Savinja……uvijek prepoznatljivo pitoma, velikodušna, djeluje bezbrižno, izdašna, rekao bi savršena……i tako bi mogao nabrajati  u nedogled. Možda djeluje pjesnički, ali  tko nije mušičario na Savinji neka krene u susjednu nam Sloveniju putem prema Logarskoj dolini i neka zastane barem na jedan dan  u Mozirskom gaju. Nikako nemojte zaboraviti fotoaparat i penkalu ako Vam dođe do neke inspiracije, umjetnici niti slučajno da krenu bez alata, a Vi ribiči pripremite se za ribolovni raj, a velika mogućnost je i za ribolov života. Da, to je Savinja!
Nakon dužeg vremena ribolovnog posta, odlučili smo se kolega iz kluba Marko Martinjak i moja malenkost da zajednički posjetimo rijeku Savinju u Sloveniji i to u djelu revira koji je u režimu „Ulovi i pusti“ za članove društva. Samo da Vas nakratko podsjetim da ribiči turisti na cijelom dijelu Savinje i Drete koja je desna pritoka rijeke Savinje isključivo mogu loviti u režimu „Ulovi i pusti“, dok za ribiče članove društva imaju i reviri gdje se riba smije uzeti prema pravilniku RD MOZIRJE. No kako god bilo mi smo se tako odlučili i krenuli rano izjutra oko 5 sati iz Zaboka. Put ka Savinji je standardan. Prijelaz granični prijelaz Kumrovec, pa pratite cestu prema Celju. Prolazak kroz Celje i nakon desetak km skretanje desno prema Logarskoj dolini. Vožnja još nekih dvadesetak minuta i eto Vas u centru Mozirja. Na rotoru pratite putokaz za „Park Cvetja“ uz kojeg se tik do nalazi ribički dom i prekrasno jezero Gaj. U sklopu ribičkog doma je i restoran „Ribič“gdje se može fino pojesti i popiti. U restoranu se mogu kupiti dnevne ribolovne dozvole, tako da netrebate previše lutati. Oko ribičkog doma je solidan parking i mjesto gdje u miru možete pripremati svoj ribički pothvat. Sve to skupa djeluje dosta pitomo. No najprije kavica i susret sa kolegama, pa se to malo oduži, ali takvi su Slovenci , uvijek prijazni i ono što mi je bitno je obostrano poštivanje. Marko se čudi, no ipak sam ja gore već petu godinu kuhan i pečen!
Te noći je padala jaka kiša i voda je bila dosta zamućena . To smo vidjeli kad smo prelazili Savinju preko mosta u mjestu Letuš. Ni sam nisam znao kako i gdje!? No u Mozirju je stanje bilo zadovoljavajuće i voda nije bila toliko „kalna“. Dobili smo kratke upute i konačno smo krenuli na vodu. U tom trenutku vrijeme nam je počelo stajati. Prvih dva sata ribolova smo proveli na dijelu od ribičkog doma pa nekih stotinjak metara nizvodno, točnije do Ferdlnovog jeza. Kako sam i rekao voda je bila zamućena onako smeđe boje, pogotovo lijeva obala jer se na tom dijelu ulijeva rječica Trnava. Nimfe smo odbacili i vezali strimere bijele i crne boje, pa tko prvi ulovi ribu lako se promjeni boja. Znao sam da će biti teško, jer na Savinji nije riba naviknuta  da se hrani pod tim uvjetima.
