prijelazni pehar kojeg sam ostavio u RD, a po prvi put će na prijelaznom peharu biti ugravirano ime i prezime pobjednika. Ponos do neba i velika doza veselja, a što drugo može nakon takvog završetka. Za mene i Marka ovo natjecanje ostat će upisano kao još jedan dokaz predanosti, znanja i ljubavi prema ribolovu.
Poslijepodne nakon proglašenja pobjednika smo još malo lovili u slobodnom ribolovu na nekim pozicijama koje nismo nikad obišli. Ulovili smo još dosta lijepih riba, fotografirali, odmarali i tako je došlo vrijeme da se polako krene doma, a Krka, kao i uvijek čeka nove izazove i nove priče.