Evo prođe i ta zima, doduše ne kalendarski, ali taman toliko da se krene u novu pastrvsku sezonu. Osobno kasnim desetak dana, ali splet okolnosti i mehanički dio mojeg tijela ( koljeno) nije mi ove godine dopustio da to bude baš 01.03., no ne bunim se. Čovjek ponekad mora biti i sa malim stvarima zadovoljan, a ja sam upravo u toj fazi. Reklo bi se strpljen-spašen!

Preko zime mi mušičari brojimo dane do početka sezone, onako kao u vojsci bušite kalendar sa iglom i čekate taj dan. U tom periodu se obnavlja pribor, vežu se muhe i polako se spremate za početak, jer naprosto sve mora biti na svom mjestu.
Ove godine je moj izbor bio potok Radeščica u susjednoj nam Sloveniji. Radeščica izvire iz malog jezerca podno Kočevskog gorja( Kočevski Rog) u mjestu Podturn pri Dolenjskim Toplicama. Desna je pritoka rijeke Krke. Slovenci vele da je to potok, no za mene je to rječica. Ima donekle širinu i dužinu. Slovenski ribiči se vole pohvaliti da je to njihova „Mala Gacka“ i zaista doslovce tako i izgleda. Svojim krivudavim i mirnim tokom, bujnom i bogatom vodenom florom i faunom stvarno izgleda kao Gacka u malom.
Andrej i Blaž su taj dan imali prezentaciju besplatnog testiranja waders čizama u ribičkom domu u Žužemberku, dok sam ja direktno iz Hrvatske krenuo za Sloveniju. Sastanak oko 10 sati u gostilni „Štravs“. Put me vodio na autoput Zagreb –ljubljana,ulazak u Sloveniju na graničnom prijelazu Bregana. Kod prelaska granice, a ako mislite putovati autoputom obavezno kupite vinjetu. Kontrole, a i kazne su prevelike da bi si to mogli priuštiti. Nakon 45 minuta vožnje autoputom slijedi izlaz Novo Mesto i tada pratite putokaz za Dolenjske Toplice. Vozite se i cijelo vrijeme Vam je rijeka Krka sa desne strane. Kad dođete u Dolenjske Toplice nastavite samo ravno do mjesta Podturn i na prvom raskršću sa lijeve strane ćete vidjeti gostilnu „Štravs“. Tu se parkirajte i najprije na kavu ili nešto maloga. Kod Štravsa se kupuju dnevne ribolovne dozvole za Radeščicu. Pošto sam imao nešto vremena prije nego su došli kolege iz Žužemberka, uzeo sam fotoaparat i lagana šetnja do samog izvora rječice Radeščice. Viđam troje mušičara kako pokušavaju prevariti pokoju pastrvu, ali isto tako vidim bistru i čistu rječicu što je lijepo za oko, ali za ribolov i nije neka pogodna situacija. Odmah sam znao da će to biti težak ribolov. No mi se nikad ne predajemo i uvijek smo uvjerenja da „nigdar nije da nekak nebu“ kak bi rekli moji Zagorci! Vraćam se do auta i slažem pribor jer dobivam SMS od Andreja da stižu za par minuta, taman toliko da si sve lijepo posložim. I stvarno nije prošlo ni par minuta i evo mojih pajdaša. Odmah kod Štravsa na rundu i prepričavanje doživljaja. Sve je to bilo na brzinu. Runda, oblačenje i odlazak na vodu. Svi mi mušičari smo željni prvih ovogodišnjih ribolova.
Krenuli smo od prvog slapa poslije izvora. Blaž i ja u vodi, dok je Andrej danas odlučio loviti sa obale. Nakon par zabačaja svaki ima po ribu. Blaž lovi omanju potočnu pastrvu, dok se Andrej i ja igramo uglavnom sa šarenkama. Nisu to velike ribe, ali vesele………….i meni prve ovogodišnje! Nastavljamo dalje nizvodno i polako sa obale svako mjesto pretražujemo. No problem je u tome što ima malo lovnih mjesta. Obala je dosta zaraštena sa raznovrsnim raslinjem i ne može se baš previše mahati, a svako slobodno mjesto su već ribiči pred nama prelovili. Kretanjem sve nizvodnije ribolov postaje sve teži. Voda je bistra i dublja sa puno vegetacije. Riba dosta preplašena. Cijeli taj dio Radeščica teče kroz obrađena polja i cvjetne travnjake. Nailazimo na dosta rupa i zašiljenih stabala, što znači da ima i dosta dabrova. Uz Radeščicu se nalaze i vikend kuće koje marljivi domaćini održavaju i paze na svaki detalj kako bi se njihova okolina što ljepše stopila sa ovom čarobnom rječicom. Tu zastajem na jednom mjestu koji mi se činio dosta pogodnim za mahanje. Andrej dobiva jednu lijepu potočnu pastrvu koju smo ovjekovječili i vraća se na početak, dok me Blaž mimoilazi i kreće do drvenog mosta. Mijenjam mamac i stavljam bijeli strimer i pokušavam što dalje zabaciti nizvodnije. Sa lijeve i desne strane u potezu od nekih dvadesetak metara je zaraštena obala, znači nije bilo pritiska na tom mjestu i tu sam vidio svoju šansu. Kako sam si zamišljao tako je i bilo. Nakon par zabačaja imam par potočnih pastrva. Nisu velike, ali vesele. I dalje sam uporan i ta upornost mi se isplatila. Zatežem ribu i dižem ju na površinu, otpor je jači nego kod prijašnjih ulova. Ugledam prekrasnu potočnu pastrvu. U tom trenutku je „šacam“ na oko 50 cm. Još par metara mi fali do podmetača, ali nažalost se otkvačila i otišla u svoje vodeno carstvo. Nisam bio razočaran, jer nije ni prva ni zadnja koja će se tako otkvačiti. Vjerojatno je to bila moja greška jer sam dosta slabo kontrirao, no po drugoj strani mi je drago što sam vidio da Radeščica skriva u svojem vodenom raslinju respektabilne ribe. Zabilježio sam fotografijom ovo mjesto i krenuo do Blaža koji je mušičario kod drvenog mosta. Tu smo se nakon par minuta svi okupili i slijedio je zasluženi odmor uz domaću hranu i cviček. Za cviček samo riječi hvale i tko ne proba cviček u Dolenjskoj, taj može slobodno reći ni da nije bio tamo! Kroz pola sata smo krenuli još nizvodnije, ali ribolov je bio sve teži i teži. Nismo imali sreće sa rojenjem muha, pa je izostalo mušičarenje suhim muhama. Sunce koje je cijeli dan sjalo polako je gubilo svoju jačinu, a mi smo došli do slapa zvani Nardin koji je ujedno i granica revira. Dalje nismo smjeli jer je otvorenje donjeg dijela Radeščice sa 01.05. u tekućoj godini. Moram priznati da me je svladao umor, ali onaj zdravi, zadovoljni umor sa smiješkom na licu. S noge na nogu Blaž i ja se vraćamo u bazu. Andrej je malo kasnio, ali svi smo opet na okupu i slijedi ugodno druženje na terasi gostilne Štravs koje smo naravno ovjekovječili sa fotoaparatom.
Na kraju mogu samo reći da sam opet odradio još jedan prekrasan dan na mušičarenju u susjednoj nam Sloveniji koja me moram priznati iz godine u godinu sve više i više oduševljava svojim prekrasnim vodotocima stopljenim u planinske masive. Tko to nije vidio, nezna što propušta, a ja znam i zato sam sretan.
Vidimo se za par tjedana!