Već smo prošli dosta dobrih mjesta i ništa se nije dešavalo dok nismo došli do mosta. Pod mostom smo počeli sa ribolovom. Marko dobiva prekrasnu kalifornijsku pastrvu, pa još jednu ništa slabiju i ljepšu od prve, dok se ja zadovoljavam sa dvije lijepe potočne pastrve i jednim trganjem predveza. Fotografiranje i lagani povratak uzvodno do mjesta ulaza. E sad je već situacija nešto bolja. Voda se brzo bistrila i to nam je išlo na ruku, pa se još svaki od nas upisuje sa par lijepih kalifornijskih i potočnih pastrva. Izlazimo van i naravno pauza na terasi restorana Ribič. Pije se piva i mijenjaju predvezi. Sad odlazimo na slijedeću destinaciju petsto metara uzvodnije i dolazimo do velikoga slapa(Delejev jez). Tu ima uvijek ribe. Moj prvi zabačaj i mrena oko 2 kg. Fina borba koja je završila u moju korist. Fotografija za uspomenu i puštanje. Marko lovi na suhu muhu i stvarno lovi. Riba se diže i uzima. Usput ima i trganje suhe muhe. Tu srećemo Beska, mog kolegu člana RD Mozirje  koji nam pokazuje svoje ulove snimljene sportskom kamerom. Sad nas je troje na slapu i nastaje mini gužva. Neću smetati i plašiti ribu pa se odlučujem polako spuštati nizvodnije. Vodostaj je nizak i Savinja je solidno prohodna. Bacam na svaki dio rijeke gdje ima vode. Prva riba nizvodno mi je klen preko kilograma, onako od lakta do vrha prstiju. I tada slijedi nešto što nisam nikad u životu doživio. Na jednom od brzaka imam griz i zatežem. Štap je pod teretom i riba izvlači kompletnu žnoru i nekoliko metara „backinga“. Torpedo se zaustavlja na drugoj obali i to na kamenju. Ja nisam vjerovao svojim očima da vidim kako ribu koju imam na štapu skakuče po kamenju na drugoj obali. Nekako sam se uspio snaći i polako je opet vratio u tok, te uz mnogo sreće je dobio na kraju i u podmetač. Za ne povjerovati! Čudo jedno! Nedugo zatim samo par metara nizvodnije dobivam i drugu preko pedeset kalifornijsku pastrvu. Fotografija, puštanje i odmor. Sjedam na kamen, umivam se i palim cigaretu. Kad si malo bolje razmislim dolazim do zaključka da su neka lovna mjesta postali plićaci i da se stvorila drugačija konfiguracija terena, što je vjerovatno posljedica visokog vodostaja rijeke Savinje sredinom 4. mjeseca. Andrej mi je rekao da se Savinja skoro izlila iz korita. Uvijek se onda pitam gdje je ta silna riba kad je voda abnormalno visoka!? No kako stvari stoje ona je i dalje tu gdje lovimo. Dapače ima je svugdje. Mladice sam vidio u par navrata posložene jedna kraj druge, čak sam stekao dojam da ih ima i previše za taj dio revira. Ja se polako vraćam do slapa i vidim Marka kako uporno baca muhe. Isto tako vidim da mu se ta upornost isplatila jer drila prekrasnu potočnu pastrvu.
Podne je prošlo i sunce se dobrano pokazalo. Sjedamo u auto i odlazimo opet kod ribičkog doma na gablec. Pauza od pola sata, pa dolazak nam dragog  kolege Andreja Šoštariča iz Celja, pa jedna runda, pa druga runda i onda odlazimo svi zajedno na dio rijeke nekih stotinjak metara ispod samog ušća rijeke Drete u Savinju. Svi tri odlučujemo se za suhu muhu. Lipljan se diže i uzima sa površine. Izgleda da mu je „palmer“ najdraži. Andrej i Marko ih love jednog za drugim, dok se ja mučim sa nekakvim drugim kombinacijama suhih muha. No u svakom slučaju do četiri sam nabrojio. Meni je ovo danas peta vrsta ribe koju sam ulovio na Savinji. Kud ćeš više? Hulio bih Boga da kojim slučajem napišem da nisam zadovoljan.
Vrijeme nam već polako curi i za nekih sat vremena nas čeka sumrak. Opet se dogovorimo da ćemo završetak naše današnje pustolovine odraditi tamo gdje smo je i počeli. Znači odlazak kod ribičkog doma i ulazak na jutarnju poziciju i polako nizvodno prema mostu, ali ovaj put suha muha i bistra voda. Kako se sve bolje mračilo, tako je i riba bolje uzimala sa površine. U jednom trenutku je voda zakuhala. Prizor koji sam već nebrojeno puta vidio i na drugim vodama. Na svaki metar skoro svake sekunde riba uzima muhe sa površine. Sva ona petljanja, gubljenja muha na kamenu ili okolnim vrbama, otkvačivanja riba,trganja predveza, znoja,sunca, prijeđenih kilometara sve to pada u zaborav poslije ovakve ribičije. Rekao bi savršeno……………..