Zima nas ove godine nije pomazila i krenula je nešto kasnije, samim tim i ribolov je krenuo kasnije. Entuzijasti i oni željni ribolova pogotovo zbog otvorenja pastrvske sezone su i konzumirali nešto. Mi malo stariji ne svojom voljom ipak smo se trebali strpjeti ljepših i toplijih dana da bi odradili svoj prvi ribolov. U tu kategoriju spadam i ja. Pa je tako došao i četvrti mjesec kad preko 90% pastrvskih voda širom otvara vrata pastrvašima, i opet ništa. Visok vodostaj rijeka u Hrvatskoj i u susjednoj nam Sloveniji odgađa i ono“neodgodivo“. No srećom da svake godine postoji neki „jocker u rukavu“, a to je ove godine bilo natjecanje na salmonide u susjednoj nam Sloveniji. Točnije na rijeci Krki kod Žužemberka se svake godine već tradicionalno 24. puta zaredom u organizaciji RD NOVO MESTO održava takva vrsta druženja. U sekundi organiziram ekipu i počinje moje odbrojavanje……
Na put smo krenuli Marko, Ivan, Krešo i moja malenkost. Meni je to četvrti zaredom odlazak, dok je Kreši prvi put, a Ivan i Marko već imaju iskustva. Do ribičkog doma u Žužemberku najjednostavnije je doći autocestom prema Novom Mestu,  pa izlaz Trebnje i dalje se prati putokaz za Žužemberk. Za nekih sat i pol se stiže na odredište, jedino ako negdje stanete pa ispijete jutarnju kavicu i protegnete noge, onda se to i produži malo više, ali cilj je doći na početak okupljanja. Obično je to oko 8 sati ujutro i toga se treba pridržavati da bi stigli uplatiti kotizaciju, popiti i pojesti jutarnji doručak kojeg svake godine domaćin pripremi za sve natjecatelje. Dolaskom na Krku susrećemo kolege iz Slovenije, a i iz Hrvatske. Dobar glas se daleko čuje. Sa Celjske strane stižu nam pajdaši Andrej, Milan i Blaž. Ovaj trojac je neizostavan dio „naše“ ekipe koja se taj dan sastaje na ovom natjecanju. Sve skupa preko 40 natjecatelja. Nije kao i prošle godine, ali opet je dosta. Na početku sam napisao da je zima kasnije krenula, a radovi na poljoprivredi nemogu čekati. Mislim da je i to jedan od razloga nešto slabijeg odaziva nego prošle godine. No to ne znači da organizacija nije štimala, dapače kao i svake godine svega u izobilju. Jedno od rijetkih natjecanja koja su tako dobro organizirana i ja kao gost iz Hrvatske im od svega srca čestitam ama baš na svemu.
Nakon uvodnih par riječi od strane domaćina, krenuli smo i na vodu. Staza je postavljena nekih 2-3 km uzvodnije kod mjesta Šmihel  gdje morate ići sa autom i parkirate ga tik do vode. Nas četvorica smo odlučili ići uzvodnije od mosta, dok Slovenski dio ekipe nizvodnije. Mene je krenulo čisto solidno i u par zabaca imam dvije ulovljene ribe. Potočne pastrve preko trideset centimetara. Vraćam obje natrag u vodu. Inače pravila su takva da se uzima jedna riba na izmjeru naravno ne ispod dozvoljene mjere i ta riba Vam kreira rezultat. Što veća to bolja. Nakon što ju ulovite i mislite ju odnijeti na izmjeru, za Vas prestaje ribolov. Od ove godine su uveli u pravilnik i da se može riba izmjeriti i fotografirati na licu mjesta, te ako je živa vratiti ju natrag u vodu. Vjeruju svakoj fotografiji sa ribom gdje se vidi izmjera sa metrom kojeg ste dobili prije početka natjecanja. Jedna od novina koja mi se jako svidjela. Nisam se zamarao previše sa mjerenjem, jer nakon te dvije ribe je postalo sve teže i uloviti ribu, a kamoli ju izmjeriti. Iskreno ću Vam i reći da mi nije bilo do rezultata, nego do ribolova. Svaka minuta provedena na vodi mi je bila nagrada nakon ovog prevelikog zimskog posta. Uživao sam i u šetnji kraj rijeke. Šuma se počela zeleniti, proljetno cvijeće u punoj cvatnji…..pala je pokoja fotografija za uspomenu i tako je vrijeme prošlo. Četiri sata ko četiri minute. U autu na povratku u ribički dom sažimamo dojmove. Na kraju svi zadovoljni. Nije da smo se nalovili, ali lijepo je opet vratiti se Krki. U ribičkom domu nas je čekala prava gozba. Nema da nema! Od juhice do deserta! Odmor od sat vremena i proglašenje pobjednika. Slovenski dio naše ekipe su dobro prošli. Kad su se sabrali rezultati Milan je završio na drugom mjestu, a Andrej na trećem. Dobili su pehare i prigodne poklone od strane domaćina. Ove godine pobijedio je Edo Januš iz Ribiške udruge Medvode i zadatak mu je dogodine na isto natjecanje donijeti minimalno 25 litara cvičeka. Pravila su pravila i treba ih poštivati! Nakon sat vremena odmora krenuli smo na slobodan ribolov. Odlučili smo posjetiti ona mjesta koja u toku natjecanja nismo imali prilike. Sada opušteniji i komotniji na vodi jer neki od natjecatelja su odlučili ostati kod ribičkog doma na druženju, a neki su otišli svojim kućama. Kao i prije podne dosta težak ribolov. Mislim da smo svi izvukli maksimum tog dana što se tiče ribolova. Snijeg se otapa i diže vodu. Mi to zovemo snježna voda. Mrzla do bola. Riba tada slabije prima. Muhe se ne roje itd. No to nije bio razlog da se na kraju ekipa ne podruži na starom gradu Žužemberku uz nekoliko rundi i smijeha do suza. Već smo debelo ušli u mrak…..ali to tak ide i uvijek bu išlo!

Veliko Hvala domaćinu na gostoprimstvu i Slovenskoj ekipi Blažu, Milanu i Andreju na prekrasnom subotnjem druženju na rijeci Krki kod Žužemberka. Vidimo se ako Bog da dogodine!