RIBOLOVNI REŽIM NA RADEŠČICI

Radeščicom gospodari RD NOVO MESTO.
Ribolov na Radeščici je dozvoljen od 01.03. do 30.11. u tekućoj godini od izvora do slapa Nardin, te od 01.05. do 30.11. u tekućoj godinu od slapa Nardin pa do ušća sa rijekom Krkom.
Ribolov se obavlja mušičarskim štapom uz obaveznu upotrebu podmetača i udica bez kontrakuke. Zabranjeno je bilo kakvo otežanje na predvezima, kao i signalizatori grizeva.
Dozvoljeno je uzeti dvije ribe od kojih jedna može biti i potočna pastrva( do 30.09.) ili pak jedna riba preko 50 cm. Minimalna mjera za kalifornijsku pastrvu je 24 cm dok za potočnu 40 cm. Ribolov se obavlja od zore do sumraka. Lipljan je u režimu „Ulovi i pusti“.

KONTAKT

RD NOVO MESTO
Seidlova cesta 8
8000 Novo Mesto
tel. +386(0)7 337 38 88
GSM +386 (0)40 196 040
Predsjednik : Djordje Vučković
Urednik web portala : Zoran Leko

ZANIMLJIVOSTI

Na regionalnoj cesti Soteska –Semić, a u samom centru Podturna se nalazi gostilna Štravs. Poznata je po velikom izboru tradicionalne seljačke hrane. Specijaliteti kuće su priprema svježih pastrva na više načina, a posebno se ističe pečena hrskava pastrva i modro kuhana pastrva. Isto tako domaće kobase i razna jela od divljači. Gostilna Štravs posebno se ističe sa dvjema gostinskim prostorijama od kojih je specijalno jedna za lovce, a druga za ribiče i oboje sa 20 sjedećih mjesta. U prostoru restorana stane još stotinjak ljudi. Gostilna Štravs nudi i prenočište sa dvokrevetnim i trokrevetnim sobama sa osam ležajeva. U cijeloj toj priči zanimljivo je što je nekad od Radeta Štravsa djed bio krojač i šivao je u radionici u Srbiji odijela za rudare. U toku drugog svjetskog rata obitelj se preselila u Njemačku i gdje su samo spletom okolnosti uspjeli preživjeti i vratiti se u Podturn. No vratili su se na porušenu kuću na koju je pala Njemačka bomba. Uz pomoć susjeda su je brzo obnovili. Za to vrijeme obrt je izučio i od Radeta otac, pa je nakon djedove smrti otac preuzeo radionicu. U radionicu su rado dolazili suseljani na druženje, a i tu su se prodavale ribolovne karte za Radeščicu. Mama Ana je bila izvrsna kuharica i tako im je došla ideja da otvore gostilnu jer poslije drugog svjetskog rata tamo nije bilo ničega, a i domaći susjedi su htjeli imati prostor za druženje. I tako ljeta gospodnjega 1961.g se otvorila gostilna koja je prošle godine proslavila 55. godišnjicu osnutka. Obiteljsku tradiciju danas nastavlja Rado Štravs, a koliko je to poznata gostilna svjedoči tome i dolazak dvoje Slovenskih predsjednika Milana Kučana i Danila Tȕrka, prvog Slovenskog premijera Lojzea Peterlea, poznatog slikara Petera Woodmana i još mnogo drugih……………
Nemojte zaboraviti popiti čašu cvičeka i kupiti si dnevnu ribolovnu dozvolu!