Tko se u prvom mjesecu kalendarske godine digne u jedan ujutro da bi se vozio 500 km u jednom smjeru po kiši za par riba………….taj ili je totalno zagorio ili je spreman na sve da bi utažio ribičku glad (mi to zovemo punjenje baterija). Srećom nas četvorica entuzijasta(Tomica,Robi,Siniša i ja) smo u ovoj drugoj kategoriji, premda se naše supruge nebi sa tim složile. No što je tu je, oprema je u autu i put pod noge. Prognoza nije bila obećavajuća, kiša cijelim putem, Bogu hvala, vrlo slaba na cilju, što nam je u neku ruku i pasalo. Riba uvijek bolje radi kad je loše vrijeme, nije pravilo, nego iskustvena digresija.
Nekoliko riječi o Prološkom Blatu. Prološko blato je močvarna regija zapadnog dijela Imotskog polja koja se prostire na površini od cca 10 km kvadratnih. Regija je zaštićena 1971. godine. Prološko Blato je većim dijelom godine poplavljeno i pod vodom, ali samo jedan mali dio je cijele godine ispunjen vodom tzv. Prološko jezero. Duboko je 35 m. Njegov je sjeverni kameniti dio sačuvan, a južni je rub potpuno nestao, i on se stopio se s Blatom u jedinstvenu vodenu površinu. Fond ribljih vrsta u Prološkom blatu je veoma bogat najprije zbog mogućnosti prirodnog mrijesta. Kada voda poplavi polje u tom dijelu, sve skupa postaje jedna velika površina bogata travom, vrbama i drugim biljkama koje pogoduju mrijestu ribljih vrsta. Od ribljih vrsta u Prološkom jezeru plivaju šarani, babuška, plotica, masnica, patuljasti somić, grgeč i štuka. Osim riba stanište je ptica močvarica na zimovanju ili u preletu.
Prološko jezero je dostupno samo u onom periodu kada se voda povuče,ali najveći problem je blato koje otežava pristup jezeru . Zanimljivo, to ne sprječava ljude da uđu u to blato autom, koji nije terenski i najčešće nema sva četiri pogona. Ciljana riba naše male ekskurzije je grgeč ili ostriž. U Prološkom Blatu ima krasnih primjeraka i preko kilograma težine, što je kod nas u Zagorju gotovo pa nemoguće naći. Odlučili smo se za "light" opremu i za silikonske shadove, to bi trebalo biti dovoljno za prevariti i savladati i najveće primjerke ovih prekrasnih riba. Iako u jezeru ima i štuka svih veličina, ne odlučujemo se za čelične predveze. Ne slaže nam se sa "light" filozofijom, haha. Kiša lagano sipi, rano jutro je i na prvi griz nije trebalo dugo čekati. Kompa zateže lijepog grgeča i sigurno ga prihvaća, slijedi fotosesion i puštanje. Uskoro svi dobijamo po ribu, riba radi, potrebno ju je samo locirati i prezentirati varalicu. Nakon par riba kiša staje i počinje se vedriti, to je rezultiralo prestankom riblje aktivnosti. Tu i tamo ulovila se još koja manja štuka ili bi grgeč svukao silikon, no nekih ozbiljnijih ulova nismo imali. Odlučili smo počekati sumrak, nadajući se da će se riba pokrenuti, ali nije bilo tako. Grgeč je jednostavno odlučio da danas više neće jesti i sa tim se je moralo pomiriti dvadesetak špinera na jezeru. Toliko o pravilima i iskustvima. Pao je mrak i bilo je vrijeme za povratak. Cijeli dan na otvorenom rezultirao je teškim nogama, ali punim baterijama, bez obzira na skromni ulov. Pozdravljamo jezero uz obećanje da ćemo se skoro vratiti.

Zanimljivost

U razdoblju visokih voda, kada je cijelo Prološko Blato pod vodom, u njemu jedan brežuljak ostaje kao otočić na kojem su davne 1453. godine franjevci sagradili samostan, nazvan Manastir. Narodna predaja govori da su fratri, u strahu od čestih turskih napada, zatrpavali ponore kroz koje je otjecala voda, kako bi se ona zadržala cijelu godinu i tako štitila samostan na otočiću.

napisao Goran Ovčar - Fishing Club Zagorje